Agresija zbog dolaska bebe

Od divnog, razumnog i mirnog decka postao je pravi mali divljak. Uopce ga ne prepoznajem. Vristi, stalno vice "necu", udara, radi sve ono sta zna da ne smije cak i nakon upozorenja, baca se u ducanu sto nikad nije radio...
Znam da reakcije mora biti, srecom, prema bebi je pazljiv i njezan sto mi puno znaci ali mi je istovremeno jako tesko hendlat njih dvojicu sama jer ispada da mi se dan svodi na upozoravanje starijeg zbog neceg.
Vrhunac je bio da je ugrizao jednog malca u vrticu samo zato jer mu je ovaj nesto krivo rekao. Ugrizao ga je za trbuh i to jako. Sokiralo me to, da mi i sam nije priznao nebi vjerovala jer on ni dok je bio mali ni u terrible two fazi nikad nije grizao ni udarao.
Nemam s njim 1 na 1 vrijeme i znam da mu to fali ali ja drukcije ne mogu, bembo je sisavac, ne mogu ga ostavit na cuvanju sat-dva, MM je na terenu i eto, nas troje smo sami i nosimo se kako mozemo. Dajem sve od sebe, trudim se ne nervirat se, strpljiva sam do krajnjih granica al ponekad me bas izbaci iz takta.
Kazem, svjesna sam da dolazak bebe nije mogao proci bez ikakve reakcije ali izgubila sam svu kontrolu i nemam pojma kako da je vratim...

:love2:

Meni se čini da je ta faza neizbježna. Obiteljski odnosi se mijenjaju s dolaskom bebe i svi se morate prilagoditi...

Ne znam što bih ti pametno rekla jer mi se čini da je sve što radiš ok. Nema nikakvog načina da se stvari vrate na staro. Ja imam djecu manje dobne razlike, a bratski odnosi počeli su se dobro razvijati tek kad je mlađi dorastao do treće godine, tj. kad je naučio igrati se s bratom. Jesu tri prve godine najvažnije, ali meni nisu bile i najlakše.

S druge strane, tvoje starije dijete je već veće - možda pomogne druženje s vršnjacima ili neka aktivnost koja je samo "za velike", ne znam... Što se tvojih osjećaja tiče - ne vidim razloga zašto ih ne bi izrazila na način koji je primjeren da ga vrtićanac može razumjeti. Moji dečki i te kako dobro znaju kad sam ljuta na njih i zbog čega i ne trudim se to skrivati. Iskrenost mi je oduvijek bila spas. Sve s mjerom... Sretno i držim fige da ova prilagodba na bebu prođe brzo i bezbolno.

Ja ću ti samo reći da prihvati svaku pomoć ako ti se možda nudi. Od baka...
Ne želim se niti sjetiti prvih 9 mjeseci...koma. Svako dijete ima reakcije na dolazak drugog dijeteta,
netko odmah, netko malo kasnije, ali nije da ih nema.
I ništa više nije kao prije, sve je duplo teže, ali ima svjetlo na kraju tunela, samo jedino što je taj
tunel stvarno dug pa nek ti je svaka pomoć dobro došla.
Želim ti puno živčeka sa dvoje male dječice koje te trebaju :heart:

Ovo sam ti pisala da znaš da je to normalno i da svi to prolazimo ili smo prošli, nisi sama i znamo što prolaziš

To je jednostavno tako. I nije samo duplo teže kad se drugo rodi, meni je bili stoput teže. Ne sam fizički dio posla, iako ni taj nije jednostavan, nego psihički. Ta silna potreba za mamom. Usklađivanje njihovih sati i dana, ma i minuti su komplicirani. I tu tata ne može puno pomoći, njima treba mama.

Starijem se cijeli svijet promijenio. "Umjesto da je mama samo moja, ona drži tu malu štrucu koja uspješno krade moju mamu." Mlađemu mama neće nikad biti samo njegova, možda i zato sa trećim nema tih problema.

Već sam pisala. Starijem je djetetu osjećaj kao što bi bio mami da joj muž dovede doma novu i zahtjevniju ženu. I zato sam pokušavala razumjeti mog prvog sina, ali nije bilo lako. Jednostavno treba vremena da se starije dijete navikne. Naučit će se da mu više nije dobro kao što je bilo. Šta će drugo, vjerojatno će s vremenom shvatiti da taj maleni i nije nešto tako loše što mu se dogodilo i da je ustvari taj brat njemu dobitak.

Onaj dan kad ti dođe ponosno reći npr : mama, braco je sam uzeo autić! vjerojatno je najgore iza vas. Još malo strpljenja.

Oka bas se ni ne nude puno pomoci, svekiji pricuvaju starijeg navecer kad ja manjeg spremam spavati i to je to.

Jasno mi je da vise nista nece biti kao prije a i meni to tesko pada jer je Sven oduvijek bio moja maza a sad me navecer, kad ga pomazim prije spavanja, zamoli da ga pustim na miru :-(
Preselio je u svoju sobu, sam je to htio, skroz se odvojio od mene, bas se stvorio neki glupi jaz.
Ljuti me sto preko dana nemam puno prilike pohvaliti ga za nesto, uvijek ga moram upozoravati da ne vice, da ne lupa vratima, da ne skace tako jako jer braco spava. I on se jadan trudi ali se naravno i zaboravi, jer dijete je. Evo veceras, malenog uspavljujem vise od sat vremena i napokon zaspi, ja se polako izvlacim iz kreveta, a Sven bane u sobu i trazi kroksice. Objasnjavam mu da cu doci pomoci mu potraziti ih za minutu, on izlazi i opali s vratima, probudi malog i ja sljedecih sat vremena umirujem uplakanu bebu. I jasno da sam nervozna jer je 10 navecer, jos moram i Svena okupat i spremit spavat, pospremit stan a nisam ni jela nista skoro cijeli dan jer je malcu danas bio los dan i cijeli dan smo bili vani jer jedino tako odspava vise od 10 minuta u komadu. I Sven osjeti moju nervozu i onda se i on unervozi pa se jos i posvadamo prije spavanja.
Ne zelim biti isfrustrirana mama koja stalno vice, zelim da zna da ih volim obojicu jednako, zelim mu pruziti tu paznju koja mu nedostaje ali jednostavno ne znam kako. Jer i kad odemo u park on bi htio da se igramo s loptom a ja ne mogu trcat s bebom u narucju, ne mogu na klackalicu s njim...i uvijek je "kriv" mali braco. Pa onda ovaj moj jadnicak gnjavi tude roditelje da se s njim loptaju. Pa srce mi pukne kad vidim da se ubacuje u igru nekog tamo tate i sina, on jadan samo stane izmedu njih a najcesce smeta.
Tako da razumijem njegovu frustraciju ali ne znam kako mu pomoci da se lakse s tim nosi.
Zbrkan mi je post jer sam i ja sva zbrkana.

nedavno mu je bio rockas,kako je to proslo?
uf,ubacuje se u igru tate i sina...sada mu bice jos vise fali tata kojeg nema po 5dn u tjednu...

jeli moguce da kad ti dodje MM da se ti izdojis i ostavis mlijeka za malog sisavca pa da mozes na 2h poci u park ili negdje nesto na samo sa njim?
i tako onda kad god je MM tu da imate vas dvoje vrijeme za sebe...valjda moze Dorian 2h izdrzati bez sise?

Koksy, ja sam puno razmišljala i još uvjek razmišljam kako bi bilo da je bilo drugačije...da sam JA mogla biti malo drugačija.
Da sam bila bar malo više opuštenija, malo više flegmatičnija....bilo bi nam bolje, ali na žalost nisam:-(.
Kad to velim mislim na ta uspavljivanja, to ššššš....beba spava, ajoj probudila bebu i sa bebom isto bila dok je drugo čekalo,a kod nas veće dijete niti tata nije mogao zaustaviti da ne upada u sobu...ma užas.
A sad si mislim da li sam mogla i trebala drugačije? Možda samo prihvatiti da NEMA mira, tišine da IMA lupanja vratima..glasnih riječi...sa time se pomiriti i na taj način funkcionirati.
Znači ne uspavljivati odvojeno bebu, već uspavljivati bebu dok recimo maleni gleda crtić, dok crta i ti pričaš, a beba zaspi....Ma, moja je morala gledati crtić, dok sam ja nosala maloga u kuhinji u kojoj je radila napa tako da mali ne čuje curku...u tom ludilu je ona sto puta došla do mene, a meni skočio živac na svaki put..ma grozno.
Da sam bar mogla drugačije...sve bih dala.
Neke majke koje su opuštenije, flegmatičnije, nekako ipak lakše izduraju , neke prihvate da nema tišine,mira, pravila...i to je to. Svi su glasni, a malena bebica će kad tad zaspati i ne sekiraju se uopće oko toga.
Ja mislim da je TO ispravno i da bi tako moralo biti, da bi nam onda bilo lakše...
Eh, kad se ne bi pojavili drugi problemi, da bebice ne žele cicati takvoj atmosferi, da ne cicaju po pet šest sati, da se bojimo da ne napreduju itd.....

Kužiš što pričam? Ako postoji mogućnost da si malo opuštenija i flegmatičnija, da prihvatiš da je buđenje bebe i sto drugih stvari koje nas nerviraju
i nisu dio našega plana normalne, e onda bi možda bilo mrvu lakše.
Ali mi smo samo ljudi...ajde moli za pomoć svekije do daljnjega )vjerujem da bi ti dobro došla) ili neka ponekad nešto skuhaju da ti olakšaju...
Meni je MM baš u to doba bio odsutan poslovno...pa mi je moja mama pomagala tj. molila sam ju za pomoć, ne znam,
previše pomoći ne valja, a opet bar malo svakako dobro dođe.

skroz te razumijem, takva je bila i L. prije godinu dana, od razumnog djeteta s kojim si se mogao sve dogovoriti, kad se rodila seka, samo plač i cendranje na sve....
prvih mjesec dana je bilo najgore, a poslije se polako smirila.
ona je isto seku super prihvatila, ali zato smo mi (mama i tata) bili na tapeti.
ja sam imala sreće kaj je M. bila mirna beba (za razliku od sad), pa je ona znala biti na cici a L. bi onda ili isto cicala na početku (tandem), a poslije bi joj u to vrijeme čitala knjigice.
a kad bi M. spavala (dva-tri puta po 1h) onda smo nas dvije imale svoje "posebno" vrijeme- svaki dan po 15-20 min kad bi radile nešto kaj ona hoće- crtale, čitale, igrale se piknika, to je bilo baš samo naše vrijeme- početak bi označile sa onim satom na pečnici i kad istekne pjevale bi pjesmicu- hoki poki.
i inače bi se naravno poigrala s njom, ali ovo je bilo baš svaki dan i samo naše.
pa da probaš s tim?

zasad skulirana kad tata dode onda je sve bolje, onda mene ni ne treba toliko, tako je oduvijek, nevezano za bebu, jednostavno se zazeli tate onda njih dvojica imaju svoje fore i igre. Bojim se da kad bi MM ostao doma cuvati Doriana da bi Sven imao osjecaj da mu bembo i tatu "uzima".
Rodendan je prosao odlicno, bio je u centru paznje, dobio brdo igracaka i sad svaki dan govori da mu je rodendan, valjda mu se to toliko svidjelo :-)
Oka, razumijem potpuno sta hoces rec, al meni se moje frendice oduvijek dive na mojoj flegmaticnosti, bas zato i mene iznenaduje koliko se nerviram. Istina, cesto i bezveze al to je taj tren a ja sam umorna, gladna, moram na wc...taman mali zadrijema, ja vec planiram kako cu napokon nesto pojest i onda me Sven po 800-ti put taj dan pita "sta radis mama?" I jasno, bembo se trgne a meni pada u vodu pulusatno nosanje s malim na cici...A ovaj me to pitao tek tako, da razbije tisinu, iako vidi i sam sta radim. Ma razumijes me...vidim da me razumijes...
Nema mi ko pomoc, svekiji dolaze s posla oko 17, imaju i oni posla, sveki svaki dan kuha za sutra, posprema...Svekar bi mogao povremeno otic se malo loptati sa Svenom ali...neda mu se bas a ja ga ne mogu natjerat. Moja mama isto po cijele dane radi...jednostavno mi nema ko pomoc, nije da ne zele ili da ja nebi prihvatila.
llella, moj bebolinac jako malo spava, tj. spava vise samo ako legnemo u krevet i spava sve dok sam ja kraj njega, inace to bude 10-15 min. Za to vrijeme ja moram npr. pristavit rucak pa cekat opet kad cu dobit tih blazenih 15 min da ga i zavrsim. Mora i stariji jesti, to je jednostavno nesto sto MORAM napraviti. A i on je decko, kod njega ne pali citanje knjiga, on bi da jurcamo po stanu, da skacemo i divljamo a ne mozemo jer, naravno, beba spava. I onda siroce dan provede uz crtic, povremeno odemo svi zajedno u njegovu sobu pa se on igra dok mali cica a ja sudjelujem samo tako da mu dajem ideje cega i s cim da se igra. Vjerujem tj. nadam se da ce biti lakse za koji mjesec kad cu malenog moc zabavit necim na podu pa cu se ipak tako moci posvetiti starijem jer vidim koliko mu ta paznja fali, vidim, kad se uspijemo zaigrat koliko-toliko, (ja s malenim na rukama), on se sav ozari i razveseli i osjetim opet onu nasu povezanost. Ali takvih trenutaka je jednostavno premalo, barem zasad.

Teško je da, znam sve....:heart:
Moji nisu u vrtiću i 24h bivanje sa njima traži i nekakvo punjenje baterija, sjećam se jedne teme, nije li Sven išao u vrtić?
Vjerovatno ste sad doma, pokušaj za vikend odvojiti malo vremena za sebe posebno pa onda za Svena tako da skupiš snage za tjedan.
Jer ako se ta zaliha snage i živčeka otopi bit će ti teže...
ako si prirodno flegmatičnija onda pokušaj to biti i sigurno će ti biti lakše nego što je meni npr. bilo.

To ti je moj savjet jer sve polazi od tebe pa Svena, što ćeš se ti više truditi biti pribranija toliko će vam biti lakše
jer ćeš donositi bolje odluke za sve vas.
Pokušaj razmišljati par koraka unaprijed, poznaš Svena i što on voli, pokušaj unaprijed prognozirati što će biti
pa na taj način izbjegavati neke neželjene radnje.
Isto tako obavezno pokušaj brojati do 10 prije nego pukneš, to je meni pomagalo i baš si mislim da sam u fazi u kojoj sam zaboravila brojati :mrgreen:
morat ću to opet uvesti!

nezavidna situacija...

moji su razlike 1,5 godinu, i jedino što je palilo kad smo bili sami (do 18) je odvrnit muziku i plesat.

ono, baš se iskakat i izdivljat - čudo jedno kako bi me to napunilo energijom i pozitivom, sve mi je bilo puno, puno lakše za izdržat kasnije. a i malcima isto, mlađi je često znao i zaspat na ramenu.

teško je, izdrži, ali nek te tješi da je sad najgore i da će uskoro proći.

Koksy, nema ti tu nekog čarobnog rješenja osim puuuuno truda. Ti ćeš se jednostavno morati namučiti prvih mjeseci ako hoćeš da to profunkcionira kako želiš. I isplati se, vjeruj mi. Moraš starijeg sina uključiti u sve, ne odbacuj ga i ne isključuj iz svakodnevnih, banalnih stvari koje obavljaš s bebom. Zašto tražiš tišinu dok mali spava? Ako ga naučiš na buku, njemu to neće smetati. Zašto se nebi loptala sa starijim sinom dok ste u parku? pa stani kraj kolica i dodavaj se s njim, sve se to da riješiti i organizirati. Ja znam da nemaš snage ni volje vjerojatno jer si premorena ali iz vlastitog iskustva ti mogu reći da ako postaviš stvari kako treba u početku, kasnije će sve ići glatko. Taj jaz koji kažeš da se stvorio između vas dvoje, pa za takvo nešto ne može biti odgovorno dijete od 4 godine. Poguraj ga malo, daj mu do znanja da je on i dalje tvoja ljubav, trpaj ga u krevet kod sebe, pričaj s njim puno, šali se na račun situacije u kojoj ste se našli, pričaj mu o drugoj djeci koja su dobila brata ili sestru, objasni mu onako usput kako se sva djeca u tim trenucima osjećaju ovako i onako..izvuci iz njega ono što osjeća. Vrati onu prisnost koju si imala s njim prije bebe, nek se opet osjeća sigurnim uz tebe

Trina je super napisala!

A kada mu se mali krene smijati i veseliti - Sven će pucati od sreće i ponosa. Pa kad malac počne sjediti, prije toga hvatati igračke koje će mu Sven dodavati, pa kad ih budeš mogla staviti u kadu skupa...:heart:

Izdrži, trudi se oko Svena, potrebe malca je sad lakše zadovoljiti (nosaj, doji) dok je Sve taj oko kojeg treba maksimalan trud - ali koji se debelo isplati kasnije.

:love2:

koksy, prije svega drži se možeš ti to!
oka te super savjetovala, navikni malca na buku i uvjete kakvi jesu.

evo mojih prijedloga: znači moja L. je imala 2 god i 2 mj kad se rodio F. (2 dana nakon tvog Doriana).

Sad F. ima 2 i pol mjeseca i ne mogu reći da smo imali problema, možda je razlika i u tome što je moje starije dijete curica (primjetila sam da često bolje curke podnesu prilagodbu na novog člana obitelji,mi smo L. dosta pripremali, vjerujem da ste i vi). L. se ponaša ko mala ženica prema braci, sudjeluje u svim katrivnostima oko njega dodaje mi vlažne, pelene,kremu, maže mu guzu,..

što se tiče "zajendičkih" aktivnosti, ja ti ovako:po povratku iz vrtića, ispred zgrade se npr. loptam sa L dok je F. u kolicima, skupljamo kestene tj. ona ih skuplja i stavlja kod mene u vrećicu, pa mi pomaže gurat bracu u kolicima, doma sjednemo na pod, F. stavim na cicu a s L. slažem kockice, crtam, čitam slikovnicu. Kad se obraćam malenom a sami smo nas troje obično mu govorim nešto što uključuje i L. npr. gle Franko kako seka lijepo slaže kockice, vidi Leona braco te gleda kako ti to lijepo radiš,...bla bla...i nikad baš nikad joj nisam rekla da ne mogu nešto radit s njom zbog brace, više nešto tipa evo sad će mam,ajd ti napravi to i to i onda mama dolazi.

Iako je muž naveče kupa i uspavljuje nekad promijenimo rutinu i mužu kažem ja se idem kupat sa L. (napunimo kadu pjenom pa se glupiramo) i ne zovi me pa da i F. plače njunjag ga tako da izbjegavam situaciej da ona ostane na cjedilu zato jer moram jurit malom. Ne znam jesa mli ti pomogla al tako ja to radim jer mi je prijeteljica imala jako negativno iskustvo s prilagodbom starijeg sina na mlađeg da sam se nastojala jako pripremit da izbjegnem takve situacije.

sorry na tipfelerima i kako su ti rekle cure starije dijete sve kuži i treba mu se možda čak i više posvetiti.

ja obavezno odvojim vrijeme za L. 1 na 1 (tako me uputile moje curke), pa makar bio to odlazak po kruh, mi se ispričamo, malo zabavimo,nasmijemo i eto nas doma,al meni muž nije ne terenu (dođe oko 17:30-18h).

Nisam shvatila koliko ti je muž odsutan, puno bi ti značilo da on uskoči s malenim da ti možeš bit sa Svenom sama pola sata, pa pola sata.

Koliko ti često muž dolazi doma,ako nisam predirektna? ako jesam,zaboravi na pitanje. Pitam čisto radi prijedloga.

ako se sjetim još koje zajedničke aktivnosti s njih dvoje, javim ti.

drž se,sve će biti dobro!

i da, jel ti Sven ide u vrtić?kako dolaziš po njega, s malenim u naručju ili ..?ja nekad imam malenog u naručju (jer je L. na 1.katu bez lifta grrr....) al nekad ga spustim prije nego uđem na prematalicu tako da je mogu zagrlit širom otvorenih ruku, kužiš (bez prepreke među nama, ružno zvuči al valjda znaš što mislim)?

i svaku pomoć prihvati,pa nek uzmu malenog bar u šetnju kolicima sat vremena, za to vrijeme ti se posveti svom Svenu...
i d probaj biti opuštenija i flegmatičnija, ja sam s drugim puno opuštenija i ne stavram nikakve idelane uvjete tipa mir za spavanje al opet nekako spava, i to dosta...da mi je netko rekao da neću odmah trčat na svako kme,..ne bi vjerovala,..al drugčije ne ide.

javi nam kako ide

pozdrav

još sm se sjetila da se tsalno zezam sa L. kako je braco mali kako ništa ne zna, ni pričat, ni hodat, ni papat (jer nema zube) a moja veliak cura L. sve zna i naučit će bracu svemu, samo puno pričajte, mazite se, govori mu koliko ga voliš,i sve će se vratiti na staro.

svašta sam napisala umorna sma idem spat pa ne stignem provjeravat što nadrobim valjda sam i nešto pametnoga napisala.

P.S.
Nadam se da je porod bio kako si planirala, vjerojatno smo bile par dana zajedno na SD.

Sad je stanje malo bolje ali najvise zato jer sam Svena malo ostavila doma. Radim ja sve to sto si ti Lili nabrojala, i ja Svenu pricam kako ce on bracu nauciti hodati, pricati, slagati kockice...Ili sjednem s Dorianom na kauc, stavim ga onako na noge, da bude u polozaju kao u AS i onda se loptam sa Svenom, ili sjedimo na podu, Doriana stavim na deku pa se sa Svenom igram s Bakuganima...Ma kombiniram maksimalno ali vidim Svenov pogled kad ja poljubim malenog. On bi najrade da ja bebu nahranim i presvucem i to je to. I stvarno nemam previse izljeva ljubavi prema malenom kad je Sven u blizini ali ne mogu ga bas ignorirat. Stalno Svenu govorim koliko ga volim, govori mu kako je on dobar veliki braco, pokazujem mu kako se Dorian smije kad ga vidi jer je sretan i jer voli svog velikog brata.
I ne mogu se pozalit na Svenov odnos prema Dorianu, ja ga zamolim da ga pripazi dok spava a ja odem na wc il stavit ves prati. Ako se maleni probudi Sven odmah trci k njemu, prica mu, pali mu mobile i tek ako ga on ne moze smirit dolazi po mene. I stalno ga mazi i ljubi, tepa mu, govori kako je lijep...Ma divni su zajedno! Ali unatoc svom mom trudu da se posvetim Svenu, kad u jednom trenu moram prekinut igru jer je Dorian gladan, pokakan, nervozan...Sven se rastuzi. Sve ja to okrecem na igru, kao "vidi malog posranca, jesi cuo kako prdi" pa se smijemo braci ali ipak vidim da bi Sven rade da nastavimo igru nego da ja presvucem malenog. Ne zanima ga sudjelovanje u presvlacenju, maksimum je da baci pelenu u smece. Ponekad ga pozeli vozit u kolicima al to je rijetko.

Agresija je i dalje prisutna, neposluh koji me iznenaduje da i nakon sto ga upozoravam da se npr. negdje ne penje jer je opasno on me izignorira i nastavlja po svom unatoc mom ponavljanju i prijetnjama da ce dobit neku zabranu. Nikad prije to nije radio, ja sam jako dosljedna i on to zna, zasto sad testira granice nemam pojma, jer je vec odavno naucio moje granice i zna da cu odrzat rijec ako mu npr. zabranim crtice na jedan dan.
Vikanje "necu" jos koliko-toliko kontroliram, udaranje drugih se pomalo smiruje, poceo je i psovati i to bas namjerno ali i za to odmah dobije opomenu ali durenje...ajme... Duri se za svaku glupost! Npr. kaze da hoce jesti, ja mu kazem da je rucak gotov samo se treba malo ohladiti i on se pokunji i sjedne negdje u kut i kaze da se duri i da je tuzan jer mu ja nedam rucak. Pa ja opet ponovim i objasnim i onda je ok. Sve dok za 10 minuta ne nade neki razlog da se opet duri. Cim nije tocno onako kako si je on zamislio on se duri, radio je to i prije ali povremeno, ne 100 puta dnevno. Ocigledno privlaci paznju.

Lili, muz mi dolazi petkom ili subotom, ovisno o poslu i doma je do nedjelje tj. odlazi rano ujutro u ponedjeljak. Tako je stalno dok je tu blize, ako rade negdje dalje nema ga po 2-3 tjedna, pa je par dana doma pa opet ode. I Svenu uzasno fali. Svaki ponedjeljak ujutro me sa suznim ocima i drhtavi glasom pita gdje je tata, zna odgovor, i cim mu kazem da je otisao raditi on onako muski samo zagnjuri glavu u jastuk, malo zaplace da se ne cuje i onda je dobro. Iako mu ja nikad nisam govorila da ne smije biti tuzan ili plakati, poticem ga stalno da izrazi emocije samo sto su te emocije u zadnje vrijeme najcesce ljutnja.

E da, sto se tice navikvanja na buku... Ovaj mali je jednostavno takav, njemu smeta buka dok jede, trebalo je i meni malo vremena da skuzim zasto se vrpolji na ciki. Sven nije bio takav, kraj njega je mogao orkestar svirat koracnice i nebi mu smetalo, al ovaj je jednostavno osjetljiviji na to. I dok jos ne zaspi, dok je u onom polusnu pa ga ja uspavljujem na ciki ili ga nosim, treba mu tisina. Voli onu tkz. bijelu buku ali nagli udarac, povik...sve ono sto cetverogodisnjaci rade, to mu smeta. Realno smetalo bi i meni da taman tonem u san a neko baci autic na parket u tom trenu. I ja bi se trgnula i bila nervozna. Zato Svena utisavam. Al to sad vise i nije problem, jednostavno se dogovorimo da cemo sad biti malo tise jer ce braco spavati. A i maleni sad vec ima neki ritam, nije da je stalno cika-spavanje.

joj draga koksy, da, stvarno ti nije lako,sve bi bilo lakše da je tata tu , ne mogu ni zmislit kako uspijevš s dvoej male djece sama po 2-3 tjedna, ja sam nakon 2-3 dana već iscrpljena, mislim kad sam sama a još baš i nisu zahtjevni.

ti najbolje znaš, da, ima djece kojoj buka smeta, i meni osobno smetaju raznorazni zvukovi kad hoću spavat,..ne znam što bi ti rekla valjda će se naći netko s pametnim savjetom. Ja bih smanjila Bakugane, iskreno ne znam ni kako izgledaju ali sam čula od puno mama da im od njih djeca podivljaju i postaje agresivna, da ih nabriju,...ako kužiš što pričam.

drž se draga, nemam ti iskustva s tako velikom dječicom kao Sven moji su još mali,ali možda je i neka razvojna faza,pa se sve poklopilo.

A reci mi zašto si ga povukla iz vrtića, jel ne bi možda bilo bolje da Dorian ima svoj mir jedan dio dana,i ti se malo odmoriš i skupiš snage za Svena popodne i onda mu se možda bolje i kvalitetnije (nisam znala koje riječi odabrat nemoj me krivo shvatit, mislila sam da budeš odmornija) posvetiš,...ne znam ni sama što bi ti rekla,al vidim da njemu fali vrijeme 1 na 1.

p adaj nek se te bake uključuje svaka po sat vremena tjedna pa to je već nešto da ti možeš za to vrijeme biti sa Svenom,ili vikendom kad dođe tata...

samo ću ti reći da te razumijem da ti je teško,al sigurno će bit bolej i sama kažeš da je sad nešto bolje nego prije.

čuvaj se (zdravlje i živce, sve je to normalno) jer ako si ti dobro, cijela obitelj je dobro!