kakve ste osobe od kad ste postale mame?

vec neko vrijeme primjecujem kako sam se promijenila od kad sam postala mama. osjecam se ko neka mama lavica. bez pardona se borim za sebe i svoje. prije sam bila dosta povucena i "prelazila" bi preko neugodnih situacija ne reagiravsi, jer me tako mama ucila. a od kad sam rodila vidim da vise nisam ista osoba u istim situacijama- borim se za sebe i svoja prava, nemam onog nekog srama ili kaj budu drugi rekli i te gluposti. sad vidim koliko sam se oslobodila, tj. koliko sam bila sputana prije. i super mi je ovako. jeste se i vi promjenile?

nitko?

ja bi se voljela promjeniti tako kao ti, al nazalost ne ide :( Jos uvijek se ustrucavam i povucem se u mnogim situacijama gdje mozda ne bi trebala. Nadam se da ce to nadoci kad beba malo poraste.

Paaa, ne bih rekla da ima bitnih promjena (ali ja sam rodila prvog sina s 38, drugog s 39 godina, kad sam već debelo bila formirana kao osoba).

Lavica??? Pa sad, imala sam jezičinu i prije, ne patim od bilo kakvih strahova niti sam se ikada ustručavala reći ono što mislim (doduše, biram način, da baš ne gazim po tuđim papcima, ali se ne ustručavam).

Promjena koja je primjetna - vozim dosta opreznije otkad imam djecu. Štedljiva/škrta bila sam i prije, ali kad su djeca došla, dobili su svoje račune, svoje ugovore u stambenoj štedionici i slično. Drugo mi ne pada na pamet.

Ja sam rodila u 40- toj. Isto se nisam promjenila osim što sam puno, puno osjetljivija kada su u pitanju djeca. Strašno mi je teško kad vidim ili čujem za neko bolesno dijete. I da ... sada su mi djeca puno zanimljivija, mislim u smislu da ih primjećujem na sve strane i da su mi slatki, slatki.. Ali mislim da to ima veze sa mojim godinama. Dugo sam bila bez djeteta.

Baš se prepoznajem u ovom što mala vila piše. Prije mi se nije dalo raspravljati oko ničega, uvijek bi se povukla, a sad ne dam na svoje... Neki dan se raspravljala sa susjedom oko parkinga, nije mi dao da se parkiram ispred zgrade jer kao njemu tu smeta moje auto. Mrtva hladna ostavila auto gdje je, rekla mu što ga ide, okrenula se i otišla! Poslje se sama sebi čudila, jer bi se prije najprije poklopila ušima, makla auto i onda počela plakati. To je samo jedan od sto primjera od kada sam rodila.

Da to nema veze s hormonima?

Cudno, ja sam bas prije imala puno vecu jezicinu. Nije da se sad bojim nekog nego mi neke stvari jednostavno nisu dovoljno bitne da se nerviram. I ne nerviram se, ako odlucim prec preko toga napravim to i kao da se nista nije dogodilo.
Ali osjecam tu lavlju snagu kad su moja djeca u pitanju, kad se dogodi neka nepravda ili ih netko povrijedi.
Opcenito mi se zivot prije djece sad cini bezvezan, apsolutno su mi nebitni izlasci dok sam prije svaki vikend bila vani i nemam pojma sta sam radila i sta mi je to bilo toliko zanimljivo.
Postala sam i jako stedljiva na sebi, za klince cu uvijek naci al ja si i po godinu dana ne priustim nista novo. Voljela bi reci da sam zbog djece opreznija u voznji al vec sam bila trudna kad sam polozila vozacki pa ne znam jel to ima utjecaja.
I da, kao sto kaze Kolu, klinci su mi sad super. Nije da prije nisam voljela djecu ali nisam imala nikakve zelje za interakcijom s njima. A sad su mi svi zanimljivi.

Nisam imala želje za interakciju s klincima ni prije, a ni sada. Zanimljivo mi samo moje dijete, tuđu ni ne gledam. Uvijek su me zbog toga zezali da nemam majčinski instinkt

I ja Rivendell identicno kao i ti! Cak su mi neke prije govorile da ja nisam spremna imati dijete jer se ne raspametim kad gledam tudju....
Ali sam postala osjetljivija kad gledam npr. neku emisiju a spominju se bolesna djeca...uf...to vise nemogu gledat,odmah suze na oci a prije sam mogla...

Jos sto sam dosad primjetila da je drugacije:prije mi se NIKAD nije dogodilo da izadjem iz kuce nenasminkana (ne full,ali barem bi maskaru nabacila) a sad evo danima setam malu oko kuce bez kapi sminke na licu,nemarno zavezane kose i u nekoj sirokoj trenerci...super mi je sto me vise nije toliko briga ko prije ali ne bi htjela da se to sad pretvori u to da cu se zapustit....:))) Svejedeno kad vidim full sredjene mamice kako u visokim petama guraju kolica pomislim:kako im se daaaaa.....

haha, meni obratno. Prije bi išla u trenerci vani, a sada znam kako će me svi gledati, zaustavljati kako mi je slatko dijete, pa mi neugodno s takvim slatkišem ići svakakva. Nije da se sređujem i šminkam, al ono, ne idem više raščupana i u trenerci. Znaš što mi nije jasno. Kad idu žene sa svojom djecom, guraju kolica i onda gledaju u moja kolica i govore kako je sladak.

Dodala bi jos nesto. Sad puno vise strahujem. Osim za djecu, naravno, uzasno strahujem za mene i MM-a. Pomisao da se nesto uzasno dogodi i da nam djeca ostanu bez jednog roditelja...to mi je nesto prestrasno. Pogotovo otkad sam neki dan upoznala deckica od 4 godine koji je prije par tjedana izgubio mamu u teskoj prometnoj nesreci a tata je odselio vec odavno... Srce mi je skoro puklo :cry:

da, to je jos jedna nuspojava- uzasno strahujem da se meni i mm nesto ne dogodi

Sve me vezano za djecu pogađa previše, a ranije sam bila hladnokrvna.