Printable View
večeras je na HTV1 u 21.15 odličan dokumentarni film Roberta Zubera Mila traži Senidu.
Iako je prvenstveno riječ o ratnoj priči, mislim da je film odličan i za sve posvajatelje jer jako dobro obrađuje temu traženja ideniteta posvojenog djeteta.
ako stignete, od sveg srca preporuka za gledanje
hvala pujica, obavezno cu pogledati.
Koja potresna, nevjerojatno slojevita priča s pomalo šokantnim završetkom, odnosno bez završetka... :-(.
Za one koji nisu gledali ili ne znaju o čemu se radi
http://www.nacional.hr/clanak/88978/senidi-sam-otkrio-tko-ju-je-spasio
Hvala, Pujice, što si je najavila.
Hvala i od mene, čitala sam o filmu i jako sam ga željela pogledati.
Sjećam se da je Zuber rekao da je scena susreta sa ocem šokantna, i svašta sam zamišljala, ali ovo ..
hvala pujice... tužno! pretužno :cry:
jest da je priča tužna, ali mi rječnik nije za prvo lice priče.
Nisam jučer gledala, jel se može još negdje pogledati?
odgledala, i zbunjena sam poslije svega...kako li je tek ovom djetetu... :(
xCitiraj:
Rebbeca prvotno napisa
Citiraj:
Mima prvotno napisa
ja to na kraju nisam odgledala
i svakako budem pogledala cijeli film ako bude prilike
ali recite mi što je bilo u susretu sa ocem?
koliko vidim, sada živi sa maminom rodbinom ....
Nadam se da će biti repriza jer sam ovo vidjela tek danas :(
Hvala, pujice, snimili smo, pa ću odgledati.... i mene je sad zakopkalo to s ocem.... pokušavala sam shvatiti iz trailera što je to i sumnjam da je to onaj krupniji čovjek s kojim samo šuti, ne dodiruje se, nego samo šuti, ali pretpostavljam da to i nije u redu ovdje otkrivati, za ljude koji će gledati...
Nije to nikakva tajna, u ovom gore linku cijeli je film prepričan. Film nema happy end, Senida nikome ne pripada, nitko je ne treba. Otac je na grub, primitivan i izrazito hladan način odbija, nikad je nije imao potrebu potražiti, iako je sa svojom sestrom do početka rata živjela u rodnoj kući s njim i majkom.
Strašno je i to što se njeni posvojitelji nisu znali nositi s njenim pubertetskim godinama, pa je od 13. ili 14. g. živjela u domu.
Mene zanima uloga tih posvojitelja - jesu li oni znali njezin identitet i jesu li je formalno posvojili. Ako da, zanima me kako, jer se ona vodila kao nestala, pa mi je prilično zagonetno temeljem kojih dokumenata je mogla biti posvojena.
sve je zagonetno u toj pričiCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
ona nikako nije uspjela saznati razne pojedinosti...
pretužan je film :-(
Mene iskreno čudi da su uspjeli i ovoliko saznati, svaka čast Zuberu i ekipi...nisam spavala noćas, toliko me je potreslo, prokleti rat. Inače, najbolnija mi je scena s njenim biološkim ocem...koji lik...pomišljam da joj je majka zbilja živa i da je pobjegla od te sredine. Toliko.
Nisam pogledala film, nego sam procitala u novinama, prije godinu, dvije pricu o njoj.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ako je nju srpski vojnik odnio sa stratišta, a zatim je cudnim putevima preko Bosne dosla u Srbiju u sirotište, tamo je (pretpostavljam) mogla dobiti papir s nepoznata majka, nepoznat otac. I mogli su ju dati na usvojenje. Vodila se kao nestala u drugoj drzavi (tj. Bosni, a zivjela je u Srbiji), a ako sam dobro shvatila, zapravo su ju majcini rodjaci smatrali mrtvom, a oca nije nit bilo briga, pa ju nitko nije ni trazio preko internacionalnih organizacija. Samo nagadjam. Cini mi se to spletom okolnosti, groznih okolnosti koje su obiljezile njen zivot.
Ja nisam mislila na taj clanak bucka, nego na nesto sto je izaslo čim je ona saznala da je odvedena iz Bosne.
ma ja sam to stavila samo zato jer mi je zanimljiv članak :)
Vec ga je stavila cokolada gore, pa sam mislila da ti to zbog mog posta.
:oops:
Nisam sigurna jesam li dobro shvatila to s posvojiteljima - sama Senida kaze da su joj oni bili sve i da su joj jedino emocionalno korijenje koje je imala, da su joj oduvijek govorili da je posvojena, ali o njenom porijeklu nista nisu znali. Sam otac-posvojitelj kaze da su zapravo u tom ratnom i poratnom kaosu od privremenih skrbnika postali posvojitelji nabavivsi preko poznanstva neke "potvrde" jer o bebi nitko nista nije znao, ali nisam shvatila tocno (ina, daj obrati paznju kad pogledas). Kako se dogodilo da je s 13 g.zavrsila u domu? To mi se cini kljucnim trenutkom. Sama S.kaze da njeni roditelji/posvojitelji sad smatraju da ona "pripada" drugoj strani i da tamo mora graditi buducnost. Ovako gledajuci film njihova uloga mi je najmutnija. Da je ta obitelj ostala stabilna, Senida bi se puno lakse suocila s cinjenicama. Iako... sama je prica toliko opterecena međunacionalnim odnosima, genocidom, nenamirenim racunima, da tesko da bi i najstabilnija osoba citava iz tog izasla.
Meni se baš i ne čini da su oni nju za prave posvojili. Kao prvo, jako su stari. Ona ih uopće ne zove roditeljima nego ih zove djed i baka, i još kaže da su joj stalno govorili da nije njihova. Btw. tim ljudima su poginula dva sina (u nesreći), tako da su očito 'uzeli' djevojčicu da im nadomjesti tu prazninu. I da, "djedo" je spominjao neke papire nabavljene preko veze.
Nisam gledala film, kasno sam videla...
Ali znam tu pricu od ranije, bile su vesti, emisija u vreme kad je nasla oca... Koliko se secam ti ljudi su samo bili hranitelji, nisu bili usvojitelji. I valjda je to bilo da su bili stari, bolesni pa je zato devojcica otisla nazad u dom, ne secam se toga tacno. Tada je izgledalo da je prica zavrsena ali ovo sad sa novim momentima... jos strasnije...
Nisam mogla pogledati film, pa nemam uvid kao vi. Ali, meni je i dalje sumnjivo to posvojenje. OK, bili su samo udomitelji, a kako to da je djevojčica sve godina nosila njihovo prezime?
A kod nas je sve moguce pa i to,beba nije donesena u dom vec kod njih i prijavljena kao njihova unuka,nisu znali da je muslimanka vec samo da je iz Bosne,a dali su je u dom jer se oni nisu mogli brinuti za djevojcicu jer je bila previse za njih u tom pubertetskom dobu,Senida zivi u mom kvartu,zivi sa tetkom skoluje se i dobro je,paze je i vole i drago im je da je ziva,otac je nije vise ni trazio ni vidio niti ona zeli cutu za njega.....
Mislim da bi naslov trebao biti Senida traži Milost! Znam jednu sličnu priču o stvarnoj osobi (majci moje kolegice) koja u 2. svjetskom ratu bude svjedokom smrti majke(zapalili je u kući). Spašava se sa bratom, nenom, i bebom sekom, i ide u zbijeg. Beba u zbijegu umire, djevojčica je pokopa. Kasnije ih rastave, ona bude usvojen, brat u dom. Usvojiteljica tada nije imala sopstvenu djecu, i bila je neka begovica. Međutim, uskoro dobije sopstveno dijete i mala djevojčica bude jednostvano gurnuta u pozadinu. na kraju, od te djevojčice postala je nena, divan život imala, rodila 5-oro djece i živi srećno svoje stračke dane. Lijepo priča o posvojiteljici, jer kako kaže : "Da nije nje bilo migla sam proći puno gore" a sada uživa sa unucima. Nadam se da će i Senida/Mila pronaći ono što svi mi ponekad tražimo. Sebe
upravo tako eris, ona trazi sebe. film se trebao zvati "Mila moja Senida" , a kasnije je tok snimanja doveo do ovog drugogo , logicnijeg naslova.
prica je mutna, sve sto se desavalo je mutno, i moj utisak na kraju je da je ovdje rijec o organizovanoj trgovini ljudima/djecom. Nije mi bas slucajno zasto je "dedin" dolazak, i odlazak prikazan sa dobrim automobilom u centralnom kadru.
Kad se procita tekst sa linka koji je na pocetku postavila cokolada , moze se vidjeti o kakvoj "opasnoj igri" se ovdje radi...
nažalost nisam gledala od početka, pa mi nije jasno zbog čega su majka i sestra (navodno) uopće promijenile identitet i žive u srbiji?
zsšto ne potraže ovu siroticu? :(
Nisam gledala film.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Prema onome što sam pročitala s interneta, djetetu se nije znalo ni ime, ni prezime ni datum rođenja, (ni nacionalnost) - samo da je iz Bosne.
Kako se zakonski rješava pitanje prezimena u takvom slučaju? (Ja ne znam.)
zao mi je sto nisam u ponedjeljak gledala film mada sam znala da je film na programu isl. Meni nije jasno iz ove konverzacije s cime se to udomitelji nisu mogli nositi? malo mi je cudan taj odnos...ne znam i kako su je "pustili" da ode. tu sam scenu gledala kad se sretnu sa udomiteljem ...na kraju Mila/Senida place i vidi se da joj je tesko....ono sto sam citala i malo sto sam vidjela :cry:
bucka, pa za njih se ne zna jesu li živeCitiraj:
bucka prvotno napisa
proglašene su nestalima jer tijela nikada nisu pronađena
nisam pogledala cijeli film, to nam je vrijeme uspavljivanja
ali mi je mučan
ne toliko tužan, nego baš mučan
a najtužnije od svega što sam uspjela vidjeti mi je bilo kad je "deda" u onoj kafani rekao: ti sad imaš one kojima pripadaš, okreni se njima
to mi je bilo strašno
zar samo tako mlada djevojka može izbrisati sve što je do tada živjela
i otići s ljudima koji jesu njezina krv, ali i potpuni stranci
da, ali zuber kaže da su najvjerojatnije žive, ali promijenile identitet.
na kraju filma mislim da piše
pa da, ali to je pretpostavka
nemamo mi pojma
ovaj film i informacije su stigle do nas koje stalno nešto čačkamo po netu, tu smo... čitamo
ako su i žive, tko zna u kakvom selu žive i u kakvim uvjetima
a vjeruju da je senida mrtva
Za sve nestale u Bosni a kojima nisu nadjene kosti se nada i sumnja da su zivi sto nije nuzno istina jer postoje jos mnoge grobnice ne otkrivene,a da su joj zive majka i sestra posle ovog filma bi je trazile jer im je bila servirana na dlanu i ok sestra je mala bila(ako je ziva)ne ne zna je ali majka ?pa vsljda zna kako se zvala prije?I nije ona jedini slucaj ovakav ali jeste jedina koja je izasla u javnost i film jeste uzasan kao i sve sto je ona prosla ali ona sad konacno pripada negdje i voljena je i pazena jer je njena tetka uvjek zeljela imati djevojcicu i tako je i gleda kao svoju i mislim da je to najvaznije u svemu ovome da je ona na kraju iako ne sa svojim roditeljima srena sa nekom drugom obitelji....
zašto vi mislite da je ovaj fil došao do svih
pa ni moj muž ne zna za njega, zašto bi znali ljudi koji žive po selima u centralnoj bosni ili srbiji?
Pa ok i da nije dosao film do njene majke zasto nije ona sve ove godine potrazila svoju familiju i javila im da je ziva?Zasto se skriva rat je odavno prosao,ja sumnjam da je ona ziva jer mene bi zanimalo da li su mi braca i sestre prezivili ali to sam samo ja :-)....daj Boze da je ziva ali po mome za to su sanse 1%....znam o cemu pricam jer je moja porodica samo jos jedna u nizu u trazenju svojih....
Ni ja nisam znala za film.
U BiH su nestali cijeli domovi za djecu. Neki pred jednom vojskom, neki pred drugom, neki pred unproforom. Svi sute o tome. Premucno je i, valjda, najlakse odmahnuti.
Nadam se da ce ovaj film potaknuti da se usporedi broj djece u domovima prije rara i broj te iste djece poslije. Makar samo broj ako im ne mozemo dati ime i dostojanstvo (koje nikad nisu ni imali -zivjela sam u blizini doma u BiH pa znam o cemu pricam).
Gdje su ta djeca??????? Zasto smo im okrenuli ledja?????
Zuberu veliko hvala za ovaj rad i nadam se da ce biti jos dokumentaraca s ciljem otkrivanja sudbine nestale nicije djece.