maltretiraju ga cure

Ne vjerujem da otvaram ovakvu temu, ali moga sina "napadaju" djevojčice.
Predškolarci, još imaju po 5,5 ali će dogodine u školu i imat će 6 zato stavljam na ovo godište.

Moga sina, jedinca, mamino plavo oko :mrgreen:

Malene iz susjedne grupe, nasade se na staklo pa ga gledaju, šuškaju, smijulje se, šalju mu papiriće ...

Njemu to ide beskrajno na živce, neugodno mu je, uvijek kada dođem po njega bira drugi put da ne mora proći ispred njihove grupe...

Sve je to slatko i u neku ruku simpatično, ali kada vidim ove starije cure kako znaju zafrkavati dobre i zgodne dječake iz svog razreda, bude mi nekako žao.

On je dobrica, i pokušavam ga nagovoriti da razgovara s njima, da bude prijatelj kao s djevojčicama u svojoj grupi, no ne želi.

Da pustim da to traje jer je sve to dio odrastanja i dio socijalizacije? da ga nagovaram i dalje? da ja curama donesem bombone:mrgreen:?

Kod nas u vrtiću cure se stalno igraju igru "ljubi ljubi", i to mom sineku isto "ide na živce", njegove riječi . Ali mislim da ipak uživa potajno u tom "ide mi na živce";-)

Mi smo imali u vrtiću obrnutu situaciju - moj sinak i skoro svi ostali dečaci iz grupe su bili zaljubljeni u jednu malu iz susedne grupice. A ona objavila da je zaljubljena u jednog koji nije u toj skupini, tj u dečaka iz naše grupice koji se nije izjašnjavao o njenim kvalitetima. Moj plavooki macan je grdno patio, proklinjao i menjanje zubića i sve ostale nepogode koje su mu, barem kako je on mislio, uništavale priliku za sreću. Ne znam ni sama koliko sam ga puta uplakanog dovela kući.

I šta se na kraju desilo? Zapala nam se kao klupska drugarica sada u prvom razredu. On se preko leta ohladio, zubići nikli i vratili mu samopouzdanje i sad on beži od nje a ona ga juri :lol:. Došla maca na vratanca :lol:

ma nije meni do zaljubljenosti, simaptija i sl. nego me brine to što mu je beskrajno neugodno u vrtiću kada su one u blizini i smeta ga

mislim da su dečki u pitanju da bi čak to i riješio nekim drugim putem, ovako kada su cure u pitanju niti sam ne zna što da učini

neka ih ignorira, ako mu se ne sviđa njihovo salijetanje 8-)

moj se takvim pokušajima nije opirao, čak je bilo situacija da sam ja ostala :-o, tipa tri djevojčice (od kojih se dvije žustro bore za njegovu naklonost) s nestrpljenjem čekaju da dođe u vrtić, skaču od radosti i ljube ga kada dođe, a onda ga izuvaju i obuvaju mu papuče! (To mi je bilo too much, objasnila sam mu da sve to treba sam raditi, osim u slučaju da je bolestan kada se treba prijatelju pomoći.)
Sada je s jednom od tih djevojčica u "posebnom romantičnom odnosu", ona mu donosi crteže u školu (mama joj je zabranila da mu crta srca :lol:), on ima nekakav zaštitnički odnos prema njoj (brine sa da li je shvatila zadatke iz matematike, šapće joj odgovore :lol:), djeca ih zezaju da su "cura i dečko" ali to njih ne uzbuđuje previše, vole se zajedno igrati 8-) .

Čak sam ja u prvo vrijeme bila zabrinuta zbog njihovog dosta intenzivnog odnosa i njegove nježne prirode (bojala sam se da će ga dečki zezati), ali je njemu od početka školske godine samopouzdanje jako poraslo, uspoređuje se s drugom djecom i zaključuje da je "najbolji" u matematici, da je "najbrži" u trčanju, "najbrži" u plivanju, ima krug dječaka s kojima ima svoje "muške igre", ali se i dalje voli s njom igrati, i mislim da mu jako godi njezina pažnja i zaljubljenost.