Pomoć-ne želi iz kuće:(

Naša curica od 20 mjeseci ne želi izaći iz kuće i već smo očajni..pokušavali smo svašta,ali kad se približimo izlaznim vratima...koma...urlanje i vrištanje..
:-(sve je super,kaže da ide pa-pa,obujemo se obučemo jaknu,al kad treba krenuti dreka i vika!!!
Mi smo nju posvojili prije nekih 20-ak dana..i možete mislit,od onda nismo izašli iz kuće...idemo naizmjenično MM ili ja kad nekaj treba..
stvarno smo već očajni i ne znamo kako da nju "uvjerimo" da idemo npr.u dućan i da ćemo se vratiti doma..
nekako mi se čini da se ona boji da ćemo je negdje ostaviti...ona je sad tu sigurna i ne pada joj na pamet negdje ići u nepoznato!!

help!

nikako , osim da budete strpljivi dok se ona ne osjeti da je sigurna.

I čestitam :heart:

mišica mala, valjda je toliko nesigurna pa se boji da se nećete vratiti
puno puno strpljenja, vremenom će vjerojatno steći stabilnost i povjerenje
pa će i njeni strahovi isčeznuti...

čestitam vam!

sunce malo, to je u isto vrijeme tako tužno i dirljivo i slatko...
vjerujem da će se ribica s vremenom opustiti i da ćete uživati u šetnjama i izletima

a do tada, jel možete popričati s nekime iz školice za posvojitelje ili nekom drugom stručnom osobom s kojom ste u kontaktu vezano uz posvojenje?

i čestitam vam na kćerkici!

hvala vam na čestitkama...mi smo i presretni što smo je dočekali i tužni što je ona tako nesigurna i bojažljiva...boji se svega..psa,mačke vilice,nove šalice i tanjura,vešmašine.....al ajde te strahove polako prevladavamo...najveći i najgori je odlazak negdje..voli jako našeg nećaka i išla bi u posjetu...išla bi kod bake i dede...ali..
uhhhh,baš je ovo teško..

Citiraj:

---

kiara79 prvotno napisa

hvala vam na čestitkama...mi smo i presretni što smo je dočekali i tužni što je ona tako nesigurna i bojažljiva...boji se svega..psa,mačke vilice,nove šalice i tanjura,vešmašine.....al ajde te strahove polako prevladavamo...najveći i najgori je odlazak negdje..voli jako našeg nećaka i išla bi u posjetu...išla bi kod bake i dede...ali..
uhhhh,baš je ovo teško..

---

To je samo privremeno i razumljivo, biti će vremena za šetnje i posjete, samo polako.

ja sam se bome rasplakala,tako bi je rado zagrlila, moji su 20 mjeseci, pa njih zamišljam uplašene

sama si shvatila o čemu je vjerojatno riječ, boji se da se neće vratiti tu gdje se osjeća sigurno

ali budi sretna i vesela što se tako sigurno osjeća sa vama i što se joj zaštita, i vi i vaš dom :heart:

u svom bivšem poslu sam imala iskustvo sa dječačićem od tri godine koji je tjednima uvijek bio u istoj odjeći, nije se htio presvući od straha da će onda sigurno opet biti nekud odveden...
nakon puno strpljenja, puno pažnje i puno ljubavi, polako se opuštao i onda smo svečano krenuli jedne nedjelje u novoj odjeći u crkvu :)

vaša djevojčica je sigurno pod velikim stresom zbog prilagodbe na sve, ali uz vaš trud, nježnost i strpljenje sve će doći na svoje mjesto.
gledajte puno kroz prozor, veselite se svemu što vani vidite, nek tata zaveže neki lijepi balon vani, pa joj ponudite da odete po njega, onako, blizu, par koraka od praga, pa se brzo vratite u kuću da se uvjeri da je povratak siguran...
i tako, malo po malo, past će vam na pamet još puno sličnih stvari :)

čestitam :-)
mi smo imali sličnih problema, makar je naša curka kod posvojenja bila mala beba, obratila sam se vlasti iz školice za posvojitelje, i pomogla mi je savijetima. mail ti mogu poslati na pp
:* želim vam svu sreću

ArI Mali molim te mail na pp..

marijanada hvala za ideju sa balonom,jako ih voli...a i stalno smo na prozoru,gledamo drveće,aute,bicikle...sve bi i ona,ali strah je jači.
ah da,prije spavanja smo čak uspjeli otvoriti vrata..samo da malko vidi gdje je maca..i to je napredak.

Kiara ja sam vas samo došla zagrliti i poljubiti.:love2:
Nemam iskustva, al vjerujem da će vaša ljubav sve prebroditi:heart:

Pridružujem se u čestitkama i grljenju... vjerujem da će ljubav i strpljenje pomoći. :heart:

Kiara, cestitam! Samo polako i jako strpljivo. Malena tek upoznaje svijet oko sebe, 20 dana je puno premalo vremena da se stekne povjerenje i sigurnost. Pustite sad posjete i izlaske, ogranicite i dolaske drugih ljudi vama. Svakako nastojte ne izbivati dulje iz kuce (ti ili muz na par dana napr.) i oslobodite je svakog moguceg stresa. Nasa je kci posvojena s 15 mj., a kad je imala skoro 2 g., muz se osisao na 1 cm. Dozivjela je skoro sok! Njih svaka promjena pri kojoj posumnjaju da ce "nestati" mame i tate uzruja 10x vise nego drugu djecu. Pa cak i nakon puno vremena kad postanes sigurna da je "to sad to, prilagodjeni su", dogodi im se napad panike zbog neke (nama) bezvezarije. Uopce se ne daj smesti dobronamjernim savjetima sto bi sve do nekog roka trebalo, samo joj nudi svijet na (prozorskom) dlanu, krenut ce ona sama. Vidis da i u stanu ima jos nepoznatih cudovista ;-). Nikud vam se ne zuri.

AJme ...plačem na poslu :cry: Jadna mala mišica.... Mogu misliti koliko vam je teško gledati ju uopće takvu prestrašenu.. Puno strpljenja vam želim :love2::zaljubljen:

Vjerojatno je maloj mišici doma lijepo :heart: pa zato ne želi izaći... Mora se osjetiti sigurnom, a onda polako, dva koraka od vrata pa opet natrag i tako više puta, dok ne shvati da se uvijek može vratiti.

joj :heart: čestitam, kiara... proći će valjda uskoro, samo polako i strpljivo :love: