Na Novu godinu

01.01.2010. BiH, bolnica Zenica
M. sam zanjela nakon spontanog, tako da je cijela trudnoća bila stresna. Zapravo, nisam nikome dozvoljavala da mi se obraća kao trudnici, niti sam htjela išta pripremiti za bebu. Nisam si dozvoljavala radovati se jer se prošla trudnoća tako završila.
Termin je bio 05.01.2010. ali kako sam prvo dijete rodila 10 dana ranije zadnje dane trudnoće provela sam u nagovaranju bebe da se još malo strpi. Zašto da radi par dana bude cijeli život godinu starija.
31.12. dolaze nam suprugovi roditelji, ali prema dogovoru odlaze oko 20:00. M je to čekala!
U momentu dok ih ispraćamo ispada mi čep. Poučena prijašnjim iskustvom ( kada se suprug uspaničio i odmah me vozio u bolnicu) šutim.
22:00 starija kći ide na spavanje, a dragoga napokon šaljem po moju mamu. Ona će ostati sa R. a mi ćemo kad zatreba u bolnicu.
24:00 vatromet, probudila se i R. da vidi šta se dešava, požuruje me da idem po sekicu.
Sad i ja idem spavati, trudove lagano osjećam tamo negdje u daljini, sad sam već sigurna da ću brzo roditi, ali me to ne smeta da spavam.
05:00 sad već ne mogu spavati, lagano hodam po kući, provjeravam torbu, tuširam se, jedem,... ostatak društva spava.
06:15 budim supruga, sad bi već bilo vrijeme poći.
7:20 stižemo u bolnicu, trudove sad već osjećam, ali idalje nisu blizu niti jakog intenziteta.
Sad kreću bolničke peripetije:
U prijemnoj sobi babica ovlašnim pogledom prema meni izjavljuje da neću roditi niti za tri dana, ali ide naći doktora.
8:15 ulazi druga babica koja nema pojma da smo tu i čekamo, kolegica je predala smjenu i otišla, ide i ona po doktora kaže „ma nećeš ti još par dana“. Sad već očekujemo da će to tako trajati dok se ne porodim. Meni se ideja čak i sviđa, sad sam već u onom posebnom krugu kad sve vidiš distancirano i ne želiš da te strane ruke dodiruju.
8:45 dolazi doktor, naravno ista tvrdnja kao i prethodnici ali eto „pregledaće on mene, da mi udovolji“. Naravno, na pregledu 6 cm otvorena. Čudan pogled, uzimanje podataka, i „ trebalo bi da vas boli.“
Ovo mi je iritirajuće, kao prvo svatko ima različit prag boli i ja stvarno mogu podnijeti puno, kao drugo došla sam roditi dijete naravno da boli, ali tu bol je jednostavno izbjeći „ne zatrudniš“, ako hoćeš to dijete šuti i trpi.
Zovemo doktora koji mi je vodio trudnoće, nažalost nije na smjeni ali riješiće suprugov ulazak u rađaonu i poštivanje mojih ostalih zahtjeva.
9:00 sad sam u rađaoni, neko vrijeme su samnom dvije žene koje su ranije rodile, srećom brzo ih odvode u sobe. Lijepo mi je, imam MP4 sa muzikom koju sam noćas birala, prostorija je topla, sunce ulazi kroz velike prozore, sama sam pa plešem i okrećem se kako mi odgovara.
Babica povremeno ulazi, jednom mi je pokušala priključiti CTG ali sam odbila kada je tražila da mirno ležim dok ponovo ne dođe, dogovorile smo se samo da povremeno priključi napravu na 2-3 minute. Neću ti ja ležati ko prevrnuta buba mislim se, baš mi je lijepo dok hodam. Njene posjete koristim kako bih je nagovorila da ne dira makaze, prvo sam rodila bez epizijotomije pa hoću i sada tako. Nakon 15 puta ponovljenog „vi mene nećete rezati, nema potrebe, pa i prvo dijete sam rodila bez rezanja, ne bi bilo lijepo da mi baš vi ostavite ožiljak za cijeli život,...“ pristaje.
Doktor ulazi, ne pregleda me samo osluškuje nekom trubom ( kao ona iz „Alo-Alo“ samo manja) kaže dobio je poziv i ostavlja me na miru.
10:15 Dolazi suprug, sve me boli i ne mogu nikako naći položaj za odmor, premještam se, jedno vrijeme čak sam u pužućem položaju na bolničkom krevetu ( mogu zamisliti kako je to smiješno izgledalo) ali ni to mi ne odgovara. Šaljem supruga po osoblje jer mi je jasno što slijedi. Više mi nije jasno što mi je to trebalo i zašto sam htjela još jedno dijete, pa sam negdje u daljini svjesna da će brzo kraj. Svi su kraj mene, ali nema one bolničke strke, panike, intervencija, mada bih u tom momentu pristala i na njih samo da prestane.
Kažem im: „mislim da je kraj, jer bih najradije sad kući da ovo neko drugi završi, ne mogu više“ - počinje izgon bez vriske osoblja, odbrojavanja, pipkanja,...
11:10 napokon imam svoju curicu 51cm dugačku 3.650 tešku.
Kupaju je, daju mi je na prvi podoj i pokrivaju nas, suprug je još tu. Nakon nekog vremena odnose je na pregled, suprug odlazi kući, a ja na tuširanje pa u sobu na svojim nogama.
Sada je M. jedno izuzetno dobro dijete, poslušno, razumno, rasploženo - onakva kakva je bila u maminom stomaku.

prelijep porod

:heart:

volim blagdanske datume rođenja :-)

Super -rođendan na 1.1., inma da se u vašoj kući slavi od Božića pa nadalje:)

:heart::zaljubljen:

baš lijepo i smireno...kako bi trebalo bit :heart:

:klap::heart: