vježbe kod okuliste

dijete je počelo nositi naočale, ljetos. nakon drugog pregleda okulistica je rekla da počnemo dolaziti na vježbe za ortooptički status, 10 dana za redom po pola sata to traje. nakon toga pregled, a nakon pregleda opet deset vježbi. tamo dolazi jako puno djece, znači nismo neki specifičan slučaj, neki već mjesecima, čak i preko godinu dana vježbaju, a ovako 'vani' s kime god pričam svakom je takvo vježbanje prvi glas, tj. nikad čuli za to,a djeca im ili netko blizak nosi naočale. inače, pitala sam i doktoricu i sestre zašto se to radi, ali nitko tamo nije baš pričljiv i svi mi kažu 'mi volimo sve napraviti, pa onda ako se popravi super, ako ne, opet znamo da smo sve probali'.

što ustvari hoću pitati?

jel ide ili je išlo neko vaše dijete na ikakve vježbe, koliko dugo, je li pomoglo, jesu možda vježbe pomogle tako da više ne treba nosiit naočale? ma sve me zanima, savjeti, iskustva...

inače, nije nam nikakva tlaka ići, blizu je, nije naporno, ne traje dugo, djeca se kompaju kad čekamo itd.

U oftalmologiji se puno toga promjenilo i mjenja non-stop. Nekad su roditeljima govorili da se slabovidnost može poboljšati do 6 godine, nama su nedavno u Belgiji rekli da se pomaci mogu dogoditi do 20te godine. Naravno što je djete mlađe, lakše će biti i veći se uspjeh može očekivati. Svaki mali pacijent je priča za sebe, i mislim da je vrijedno dati truda i pokušati za vid učiniti maksimum kao roditelj, makar ti bila u Hrvatskoj prva koja će to dokazati, svima. Sretno!

Išao je moj sin od treće godine pa negdje do devete i lijepo mu se popravilo.

Dijagnoza mu je ambliopija (slabovidnost, jače izražena na jednom oku koje je bježalo u stranu), idemo kod dr. Bubaš na Rebro. On i dalje nosi naočale ali ne zbog tog problema, nego mu je ostala neka mala dioptrija + astigmatizam od majke i/ili oca.

Slične vježbe se rade i kod strabizma + okluzije (nošenje flastera). Ima više tih uređaja koji služe za vježbanje, ovisno o konkretnom problemu pojedinog djeteta.

Ako se vježbe ne provode, nije to baš "nikom ništa" - postoji opasnost od funkcionalnog gubitka vida (jer mozak s vremenom prestaje prepoznavati signal slabijeg oka, negdje oko 12. godine, tako su mi rekli) i to je onda veliki problem.

Mi smo si kratili vrijeme na vježbama slušajući glazbu sa starinskog walkmana, kasnije sa mp3 i bilo je ok.

Naš sin je nosio flaster godinama i u vrtiću i odgajateljice :heart: su uredno vodile brigu o tome. Doma i danas ponekad napravi vježbe (prst prema nosu i natrag) ali oko mu pobjegne vrlo vrlo rijetko, kad je umoran. Naočala će se možda riješiti, iako nije baš vjerojatno kraj oca i majke koji ih isto nose. Nije nam to važno. Vježbama je postignut veliki napredak tj. sve što se moglo. Problemi koji su ostali odnose se na geometriju očne jabučice i ne mogu se riješiti vježbama.

I mi smo išli ali ne na Rebro, već privatno, jer mi je bilo bliže i kad sam zbrojila parking i izgubljeno vrijeme, nije ispalo tako strašno. Moj mali je imao strabziam i slabovidno oko, ista priča s flasterima kao i Peterlin.
Potpisala bih je u većini :)

hvala cure! baš me to 'ako nejdemo, nikom ništa' i mučilo, tim više radi toga jer ne znam nikog tko je išao, osim djece koju tamo viđam

za sad smo odradili dvije ture vježbi, za 10 dana je kontrola pa ćemo vidjeti dalje