problem sa jelom i govorom

Drage moje!
Imam problem sa svojom curicom od cetiri godine.Naime,ona je rodena kao neurorizicna beba sa hipotonijom,distoni sindrom.Do trece godine smo savladali u potpunosti motoriku.Prije godinu dana sam napomenila neuropedijatrici da tepa i da nece da jede,ili joj sve smrdi,gadljivo...Dobila sam uobicajni odgovor da je takvo dijete.Medutim moje dijete izrazito tepa,idemo kod logopeda,ali nema pomaka,vec je sve gore.Na sve moguce nacine pokusavam da nesto pojede,ali nista od mesa,niti povrca nece,ponesto od voca,kada se napravi griz,puding,znaci sto ne mora se zvakati,ona jede.Jako,jako me zabrinjava i voljela bih znati sta se desava i kome da se obratim?
Unaprijed vam puno Hvala,svaki savjet je dobrodosao!

Ja ti nisam stručna, ali možda ju muče uvečane mandule pa joj je teško govoriti i gutati. Odi s njom na ORL.

Ili treba s obzirom na hipotoniju ojačati i mišiće lica (čeljusti), koji su zaduženi za žvakanje i slično.
Ima negdje vježbe kako se to radi. Mislim da ih je Peterlin negdje napisala.

Evo vježbi za razvoj oralne motorike:

ORALNA MOTORIKA - vježbe za govorne mišiće

1.PUHANJE

*maslačak
*vata, kokice, perje
*maramice u zrak
*mjehuriće od sapunice, kade i sl.
*zviždaljka
*slamka (raditi mjehuriće)

2.ŽVAKANJE vježbanje jakosti čeljusti

*žvakanje slatkog korijena i igra povlačenja iz usta a dijete ga pokušava zadržati zubima
*grickanje zubima
*stavljanje gumenih bonbona na kutnjake

3.LIZANJE

*sladoled
*lizaljka
*na imitaciju kao mačka

4.ZVUKOVI JEZIKOM

*imitacija ritma
*la, la, la, la na muziku
*''cmakanje'' jezikom

5.MICANJE JEZIKA

*micanje hrane s jezikom od jednog do drugog obraza
*dodirivanje uglova usta jezikom
*oblizivanje ostataka hrane na usnicama

6.USNICE

*držati hranu usnicama
*''Mmmmmmm''
*držati papir usnicama
*fućkati
*zujati, brujati

7.USISAVATI

*kroz slamčicu po mogućnosti nešto gusto
*na imitaciju kao da se hrani lutka

Moja curica 2 g. ima isto problem s jelom, i motorikom ksni u govoru. Mi ne samo da ne jedemo krutu hranu, već joj sve miksano moram stavljati u bočicu, neće niti žličicom da jede osim ponekad nešto sitno i maksimalno 2 žlice

Isto je super izbrirljicva za hranu, jede uglavnom voće, mlijeko joj dajem kozje, žitarice i poneki komadić povrća,ribe ili jaje koje joj pomješam s voćem. Kuham i leću i slanutak i grah samo u vodi i to dodam voćnim kašicama u manjim količinama zbog proteina.

Jedino što je od druge hrane probala bez boce je lizati sladoled, čak nit slatko tipa čokolade neće.

Probala sam sve živo i ne ide pa sam pustila, hrana joj ne ponuđena, sjedi za vrijeme obroka s nama za stolom i igra se s njom, tu i tamo nešto stavi u usta i najčešće to nakon nekog vremena pljune, ja sam se prestala brunuti jer ništa ne mogu pokušati što već nisam.

Dajem joj piti vodu ili mlijeko svaki dan na slamku a barem malo vježba usta i igramo se puhanja na sve i svašta, ponekad se kreveljim s njom ispred ogledala ili ovako u igri a ona oponaša.

da,ista stvar bila kod nas.samo što sam ja ipak malo ranije počela i ajmo reći "forsirati" kruću hranu i ove vježbe i sl.upravo jer smo od početka znali da je neurorizičan.uvijek postoji hrana koja je tvrda a koju dijete voli.kod nas je to bila kora kruha.s tim smo počeli pa postepeno sve više "po-tvrđivali" hranu.i ove vježbe,lizalice,sladoledi na štapiću bilo što što prisiljava muskulaturu da radi.također fućkaljke,usne harmonike,puhanje balona,puhanje kroz slamku ping pong loptice i sl.mislim da je premala da ide na individualni logopedski tretman,bolje bi reagirala na grupni u ovoj dobi a to ima u španskom.zguglaj malo logopedske igraonice.mi smo išli tu i bili zadovoljni http://www.klinfo.hr/detaljnije/hr/i...vora/4/3948/1/ sretno!

e da,palilo je i kad smo zajedno kuhali i radili cirkus od posluživanja i jela,tipa skuhali zajedno ali sa blesavljenjem,pa onda servirali ko u dvorcu,pa onda pozvali ekipu na jelo,pa hvalili prijatelja medu i dinosaurusa kako mogu već žvakati i jesti žlicom i sl. inače u ovoj dobi izlaze i 4,5 ice,tako da može biti i to.kad su nama izlazile,mali mi je pao sa 95 centile težine na 50-tu.nije mogao ni jesti ni piti,usta su mu bila ko rana :-(

ivanas,kak ti znašda ti mala kasni u govoru, moji nitko nije pričal do 2godine, pa tek s 2. rođendanom propričali.

A Jede mi klinjo samo ak stavim ranglu pred njega, iz tanjura teško da bi kaj progutal

jelena.O za ove malene postoje okvirne smjernice razvoja govora, kao i za velike.
Mogu reči kako sam znala da je mojem velikom (4 g.) djetetu vrijeme za logopeda, bez obzira što je bio u granicama normale i bez obzira što je njegov dr. rekao da je to još sve ok, neka pričekamo još 6 mjeseci.
On je jednostavno imao svoju uzlaznu putanju u govoru i onda je stao. To je isto nešto što se normalno događa, ali ja sam imala dijam da osim što stagnira da čak i mrvicu nazaduje u govoru. Ne znam kako to pojasniti.
Onda kad sam razmislila, ako krenemo za 6 mjeseci, sa 4,5 g., pa dok dođemo na red, on će biti več skoro predškolac, a stvarno ne bih htjela da u godini kaće će imati promjenu i krenuti u malu školu, uz to taman krene i kod logopeda.
Tako da smo krenuli odmah i sad mi je stvarno drago.
Nešto će se naravno popraviti i samo kroz sazrijevanje, ali puno toga će se rješiti ranije.
Na sreću nije tu brijeg "problema", nego grafomotorika (koju je uz stručno vodstvo kroz 2 mjeseca doveo na zavidnu razinu) i nekoliko slova, od kojih je L upravo savladao.

Hvala vam drage zene! Mi idemo godinu dana u logopeda,a ima dosta vjezbica i kako voli zvakace gume,tako joj i uzimam da vjezba,pa puse balone,uzela i frulu da svira puseci jer joj to jako zanimljivo...
Probat cu i jos ove vjezbe od Peterlin. Jako me zabrinjava,sve mislim da ce biti pomaka,ali je gore.

Citiraj:

---

aleksandra prvotno napisa

Hvala vam drage zene! Mi idemo godinu dana u logopeda,a ima dosta vjezbica i kako voli zvakace gume,tako joj i uzimam da vjezba,pa puse balone,uzela i frulu da svira puseci jer joj to jako zanimljivo...
Probat cu i jos ove vjezbe od Peterlin. Jako me zabrinjava,sve mislim da ce biti pomaka,ali je gore.

---

Čuj, provjeri ti dijete još jednom kod neurologa... Svaka čast logopedima, ali moraš (ako nisi) napraviti kompetnu dijagnostiku da se vidi u kakvom stanju je djetetov neurološki sustav. To se ponekad razvija sporo i ne radi se o tome da dijete ne želi žvakati, nego NE MOŽE žvakati. Ja to ne bih znala razlikovati, ali stručnjaci (neurolog + fizijatar) mogu i znaju.

Ako ti se nije dopao odgovor tvoje neuropedijatrice, možda je vrijeme da potražiš drugo mišljenje. S druge strane, i najzdravija djeca znaju imati faze nejedenja, a žvakanje je također vještina koju treba uvježbavati, pogotovo ako neurolog kaže da je dijete sposobno. Te vještine su također važne za razvoj govora, pa bih ja rekla ako dijete ima smetnje I GOVORA I HRANJENJA da ipak nije u pitanju otpor, nego dijete zaista ne može bolje.

Držim fige da se stanje popravi.

Ne znam bas da li je to faza jer od pocetka ima problem sa tepanjem,nekad je ni ne razumjem sto kaze,pa joj kazem da je nisam cula,pa da ponovi.Tako i sa jelom,od starta od kada sam je prekinula dojiti sa 1,5 nije htjela jesti i koga god pitala,pedijatricu,neurop., kazu da je takva.Logopedica nam dala te vjezbe sa slikovnicama da kroz igru radimo,pa zvakanje,puhanje baluna...i gore govori.Znam da treba upornosti i vremena,ali me jako brine sto nece da jede,mirise,gleda,proucava i odustane.
Odvest cu je jos jednom kod neuropedijatrice.

Citiraj:

---

aleksandra prvotno napisa

Ne znam bas da li je to faza jer od pocetka ima problem sa tepanjem,nekad je ni ne razumjem sto kaze,pa joj kazem da je nisam cula,pa da ponovi.Tako i sa jelom,od starta od kada sam je prekinula dojiti sa 1,5 nije htjela jesti i koga god pitala,pedijatricu,neurop., kazu da je takva.Logopedica nam dala te vjezbe sa slikovnicama da kroz igru radimo,pa zvakanje,puhanje baluna...i gore govori.Znam da treba upornosti i vremena,ali me jako brine sto nece da jede,mirise,gleda,proucava i odustane.
Odvest cu je jos jednom kod neuropedijatrice.

---

Jeste išli kod psihologa da provjerite mentalni status djeteta ? Možda malena ima neke teškoće sa senzornom integracijom ako je izrazito gadljiva na okuse i mirise ?

DA,bili smo isto prije godinu dana,receno nam da ce to doci vremenom.Jedino da odem u St.,nekog dobrog.Da li znete kojeg djecijeg psihologa u ST?

Citiraj:

---

aleksandra prvotno napisa

DA,bili smo isto prije godinu dana,receno nam da ce to doci vremenom.Jedino da odem u St.,nekog dobrog.Da li znete kojeg djecijeg psihologa u ST?

---

To pitanje sam postavila, jer što je lošiji mentalni status djeteta, to je napredak sporiji. Možda je u tome problem. A možda trebaš dati djevojčici malo više vremena, i više je pritisnuti po pitanju žvakanja krute hrane. Što na sve to kaže vaša logopedica, je li ona zadovoljna njenim napretkom, što je po njoj uzrok problema ?

U petak idemo kod logopedice,moramo ponijeti sve nalaze da vidimo u cemu je stvar i njeno misljenje.
Javim vam.

Znam da moje dijete kasni jer kasni i u drugim područjima, prohodala je s 22 mjeseca ali još uvijek nije čvrsta skroz i pušta se samo u stanu i kad braća ne trčkaraju okolo jer se boji.

Mi još nismo otkrili krutu hranu koju voli a ponudili smo joj sve od hrane što postoji. Prije nije htjela hranu niti dotaknuti, unazad nekoliko mjeseci uzme kad joj se da i eventualno poliše koji put, ako jo primjerice mrvica kruha od lizanja ostane u ustima lijepo ju prstićima izvati i baci. Nikakvi cirkusi i posluživanje bilo koje vrste ne pali, ona se uredno igra s hranom, hrani plišance i nas, nudi svima okolo hranu ali sebi ne stavlja u usta. Jedino što je ikad probala zagristi je slamka koju nekd gricka nakon pijenja na slamku.

Znam da kasni u govoru jer im 25 mjeseci i tek ima 5 do najviše 10 riječi koje koristi i muskulatura čeljusti joj je vidljivo slaba, a inače je hipotona.

Nama svi kažu (doktor, logoped, psiholog) da je rano za logopeda, vjerojatno jer je gužva pa misle za malu djecu da mogu čekati, za dva mjeseca nam je kontrola pa ću moliti logopedicu ako ikako može da ju uzme u tretman.

Moja prva cura je bila hipotonka. S dvije i pol godine me pedica uputila u logopeda preventivno, jer obično hipotonci imaju problema s govorom i žvakanjem, ali i ne moraju imati. Moj slučaj je bio takav, cura sasvim urednog govora, čak i naprednog. Logopedica me pitala koliko dugo sam dojila i kazala da sam nesvjesno pomogla djetetu. Sad znam da se moja cura mučila vuči, a ne da nije bila od apetita. Dojenje zahtjeva pomicanje čeljusti, zahtjeva određenu snagu. Devet mjeseci dojenja je bilo spasonosno za moje dijete i eto ispalo je da sam u neznanju dijete poštedjela logopeda i problema s govorom.
Ove vježbe gore što je Peterlin navela mi smo radili preventivno.
U svakom slučaju, vježbama se to da lijepo riješiti, po meni je to nužnije od ispravljanja djeteta koje možda i ne može drugačije, a možda zaista osjeća napor.

No, nije dojenje uvijek karta za dobar govor, moja prijateljica je svoje dijete dojila čak do godine i pol dana pa je sveisto malom hipotoncu ostao problem govor i žvakanje.

Bili kod logopedice.Vjezbali sat vremena i zadane su nam vjezbe kod kuce.Problem je u jeziku koji gura medu zube i naravno dolazi do tepanja.Kaze da se toleriraju neki suglasnici koji joj fale,ali da slovo V i J bi trebala upotrebljavati.Malecka e prihvatila vjezbe koje su jako zanimljive kao prosuti male boboncice u tanjir i hvatati ih jezikom,Staviti eurokrem na gornje nepce i jezikom odstranjivati,dakle bez zatvaraja usta,pred zrcalo stati i beljiti se,potom izgovarati iiiii...,onda napraviti ustima uuuu...,probati dotaknuti jezikom nosic,pa potom bratu,sladoled cekati da se otopi i jezikom lizati....jako zanimljive vjezbe..
Na daljnje upute i pregled idemo za tri tjedna.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Znam da moje dijete kasni jer kasni i u drugim područjima, prohodala je s 22 mjeseca ali još uvijek nije čvrsta skroz i pušta se samo u stanu i kad braća ne trčkaraju okolo jer se boji.

Mi još nismo otkrili krutu hranu koju voli a ponudili smo joj sve od hrane što postoji. Prije nije htjela hranu niti dotaknuti, unazad nekoliko mjeseci uzme kad joj se da i eventualno poliše koji put, ako jo primjerice mrvica kruha od lizanja ostane u ustima lijepo ju prstićima izvati i baci. Nikakvi cirkusi i posluživanje bilo koje vrste ne pali, ona se uredno igra s hranom, hrani plišance i nas, nudi svima okolo hranu ali sebi ne stavlja u usta. Jedino što je ikad probala zagristi je slamka koju nekd gricka nakon pijenja na slamku.

Znam da kasni u govoru jer im 25 mjeseci i tek ima 5 do najviše 10 riječi koje koristi i muskulatura čeljusti joj je vidljivo slaba, a inače je hipotona.

Nama svi kažu (doktor, logoped, psiholog) da je rano za logopeda, vjerojatno jer je gužva pa misle za malu djecu da mogu čekati, za dva mjeseca nam je kontrola pa ću moliti logopedicu ako ikako može da ju uzme u tretman.

---

Ej, evo i ja imam sličan problem sa svojim starijim sinom ( 5 god.), on jako puno toga voli jesti, ali evo recimo ima par stvari koje neće!!

Znači, meso ( konkretno vratinu pećenu na roštilju ) odgrizne, prožvaće i proguta savršeno, ali npr. ako ja to isto meso pećem na tavici , onda ga stavi u usta i zvače dok ga nije skroz sažvako i onda umjesto da ga proguta on ga pljune !! Ima tako još nekih stvari meni totalno nobijašnjivim, npr. sirovu mrkvu grize, žvaće i guta stvarno kao zeko, al ono veliko bijelo grožđe stavi bobicu u usta, isiše sok a kožicu pljune! I tako ima tu još takvih primjera.

Mi idemo kod logopeda i još kod niz drugih terapeuta, i mogu reći iz iskustva da prave govorne vježbe kod logopeda počinju sa 6, 6 i pol godina starosti djeteta, a do tada svaki logoped radi zapravo na principu defektolog-logoped, tj. kroz razne aktivnosti ostaruju komunikaciju i pravilan izgovor riječi.

Vježbe koje je navela Peterlin su iznimno korisne i super su!!

Isto tako od presudne je važnosti ne forsirati djete, nego kad ono kaže rijeć na pogrešan naći, samo iza njega ponoviti tu istu riječ na ispravan naćin.

Nemoj se ništa brinuti, samo ti s njom doma puno pričaj i to će joj biti najbolja vježba , jel u principu tako to i rade logopedi ( pričaju sa djecom )!!

Cure želim vam puno sreće s dječicom, nemam neki pametni savjet, moj J. je jako izbirljiv što se jela tiće, ali nema probleme kao vaša dječica zato vam sam šaljem ~~~~~~~~~~~~~~ podrške.

Imamo i mi "problema" sa govorom. Sada ima 4,5 godine, izbirljiva kod hrane ali jede što joj je fino bez problema. Izgovor č.ž,š,ć i sl. sa 2,5. Slovo r pred kojih pola godine. Ali, onako kako je naučila govoriti s 3 godine govori i danas, recimo igaonica a ne igraonica. Može ali neće. Jako je brzopleta, sve nešto na brzinu, ne želi slušati izgovor, veli neda joj se. Stalno čitamo, puno pričamo, knjige kućna logopedija... Kad čitamo priču, na pola priče vidim, fokusira se na nešto drugo, sad bi bojala, ili sad bi gledala crtić. Da mama, zanima me što je bilo dalje, ali ne sad, ustvari daj sad, može pa ćemo ono. Nema ZA. Ima samo NA. Na mamu, na tebe, na mene, na tatu. To već dugo. Mislila sam možda previše tražimo od nje... Rečenice sastaviti, zbrda zdola. Ne kuže ljudi šta je htjela reći, jer zmota i ono što je bilo jučer i danas u jednoj rečenici. Nikad nije, ko što vole klinci, ponavljala ko papiga. Prve dvije godine govorila nekim svojim jezikom, tek od tada uči maternji da tako kažem. Širok spektar riječi, ali nepovezan.
Trudit ćemo se i dalje, :)

evo i mi isto kao ivanas, nikako ne želi ništa jesti naša curica, otkad se rodila nije jednom tražila hranu, nije nikad plakala da je gladna....nikad niti jedan obrok nije pojela bez da bude vrištanja i da se je ne mora zamotati ručnikom....to je takva frustracija da nitko ne može to razumjeti tko nije probao...

inače sada ima 13. mjeseci i samo 7800g....krutu hranu nije nikad probala jer čim osjeti mrvicu u ustima si digne želudac i povrati sve...uz taj problem ima i srčanu grešku i jaki refluks...

Mi smo imali slične probleme, malac je u vrtiću odbijao hranu, ustvari selektivno je jeo, pa su nas uputili da napravimo pregled u Kabinetu za senzornu dijagnostiku, na Edukacijsko-rehabililitacijskom fakultetu.
Bili smo i dobili hrpu dobrih savjeta, ali nije mu ustanovljen poremećaj. Izgleda da je preseljenje u novi vrtić i poteškoće s govorom uzrokovale problem i sad se sa logopedskom terapijom (idemo tek mjesec i pol dana) očigledno mijenja, na naše veselje (4 g i 3 m.). Osim toga za tu dob je, kažu stručnjaci, i normalno.
Uglavnom, profesorica nam je objasnila da djeca sa poremećajem senzorne integracije imaju problema sa govorom, odbijaju jesti krutu hranu, ne podnose etikete na odjeći, motorički su sporija npr. ne mogu uhvatiti loptu i sl. Ovo su kao glavni pokazatelji ali ne treba ih uzimati za dijagnozu jer je svako dijete obzirom na nasljeđe i okolinu specifično.
Obzirom na dobre iskustvo, preporučila bih vam da se savjetujete, naročito ako sumnjate, jer nekak mislim mama ima najbolji osjećaj ako nešto s djetetom nije ok.
Pregled je 200 ili 250 kn.
Lijepi pozdrav

molio bih ivanas ako nam se može javiti na PP pošto imamo sve iste simptome od hranjenja do kašnjenja u neuromotornom razvoju a nemamo nikakvo rješenje na vidiku...

molim da nam se javite na mail veruda.pu@gmail.com

hvala unaprijed...

Mrgica,

Citiraj:

---

al ono veliko bijelo grožđe stavi bobicu u usta, isiše sok a kožicu pljune!

---

To i ja radim, a nikada nisam imala problema niti sa govorom niti sa zvakanjem. Jednostavno ne volim tvrdu kozicu od grozdja. I ne mislim da je to neki problem.:-)

Citiraj:

---

Isabella prvotno napisa

Mrgica, To i ja radim, a nikada nisam imala problema niti sa govorom niti sa zvakanjem. Jednostavno ne volim tvrdu kozicu od grozdja. I ne mislim da je to neki problem.:-)

---

X
Uz to vadim i koštice iz grožđa, jednostavno ih ne podnosim.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

X
Uz to vadim i koštice iz grožđa, jednostavno ih ne podnosim.

---

Cure moje; jeste li sigurne....?


Problemi senzorne integracije, nisu samo problemi djece i odraslih s posebnim potrebama, koji imaju neke od dijagnoza!
Čitajući knjigu " Senzorika iz dana u dan " i razgovarajući sa terapeutima, saznala sam da skoro svaki čovijek ima barem jedan od senzoričkih " problema "!
Ljudi mogu biti osijetljivi na razne stvari : struganje vilice po tanjuru, nepodnošljivost osječaja kose na licu, sitna kosa po vratu nakon šišanja, određene vrste tkanina, prejako svjetlo, nepodnošljivost kape na glavi ili raznih traka i rajfova, hodanja po pijesku, itd; itd;!! To su sve sezorički podražaji koje neki ljudi doživljavaju kao nepodnošljivim, a drugi se uopće ne obaziru na njih, no naravno to ne znaći da ti ljudi imaju nekih problema!!

No djeca kojima je dijagnosticiran problem senzomotorike, neke od gore navedenih stvari doživljavaju kao doslovce " katastrofu " za njihova osjetila i jednostavno se ne znaju nositi s njima! Djelom zato što su još mali pa se ne znaju pripremiti na nadolažeće događaje i dobro ih procesuirati u svom mozgu, a djelom zato što im ti podražaji izazivaju jako burne reakcije u njihovim malim glavicama!!

U našim ustima se nalazi jako puno osijetila ( a ne samo okusa ) koji nam šalju određene signale u mozak! Stoga se kod djece koja imaju problem senzomotorike, najveći splet problema upravo nalazi kod hranjenja, žvakanja, govora, prihvaćanja i odbijanja određene vrste hrane,...

Na terapiji senzorne integracije ne radi se ništa posebno, nego se tijelo postupno izlaže tim podražajima koji nas smetaju, ali naravno u određenim malim " dozama " kako bi se tijelo postupno priviklo na te stvari i počelo ih na odgovarajući naćin precesuirati kako mu te stvari nebi više smetale i stvarale neugodu!!
Postoje i vježbe kojima se stimuliraju određena osijetila kao bi se npr. žvakanje poboljšalo, kako bi se govor poboljšao,...

Ja vjerujem da tu ima na stotine roditelja koji su se susreli sa problemom oblačenja čarapa i cipela, tenisica i sl., jel dIjete ih je uporno i uporno skidalo i nije ih željelo obući, ali jako malo ih se pitalo zbog ćega je to tako!!

I na kraju moram odmah reći, jel već znam unaprijed da ću izazvati burne reakcije mama koje misle da ako dijete ne želi obući papuće ne znaći da ima problem,
DA, VAŠE DIJETE NEMA PROBLEM, NIJE BOLESNO, I NE TREBATE GA ODMAH VODITI NA RAZNA TESTIRANJA, AL SE BAREM ZAPITAJTE ZAŠTO JE TO TAKO, PRIJE NEGO LI DJETE OKARAKTERIZIRATE KAO NEPOSLUŠNO, ZLOČESTO,...

Citiraj:

---

mrgica prvotno napisa

Cure moje; jeste li sigurne....?


Problemi senzorne integracije, nisu samo problemi djece i odraslih s posebnim potrebama, koji imaju neke od dijagnoza!
Čitajući knjigu " Senzorika iz dana u dan " i razgovarajući sa terapeutima, saznala sam da skoro svaki čovijek ima barem jedan od senzoričkih " problema "!
Ljudi mogu biti osijetljivi na razne stvari : struganje vilice po tanjuru, nepodnošljivost osječaja kose na licu, sitna kosa po vratu nakon šišanja, određene vrste tkanina, prejako svjetlo, nepodnošljivost kape na glavi ili raznih traka i rajfova, hodanja po pijesku, itd; itd;!! To su sve sezorički podražaji koje neki ljudi doživljavaju kao nepodnošljivim, a drugi se uopće ne obaziru na njih, no naravno to ne znaći da ti ljudi imaju nekih problema!!

No djeca kojima je dijagnosticiran problem senzomotorike, neke od gore navedenih stvari doživljavaju kao doslovce " katastrofu " za njihova osjetila i jednostavno se ne znaju nositi s njima! Djelom zato što su još mali pa se ne znaju pripremiti na nadolažeće događaje i dobro ih procesuirati u svom mozgu, a djelom zato što im ti podražaji izazivaju jako burne reakcije u njihovim malim glavicama!!

U našim ustima se nalazi jako puno osijetila ( a ne samo okusa ) koji nam šalju određene signale u mozak! Stoga se kod djece koja imaju problem senzomotorike, najveći splet problema upravo nalazi kod hranjenja, žvakanja, govora, prihvaćanja i odbijanja određene vrste hrane,...

Na terapiji senzorne integracije ne radi se ništa posebno, nego se tijelo postupno izlaže tim podražajima koji nas smetaju, ali naravno u određenim malim " dozama " kako bi se tijelo postupno priviklo na te stvari i počelo ih na odgovarajući naćin precesuirati kako mu te stvari nebi više smetale i stvarale neugodu!!
Postoje i vježbe kojima se stimuliraju određena osijetila kao bi se npr. žvakanje poboljšalo, kako bi se govor poboljšao,...

Ja vjerujem da tu ima na stotine roditelja koji su se susreli sa problemom oblačenja čarapa i cipela, tenisica i sl., jel dIjete ih je uporno i uporno skidalo i nije ih željelo obući, ali jako malo ih se pitalo zbog ćega je to tako!!

I na kraju moram odmah reći, jel već znam unaprijed da ću izazvati burne reakcije mama koje misle da ako dijete ne želi obući papuće ne znaći da ima problem,
DA, VAŠE DIJETE NEMA PROBLEM, NIJE BOLESNO, I NE TREBATE GA ODMAH VODITI NA RAZNA TESTIRANJA, AL SE BAREM ZAPITAJTE ZAŠTO JE TO TAKO, PRIJE NEGO LI DJETE OKARAKTERIZIRATE KAO NEPOSLUŠNO, ZLOČESTO,...

---

Kao terapeut moram izraziti oduševljenje i pohvaliti također i potpisati ovaj post. Vjerovali ili ljudi i djeca sa tom problematikom su svugdje oko nas, četo krivo protumačeni ili provučeni kroz neke nepotrebne dijagnoze.Nemojte misliti da je to bolest...o tome se nažalost ne zna puno ali eto svakm danom se nastoji sve više ljudi informirati...pa čak i stručnjake koji nemaju pojima o poremećaju senzorne integracije treba još više informirati kao ne bi npr.olako nemirno dijete okarakterizirali kao ADHD ili povučenu djecu koja imaju problema sa govorom pod autistični spektar.
Svi oni koji sumnjaju da njihova djeca imaju problema sa senzorikom i žele proći neko testiranje neka probaju doći do goljaka kako bi napravili potpunu procijenu . Mislim da je to jednino mjesto gdje vam kompletnu procijenu u senzoričkom kabinetu/sobi mogu napraviti stručni terapeuti sa završenom edukacijom. Znam da nekakvo ispitivanje vrše i na suvagu ali sa sigurnošću vam mogu reći da to nije to.