Ne mogu više dojiti, ne želim, a kako pomoći mom malom dvogodišnjem ovisniku?

Danas sam odlučila prvi put ostaviti sina kod moje mame/bake na spavanju.

Spavamo skupa svaku noć, nikad nije ni jednu noć bio u kinderbetu, uvijek do mene/do nas, s nama/sa mnom. Dojim. Ne mogu više. Ne mogu. Iza mene je jedna u moru preteških noći, punih buđenja, nespavanja... Pokušala sam postupnu taktiku smanjivanja i dnevnih i noćnih podoja, ali slab je to efekt. Još ga preko dana mogu uvjeriti "da je cica prazna i da se mora napuniti, da mora malo pričekati", ali preko noći je to nemoguće. Polubunovnom, nema šanse da mu objasniš. Ne mogu ga gledati kako je nesretan i plače za cicom. Grozno se osjećam. Imam osjećaj da se ovo dojenje totalno izopačilo. Nije dobro više, ne može biti ako sam ja ovako nesretna, a on ovako ovisan. Postao je totalno ovisan, ja sam premorena i više ne mogu.

Žao mi je da nisam imala više snage i prestala negdje s 18 mjeseci, recimo. Držala sam se WHO-a i njihovih "do dvije godine je idealno". A i išla sam linijom manjeg otpora, uvijek mi je bilo lakše staviti ga da doji i tako ga smiriti, uspavati, pomaziti se... Sad je to puno teže i kompliciranije, puno, puno! Pametnica moja i mudrica, "zna on svoja prava"... Neki dan sam se raspala od tuge kad sam mu rekla da "nema cice, da je cica prazna, bit će poslije, neka malo pričeka" i on je inzistirao i plakao i vidim da me više ni ne sluša, grlim ga, mazim, skrećem pažnju na igračke, ne pomaže, distrakcija pažnje, ništa... i on u jednom trenutku, srce moje, kaže meni "bit će dobal, bit će dobal", misleći valjda da sam mu cicu uzela jer je nešto pogriješio. To me toliko slomilo, toliko sam bila tužna... Da moje dijete misli da ga kažnjavam oduzimanjem cice?! Ima li strašnijeg? Slomilo me. Toliko sam u sebi bila ljuta na dojenje, da sam NAS oboje dovela u ovakvu razinu ovisnosti, strašno. Kakav sam JA to STRES priredila svom djetetu? Šta ga tek čeka s odvikavanjem? Pretužno. Moja mama je za odvikavanje, suprugu je kao i meni žao, ali vidi i on da dalje nema smisla, ne mogu/ne možemo više. Šest mjeseci isključivo i evo sad već više od dvije godine kako dojim. Sve divno, pet, ali hoću van iz ovoga... mogu li? Možemo li? Sprema li se mom djetetu najveći stres u njegovom malom životu? Nema cice, nema mame večeras, noćas...

Odlučila sam ga ostaviti kod mame večeras. Tamo je svaki dan, obožava i baku i djedu, njemu poznat okoliš jednako kao i doma. Dogovorila sam sve s mamom, ako bude bilo preteško doći ću tamo. Spremni smo svi osim moje male ljubavi. Žao mi je da sam ga do ovoga dovela. Pokušali smo i da budem u drugoj sobi, ali ja ne mogu taj pritisak njegovog plača izdržati i onda uvijek završi tako da se vratim u sobu, zagrlim ga, izljubim i podojim. Već sad mi grozno, grozno nedostaje.


Oprostite mi na ovako ispoljenoj ljutnji, nezadovoljstvu, tuzi, preteško mi je... Držala sam se svih dobronamjernih uputa i savjeta, vjerujem u dojenje, hvala Rodi na svim savjetima, ali kod nas se sve to tako izokrenulo... Predbacujem samo što nitko ne upozorava kakvi problemi mogu nastupiti s prekidom dojenja kod dvogodišnjaka.

Jel netko bio u ovakvoj situaciji sa svojim dvogodišnjakom ili dvogodišnjakinjom, ima li pomoći? :cry:

mogu samo reci da imas moju podrsku i da razumijem. razumijem jer meni su neprospavane noci bile nesto sto me nagnalo na to da prestanem dojiti s godinu dana kad sam kretala raditi. jednostavno nisam mogla funkcionirati tako nenaspavana. tu je ogromnu ulogu odigrao MM kojemu po prirodi treba manje sna pa se on dizao i smirivao djecu, a ja sam bila u drugoj sobi. bilo mi je jako tesko slusati plakanje, ali uspjeli smo za 3-4 noci.

tvoje iskustvo je prosla moja prijateljica. jednostavno je bila neispavana, fizicki slaba, iscrpljena, nervozna i odlucila je svoju curicu koja je tada imala skoro 2 godine odviknuti od cicanja. zbog posla je putovala malo dalje van grada, pa je odlucila nekoliko noci ne vratiti se kuci na spavanje. malenu je tata smirivao. to je trajalo 4 noci. ona je bila psihicki u bedu jer nije bila sa svojom curicom, ali napravila je tako jer vise nije vidjela izlaza prvenstveno za sebe, a onda se i njezino lose raspolozenje sirilo cijelom obitelji. ne mogu reci da je sve proslo glatko kod tog odvikavanja jer je malena naviknula uspavljivati se na maminoj cici. mogu reci da im je svima trima bilo grozno tih nekoliko dana. ali uspjeli su, mama je sad naspavana, ima snage za svoju curicu kroz dan. i ne mislim da su moji klinci niti malena moje prijateljice imali neke traume od toga.

samo napominjem da ovim misljenjem i iskustvom nikako ne zelim promovirati takav nacin nego samo pomoci mami koja se nasla u slicnoj situaciji.

citam i koda sam ja tako nesto napisala...ovih dana se i ja pitam dali bi trebala prestati...
u principu mi ne smeta dojenje koliko me smeta ta njena navika u noci...ja uopce vise ne spavam ,malena mi je cijelu noc prikopcana na cici...vec mi je dosta...nemogu vise i zelim se naspavati...mozda sam sebicna ali zaista nemogu vise...
ja nazalost nemom mogucnost dati curku nekome a jednu noc...a niti mogucnosti da ju mm cijelu noc tetosi ,ako joj se cica ne da ona toliko jako place i trga se da dode do cice a to mi je jos napornije od davanje cice...
tebi zelim srecu za ovu noc jer zaista znam kako ti je...

Aiko, vjerujem da se užasno loše usjećaš, s punim pravom.
Stvarno je vrijeme za prestanak.
Ono što bih ja drugačije, ne bih dijete ostavila kod mame, osim ako je on toga svjestan i želi ostati. Radije bih krenula s odvikavanjem za vikend, kad si možete priuštiti nespavanje i neka tata podnese svoj dio teret odvikavanja.

Aiko i lidac, znam kako vam je. nisam se naspavala 2,5 godine. dojila sam do 3,5.
bilo mi je jako teško po noći jer je moja curica često sisala, bila sam nenaspavana i frustrirana.

nisam je mogla ni htjela naglo odviknuti od sisanja, nego smo išle manje-više njenim tempom. kad je imala otprilike 2,5 godine, uspjele smo se dogovoriti da smanji noćno dojenje na način da joj nisam davala svaki put kad je tražila (noću), nego svaki 2. ili 3. put. nekad je prihvatila, nekad ne. ja bih joj nekad popustila (ako je baš dugo plakala), a nekad je bilo po mojem (onda kad se ona uspjela brzo smiriti). s 3 godine više nije sisala po noći.

ovo je samo naš primjer, znam da ovo vjerojatno nije ono što želite sada čuti. ja stvarno ne znam da li dijete može imati kakvih posljedica od naglog prestanka dojenja, pretpostavljam da ne može ukoliko je majka inače nježna prema njemu i ako ga puno mazi.
i preporuča se dojenje barem do 2 godine djeteta, a dulje ukoliko i majka i dijete to žele. dakle, i vi ste ovdje važne.

osobno bih se uvijek odlučila na postepeni i nježan prestanak dojenja, kod nas je uspjelo, ali je i potrajalo.

[QUOTE=Aiko;2045704]
Žao mi je da nisam imala više snage i prestala negdje s 18 mjeseci, recimo......Oprostite mi na ovako ispoljenoj ljutnji, nezadovoljstvu, tuzi, preteško mi je... /QUOTE]

A kaj veliš da pogledaš cijelu priču s druge strane? samo se sjeti koliko si dobrog napravila za svoje dijete zato kaj ga jesi dugo dojila:yes:
ti najbolje znaš kad je vrijeme za prestati, imaš apsolutno pravo odlučiti kad je dosta, i kad doneseš tu odluku bez ikakvog predbacivanja sebi je i provedi:yes:

jer puno je bitnije da tvoj mali frajer ima mamu koja je smirena i zadovoljna nego da papa cicu još koji mjesec, zar ne?

Mi smo prestali s 25 mjeseci. Od toga sam posljednja 2-3 mjeseca jedva izdržavala....
Dok sam razmišljala kako prekinuti i pripremiti malenu na to, bojala sam se (kao i svi) reakcije, plača i nervoze jer ona je bila prava ovisnica! Moram priznati da nije bilo ni upola teško koliko sam mislila - bilo je itekakvog plača, protestiranja, moljakanja, ali trajalo je to 2 do 3 dana i prestalo je kad je skužila da je to-to i da nema nazad. Zapravo, pokazalo se da je zrelija nego što sam mislila (ja sam svemu tome pristupila s dosta emocija i onako bolećivo, kao i većina mama u takvoj situaciji) i da može podnijeti promjenu i "probaviti" novonastalu situaciju u kratkom roku. Sjećam se, nakon cca mjesec dana sasvim uspješnog nedojenja gledala me jednom prilikom dok se presvačim i pitala "Ne daš, a?" Rekla sam:"Ne dam!", ona se samo nasmijala i otišla.... Možda i ti zaključiš (to ti svakako želim) da tvoj dvogodišnjak i nije više ona nejaka beba i da se može nositi s promjenama!
Međutim, nama prestankom dojenja nisu prestala i noćna buđenja, nažalost! Iako sam dugo mislila da se zbog toga budi, to uopće nije bio razlog. Jedina je prednost bila što ju je cicanje brže i lakše vraćalo u san. Ostala sam neispavana cijelu godinu poslje i još nisam u potpunosti mirna, a ona će uskoro napuniti 4.......

I ja vas razumijem, pripremala sam se za taj korak malo poslije 2. rođendana. Nisam htjela odlaziti iz kuće niti nju udaljavati, sve je bilo kao i obično samo što sam ja čvrsto odlučila da joj noćno donjenje više nije potrebno. To sam joj i rekla. Nije bilo lako,trajalo je 4-5 noći, ona je dosta plakala, ja sam je grlila, govorila sam da razumijem da joj je teško, ali da ja više ne bih da doji jer mi smeta. Još se noću budi, ali se samo prebaci u naš krevet i to je to. Preporodila sam se!

aiko, iskreno sumnjam da ćeš išta uspjeti riješiti time što će jednu noć prespavati kod bake. osim što ćeš se ti bar jednu noć normalno naspavati (a to nije za zanemariti), iduće noći će te opet tražiti cicu.

obje svoje starije curke sam odvikla od noćnog s 2,5 godine, s tim da jedna vrlo malo dojila po noći i odvikavanje je prošlo lako kao pjesma, a s drugom kćeri je noćno dojenje izgledalo ovako kao s tvojim djetetom, tako da savršeno dobro znam o čemu govoriš. odvikavanje od noćnog dojenja trajalo je duže od mjesec dana, i to tako da sam ja svo vrijeme spavala na kauču u dnevnoj, a ona s tatom u spavaćoj. plakala je samo prve 2 ili 3 noći.

e da, obje su u prije tog odvikavanja jednom ili dvaput prespavale kod bake (neke svadbe su bile u igri), i kod baka nisu plakale niti trazile cicu, niti su se zbog te jedne noći odvikle od noćnog sisanja...

Meni je u sjećanju ostala jedna mama koja je nalijepila flastere na bradavice,rekla da su cike bolesne...

Citiraj:

---

silkica prvotno napisa

Meni je u sjećanju ostala jedna mama koja je nalijepila flastere na bradavice,rekla da su cike bolesne...

---

ovo moram zapamtiti, možda mi zatreba :lol:.

aiko nadam se da ćete što bezbolnije podnijeti prekid dojenja.
ja msa počela raditi kada je malac imao 8,5 mjeseci. tada su se noćni podoji udvostučili.kako sam to izdržala ni sama ne znam. prestali smo dojiti 2.mj. prije njegova 3.rođendana, on je bio spreman i nije navečer tražio cicu a ja mu nisam nudila i tako malo po malo smo ju izbacivali. kada je tražio po noći onda sam mu rekla da cike spavaju i on je to tako prihvatio.
od srca vam želim takav scenarij odvikavanja.

Tvoje dijete treba odmornu i sretnu mamu, a ti kao roditelj jos ces puno puta morati donijeti odluke koje ce biti u interesu tvog sina, a s kojim se on mozda nece slagati. Ljubi, mazi i budi tu za njega da mu pomognes da se nosi sa frustracijom. Iznenadit ce te kako ce on to brzo rijesiti i prilagoditi se novoj situaciji.

Citiraj:

---

silkica prvotno napisa

Meni je u sjećanju ostala jedna mama koja je nalijepila flastere na bradavice,rekla da su cike bolesne...

---

:lol:od srca sam se ovome nasmijala...:lol:...

ja nebi htjela u potpunosti prestati (mi imao 18mj) ali bi htjela noc prorijediti barem na 2-3 puta jer se ustane bar 5-6 puta (pnekad i vise) i to ne cica da bi rekla da je gladna vec samo cucla...tako da sve mislim da joj je to neka utjeha,probala sam puno puta dudom no skuzi odma...

ja sam zapamtila sa prvom kćeri, da je ono najteže (ovisničko) nacicavanje počelo sa cca 20 mjeseci.
Tako da sam sa drugom bila spremna da je to "normalno".
Sa dvije godine je i meni bilo najteže, i zaista ovisnički, i preko dana i preko noći.

Ako je za utjehu, nakon druge godine, pa do dvije i pol taj pritisak je kod nas popustio.
Preko dana razumije kada joj kažem da je cica umorna, i da sam ja umorna i da će dobiti prije spavanja.
Sa dvije i pol točno je odspavala skoro cijelu noć, do 6 ujutro, kada je bila gladna i tražila cicu - meni za nevjerovati.
Tada sam se budila svakih par sati noću, pregledavala da li i zašto spava, pa bi konstatirala da sam se ja sa par sati u komadu naspavala i da mogu ustati odraditi noćnu smjenu po kući.

Hoću reći, mislim da je to normalna faza u odrastanju.
Fizički je izuzetno naporno, ali ako uspiješ reći sebi da je to u redu i da će proći, onda si nekako mirnija, pa dijete i samo osjeti taj mir i bude bolje.
Vjerojatno je u cijeloj priči odlučujući faktor tvoja nervoza i to što si tako nesretna.

Ne kažem da trebaš nastaviti, ako se osjećaš kako se osjećaš.
Ali kada središ nemir i grižnju savjest u sebi i djetetu će biti nekako lakše.
Jeste "ovisnost" ali sam uvijek smatrala da je to njima u tom periodu života potrebno.

Ja sam moju odvikla od nocnog sisanja s neke 2 godine.
Mm je otputovao,momci spavaju k'o topovi,a komsiluk nek izvini :P
I trajalo je 2-3 noci...
Jako je plakala,ljutila se,sve vreme sam ju drzala u narucju,ljuljala,pevala,ali nisam odustala,iako mi se srce cepalo,odluka je pala.
Drugu noc je vec lakse bilo,a trecu je samo trazila,nije dobila i pomirila se s tim.
Dnevno je ostalo.Krenula je i u vrtic i tamo se uspavljivala bez sike(sto je kod kuce i dalje bilo nezamislivo)
ali nismo prestale.
Sisala je 32 meseca i zavrsilo se bezbolno po obe.
Uveliko me je u dojenju odrzavalo to,sto sam znala da mi je to poslednja beba koju dojim,pa mi je bilo zao prestati,
ali,bila sam zgazena sve vreme...zivot mi je prolazio u polusvesti...

Anemona i Lutonjica su u pravu
ništa od te jedne noći kod bake
on će to shvatiti nema mame nema sise, evo mame evo sise
ovo me sjetilo na pokojnu Virgo30 :heart:kada je pisala kako je svojim curama rekla da sise spavaju po noći, pa su je one probudile u cik zore, da je dan, da su sise sada budne
ja sam preuzela tu metodu i palila je
noć je, sise spavaju i gotovo
nakon nekoliko noći je prihvatila (ali bila je malo veća od tvog sina)

I mi smo sa dve godine, tj. sa 23 meseca ukinuli noćno. Probala do tada dva puta ali nije išlo.
Pričala sam joj kako sike hoće da se odmore, i ja hoću da se odmorim i kako noću više nema sisanja. Rekla sam joj da ako se noću probudi, grliću je i maziti ali neće dobiti siku. I bila sam spremna da izdržim dranje i plakanje. Dve noći je kenjkala u polusnu, ja sam je grlila, nisam puno spominjala siku samo sam rekla: mama te grli kao što smo se dogovorile.... Isto se budila u cik zore i tad bih joj dala.
Vrlo brzo, kroz par dana je prestala da se budi. Onda je još neko vreme, par meseci imala jutarnji podoj, za buđenje, ali i taj me je nervirao. Pa sam ga ukinula tako što sam ustajala pre nje i kad se ona probudi dočekam je obučena, sa ceđenim sokom, pričom i akcijom.
Kad smo ukinule te podoje koji su meni smetali (noćni i ranojutarnji) nastavila je da sisa još 2.5 godine.

Citiraj:

---

KayaR prvotno napisa

Ja sam moju odvikla od nocnog sisanja s neke 2 godine.
Mm je otputovao,momci spavaju k'o topovi,a komsiluk nek izvini :P
I trajalo je 2-3 noci...
Jako je plakala,ljutila se,sve vreme sam ju drzala u narucju,ljuljala,pevala,ali nisam odustala,iako mi se srce cepalo,odluka je pala.
Drugu noc je vec lakse bilo,a trecu je samo trazila,nije dobila i pomirila se s tim.
Dnevno je ostalo.Krenula je i u vrtic i tamo se uspavljivala bez sike(sto je kod kuce i dalje bilo nezamislivo)
ali nismo prestale.
Sisala je 32 meseca i zavrsilo se bezbolno po obe.
Uveliko me je u dojenju odrzavalo to,sto sam znala da mi je to poslednja beba koju dojim,pa mi je bilo zao prestati,
ali,bila sam zgazena sve vreme...zivot mi je prolazio u polusvesti...

---

Mi smo prestali sa 2 g. i 8 mj. ali ključno je uz odluku bilo i to da je mm isto bio otputovao :) Međutim, ona nikako da ciku prežali, stalno ju spominje... :(

Jooooj,to u cik zore smo i mi imali dugo :P
Kao,svanulo je,daj siku sad!
I taj jutarnji nam je najduze ostao...
Moja i sad sike obozava,trazi da pomazi,ljubi,spava na njima :)

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Anemona i Lutonjica su u pravu
ništa od te jedne noći kod bake
on će to shvatiti nema mame nema sise, evo mame evo sise
ovo me sjetilo na pokojnu Virgo30 :heart:kada je pisala kako je svojim curama rekla da sise spavaju po noći, pa su je one probudile u cik zore, da je dan, da su sise sada budne
ja sam preuzela tu metodu i palila je
noć je, sise spavaju i gotovo
nakon nekoliko noći je prihvatila (ali bila je malo veća od tvog sina)

---

Ovako sam ukinula noćno i ja, ali tek s 2,5 godine
ranije sam par puta pokušala ali jednostavno nije bila spremna a meni dojenje noću nije predstavljalo toliki problem, samo da ne moram ustajati - srećom kako smo spavali zajedno meni je to bilo podnošljivo, više nego noćno urlanje

ali ako je tebi, Aiko, do te mjere dozlogrdilo dojenje, imaš pravo prekinuti
kod neke djece pali to postepeno smanjivanje ali znam da kod moje ne bi (eno me još vikendom budi u zoru i objavljuje mi da je svanulo pa da se cice mogu probuditi - bolje da ne kažem koliko godina sad ima :mrgreen: )
a očito ne pali ni kod tvojeg

ako želiš, zbilja, prekinuti dojenje, odredi jedan dan, reci da je prevelik za daljnje dojenje, da ti više ne možeš dojiti, i to neka bude tvoja zadnja, ma koliko plakao
proći će par dana, neće biti lako ni tebi ni njemu, ali nakon toga će biti gotovo
ovako mučiš sebe ali i njega... on osjeća frustraciju svaki dan, vidi da si ti nezadovoljna i loše volje, ne razumije zašto ga odbijaš
i onda od nečeg što bi trebalo biti lijepo i ugodno nastane mučenje za oboje

V. ima godinu i pol i žešći je cicoovisnik, a noćno cicanje je koma! Budi se svakih sat-dva!
I za NG odlučila sam da je dosta, dobio je prije spvanja, a kada se slijedeći put probudio, legla sam uz njega, pričala da cika spava, da je mrak i da nema "papa". Urlao je sat vremena i iscrpljen zaspao. I tokom te noći valjda se budio svakih pola sat-sat i opet urlanje! U jutro sam mu dala, opet pričala da je dan, da sada "ima cike". Duga noć isto teška, a onda svaka slijedeća sve bolje. Neku 4-5 noć je bilo tako da bi se probudio, tražio, rekla bi mu d acika spava, pomazila i on bi nastavio dalje spavati!
E, sad, prošli tjedan je završio s bronhitisom, beskrajno visokom temp i povraćanjem i kada sam ležala uz njega navečer tražio je i dala sam mu cikiti! Evo, tome je tjedan dana, ponovo se navukao na noćno, a ja čekam da ozdravi i ponavljam odvikavanje!

uvjerena sam da ako je mama odlučna da ne želi više dojiti, da to i klinci lakše prihvate. Ako "nanjuše" i mrvu nesigurnosti, naći će načina da to iskoriste i dobiju što žele!
Sretno ti!

Mi prestali cicati prije tjedan dana nakon 22,5 mj.
Zadnjih 3-4 mjeseca mi je već bilo muka.
Po noći je postala kao mala beba, svakih 2-2,5 sata.
Na kraju se iznenadila kako je supre prihvatila.
Opcija spavanja kod nekog nije postojala jer nju nitko ne čuva niti 5 min.Nikada.

U srijedu me jako ugrizla. Zapravo postrugala kad je padala iz mog krila. Doslovce sam tulila 5 minuta.
Od onda mamu boli titi i ne traži uopće.
Prvu noć tražila. Ja joj dala, ali čim ju je stavila u usta ja zajaukala. Probala 2x i odustala.
2 noći buđenja, gunđanja i nakon toga je prespavala cijelu noć.Prvi puta.
Sad samo papamo kuha i mesa u krevetu. U svako doba.
Noćas npr. u pola 1 :)

mi imamo tek godinu dana, ali čini mi se da idemo u vašem smjeru tako da vas sve potpuno razumijem... prošlu smo se noć budili najmanje 10 puta i ne pomaže ništa osim cice... a ako se slučajno probudi, a da mene nema u krevetu, tu će se noć buditi bar dvostruko puta više nego inače - znači jedno 15-ak :( kukovi me rasturaju od spavanja na boku, kičma ubija... ne razmišljam još o prestanku dojenja, dapače, ali pretvaram se lagano u hodajućeg zombija... trebam učiti, a blejim kroz papire... ali s druge mi strane nema ničeg ljepšeg od njezinog guštanja u cicanju tako da duram... ali već se vidim na ovoj temi kroz pola godine, godinu dana...


eto...malo se ispuhah nakon još jedne neprospavane noći...


sretno s odvikavanjem!

Aiko, kako je prošla noć? ja mislim da nemaš zašto imati grižnju savjesti (benti, ovaj forum nas je skroz izopačio) jer činjenicom da si postala mama nisi prestala biti osoba za sebe, žena itd...nema ti zašto biti žao, naći ćeš se u još tisuću takvih nekakvih situacija s djecom, ovo je tek prva u nizu, nedaj se i budi dosljedna. Dojila si ga stvarno dugo, dvi godine je puuno i možeš samo biti ponosna na sebe a ne se osjećati loše. Javi kako ide.



meni je godina dana nekakva granica, vrijeme kad smatram da bi bilo dosta. Treće dijete sam izdržala do godinu i četiri mjeseca i to mi je valjda maksimum maksimuma

trina, sad sa zvjerkom ces srusiti osobni rekord :mrgreen:

Drage moje, puno vam hvala na podršci. Čitala sam vas i noćas preko moba, nisam mogla odgovarati... danas radila, evo sad tek na miru sjedam za komp...

Jučerašnji mi je cijeli dan prošao u magli, na ništa se više nisam mogla koncentrirati, šta god sam radila samo sam mislila o dojenju i prestanku dojenja, samo su me prale emocije, suze i mahnita razmišljanja. Miješao se umor od prošle noći i sve više tuga jer neću s njim provesti noć, strah, novi stres. Do 16h sam se već počela predomišljati, a kad sam došla kod staraca i vidjela ga, definitivno sam ga odlučila vratiti doma i stresla se od same pomisli da bi ga ostavila kod bake i djeda. Onda sam se još sa starom stala raspravljati jer je ona bila razočarana što odustajem. Pa s njom objašnjavanja i pravdanja. Ma imamo sjajan odnos inače, ali ona vidi da se patim, a njoj je, iako podržava dojenje, ovo preko dvije godine too much. Sve kužite, da ne pričam dalje o tome...

Vjerujte, kad smo došli kući, da sam imala osjećaj kao da ga nije bilo tjedan dana, kao da je bio na nekoj mini-ekskurziji pa sam ga se sad tako jako poželjela i sretna sam da je konačno došao kući. A mali nije ni znao kakva se sve drama oko svega događala, došao doma kao i svaki drugi dan. U međuvremenu pedeset puta vodila razgovor s mužem. On me podržava šta god odlučim, bojimo se skupa djetetove reakcije i njegovih emocija, promišljamo šta kako je najbolje...

Imate pravo, ne bi jedna noć ništa promijenila. A par noći nema šanse da ću ga ostaviti. I šta onda? Odlučili smo petak/subota/nedjelja akciju ja u drugoj sobi, kako ste me tu i savjetovale, a njih dvojica neka se bore u spavaćoj. Da ga ostavim kod bake ne samo da neće biti mame i cice, nego će još prvi put tamo spavati. Par šokova odjednom. Ovako će bar biti u poznatom ambijentu. Jedini je bed što ga "znam" uspavati samo ja cicom i mama u kolicima pa ga prebaci u krevet. Mužu još nikad nije zaspao doma (osim ako su vani u kolicima ili u autu) jer sam UVIJEK ja tu.Sinoć smo oboje zaspali oko 21h. Budio se svakih dva sata, relativno brzo uspavljivanje cicom, ali nekako sam se uspjela odmoriti, lakše je i manje dramatično od ovih par zadnjih noći i onog groznog jučerašnjeg dana. Što je netko napisao kad se zaredaju po-tko-zna-koji-put par noći "polusvjesti", na rubu budem, pitam se dokle više tako... I dobro je netko napisao, kako ta dječica samo osjete "mrvu nesigurnosti" u mamama, slome te tamo gdje si najtanji...

E da, osim što smo odlučili za vikend akciju, jučer je bilo prvi put, PRVI PUT, da nije dobio cicu preko dana. Tražio je sto puta i svaki put sam rekla da je cica prazna i da se mora napuniti pa je pipao i rekao da je "punja" i da će on "samo majo, majo samo, mama, majo" i pokazivao prstićima koliko malo treba, ali bila sam uporna. Onda sam prešla na taktiku da je "mama otišla prvo doma i da je tamo Medo Tobi sve pocicao i da više ništa nije ostalo" i tu se on "slomio", jer se nije mogao puno buniti kad mu je Medo Tobi doma "najbolji prijatelj". Onda opet dođe i traži, a ja po Medi Tobiju. Tek je navečer u 21h dobio cicu "sad je punja, mama! nete Medo Tobi vise, nete cice" i zaspao za par minuta. Dobio je jutros kada se probudio i to je sve do danas do 21h. A to jutarnje ću isto ukinuti baš kako je netko napisao ovdje da se treba spremiti i otići iz kreveta prije nego se probudi, razbiti malo rutinu. Dakle, tatika: preko dana ništa, distrakcija pažnje, a noć ćemo probati za vikend.

Uz još jedan detalj, a to je da je u zadnjih mjesec-dva prespavao četiri (4) puta noć. Ne možemo utvrditi što se događalo da je baš tih noći (nepovezanih) zaspao u 21h i do negdje 5h nije tražio cicu/bio budan, ali očito da može...


Hvala vam puno, neizmjerno mi znači podrška jer sam totalno razapeta između različitih vrsta i razina grižnjih savjesti, umorna sam od pravdanja, umorna sam od objašnjavanja, umorna od nespavanja, buđenja... Puno mi znači da nisam sama.

Aiko, verujem da ti je teško. Sećam se kako je meni bilo. Ja sam imala tu sreću da nisam radila, inače da sam svaki dan morala negde da budem skoncentrisana 8h ne znam kako bih izdržala.
Ali mislim da nije dobro da lažeš dete. Nikakav meda nije pocicao mleko, niti mislim da treba da mu pričaš takve priče (može ga samo još više zaboleti da si nekome drugom dala a njemu ne). I nemoj se bojati njegove reakcije. Napravi scenario šta je najgore što može da se desi. I razmisli da li možeš to da izguraš. On je samo dete i njegova reakcija zavisi od tvog stava.
Mislim da jasno i nedvosmisleno treba da mu staviš do znanja da ti ne prija i ne želiš da mu daš. I tako za svaki podoj koji si rešila da ukineš. Ne moraš odmah sve, ako ti odgovoara postepeno, kreni polako. Ali nemoj ga lagati. Reci jednostavno ne mogu/ne želim ti dati zbog toga i toga. I ti si važna u tom dojenju, i tvoji osećaji se računaju. Svako od nas ima fizičku granicu kad ne može dalje i to je u redu.

slazem se s vissnjom.

nisi ti zla mama ako ti se ne da dati cicu, nece te on tako gledati. i ti si bitna, ako ti se ne doji imas pravo odbiti (i on ima pravo biti ljut, jbg :))

meni je isto bezveze da mu lazes, bas mi je bilo ruzno procitati ovo s medom, nemoj se ljutit sto ti tako direktno kazem, ali tako samo prebacujes odgovornost sa sebe na nekog imaginarnog lika

A ne znam, on je na prvu to "prihvatio", tj. nije se derao/plakao kako zna kad nije po njegovom. Ovo "mama je umorna", "mama bi spavala", "mama više ne može" i slično, nažalost, u njemu ne rađaju nikakvo suosjećanje jer je naučio uvijek i svuda dobiti cicu. Ako je dvije godine tako bilo, očito on ne vidi razloga da i dalje tako ne nastavimo. To kad kažem da ja ne mogu sad dati cicu jer mi se jako spava, jer sad jedem, jer sad moram ići negdje - on potpuno ignorira. Zato sam ovo s Medom Tobijem iznenađena da je - prihvatio. Lažem ga onda i da nema mlijeka, a ima ga... ne znam... pokušavam da bude bez deranja i suza pa idem linijom manjeg otpora... :(

P.S. Ne ljutim se, makar šta. Sve je ovdje najiskrenije, prijateljski i dobronamjerno.

deranja i suza ce ti biti, necete se uvijek oko svega slagati, a on sad mora nauciti da si i ti osoba sa svojim potrebama, ne shvaca iz prve ali budi uporna i shvatit ce

I ja mislim da je ok da plače. Mislim, u redu je da bude tužan, dojenje mu puno znači i pusti ga da odtuguje.
To ne znači da treba da mu popustiš, samo da budeš tu uz njega dok je tužan (što si i sama uradila kad si odlučila da ga ne ostaviš kod bake :heart: )

Ajme Aiko, pa ne muči se tako... nema smisla
dojila si dvije godine, to je puno, zbilja se nemaš zašto gristi (uostalom i da nisi dojila ni dana, grižnja savjesti bila bi suvišna i beskorisna, loša za tebe i dijete)
ti odluči što želiš i budi čvrsta pri tome
bojim se da ovako i dijete dovodiš u konflikt osjećaja što od tebe traži nešto što je njemu beskrajno fino ali s druge strane tebe muči - to i on mora osjetiti
ne može te prestati tražiti ali mu je i grozno što si ti toliko loše
ti si odgovorna osoba u tom odnosu, ti moraš to odlučno promijeniti na način koji ti se čini najbolji

Citiraj:

---

Aiko prvotno napisa

Odlučili smo petak/subota/nedjelja akciju ja u drugoj sobi, kako ste me tu i savjetovale, a njih dvojica neka se bore u spavaćoj. Da ga ostavim kod bake ne samo da neće biti mame i cice, nego će još prvi put tamo spavati. Par šokova odjednom.

---

ovo je plan koji je jedini moguć
stavi čepove u uši i spavaj, a tm neka odradi par noći

ni meni nije sjela priča s medom Tobijem - po mom mišljenju na kratko si mu skrenula pažnju, ali djeca brzo kuže kad im "prodajemo priče" i kasnije će ti manje vjerovati pa ćeš imati problema oko bitinijh stvari

Cure su sve rekle. Reci djetetu iskreno, jasno i nedvosmisleno. Ne želim više dojiti - ne dam.

Ja sam svog sina prestala dojiti tako što sam mu svaki dan ukidala jedan po jedan obrok. On je doduše bio pola godine mlađi od tvoga. Prvo sam skroz izbacila cicanje nakonkrutog obroka jer mu je cica bila kao desert. Onda sam izbacila bilo kakvo cicanje preko dana, pa onda prije spavanja. Najviše sam se bojala noćnog cicanja jer se nacicavao po sto puta u toku jedne noći. Ali prošlo je super, bez ikakvih trauma za ikoga i u dva dana sve je bilo rješeno. Umjesto cice ja bi ga digle i nježno nosila i ljubakala onako u polumaraku, u tišini. Malo je plakao ali stvarno malo jer je bio uspavan. i dv i noći tako, kasnije ko da cica nikad nije postojala. spasila sam se i napokon naspavala kad sam ga stala dojiti

e i ni ja nisam ništa muljala, ja to ne znam i ne volim raditi, odgađala bi ili mu zaokupila pažnju nečim drugim

I slažem se sa svima koji kau da je to nešto u čemu moraš biti jako odlučna, nema popuštanja ni kolebanja. Znači ti prvo moraš zapravo dinijeti odluku da želiš prestati dojiti i onda krenuti s ovikavanjem. Eto, moje iskustvo govori da odvikavanje ide brže i lakše nego što mi mislimo

drago mi je da prolazi sve relativno dobro...

ja sam nakon tvoga posta i hrpu ovdje napisanih savjeta pokusala nedati ciku u noci i zamislite tu jednu noc tj.preksinoc je mogu rec prosla ok ,probudila se trazila je ja joj nisam dala malo je plakala ,tapsala sam ju i brzo je zaspala...kasnije opet budenje, plac ali nije trazila ni dosla k meni samo se vrtila placuci po svome krevetu,opet zaspala i tako se jos jednom probudila bez da je meni dosla...bas sam se iznenadila...

no kod mene postoji drugi problem...ona nevoli biti pokrivena a kada je kod mene na ciki mogu je drzati pokrivenom...a kako je jako hladno tu noc pokusaja odvikavanja ona se cijelu noc doslovno smrzavala .ledene ruke,nogice,liceko...moji bezbroj pokusaji pokrivanja nisu uspjeli jer u roku sekunde noge samo digne i baci,lozit ipak nemogu cijelu noc...

tako da sam odlucila izdrzati barem dok malo ne zatopli,radije ja jos necu neko vrijeme spavati nego da mi se dijete smrzne...

Ja sam svog cicoljupca dojila 20 mj i isto sam vec bila potpuno iscrpljena i neispavana a on nezasitan.

jedan dan vise zaista nisam mogla i odlucila sam prestati dojiti. Razmisljala sam ako bas bude problema i ako bude jaako plakao za cicom, da cu izdrzati jos neko vrijeme, ali taj dan sam morala probati.

Namazala sam bradavice sa senfom kada je pozelio cicati. Probao je jednu i nije mu bilo dobro, probao je drugu isto mu nije bilo dobro. Ja sam mu rekla da su se cice pokvarile. Nije uopce plakao samo vise nije htjeo cicati. Tako sam u par sekundi bez plakanja deranja i obostranih trauma rjesila dnevno dojenje.

Ostavili smo smo cicanje za uspavljivanje jos nekih mjesec dana i to je sam postepeno poceo odbacivati. Po noci se nakon epizode sa senfom probudio mozda jos par puta, ali od onda kao da se sam poceo odvikavati. kako je to bilo dosta postepeno odvikavanje, meni se sise nisu punile i s vremenom u tim mjesec dana su se bez problema ispraznile.

Kad vec dojis tako dugo dijete mozda je bolje i da odvikavanje ide postepeno. Mislim da se nista ne moze rjesiti u jednom danu ili jednom vikendu.

Meni je moj prestanak dojenja bas ostao u lijepom sjecanju jer smo se nekako i on i ja oprostili od tog dojenja na jedan miran nacin.

Zelim ti srecu :)

Ja imam dvoje djece i znam da drama queen drami i s 18 mjeseci i 2 godine i 5 godina, a neko cool dijete je cool čim se rodi i s 5 godina, tako da nema veze kad si prestala. Dobro si dojila, čestitam, super!

Niš mu ne fali, djetetu se dalo, pa uživa, kad mu se uzme, više neće, što manje ti o tome budeš kontala i on će, nađite neke druge zanimacije, da vidiš, čim tugu zamijeniš interesom za nešto novo, kupi mu neku društvenu igru (onaj krokodil koji grize kad stisneš pravi zub je dobar za tako male), ili lutkicu, ili play doh neke posebne vrste i zaboravit će cicu dok si rekao keks.

Mi mame pravimo pitanje, a oni se samo s nama usklade!

Sretno u nove odnose i hobbyje!