Budimo konstruktivne: Rodilište treba...

Čitam što je sve smetalo rodilje u našim rodilištima pa razmišljam što bi trebalo učiniti da se to promjeni. Šokirana sam pročitanim, a mogu misliti kako je bilo vama koje ste to doživjele.

Dakle, rodilište treba:

... udobnu, toplu i ugodnu sobu za posjetitelje, sa stolom i stolcima (ako se žele svi malo pogostiti donešenom hranom), udobnim kaučem (za mame koje ne mogu sjediti), prematalicom (da može beba premotati), kutićem za stariju djecu (stolić sa malim stolcima i priborom za crtanje, kutija s igračkama)

...efikasno zvono za pozivanje pomoći, koje sestre neće isključiti!!, nego će se odazivati

... brošure o dojenju, filmove na dvd-u na tu temu, educirano osoblje spremno pomoći i strpljivo hrabriti mamu ako treba satima, da satima! (makar to osoblje bile dobro educirane praktikantice)

...sobu za mame i bebe (isključivo, bez tata, rodbine) u koju mama dolazi ako ima nedoumica, pitanja, potrebu dobiti savjet, s udobnim foteljama za dojenje, jastucima za dojenje i sestrama spremnim priskočiti namjestiti bebu


... nastavite niz

jel ti to ozbiljno ili se zezaš?

više osoblja, puno više
više edukacije kako primiti dijete, kako ga okretati nositi.
radionice koje organiziraju rodilišta i pedijatri
normalne krevete
nove madrace
nove jastuke
nove ormariće

kupaonice su posebna kategorija, no dobro to ovisi i od rodilja kojew su na odjelu, nekima je čistoća i higijena naučna fantastika

ah konstruktivan treba biti. ispričavam se.
pojedinim ljudima bi trebalo malo više pristojnosti, ljudskosti i topline. da se ugledaju na svoje kolege koji jesu takvi, a zaista ih ima. bar sam ih ja dosta susrela. moja doktorica npr. puna razumijevanja, uvijek sluša i racionalno sve objasni, dobar dijagnostičar, dobar čovjek. hrpa je takvih, nesebičnih, spremnih pomoći čak i van onoga što im je dužnost. no na žalost ima i onih bezobraznih, van svake razine pristojnosti u komunikaciji, nesusretljivih (i na takve sam na žalost naletila).
evo samo uvesti nekog reda među takve, a svi ovi kreveti, posebne sobe i ostalo je svejedno van naše moći i po meni trenutno prilično nevažno s obzirom na cijelu ekonomsku situaciju.

Rodila sam u Petrovoj prije pet godina dok su sobe bile osmerokrevetne, kupaonice zajedničke i pljesnjive, bebe odvojene od mama, posjete primane kod aparata za kavu, dakle sve ovo iz prvog posta čisti SF. Iz bolnice sam izašla sretna jer me porodio predivan doktor s predivnom babicom, specijalianticom koja mi je pridržavala leđa, MM koji je bio čiavo vrijeme prisutan i uspio sve snimiti, sestre su me naučile dojiti, dolazile su na svaki poziv, što sam tražila to sam i dobila, bile one ljubazne ili ne. Sada me čeka ponovo porod u Petrovoj, uvjeti su daleko bolji, sve je preuređeno, ali ja bi potpisala sve što je bilo i prvi put samo da ekipa oko mene bude jednako divna i suportivna. Vjerujem da u privatnim klinikama postoji sve ovo što se kao konstruktivno predlaže, ali u našim državnim bolnicama ima i prioritetnijih stvari. Ne bi ih znala nabrojati, ali vjerujem da se sredstva mogu i moraju usmjeravati na istaživanja, školovanja, aparaturu... Dok je osoblje stručno, ja se ne bojim. Ophođenje je ionako stvar osobne kulture, moja konstruktivnost tu ne može ništa.

I ja isto mislim da je sve oko predivno ali jaaako nedostizno, jest da neke stvari ovise o dobroj volji i educiranosti osoblja, ali nema ni novaca na kapaciteta za sve te kutke! Pa meni je frendica u petrovoj rodila na carski i otpremili su je doma nakon 4 dana jer nema mjesta! Gore na babinjacama je isto koma guzva!