Kakve priče djeca vole u ovoj dobi

Ispričat ću vam jednu od mnogih priča koje izmislim dok pričam svojoj djeci pred spavanje. Ono što me muči je da ne mogu razumjeti, zašto ove priče koje doslovno izviru iz ničeg i nemaju nikakvu fabulu, ništa posebno u sebi ne kriju, zašto znače puno djeci ? žele ih i opuste ih, a ovako napisane izgledaju upravo onakve kakve i jesu, banale, nestvarne i očito izmišljene na brzinu?

Što je sanjao ljuti patuljak?
Tri ribice i mrav
Plivale tri ribice u moru. Oko njih sve je bilo plavo, mirno i nekako morski dosadno. U jednom trenutku s površine more u mjehuriću zraka stvori se mali prestrašeni mrav i padne ravno među tri ribice koje su dosađivale i dokono plivale.
Od tog trena sve što se dogodilo, dogodilo se u toliko trenutaka koliko trenutaka treba čovjeku kada odluči utrnuti voštanicu da puhne i da nestane plamen svjetiljke. U životu mrava i ribica, to je ipak sasvim dovoljno vremena da je svaka od naše tri ribice uspjela zamoliti mrava da im ispuni po jednu želju, da je mrav pristao i da su ga sve tri ribice u njegovom mjehuriću zraka uspjele odvući do obale i spasiti mu život.
Prva ribica zaželjela je ljenčariti na plaži pod suncobranom i pijuckati sok i mrav joj to omogući. Druga je dobila priliku da cijelo veće gleda televiziju i jede kokice u mravinjaku, a treća je u trgovini dobila deset vrsti čokolada i potrošila svu ušteđevinu mrava.
I tako je ovaj svijet još jednom pokazao da događaji mogu biti potpuno neočekivani a uloge potpuno krivo raspoređene, a opet, da ako netko prima i ispuni dano obećanje, a drugi daje i pokloni povjerenje, da ipak bude sve u uredu, a da djeca mogu zaklopiti oči i odsanjati još jedan nepovratni san.

Mislim da je od same fabule bitnije tko priču priča (pa makar i banalna bila), prati li narator svojim glasom sadržaj priče.
Drugo, neka djeca vole priče koje umiruju. To su uglavnom one u kojima se spominje more, svjetlo...
Vole ispunjavanje želja. Tu su pun pogodak tvoje tri ribice.
I bitno da na kraju imaju neku pouku, da djeca mogu nešto naučiti o životnim vrijednostima iz priče. Ako to priča ima, onda nije promašena ma kako banalna bila.

Inače, moja L voli priče u kojima se pojavljuje vuk.

Sviđa mi se tvoja priča, ljp. Maštovita je. Mogu se zamisliti da ja ležim ušuškana, a netko mi tako nešto neobično pripovijeda.
Inače, djeca vole i kad su oni sami glavni likovi priče.

zbilja maštovito :-)
moja curica je dugo imala fazu kad nam je diktirala što da joj pričamo, rečenicu po rečenicu (ajde neka sada dođe... i što on kaže? ... ne, ne, neka kaže...), i nije bilo puno smislenije a fabule je bilo još puno manje.
Jako me dobro uspavljivalo, u roku od pol sata u bilo koje doba dana bila bih gotova za spavanje, a ona i dalje sva u akciji.

fora je! Mi smo još mali za priče, ali i to će brzo!