Grižnja savjesti - dajemo li im podjednako

Drage moje mame blizanaca imam jednu dvojbu koja me muči od rođenja mojih dečki - a to je dvojba dajem li im podjednako - svega - pažnje, vremena, nježnosti, brige, nošenja... Moj manji je totalna maza i prilično je glasna beba, ima kratak fitilj - on čim se probudi zahtjeva pažnju i hranu - odmah, ako ne dere se iz petnih žila. On mora biti prvi :roll: kad je gladan, kad je pelena prljava, kad mu je dosadno, kad dođe tata u prostoriju - uvijek u svemu. Kad u snu načuje da se veći hrani, budi se iz sna i makar je sit i čist, mora ga se uzeti i dati mu hrane. Veći malac rijetko uspije pojest a da ga manji ne prekine. Veći je dobrica prava :zaljubljen: , milo gleda, malo se meškolji kad mu nešto fali (kad padne duda ili kad ima prljavu pelenu) plače samo kad umire od gladi. I tu mene pere grižnja savjesti da je manji u centru pažnje, a veći zapostavljen. Jedino sam jučer shvatila da veći ne voli baš puno biti po rukama, dosadila sam mu s nosanjem (da, smirivala sam svoju grižnju savjesti) i počeo je plakati i odgurivati me. Smirio se odmah čim sam ga spustila.
Eh sada - jesam li luda, imate li i vi slične osjećaje i je li normalno da jedna beba ima potrebu više nosanja i pažnje nego druga? Utješite me svojim iskustvima jer sam sigurna da se slično dešava svim mamama blizanaca :-(

neću te baš utješiti, jer kod nas nije bilo tako. možda kraće vrijeme dok je curetak imala grčeve, ali kasnije je sve išlo podjednako.
a isto se dogodilo kad se i najmanja rodila. ne znam zašto, ali men se čini da dobro hendlamo taj dio. ima dana kad je netko pažen više, ali kad se to gleda u globalu, dođe na isto.
jedino mm više vremena posvećuje sinu i to zbog sportskog djela-malog to zanima, a cure baš i ne. no kad one žele ići na neku tekmu, idu i one.

tvoji su premali da bi još bili ljubomorni (mislim na manjeg) no pažnju očito traži. nije loše da im daješ koliko traže pa većem samo mrvu više-da umiriš savjest.
a postoji vjerojatnost da će kroz mjesec-dva stariji tražiti više pa že sve doći na svoje mjesto. mislim da vjerojatnost da će manji tražit manje ne postoji :)
i btw. i moj blizić je Sven.:heart:

Ja sam imala slične dvojbe na početku, no ubrzo su sve moje misli tog tipa otišle u vjetar - znaš zašto? Zato jer su one kroz različite periode mijenjale uloge u zahtjevnosti...Da pojasnim: Prvo se jednu moralo nosat, druga je bila mirnija, htjela se sama zaigrat, no to nije dugo trajalo, ubrzo su zamijenile uloge pa se ova druga morala nanašat i tak...
Nadam se da kužiš kaj hoću reći.
Ja općenito kažem da se one savršeno nadopunjuju - gdje je jedna zahtjevnija, druga je manje zahtjevna i tako redom. Valjda to tako Bog, priroda, svemir kajtijaznamtko uredi da nama, roditeljima twinsića bude lakše - pa zamisli kaosa da obojica žele i trebaju sve isto.... Te situacije nam ionako slijede kad porastu pa se stanu svađati za svaku stvar - igračku..... Pusti, samo ih prati i pružaj onoliko koliko te u pojedinom trenutku traže...svaki put, svaki trenutak će tražiti drugačije...

Nadam se da ovo što sam napisala ima smisla i da kužite kaj je pjesnik htio reći ;)

tonili naravno da te razumijemo, upravo sam tako nešto htjela napisati...sve se to mijenja....

moj J. je bio beba koja je spavala, fino papala, gugutala sebi u bradu, nije ništa tražio...za razliku od L. - mali hahar, čim otvori oči već plače, samo daj ruke i sve je u redu....imala sam osjećaj da je J. skroz zapostavljen

no sve se mijenja i to svako malo....J. je počeo pokazivati da se zna zauzeti za sebe itekako

pa je odjednom postao još zahtjevniji od L., dok je L. utihnuo i bio malo zadovoljno biće

i tako u krug, dan danas se to mijenja iz dana u dan

Mislim da te dvojbe imaju svi roditelji s više od jednog djeteta. Dok sam čekala treće dijete i jako o tome promišljala (hoću li moći svakom djetetu jednako sebe dati kao majku) čula sam krasnu stvar, a to je da dijete dobiva i od braće/sestara nadoknadu u smislu pažnje/ljubavi/ostalog, to me jako utješilo, a sad vidim da i je tome tako.

Moji klinci su podjednako tražili pažnju i odnosno da ih ostavimo na miru.
Podjednako smo ih hendlali, zbilja ne mogu reći da sam ikad imala osjećaj da je netko u nečemu zakinut.
Mislim da ne trebaš birnuti, na tvom mjestu slušala bih svoju intuiciju i nastavila kao i do sada. Ionako se djeca mijenjaju iz dana u dan, pogotovo u toj najranijoj dobi, i ne bih se čudila da se priča preokrene preko noći.
I moj je malac Sven.

hvala na iskustvima cure :* rano je još za znati

btw Sven je krasno ime :zaljubljen:

Samo jedanput sam si postavila ovo pitanje i više nikad.
Imam dvije cure, jedna tri godine, a druga tri mjeseca.
Ne dobivaju podjednako i nikad neće.
Moja starija cura me u ovoj dobi imala punoooo više nego moja beba.

...ono što imam na pameti jest da nikad ne zaboravim što djeci ZAISTA treba!
Pa na taj način, prvo se potrudim da djeci dam mnogo vremena, pažnje, ljubavi i sl.
Kućanski poslovi se prilagođavaju prema tome.

Beba je dobra i mogu reći da L. posvetim sigurno 2-3 sata kvalitetnog vremena i igranja jedan-na-jedan.

O kako te razumijem! Ja sam duugoooo imala grižnju savjesti jer sam mališi mogla posvetiti puno više vremena nego njima dvijema, ali baš kao što ti je rečeno, to se sve iznivelira! Samo vjeruj intuiciji i nemoj se pretjerano opterećivati razbijanjem glave i analizama svega i svačega!I samo hrabro, dan po dan!!!

uf zeznuto
u startu mi se činilo da je e. zahtjevnija
međutim, m. je ispala zahtjevnija, vezanija uz mene. e. je dojila samo 4 mjeseca, m. 6 mjeseci. i ta dva mjeseca sam samo ja hranila m., a mm e., pa sam ja uspavljivala m., on e. ...
e. spava u dnevnom, m. u sobi...
m. ima povlašteni tretman ali samo zato što puno sporije/slabije jede, ne može zaspati u dnevnom...

ili kao što je moja frendica rekla: kad si dobar (ko e.) nahebeš od početka lol

nadam se da će se uloge promijeniti, e. je zaslužila malo više kontakta sa mamom

Pinky,

daj se e.

uživaj sa svojim curkama!

i ja nekad pomislim kako mi je sin f. dobra beba, leži, vrti se, igra s igračkama,al opet si mislim gle pa ja sam s njim 1 na 1 cijeli dan do 15:30h dok ne idemo po L., pa ok je da sam iza 16h više posvećena njoj, to je neki balans, zar ne?

Sada kad su malo veći svatko se izbori za pažnju koja mu je potrebna, manji je postao smješkić, veći je postao maza. Kad tko pita pažnju odmah dobije, ali ne pitaju često jer su skužili jedan drugoga pa se sami lijepo zaigraju i druže. Sada je milina :zaljubljen:

I ja sam o ovome razmisljala ali prestala sam, jer kako kazete to zahtjevanje paznje se mjenja iz dana u dan.