boji se ..svačega

Moj sin, 28 mj, inače mirno dijete, počeo se svačega bojati. Evo unatrag nekoliko dana ne mogu otići u drugu prostoriju da on panično ne trči i suze krokodilske:"mama, mama!!!!". Stalno i mene i mm slijedi u stopu,i to samo ako je jedno od nas kući. Kad smo oboje nemamo takvih akcija jer je ili on ili ja njemu stalno na vidiku i onda je super vesel i razigran. S jedne strane razumijem ga, jer najvjerojatnije misli da ćemo nekud otić i njega ostavit. Ali muči me zašto to misli, kad ga nikad nikome ne ostavljamo?, čuvamo ga ja i mm naizmjence jer radimo turnuse. Ponekad ga čuva moja šogorica kod nasi nema nikakvih problema,samo mu je važno da je netko s njim u prostoriji. Isto tako, on se sav strese i počne panično bježak kad recimo susjeda pokuca na prozor, njega taj zvuk straši. Osim toga, boji se čak i snijega i hodanja po njemu,razumijem i to jer tek je ove godine vidio snijeg. Ali evo situacija od neki dan, on vani sa mnom jer moram donijeti drva. Do prije mjesec dana ostajao je sam na možda 5 min, gledao crtić ili nešto grickao dok ja otrčim do šupe. Nije ni plakao niti išta. Sada je bio sa mnom u dvorištu, ja 5 m od njega, skupljam drva a on se dere, mama, mama i sav se trese. Nije mi svejedno, znam da djeca imaju svoje faze, hoće li to proći i jesu li i vaši imali slične strahove? Kako da ga umirim i uvjerim da sam uvijek tu za njega? Evo večeras me jedno 30 puta u sobi pitao:"mama tu?", svaki put sam mu se javila irekla da spava da je mamu tu, i zaspao je, ali čemu taj strah?

cuj, moj ima 5,5 godina i hvata ga panika cim me ne vidi :-/

ok, ne u stanu, nego vani, bilo gdje, i da je s poznatima u drustvu on cim ne vidi mene/md-a/baku/dedu pocne panicno plakati. nemam pojma. ja cekam da prode (vec neko vrijeme :mrgreen:), nadam se da bude

kod tvog mi se cini ko normalna faza u toj dobi, mislim da sam citala da znaju klinci tako, valjda ce proc kak je i doslo

hvala, joj nadam se da će proći,želim da ima opuštenodjetinjstvo a ne da je u raznim strahovima, valjda će biti bolje.

kao da opisujes moju curicu... njoj je sad 2 god 8 mjeseci i ja ne vidim jos promjene na bolje. kad nam pozvoni netko na vratima ona vice panicno- mama, ko je?!, boji se glasnih zvukova npr. busenje, lupanje iz susjednog stana, pocme vristati, trese se. proci kraj neke baustele sa njom je nemoguce. ne voli zatvorena mjesta sa mnogo nepoznatih ljudi, moram da ju drzim, ona jeca - ocu kuci, kuciiii! ja se takoder pitam zasto je takva, ima li kakvu traumu...kazu mi cesto da je to faza, ali cini mi se da je ona jos od svoje prve godine takva.

To isto prolazim i ja sa svojim malim. Ima 20 mj. i nisam sigurna više da li je to samo faza. MM radi na terenu i nema ga po 15 dana, pa je 7 dana doma i tako u krug, pa sam se počela pitati da li je to posljedica odvajanja od oca. Ali i kada je on doma, ista stvar. I boji se zvukova koje ste i vi opisale. Osim toga, boji se i nepoznatih ljudi. Bilo ko od odraslih da mu se na cesti obrati, on odmah "mama,mama" i traži moju zaštitu. Iskreno se nadam da su to samo prolazne faze i da će proći brzo.

Joj ja se iskreno nadam da je faza i da će proći sad kad otopli i kad bude više bio vani...Jako voli biti vani pa se nadam da će se osloboditi,tamo ima psa, kokoši, svašta nešto i do sad je baš volio biti na dvorištu. Neće ni kod nikoga da ga čuva, samo mama i tata...ništa, rješenje je možda seka ili braco:mrgreen:

onda na posel.

I moj je takav bil krenul je u vrtić s 33 mjeseca, i samo se pentralpo meni, ja sam bila jedina njegova čuvalica. U vrtiću se prilagodio tek nakon 3-6mjeseca, a seku dobio kad je imal 4.5.
Ali još ponekad zna ( ima sad 10.5) imat neke strahove, koji su većinom povezani s Malom klinikom, i napose kad se u temperaturnom i predtemperaturnom stanju. IInače oslobodio se malo više straha tek u drugom razredu, tak da sad može i malo ostat doma bez nas, baš ovih dana kad je bilo doma frkovito s temperaturama i sl.
Cura je sasvim drugačija, malo hrabrija mada sam i nju sama dugo čuvala,ali ja to zovem sindrom drugog deteta, treći je sad počel nekaj jako zahtjevat, on je najzahtjevniji od sviju.
Tak da bi ti najbolje rješenje bilo blizanci!

inače najmanji kad ga neko pogleda samo tužno okrene glavu meni, s već pripremljenim suzama u oku, ima 20mjeseci.

inače vidim da je ponekad ostal sam u kući,možda je nekaj videl na televiziji, moji tak mali nisu bili nikad sami, osim ak je on u boravku , a ja u kuhinji nekaj kuham.