Roditeljstvo i brak

Bok;
ne znam dali se već na forumu pisalo o ovome, al htjela bi s vama podijeliti moju sitaciju!!

Ja sam mama dvojice dječaka ( 5 god. i 3 god.). Stariji sin mi je dijete s posebnim potrebama ( najnovija dijagnoza Aspergerov sindrom )!! Dosta dobro se snalazim u odgoju oboje, i ako tu na forumu uvijek saznam nešto više i poučno!!

Ali; da tako je uvijek ima neko ali;

nekako mi se čini da sam zahladila odnose sa svojim mužom! Nemojte me krivo shvatiti, volimo se, lijepo nam je skupa, dobar je i dosta dobar sa djecom!!
Al nekako mi se čini da je problem u meni!! Od prve godine sam zaokupirana sa odgojem i rehabilitacijom svojeg starijeg sina, i uvijek sam u potrazi za pronalaskom novih metoda, no mislim da u nadi da njemu omogućim sve što je danas moguće kako bi se razvijao u prekrasnog dječaka ( kao što on i je ), nekako sam izgubila onu dozu intime sa mužem!!
Znam da je problem u meni, al ne znam kako da se ponovno pokrenem u tom smjeru!!

Pišite mi svoja iskustva; barem ako ništa, da vidim da nisam samo ja ta koja ima problem s tim!!

necudim se zasto nemas odgovora na temu, jer ljudi ne vole bas pricati o svojim "intimnim" problemima, pogotovu jos ako imaju bolesno dijete.
Ja sam sigurna da taj problem ne postoji samo kod tebe i tvog muza, jer kada god smo ja i mm vodili dijete psihologu, neuropedijatru, oni su nam isticali i dali do znanja da nas dvoje trebamo uzeti malo vremena i za sebe , jer se ljudi znaju izgubiti u svemu tome kada se cijeli zivot vrti oko djeteta i tu jako jako puno dolazi do zahladjivanja odnosa i pucanja brakova. Jako zanimljivo mi je bilo da mi uopce nismo postavljali nikakva pitanja u vezi nas dvoje, nego su nam to oni sami rekli. I da, u vecini slucajeva je (kao i kod tebe) problem bas u zeni, u mome slucaju je obrnuto, ima i toga :)

Ja znam, recimo, mužu stalno predbacivati kako njegov način ophođenja sa djecom nije najbolji jer prema njima se treba ponašati "tak i tak". Stalno sam u strahu od recidiva, a on mi kaže da ih previše štitim i tu dolazi do trzavica.

80% brakova ne prezivi autizam (ne znam statistike za ostalo)

nemam pojma kako nekog dobiti da se aktivira oko djeteta ako ne osjeca potrebu da pomogne vlastitom klincu.

mi prezivljavamo, najcesce onaj koji ga uspavljuje zaspi skupa sa njim pa ga ovaj budni u neka doba budi da kao nesto pokusamo odraditi skupa

u principu smo postali tim za prezivljavanje i proucavanje autizma i imamo vrlo malo vremena i energije za nas kao par