...krećemo ponovno na put...

drage forumašice...već je prošlo skoro četiri godine od kad je naš sin došao kod nas, i sve se lijepo posložilo, na jesen krećemo u školu, i svi smo se u obitelji toliko već navikli jedni na druge da uopće više ne mogu zamisliti a ni sjetiti se kako smo prije živjeli bez njega, i koliko god da nije bio beba kad je došao kod nas, ja nemam uopće taj osjećaj da nije moj, da ga ja nisam rodila...jedino najviše šta me muči u ovo zadnje vrijeme je da kako je sve veći nas pita gdje su njegove slike dok je bio mala beba, da li je volio ovo ili ono kao mala beba, a ja mu odgovorim, ali sa jednom knedlom u grlu jer mu nismo jos rekli da je posvojen, ne znam na koji način, a da ga ne povrijedim, u biti bojim se njegove reakcije...pa vas pitam ( moze tu ili na pp ) kako i što ste rekle svojoj djeci, na koji način...??hvala vam puno unaprijed na odgovoru... :love2:...inace maleni je pravi mali sportaš, volimo sport i ples, tako da nam nije dosadno i uvijek je veselo sa njim u svakom smislu riječi, samo puno ljubavi, strpljenja, i snaga dođe sama od sebe i sreća koja vam ispuni srce kad vidite da se sav taj trud isplatio, to je jednostavno nešto neprocjenjivo... tako da smo MM i ja odlučili krenuti ponovno na put posvojenja, željeli bi da naš sin ima brata ili sestru, iako znam da je teže doći do drugog djeteta, ali kad vidim da ima puno lijepih priča koliko me nije bilo tu, iskreno se nadam da će naš drugi anđelić naći svoj put do nas...:love2:

Dobrodošla, zoe!
Kako to da krećete na ponovno posvajanje, a sedmogodišnjaku niste rekli da je posvojen što vam je (bila) i zakonska obaveza. Čudno je i da on nema sjećanja iz svoje 3. godine?
Pišeš kao da si već bila članica foruma, možda ti možemo pomoći da se ulogiraš na stari nick? :love2:

Zoe bit ću direktna, iskreno ne znam kako i na koji način bi rekla sedmogodinjaku da je posvojen, nama je to najnormalnija svakodnevna tema,mojoj djeci koja su posvojena s 5,5 16 i 12 mjeseci pričam o posvojenju i kako smo ih tražili iako su mali i ne razumiju to baš previše, ali ne želim da se sjećaju trenutka kad su saznali da su posvjeni ve da imaju osjećaj da to znaju oduvijek. Trogodinjak je morao doći u obitelj a svojom prošlosti, sjećanjima. I jako mi je čudno razmišljati o drugom posvojenju a prvo dijete ne zna a je posvojeno. Mislim da prvo trebate jedan period otvorenih razgovora s djetetom i njegovo prorađianje svega što čuje i doživi a ne reći hej mi smo tebe posvojili, bla, bla i sad ćemo još jedno dijete, dijete bi moglo doživjeti ogroman šok i prihvaćanje brata ili sestre u toj situaciji bi moglo biti otežano i moglo bi biti velikih problema.

Na forumu se puno pisalo o tome, pažljivo proučite, mi koji smo tu češće rado ćemo vam nakon toga još odgovoriti na neke nedoumice.

I inače kad se potpisuje rješenje o posvojenju u centru su vas dužni obavijestiti da ste dužni po zakonu reći djetetu da je posvojeno do najkasnije 7 godine života.

Neobicno je da nikada niste otvorili s djetetom temu o posvajanju. Mozda se trebate zapitati zasto? Samo zbog djeteta? Da li o tome razgovarate sa svojom okolinom? Na Vama je da nadete odgovor.
Mozda je razmisljanje o novom djetetu dobra prilika (da ne kazem neophodno). Vazno je da ispitate djetetove osjecaje i zelje sto se tice drugog djeteta i u tom razgovoru objasnite zasto niste mogli roditi, kako je postao Vas sin, da mu pomognete da prihvati svoju pricu prije nego sto treba prihvatiti brata ili sestru.....
Sto prije to bolje....
Ja ne bih oklijevala konzultirati djecjeg psihologa i zamoliti za savjet ili pomoc, ako Vam se ta situacija cini preteska.

mislim da bi trebala ici korak po korak..slazem se sa curama ....drzi se....pricajte,razgovarajte,i sve cete rijesiti

jedan naš poznati par je rekao divnu rečenicu svojoj posvojenoj djeci-neli idu u bolnicu roditi dijete,a mi smo išli u kuću gdje ima puno djece i odabrali smo tebe,naše dijete-meni je ovo fantastična rečenica
Sretno,ja bih počela tako,a sve drugo ići će samo po sebi ,bitna je ljubav i sigurnost koja se pruža djetetu.

Ne dođu sve stvari same po sebi, a ljubav nije svemogući čarobni štapić koji riješi baš sve probleme. Treba se na vrijeme educirati i pripremiti na moguće poteškoće.
S obzirom na to da se Zoi više ne javlja, vjerujem da je samo troll jer mi je skroz nevjerojatno da netko ne bi rekao 7-godišnjem djetetu da je posvojeno, odnosno da se trogodišnjak ne bi sjećao dolaska u novu obitelj.

nemam iskustva s posvojenjem ,mislim da se buntovi i neugodna pitanja javljaju u kasnijoj dobi,a ne kod sedmogodišnjaka.
Mala su to dječica,oslonjena na roditelje,toplinu i ljubav.
Možda se ne javlja jer ste ju većina vas napale,a nije ništa prekršila,zakonska obaveza je do 7 g.
Zašto se dijete ne sjeća?Možda je potisnulo neka sjećanja,a to sada vjerojatno ne treba ni izvlačiti,dijete se formiralo i bez toga,pretpostavljam zdravo i sretno.

Santana, kao moderator imam puno indicija da je Zoi troll koji operira po pdf-u posvojenja i djeca s posebnim potrebama (nije joj prvi put) te sam dužna na to upozoriti jer se forumaši "upecaju" na emocije, a onda je dotična postigla cilj.

Upravo ovo zadnje što si ti kao laik i sigurno u dobroj namjeri napisala NE SMIJE se raditi posvojenom djetetu i to svaki posvojitelj zna.

Znam da je zakonska obveza do 7 g.
O,poigravanju se neću izjašnjavati ,ja sam još uvijek u ružičastim naočalama i to mi je jako teško prihvatiti,što ne znači da ti nisi u pravu.