Hrvatska danas....

Prosvjedi mljekara...
Benzin preko 11 kn...
Troškovi života (režije, špeceraj) barem 30% veći nego prije tri godine
Štrajk Croatie airlanse...
Neisplate plaća....
Smanjene plaće od 10 do 30% ovisno od firme do firme....


Slobodno se nadovežite....

Prije par mjeseci sam se čudila kako neko može raditi mjesecima i ne primati plaću, čemu? zar nije bolje dati otkaz pa tražiti nešto drugo?
Danas razmišljam drugačije, stjerana u kut razmišljam što dalje? Imam preko 35 godina, nemam visoku stručnu spremu, osim pečata radim posao koji rade i moji inžinjeri u firmi, ali što mi to vrijedi kad ih je na burzi sve više i svakom poslodavcu zbog referenci će biti draži nego ja, mjenjati profesiju....hm, uz bolest i trenutno stanje u glavi nisam sposobna za to, a i računi čekaju, vremena nemam....

Pitam se kako dalje...
Koliko nisko možemo pasti?
Što nam svima sljedi?

Odricanja, odricanja, odricanja...

Bojim se da će nam biti još i gore.
A onda, možda, nakon nekoliko godina osvane sunce gospodarskog napretka i ljudi se počnu ponovno zapošljavati i normalno živjeti.

A čega da se više odreknem????

Režije, kredit....na kraju mi ostane manje od dvije tisuce kuna za sve (naravno ako sjedne plaća) i kako dalje????

Do koje točke nas mogu iskorištavati? Kad je dosta?

Prosječni građanin se teško može još čega odreći a da zadrži koliko-toliko dostojanstvene uvjete života.

Da ćemo se morati još dodatno odricati, u to sam sigurna. Čega? Hm...
Vjerojatno će nas većina postati još većim umjetnicima preživljavanja.

Mislim da se mora desiti velika promjena u glavama većine i da moramo postati poduzetniji. Svi traže posao kod nekog drugog ali tko će stvoriti poslove i pokretati posao? Škola i sustav obrazovanja i cijelo društvo nas odgajaju i pripremaju da budemo radnici, slušamo i ne mislimo svojom glavom, a to malo vremena što imamo ljudi(ne svi ali velika većina) osim osnovne brige o prehrani i kući troše na gledanje televizije, žutu štampu i komentiranje tuđih života i stanja u državi umjesto da se stječu nove vještine i pokušaju pokretati barem sitnji poslići od doma. Koliko vidim kuća s okućnicom i znam da u nekima žive ljudi s ne visokim primanjima a opet nisu u stanju posaditi mali vrt i imati barem u sezoni nešto malo svoje hrane ( u situaciji kad kila blitve i salat košta 20 kn, ušteda i nije mala) a imaju vremena pratiti sve turske i ine sapunice.

Razmišljam o ovim prosvjedima i stalno razmišljam pa zašto se mljekari i poljoprivrednici ne organiziraju i nastupaju na tržištu skupa i samostalno, organiziraju prijevoz i dostavu hrane direktno do kućanstava. Koliko ima nas koji bi bili spremni platiti 10 posto višu cijenu od one u marketima ali da znam da je hrana koju kupujem prvenstveno svojoj djeci pa i sebi kvaliteta, svježa i uzgojena bez otrova i plus da mi je netko donese do ulaznih vrata, s troje male djece nabavka povrća i nekih svježih stvari mi je prilično komplicirana.

Čitala sam o jednom mladom poljoprivredniku koji je napravio sustav preko kojeg bi mali proizvođači mogli prodavati svoje proizvode(tipa imate malo veći vrt i deset kila salate viška koju vaša obitelj ne stigne pojesti ali ne proizvodite masovno i prijavite to na portal, netko u zadruzi ili zajednici to otkupi , zaposli vozača i kupe dostavno vozilo i prodaje dalje putem direktne distribucije krajnjem kupcu bez posrednika u vidu trgovačkih lanaca.

U ovim vremenima kad je novca u opticaju manje treba koristiti trampu i pomagati tim putem jedni drugima, trampa samo stvari nego rada i vremena, tipa ja ću tebi pričuvati djecu a ti ćeš mi dati a uberem jabuka iz tvog vrta, tvoj muž električar će mi popraviti pokvareni fen a ja ću tvom djetetu dati repeticije iz engleskog i sl.

Treba uvijek misliti i biti zahvalan za situaciju koju imamo sada pa da nam s vremenom bude bolje, zamislimo samo da živite u Afganistanu ili Kongu ili negdje tako, gladni, žedni i bez ikakvih prava jer ste žena ili neka "niža" kasta. Uvijek kad tako nešto pročitam se sjetim koliko smo balgoslovljeni i s čistom vodom koju si možemo natočiti kad poželimo(dok nam vodovod ne isključi :))))

Da ne mislite da pišem i pametujem iz jako udobnih cipela, ovih dana sam u situaciji da zbog problema s egoističnim vlasnikom prostora kod kojeg imam taj prostor u najmu u roku keks preselim na drugu lokaciju što znači gubitak nekih klijenata i ponovno uhodavanje a recesija je i posla je manje nego inače ili progutam i pristanem na ucjenu i pogazim sebe zbog straha od egzistencije (kredit, troje male djece) i mislim da ću ako se situacija ne raščisti nekako ipak izabrati neivjesnost i selidbu pa baš cijelu noć kalkuliram koliko nam je novca dovoljno da preživimo neki period. Koliko god nekad situacija izgledala loša ja ipak pokušavam vidjeti u svemu neko veće dobro, možda će mi ipak krenuti još bolje na drugom mjestu unatoč recesiji ako budem dovoljno vjerovala u to i zapnem iz petnih žila i dam sve od sebe.

kata.klik zašto misliš da nitko tebe ne bi zaposlio a bi nekog neiskusnog inžinjera. Ako se čovjek zna predstaviti, ima stav i malo sreće i možda sretneš baš nekog iskusnog poslodavca kojemu je važnije iskustvo i snalažljivost nego papir i diploma. ?

ivanas građevina je trenutno u takvom stanju da je hrpa građevinskih inžinjera na burzi, jedan tehničar u moru svih njih može samo maštati o tome da dobije posao....

da ne kažem da uz malo dijete i teret bolesti na leđima malo koji poslodavac bi bio sretan samnom...

i ne mislim ja da neću preživjeti, dapače, preživjela sam i gore stvari od ovog, ali mi je jednostavno dosta preživljavanja, hoću živjeti, hoću svom sinu pružiti jedan normalan prosječni život dati mu osnovne stvari, odvesti ga dva tjedna na more, ma želim moći otići jednom mjesečno na vikend kod svojih da mi to ne predstavlja izdatak koji mi otkida direktno od usta....

želim živjeti život normalnog čovjeka.....nisam u Kongu, i ne želim se uspoređivati s njima i tješiti štro imam čistu vodu, želim e uspoređivati sa prosječnim evropskim radnikom koji ima uvjete za normalan život....

Citiraj:

---

kata.klik prvotno napisa

A čega da se više odreknem????

Režije, kredit....na kraju mi ostane manje od dvije tisuce kuna za sve (naravno ako sjedne plaća) i kako dalje????

Do koje točke nas mogu iskorištavati? Kad je dosta?

---

o pa vama je super :ironija:
da ste nezaposleni država bi vam dala 1200 kn za sve ( i režije)
takav zakon vrijedi za "one druge", manje sretne ili samisukrivizasvojusituaciju ljude
a ostatak građana je full zadovoljan takvim stanjem dok se sam ne nađe na krivoj strani mi/oni granice
ili blizu granice

za plaću u CA brinu njihovi radnici, za poticaje mljekari,za visinu socijalne naknade korisnici iste,
za mirovine umirovljenici, za ZOR zaposleni, za Kol.ugovore oni što ih imaju, za tečaj franka i valutnu klauzulu dužnici u CHF....

ja sam već sama sebi dosadna, ali dok se ne solidariziramo i ne prestanemo priželjkivati da onom drugom crkne krava,
dok sve gore pobrojano ( i još puno toga) ne počnemo doživljavati kao svoj problem i kad nemamo trenutnu direktnu vezu
-e do tog momenta možeš računati da si sama u svojim problemima, i da kad je tebi teško nitko neće prstom mrdnuti.

@ivanas

ja skroz drugačije vidim stvari, ukratko-radnik ima pravo na život od svog rada, i nakon što je odradio svojih 8 sati, ima pravo nakon toga ne sadit vrt ako mu je takav ćeif.
upute kako svi možemo malo više uštedjeti i malo više raditi i zaraditi, a da bi mogli progutati malo više ovih kapitalističkih sra.ja su po meni promašene.
i ove konkretne su prilično manjkave: blitva se ne da jednostavno ni jeftino uzgojiti u doba kad je 20 kn/kg-za to treba grijani staklenik
zašto ti ne uzgajaš blitvu? živiš u stanu?-preseli se u kuću sa vrtom i uzgajaj svoje povrće.
ovo naravno ne mislim ozbiljno nego samo pokušavam dočarati da instant rješenja tuđih problema onome tko problem ima i onome tko ga "rješava" u najmanju ruku ne izgledaju jednako provodiva.

prima, da u pravu si, ali zar mora doći do toga da se moramo ustati i izaći na ulice i tražiti prava i kuda to vodi?

ne vidim što možemo postići s tim da smo na ulici, osim jedino da nas se čuje, ali mislim da to neće promjeniti stvari, stvari se trebaju mijenjati dubinski, treba omogućiti i pokrenuti investicije i gospodarstvo, ali to se ne radi, nego se opet samo krpa....

svi su pametni iz svojih fotelja, kad treba nešto konkretno poduzeti onda sve propada....

ne smatram svog gazdu nesposobnim naprotiv....do prije šest mjeseci smo imali dobre, visoke plaće i hrpu poslova bez obzira na krizu i recesiju koja je davno nagazila na građevinu, ali eto splet nesretnih okolnosti nenaplaćenih dugova za obavljene radove i čekanje isplate dovelo nasje do toga da imamo zarađene novce za plaće negdje....i ne možemo do njih...

Citiraj:

---

kata.klik prvotno napisa

prima, da u pravu si, ali zar mora doći do toga da se moramo ustati i izaći na ulice i tražiti prava i kuda to vodi?

---

pa ustvari toga se ne treba plašiti, mirni prosvjed nije anarhija ni nasilje, zaplašivanje kaosom na ulicama dolazi iz istih izvora kao i samo se vi malo strpite priča

Citiraj:

---

ne vidim što možemo postići s tim da smo na ulici, osim jedino da nas se čuje, ali mislim da to neće promjeniti stvari, stvari se trebaju mijenjati dubinski, treba omogućiti i pokrenuti investicije i gospodarstvo, ali to se ne radi, nego se opet samo krpa....

---

prvo moramo probati, pa onda možemo dalje, npr. u građanski neposluh, nikad se pozicije extra profita nisu prepuštale dobrovoljno, bez traženja druge strane
a čekanje na te investicije i gospodarski rast :skeptik:, to je opet u cilju odgađanja boljeg života, a nije za očekivati da će se skoro desiti jer štednja i rast gospodarstva obično isključuju jedno drugo, naš kutak svijeta je za sada isključivo koncentriran na smišljanje mjera štednje i povećanje produktivnosti, jer naravno krivi su rastrošni neradnici.
crtica ukradena sa drugog mjesta: američka produktivnost je bila najveća u doba robovlasništva :no:

može se i ovo čime raspolažemo danas puno bolje rasporediti

Citiraj:

---

ne smatram svog gazdu nesposobnim naprotiv....do prije šest mjeseci smo imali dobre, visoke plaće i hrpu poslova bez obzira na krizu i recesiju koja je davno nagazila na građevinu, ali eto splet nesretnih okolnosti nenaplaćenih dugova za obavljene radove i čekanje isplate dovelo nasje do toga da imamo zarađene novce za plaće negdje....i ne možemo do njih...

---

ja sam protiv sistema u kojem "gazda" ima pravo pobrati vrhnje kad je dobro i kad vrhnja ima, no kad krene nizbrdo on gubitke solidarno dijeli sa onima sa kojima nije solidarno dijelio vrhnje.
sistem u kojem su "gazde" zaslužne za dobro poslovanje ( tada nitko nije spominjao da posluju u dobu gospodarskog rata i procvata ekonomije, ne, bili su sposobni), a radnici su krivi za gubitke.

Što se tiče pitanja o sadnji vrta, živim u stanu u kad je toplo imam veliki balkon koji je sto posto iskorišten pa imamo na njemu i peršina, i rajčice i začinskog bilja. Kad budem živjela u kući imt ću sigurno vrt, moja mama radi 8 sati pa ga sadi, prvo zbog toga da svi jedemo zdraviju hranu, a niti ušteda nije neznatna.

Poanta mog posta je bil da oni koji imaju priliku budu što više samodostatniji, kad imate osnovno za život a to je krov nad glavom i hranu na stolu smo slobodniji i lakše je razmišljati o drugim tvarima. Normalno je da nije isto živjeti u kući na selu ili u malom stanu u gradu.

Moje osnovno pitanje je tko bi trebao biti taj koji je poduzetnik, koji pokreće posao i preuzima rizik ako većina ljudi (više od 90 % traži posao kod nekoga drugoga). Nama u našoj državi fali radnih mjesta, poduzeća, obrta(ne krećem u priču zašto ih država i društvo ne podupire i ne potiče) , fali proizvodnje i treba krenuti od sebe.
Ako dugo tražim posao u struci koja je u krizi i ne ide, radnih mjesta fali što ja mogu sam smisliti da zaradim i prehranim svoju obitelj. Znam neke takve ljude koji su radili sve i svašta, pokušavali, propadali, učili i na kraju uspjeli.

Što se tiče neplaćanja, tj. nelikvidnosti to je najgora vrsta krađe i kriminala i kao takva treba biti tretirana. Kad jedna tvrtka i njen im radnika obavi posao i ne može ga naplatiti i radnici ne mogu dobiti plaću, a mnoge dobre firme su propale zbog toga(čest dužnik je bila i država) treba se tretirati kazneno kao i oružana pljačka. Osobno znam nekoliko takvih slučajeva i to je prestrašno.