Za pocetak, molim ivaricu, ninet i ostale alergicne na srcedrapateljne ispade da ne citaju dalje. Meni je ovaj post jako vazan i dopustit cu si mali izljev emocija (zlobnici bi rekli da sam opasno zaplivala u patetiku, ali bas me briga).
Vec sam puno puta opisivala kako sam se jezivo osjecala sto mi dojenje CAK DVAPUT nije uspjelo... Ne zato sto sam tesko prihvacala vlastiti neuspjeh, vec zbog osjecaja da su moja djeca, eto, vec u startu zakinuta za optimum. Rijeci kojima bi se opisala moja zahvalnost prvenstveno anchie i marelici, a potom svima odgovornima za postojanje programa edukacije i savjetovanja, kao i svim 'obicnim' CFicama koje su nam nesebicno pruzale podrsku - ne postoje. Cure moje drage, moj 12-mjesecni sisavac i ja vas puno, puno, puno volimo i nikad necemo zaboraviti koliko ste nam pomogle! :love:
Evo sto nam se sve izdogadjalo u ovih 367 dana:
Rodjeni smo s 36. tjedana. 2380g. 15 dana bili u intenzivnoj, od kojih 4 u inkubatoru. Imali poviseni bilirubin i suncali se dva dana. Dobivali antibiotike 8 dana zbog sumnje na meningitis. Hranili se na sondu i na flasicu.
Dva tjedna nakon dolaska kuci se hranili na spricu i malo pomalo prihvacali cicu. S mjesec dana presli na iskljucivo originalnu ambalazu.
S dva i pol mjeseca konacno uhvatili dobar polozaj i na lijevoj cici, s kojom smo muku mucili zbog uvucene bradavice.
S tri mjeseca dobili prvi mastitis.
S cetiri mjeseca dobili drugi mastitis.
Sa sest mjeseci i par dana poceli s dohranom.
S deset mjeseci fasovali ragade na lijevoj cici zbog ponovljenog nepravilnog polozaja uslijed rasta zubica.
S deset i pol mjeseci dobili treci mastitis.
S dvanaest mjeseci proslavili prvi rodjendan. :mrgreen: I ne mozemo zamisliti da cemo IKADA prestati! Trenutno se obracunavamo s anemijom, puzimo na veliko, dizemo se na nogice i pokusavamo napraviti par bocnih koracica... :heart:
A sad se, beskrajno sretni, ponosni i nosa dignutog do neba, idemo upisati na listu preko jedne godine.
