Da li Vas muče pitanja da li svoje djete odgajate na pravi način.
Recimo, ja sam se usmjerila na "senzitivan" način odgoja, tj. ne želim da moje djete sluša o tome kako se "dečki moraju ponašati", ako on počupa ili uštine, ne radim to na njemu, kako bih mu pokazala da to boli, nego pokušavam riječima objasniti da to nije u redu.
Puno se mazimo, ljubimo, grlimo. Ne puštam ga da plače, ali ne mogu reći da mu popuštam, ali kada se dogode situacije da se razljuti kada nije po njegovom, skrećem mu pažnju na nešto drugo ili mu pak pokušavam objasniti da to ne valja...
On je dosta osjetljiv, ponekad se prenemaže (što je u zadnje sve češće - neka faza).
Mislim da mogu reći da u potpunosti slušam njegove potrebe i koliko god da je to moguće, pokušavam mu udovoljiti - nemojte me krivo shvatiti i misliti da radim na tome da ga razmazim, kod nas se točno zna što se ne smije, a što smije.
Nakon mnogih situacija u kojima molim baku koja ga čuva, da mu ne govori stvari za koje ja mislim da ne slažu s mojim načinom odgoja (naravno da je ona svom sinu pokazivala kako boli kada nekoga počupaš, uštineš, kako peče kada prisloniš ruku na peglu, pa kako dečki ne plaču i slične stvari) i nakon njezinih reakcija, pitam se da li su moje odgojne metode ispravne. Čak ne znam da li ovdje govorim o odgojnim metodama, nego više bih se usmjerila na sam pristup prema djetetu...
Nadam se da barem netko shvaća o čemu ja govorim, i što me muči. Ne znam da li sam na pravom putu da djete usmjerim i oblikujem kao ispravnu osobu. Uz sve naše maženje, ne bih htjela da bude preosjetljiv, a opet bih voljela da ima potrebu za fizičkim kontaktom, jer ja ne vidim ništa loše u tome, vjerujem da je to jedan od načina iskazivanja ljubavi prema osobi. Također, ne bih voljela da ispadne mali razmaženko, zbog situacija u kojima ne dozvoljavam da plače.
On sada ima 18.mj. i formira se i psihički i emocionalno, i strah me da tu ne napravim neku grešku koja će ga pratiti kroz cijeli život i koja će ga kočiti da se razvije u potpunu osobu.
Ja znam koje su propuste imali moji roditelji, i znam da zbog tih propusta ja imam svoje mane i brane u životu, i zato me muči sve ovo jer ne želim zeznuti svoje djete i priuštiti mu ono kroz što sam morala prolaziti ja.
