Neobicno ponasanje 4-godisnjaka...

Pozdrav!
Imam 4-godisnjeg decka, pametno je dijete, zaigrano, veselo, ali kada je u pitanju druzenje sa vrsnjacima cesto mi radi sljedece ispade.
Primjerice, danas u shopping mall-u sretnemo prijatelje koji imaju curicu ( igrao se vec s njom par puta u kucnom druzenju) i on umjesto da lijepo pozdravi i ostvari neki kontakt sa njima svima, moje dijete se ukocilo,napravilo grimasu, zabuljio se u pod i tako 5-6 minuta stajao..
Kada smo isli kod prijatelja u goste koji imaju isto 2 curice s kojima se moze igrati on je prvih 45 minuta sjedio u njihovom hodniku i pravio se da spava, i tek onda krenuo u igru s njima, na kraju nije htio doma...
Kada nam dodju gosti ima foru da se sakrije ispod stola / pa ga kao gosti moraju traziti...
Ili kada nam dodju neki prijatelji s djecom isto mu treba malo da su "ufura" (bez obzira sto smo u nasoj kuci) pa tek onda popusti i zaigra se s njima...na kraju je problem kad gosti idu doma jer mu je u biti lijepo....
Pa kada dodje u vrtic ( u koji ide od 1,5 godine i regularan je tamo) u zadnje vrijeme mu je neka "fora" sjesti na tetinu stolicu i po prvih sat vremena samo sjedi i onda kada se "opusti" nastavi druzenje sa djecom....mislim to su djeca sa kojima je svakodnevno, cak ima i curu tamo :)...
I takvi primjeri....Ne razumijem to njegovo da se ukoci i zabulji u jednu tocku i ne dozivaljava nikoga....to radi u slucajevima kada sretnemo nekoga...
Inace je zbilja ok...evo neki dan bili smo u parku i tamo je bio neki deckic i moj mali mu sam od sebe prisao i pitao ga lijepo bez grimasa, bez glumatanja -Hej decko, hocemo se igrati?, Ovaj odgovorio -Moze i tako su se igrali....
Tako da nije neki cudak, povucen u sebe, nego je za igru i voli u biti drustvo, samo mi nije jasno cemu ta neka pocetna kocnica - ne znam kako drugacije da to nazovem...
Jel imate i vi takvih situacija? Je li to mozda za psihologa?
Hvala na odgovorima...

moj je jako, jako sličan
samo puno strpljenja s njim i s vremenom će se osloboditi

ne bih rekla da vam treba psiholog, dečko je očito samo sramežljiv i ne zna kako reagirati kad je u centru pažnje

moj sada, sa 6 godina, polako počinje reagirati sve normalnije
zapravo me sve više iznenađuje

Bog!
Moja mala je isto takva.. identično, samo što je mlađa pa istu stvar radi na malo drugačiji način, npr. ukoči se i gleda 'ispod obrve'. To također traje 10ak minuta dok ne skuži okolinu i opusti se.
Ne pridajem tome neku posebnu pažnju jer mi je jasno da je sramežljiva i da joj treba tih nekoliko minuta da izvidi situaciju. Također (od prije 2 tjedna) pohađa vrtić i jednako vremena joj treba, kao i na bilo kojem dr mjestu gdje je i češće, da se opusti.
Mislim da se ne trebaš nimalo brinuti, osim možda pokušati ga sama u tim prvim trenucima opustiti i ufurati u priču. Tako će s vremenom to vrijeme koje mu je potrebno u prvom momentu biti sve kraće.. Sretno!

Možda se "srami" curica.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Možda se "srami" curica.

---

..ovo i ja pomislila..:-)
a i sad je pocelo vrijeme prvih simpatija a oni se jadničci ne znaju nositi sa tim novim osjecajima..haha..slatki su
ma ne obracaj paznju na to. mislim da ce se uskoro "opustiti"..:yes:

Moj je bio takav taman negdje do 4 godine a onda su mu odjednom, maltene preko noci, popustile sve kocnice i on je sad iznimno komunikativno i drustveno stvorenje. Za ne prepoznat. Pa ima i tema moja negdje gdje ga je teta u vrticu opisala kao asocijalnog. Ali kazem, on je sad drugo dijete, kad ulazi u vrticku sobu odmah potrci prijateljima, kad dolazim po njega uvijek ga nadem u ekipi a prije sam ga nalazila samog u nekom kutu, zaigranog u nekom svom svijetu. I isto tako nije dozivljavao prijatelje iz vrtica u parku. A sad se igra s bilo kim i bilo kad, sam ih zove u igru, evo i sad igra vani nogomet s deckima iz ulice sto je prije bilo nezamislivo. Tete mi stalno govore da se vidi da sam puno radila s njim a ja slegnem ramenima na to jer stvarno nisam radila nista osim pustala ga da bude to sto je, nisam ga forsirala da se ukljucuje ako se ne osjeca sigurnim. Tako da, pusti, mozda i kod vas bude tako dok malo "odraste".

pa dobro, ni moj obično ne reagira na djecu/odrasle koje sretnemo, sa kojima smo samo poznanici. Sve ti je to ok

Samo jedan primjer ponašanja mog 3,5 godišnjaka.
Sretnemo curicu iz vrtića sa tatom. Ona sva oduševljena vikne L. i krene da će ga zagrlit, a on se načubi i počne hodat lijevo desno, gledat u nebo i tome slično.
A doma samo o njoj priča.

Ma nisam primjetila ranije da mi je tako nesto radio...tek u zadnje vrijeme i zbilja je neobicno, upravo to sto je Kolu napisala, sretnemo nekog nije bitno curica il decko primjerice iz vrtica i dijete kaze -Bok F. i nasmije se i sve, a moj totalno izignorira, ne benda pet posto i gleda u nekom svom smjeru....
Cudno mi je to...pogotovo jer on zbilja nije samotnjak, voli drustvo, voli se druziti, samo ta kocnica je tu...kazem, nije stalno, ali je tu i to tako ruzno izgleda...
Drugo dijete pokraj njega veselo pozdravlja, dovikuje, gleda u njega, a moj onak ukocen sa nekom glupavom grimasom....mislim strasnooo...
Takoder mi je palo na pamet i to da se srami curica....mozda i je to...ali zna mi to napraviti i sa deckima...
Ako je zbilja to neka faza srama nadam se da ce sto prije proci...

Doga, "Moja mala je isto takva.. identično, samo što je mlađa pa istu stvar radi na malo drugačiji način, npr. ukoči se i gleda 'ispod obrve'. To također traje 10ak minuta dok ne skuži okolinu i opusti se". - neki put i tako napravi... :) kako mu dodje.... ajme.... :)

moj filip je bio takav nekakav-sramežljiv. onda je dobio seku i postao manje sramežljiv, ali je počeo mrziti cure. onda je i to prošlo.

Moj stariji sin je u toj dobi isto teško uspostavljao kontakt sa nepoznatima. Kada je imao 4 godine
bio je u fazi obožavanja dinosaura i ostalih strašnih zvijeri, pa svaki put u kontaktu s ljudima i
djecom (npr. u liftu) nije htio pozdraviti ili bilo što reći već je samo režao na ljude, oponašao je
te dinosaure, a jednom se jedna curica rasplakala zbog režanja a mi smo se osjećali pomalo loše
jer imamo takvo divlje neprilagođeno dijete. To ga je držalo godinu ili dvije pa je prošlo skupa s
dinosaurima, a negdje oko 6. godine je počeo pozdravljati čak s poznatima odraslima malo zastane
i popriča. Uglavnom totalno se promijenio i postao vrlo komunikativan čak ponekad i previše.

Mlađi sin (5 godina) je isto u fazi sramežljivosti pa se skriva iza mene kada srećemo njemu nepoznate osobe, isto mu treba neko vrijeme da se oslobodi, tako da mislim da nemaš razloga za brigu proći će to.

Izgleda da je to ta dob kad se očekuje takvo ponašanje. Do sada se nije tako ponašao, nešto tipa kao da se srami i slično.