Koliko smo ekstremni u vlastitim uvjerenjima?

Citala sam na jednom americkom forumu price zena koje kazu da su se nakon vise godina npr. veganizma pokajale. Jer su iz raznoraznih razloga (zdravstvenih) primijetile da su u biti vise stete nego koristi cinile vlastitoj djeci s forsiranjem takvog nacina prehrane. Unatoc dobrom znanju, prehrani itd. da ne bi sad netko pomislio kako je problem iskljucivo u tome.
Isto tako sam citala price ljudi koji kazu da su se i oni i djeca preporodili nakon prestanka konzumacije npr. mlijeka ili mesa ili cegavec.
Cijepljenje je valjda prica za sebe.
Zanima me koliko vi dopustate vlastitim uvjerenjima da vas nose? I odnesu daleko do te mjere da ih "gurate" kao normu u vas zivot i zivot vase djece bez promisljanja koliko je to ustvari ispravno?
Naravno da svatko od nas radi ono sto misli da je najbolje i da je ispravno. I tako i treba biti. Ali eto, cisto me zanima koliko ste skloni tome da vas struje ekstremizma ponesu....u ovom ili onom pravcu.
Da ne bi bilo zabune, zanima me tema najvise u domeni trazenja i nalazenja pravih i krivih informacija. Koliko smo otvoreni, tj. zatvoreni za drugacija stajalista kad su u pitanju zdravlje, prehrana itd.

Priznajem da me "ponesu" mnoge stvari, valjda zato što sam euforičan tip, ali imam MM za ravnotežu :lol: hoću reći poslušam i iskustva drugih i malo promatram, ne srljam (baš uvijek) u zacrtanom smjeru

Ne dovoljno.
Priličan broj ljudi oko mene se pojavio, ostavio različite utiske i potom otišao u nebo i više ih nema, a sve zahvaljujući slabostima tijela ili duha. Jedni su "digli ruku na sebe", a u ruci je bio pištolj, a drugima pileći batak. Kako god okreneš, i jednima i drugima je to jako naškodilo.
Ne možeš nikada znati što je apsolutno ispravno, ali ne moraš sebe ili svoje izlagati riziku kada ZNAŠ da nešto nije u redu.

Ja nemam ekstremnih uvjerenja...Samo slijedim zdrav razum. Uvijek postoje bar dvije opcije. Nikada necu prihvatiti jednu, a da nisam ispitala obje. I jako se oslanjam na instinkt.

Ma nisam mislila reci da ima ili nema ekstremnih uvjerenja. Nego pitala koliko nas neko uvjerenje moze daleko odvuci pa da postanemo ekstremni?
Recimo, jesu li makrobioticari ekstremni? A vegetarijanci? A prijatelji zivotinja? Sta je s ljudima koji ne cijepe djecu? U kakav ekstremizam vuce neznanje i konzumentisticki duh danasnjice? Znam ja da nema univerzalnog recepta. Samo me zanima kako vi pronalazite ravnotezu, a da se pritom ne morate sluziti argumentima tipa: zasto da pazim na to sta jedem kad je sve zagadjeno. Ili, sta ce mi platnene pelene, mogu po toj logici ic na potok prat robu :P

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Nego pitala koliko nas neko uvjerenje moze daleko odvuci pa da postanemo ekstremni?

---

Cini mi se da me jos nijedno uverenje nije toliko "ponelo" da bih postala ekstremna. Trudim se da dosta ucim, da kriticki primam nove informacije i usvajam one koje mi se ucine dobrim za nas i za decu. Ponekad se i ja pitam koliko su neki moji stavovi odrzivi (upravo to oko zdrave ishrane u ovom nezdravom svetu), ali ne odstupam od njih.
Tudja uverenja i postupke postujem. E, da. Jedini vid ekstremnosti koji sam primetila kod sebe odnosi se na postupke drugih prema mojoj deci- tu sam neumoljiva ako smatram da pogresno postupaju. I sve sam osetljivija na grubosti ostalih roditelja prema njihovoj deci... Na putu sam da prekinem jedno lepo prijateljstvo zbog toga. Mozda sam ekstremna zbog toga, ali kao i uvek, radim po svom osecaju.

Citiraj:

---

Ne možeš nikada znati što je apsolutno ispravno, ali ne moraš sebe ili svoje izlagati riziku kada ZNAŠ da nešto nije u redu

---

Da.
Kad kupim kobase u mesnici ionako ne znam ima li u njima raznih aditiva ili ne (iako mi se mesar kune da nema), ali onda barem ne moram kupovati one vakumirane iz dućana na kojima piše da imaju 5 raznih E... i svi su crveni

Ma mene osobno je bas strecnulo to sto sam sinoc citala na jednom forumu. Gdje su zene koje se navodno razumiju u prehranu, godinama zdravo hrane itd. pisale kako su se preporodile ili kako su im se djeca preporodila, da ne kazem zdravstveno oporavila nakon sto su poceli jesti meso. Pa su onda one pisale o tim svojim zabludama i zatvaranju ociju pred odredjenim informacijama, a probiranju i citanju samo "politicki podobnih" :mrgreen: stvari.
ne impliciram ja nista s ovim sto pisem. I sama skoro pa nikad ne jedem meso, ovo s mesom mi je samo najsvjeziji primjer.
Nego ono, cisto me zaintrigiralo. Sto se to moze dogoditi u svijesti neke osobe pa da ona nakon npr. deset godina odredjenog nacina zivota kaze da je bila u krivu? I da se samo mozda povela za nekakvim trendom??
Zamislite sad, dodje npr. Samaritanka i kaze da se zeznula u procjeni produzenog dojenja. I da je to ustvari jako lose i stetno i da je ona sve ove godine zatvarala oci pred istinom? :mrgreen: dobro, primjer je mozda bezvezan, al eto otprilike o tome govorim.

Vodim se za svojim glasom razuma, a on je jedan dio instinkt a drugi dio logika.Iako se okolini ponekad činim ekstremnom, po mojim saznanjima ,ekstremna sam samo u ovoj državi s njenim zakonima i praksom koja meni ne odgovara.Moji ekstremi su bili bježanje s "poroda" i odbijanje cijepljenja po kalendaru.Smatram da još nisam dovoljno ekstremna,ali me ta potreba za čim većom kontrolom iscrpjuje.

Vidi vidi tko se tu sve našao prozvan :angel: ...
A sad za ozbiljno.
Nekako ne volim uopće puno koristiti taj termin "ekstreman" jer je taj termin toliko podložan različitoj interpretaciji i doživljaju, ovisi o odgoju, sredini iz koje dolaziš i još mnogo toga.

Recimo, neke stvari koje su mi se pred 5-6 godina činile ekstremne i još manje moguće da bi ih sama prakticirala, sad su mi postale sasvim normalne i prirodne.
Dakle, s vremenom poekstremljujem :mrgreen: , a može se s druge strane reći da postajem sve otvorenija za neke drugačije opcije izvan granica onoga što mi se nekad činilo "normalno".
Ticalo se to zdravlja, prehrane, odgoja, higijenskih potrepština...
Naravno da ne možeš sve odjedamput, za neke stvari treba vremena da sjednu, pa ti sjedne još neka nova, a čini mi se da što se više senzibiliziraš u jednom segmentu života, to postaješ i sve senzibilniji prema ostalima .Norme uvjetuje društvo, široke mase, ali ja se ne želim povoditi za mišljenjem većine, nego nastojim svakodnevno razmišljati i promišljati, uključiti mozak, intuiciju, razum, whatever, a ne da upijam servirane istine i općeprihvaćena razmišljanja i ponašanja, samo zato što tako i "svi drugi rade."
No nemam ništa protiv masovnih akcija, dapače, ako su u skladu s mojim spoznajama. Nisam baš takav oportunist :) , a volim i podijelit naučeno s drugima ako smatram da bi im moglo pomoći.

Citiraj:

---

Ma mene osobno je bas strecnulo to sto sam sinoc citala na jednom forumu. Gdje su zene koje se navodno razumiju u prehranu, godinama zdravo hrane itd. pisale kako su se preporodile ili kako su im se djeca preporodila, da ne kazem zdravstveno oporavila nakon sto su poceli jesti meso. Pa su onda one pisale o tim svojim zabludama i zatvaranju ociju pred odredjenim informacijama, a probiranju i citanju samo "politicki podobnih" stvari

---

Mislim da je danas općenito potrebno da ljudi počnu osjećati odgovornost sami prema sebi, da ne okrivljuju nekog drugog ako im se dogodi takav obrat pa dođu do toga da su pogriješili.
Općenito mi se čini da ako svjesno uđeš u nešto svojom voljom, jasno ti je zašto i da svako djelovanje ili ne-djelovanje snosi određene posljedice,onda problema nema.
Ako prihvatiš život kao nešto neizvjesno i ne živiš u grču zbog te spoznaje, nego s veseljem, najbolje što znaš i umiješ, s dobrom vjerom, ali ne kao guska u magli, nego kao "svoga tela (i svoje duše) gospodar", ako život prihvatiš u cjelini, sa svim onim i veselim ali i teškim segmentima, onda i ako promijeniš mišljenje o nečemu-to nećeš doživjeti kao promašaj, nego kao životnu školu.

To ti je nekako u kratko moja životna filozofija ;) .

Citiraj:

---

Recimo, neke stvari koje su mi se pred 5-6 godina činile ekstremne i još manje moguće da bi ih sama prakticirala, sad su mi postale sasvim normalne i prirodne.
Dakle, s vremenom poekstremljujem , a može se s druge strane reći da postajem sve otvorenija za neke drugačije opcije izvan granica onoga što mi se nekad činilo "normalno".
Ticalo se to zdravlja, prehrane, odgoja, higijenskih potrepština

---

I kod mene slično.
Samo što sam ja ljudima iz svoje okoline postala ekstremna :mrgreen:

Ja sve češće od svoje okoline čujem da sam ekstremna, pogotovo što se tiče trudnoća, poroda, odgoja djeteta...

Meni moji stavovi nisu nimalo ekstremni, no ne mogu poreći da me ljudi doživljavaju kao ekstrem (što mi je čudnije samim time što ima puno stvari u kojima sam mainstream - npr., planiram koristiti jednokratne pelene, ne vidim se kao dojilju koja probija neke "magične" granice, itd...).

Ja, s druge strane, sve više ljudi doživljavam kao ekstremno zatucane - pogotovo one koji tvrde kako djecu ne treba voziti u autosjedalicama ili da su batine dobra stvar ili da se autoritet temelji na strahu. To je ekstremizam koji me žalosti i plaši.

Citiraj:

---

Ne možeš nikada znati što je apsolutno ispravno, ali ne moraš sebe ili svoje izlagati riziku kada ZNAŠ da nešto nije u redu.

---

S ovim se u potpunosti slažem i zato me živcira kada mi netko pokušava nametnuti svoja uvjerenja, a onda se brani: "kak' ti znaš da je to dobro/zdravo?" Ne znam, ali znam što nije. Mislim da sam prilično tolerantna prema drugima, odnosno tuđi izbori me se apsolutno ne tiču, sve dok mi se ne nameću da moraju biti i moji- npr. izbor hrane u jaslicama. Možda sam (odnosno, na topicu o jelovnicima u jaslicama se dokazalo da mnogi misle da jesam!) po pitanju izbacivanja definitivno nezdrave hrane iz života ektremna. A nikad ne možemo biti 100% sigurni da smo u pravu, zato se stalno provode manje i više nezavisna istraživanja i mislim da se treba informirati, a ne okretati očima na ono što nam ne paše (npr. da pašteta definitivno nije zdrava!)

Ja mislim da možda mali problem može iskrsnuti ako mi se dijete odluči profesionalno baviti sportom; e to mi se ne bi svidjelo, ali opet ne bih htjela biti diktator i braniti pa bi mi najdraže bilo da sam shvati da je to bezveze :mrgreen:

Luna, znači kod tebe još ima materijala za obrađivanje ;) :P

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Ja nemam ekstremnih uvjerenja...Samo slijedim zdrav razum. Uvijek postoje bar dvije opcije. Nikada necu prihvatiti jednu, a da nisam ispitala obje. I jako se oslanjam na instinkt.

---

:D :D :D :D

E, ali sta je za jednoga zdrav razum za drugog je ludost. :P Tako da vam ne stoji to da nemate "ekstremnih uvjerenja" :P
I ja bila uvjerena da ce Luna prihvatiti sve ekstremizme ovoga foruma. :mrgreen:
Dobro je Juanita rekla....da se lakse mozemo nositi s promjenama smjera kretanja, ako znamo da smo i u kretajuci se u suprotnom pravcu davali sve od sebe.

Citiraj:

---

...a čini mi se da što se više senzibiliziraš u jednom segmentu života, to postaješ i sve senzibilniji prema ostalima

---

U ovo sam se i sama uvjerila.

Citiraj:

---

...da se lakse mozemo nositi s promjenama smjera kretanja, ako znamo da smo i u kretajuci se u suprotnom pravcu davali sve od sebe.

---

Mislim da se ovakvim načinom življenja puno lakše nosimo osjećajem krivice da nešto nismo učinili a možda smo trebali.

Citiraj:

---

Uvijek postoje bar dvije opcije. Nikada necu prihvatiti jednu, a da nisam ispitala obje.

---

I ja pokušavam raditi tako, ali morate priznati da mnoge stvari smo ipak skloni uzimati zdravo za gotovo, bez puno preispitivanja.
Ja sam tek s vremenom neke stvari počela preispitivati, jer jednostavno kad naučiš u djetinjstvu da je nešto normalno, nekad treba vremena da uvidiš da možda i nije tako.

Citiraj:

---

Mislim da se ovakvim načinom življenja puno lakše nosimo osjećajem krivice da nešto nismo učinili a možda smo trebali.

---

Pa da, inače bi nas taj osjećaj krivnje ili tjerao na poricanje (što bdw mnogi ljudi i rade), ili bi poludili .
Treba biti nježan prema sebi, znati razumjeti i oprostiti "sebi prošlom" :) .

A jel mislite da se teze nositi sa zabludama i poricanjem krivnje ili sa strahom od borbe protiv vjetrenjaca, tj. kretanja nekim ne tako opceprihvacenim stazama?

Da možeš poricati krivnju prvo je trebaš biti svjestan,a živjeti s osjećajem krivnje je užasno... neusporedivo s ijednom borbom protiv vjetrenjača koliko god ona bila teška,a iskusila sam oboje. :(

Citiraj:

---

branka1 prvotno napisa

Luna, znači kod tebe još ima materijala za obrađivanje ;) :P

---

:mrgreen:

Meni je baš to glavni argument kad me netko optuži da sam upala u Rodinu sektu :lol: i da valja samo ono što Rode kažu. Onda ja odgovorim - "Ne, nego su Rodine stranice i forum jedino mjesto gdje mi je omogućen informirani izbor, a onda ja dalje vršim selekciju što od toga želim, a što ne, a ne upijam slijepo sve što pročitam" - te to potkrijepim primjerima stvari koje sam prihvatila i onima koje nisam. Na to i najtvrdokorniji ušute. :mrgreen:

Aha! Znači, ipak smatraš Rodu sektom :mrgreen:

Citiraj:

---

branka1 prvotno napisa

Aha! Znači, ipak smatraš Rodu sektom :mrgreen:

---

A nego kaj? :P
Nego, mi tu zachatavamo...A ja bih sad najradije otvorila drugi topic inspiriran ovim - naime, zanima me od kojih konkretno "ekstrema" vezanih uz trudnoću/porod/prehranu/odgoj ne želimo odstupiti. Ja imam par jaaaaaako čvrstih stavki. Idem otvoriti topic, samo da nađem prikladan PDF.

Luna, kad kazes ekstrem, mislis na nesto sto vecina ne prakticira?

Daj nemoj otvarati novi topik. Pa sve je vezano za temu :P

Pa ne bih odstupala od produženog dojenja, ne dohrane prije 6 mjseseci,... ma ne znam, od bilo čega.

kad jednom prihvatiš neki "ekstrem" očito je to zato što smatraš da je to bolje rješenje za tebe i tvoju obitelj i ne znam onda tko bi mi mogao nešto reći da ja odustanem od toga.
Jer sigurno nisam prihvatila sve te "ekstreme" prije nego što sam dobro proučila sve prednosti.
Isto tako sad razmišljam o platnenim pelenama i tko će me uvjeriti da su Pampersice bolje nakon svih onih tekstova i iskustava koje sam pročitala.
Također sam puno čitala o eko-sredstvima za čišćenje i sve sam sigurnija da se samo trujemo sa onom kemijom koju ja koristim trenutno

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Luna, kad kazes ekstrem, mislis na nesto sto vecina ne prakticira?

---

Pa da, znam da nije precizan termin, ali je jako teško definirati ekstrem - nešto što je nekome normalno, nekom drugom je ekstrem. Krenimo od najbenignijeg - moja sestrična smatra isključivo dojenje 6 mjeseci (odnosno, dulje od 3-4 mjeseca) doslovce bolesnim činom koji od djeteta radi Edipovca. :roll:

Otvorih topic na svaštari, stavila sam ekstreme pod navodnike, upravo zato što to većini ovdje nisu ekstremni, no većini izvan foruma jesu - isto tako, sigurna sam da i unutar foruma ima ljudi kojima su neke prakse drugih forumašica ekstremne.

A zamisli tek kako su relativni ti "ekstremi" između različitih kultura.
Recimo, kako nama život pravih bushmana (ili nekad indijanaca, dok ih nije progutala zapadna civilizacija) može nama izgledati "ekstremno" i obrnuto, kako mi njima možemo izgledati kao luđaci.
Mislim da je ključ u uvažavanju različitosti.

Pa zar se neki od nas ne pokušavaju vratiti upravo tom načinu života? Nošenje u marami, zajedničko spavanje, dojenje na zahtjev, vraćanje ekološke svijesti, zdravija hrana....zato nekima to i djeluje kao primitivizam. Jer njih smatraju primitivnim narodima

Pa da, zar ne vidite da nam svako tolko na forum uleti neki padobranac i optuži nas da smo svi redom militantni ili ekstremisti :P , nema veze što se međusobno razlikujemo, za takve smo svi u isti koš.

To sve apsolutno stoji, zato je i nemoguće definirati ekstrem. Npr., ja sam kao neko "mjerilo" uzela stvari koje su (većini) cura s foruma normalne (vidi drugi topic), a okolini nisu, iako je i to diskutabilno - jer na forumu postoje članice Udruge i članice foruma koje nemaju veze s Udrugom, a i unutar tih grupacija se individualne prakse znatno razlikuju (npr. ne koriste svi platnene, ne doje svi, puno ih koristi dude, i sl.).
Stvarno je gotovo nemoguće tu odrediti neke ekstreme. No, činjenica je da i stvari u kojima se gotovo sve članice foruma slažu i koje nam izgledaju skroz normalnima, izvan ovog foruma nisu općeprihvaćene. Dala sam primjer s dojenjem i to ne produženim, već samo 6 mjeseci - eto, ja ne poznam nikog izvan foruma tko je dojio i toliko, a kamoli duže! Tako da (generalizirajući) ipak donosim zaključak da je većina ovdje iznesenih stavova (nama normalnih) širem pučanstvu teža egzotika i ekstremizam. Zato se i uvijek šalim s onim "sekta", jer sam doista čula takve komentare.

Sve u svemu, žalosno.

Citiraj:

---

eto, ja ne poznam nikog izvan foruma tko je dojio i toliko, a kamoli duže!

---

O, ja ipak poznam dosta mojih frendica koje nemaju veze s Rodom, a dojile su po cca godinu dana...ali tu onda nekako počinje "magična granica".
Ali kad ja još nisam bila Roda, definitivno sam bila jedina u svojoj okolini koja je dojila skoro 2 godine...osim mojih roditelja koji su isto tako, ako ne i dulje, bili dojeni :D .

Ali nedavno sam se baš razveselila kad sam na jednom dječjem rođendanu gdje su mi skoro svi bili nepoznati upoznala još 2 mame koje doje duže od 2 i 3 godine, a da nisu Rode :D .
Zapravo, čini mi se da ima takvih mama još, ali se doslovno skrivaju, ne govore to okolo da ih ne bi smatrali nenormalnima.

Lijepo je to čuti.
Ja vjerojatno imam peh da sam okružena okolinom čiji mentalitet mi u pogledu shvaćanja roditeljstva nikako ne paše.
Dobro, većina mojih prijateljica još nisu mame, ali stavovi prema dojenju (između ostalog, o porodu ne želim ni započeti) su im...ajme. Možda se to i promijeni jednoga dana, tko zna...

Totalno sam extremna u uvjerenju da me moj majčinski instinkt nije iznevjerio i da uglavnom radim dobro ;)

e pinocchio :D

Extremno znaci daleko od norme! Znaci, tu su ustvari proglasene i odredene nekakve normativne granice po nekim odredenim (opceprihvacenim ili manje prihvacenim) nacelima.

Nekome je extremno ici na porod u rijeku iz zagreba, nekome roditi doma bez medicinskog osoblja... a nekome je extremno doci s popisom zahtjeva u najblizu bolnicu.

Znaci, gdje je ta normativna granica? Valjda postoje neke cinjenice. Da li je nesto dobro ili lose? Pa stoga, ako je nesto dobro, zar je extremno to slijediti? Ako je nesto lose, ali vecina to radi pa se osjecamo manje odgovorni, to onda nije extremno slijediti? Ili upravo time govorimo da zelimo biti extremno normalni i prihvaceni od okoline?

Najbolja mi je moja prijateljica kad je iskomentirala neke svoje prijatelje: "Oni su ti skroz normalni, paze na hranu, ali ne pretjeruju...".... Pretjerivati u zdravlju je extremno.... a pretjerivati u losoj prehrani, cijepljenju itd nije?

Uvjerenja i informiranost su dva razlicita polja, sto se mene tice. Vjerovati u nesto bez argumenata i cinjenicnih podloga je exstremno! A ciniti najbolje sto mozemo je nasa duznost"

Evo jedan post od od jedne ne-ekstremne mame, ne-clanice udruge. Rodine stranice i forum pratim relativno dugo i cesto (i u mnogim situacijama su mi velika, velika pomoc), ali ne sudjelujem, i to prvenstveno zato jer mi se cini da mi stavovi nisu dovoljno ekstremni, pa se ne uklapam. Npr. uzivo prakticiram skoro sve sto se prepoznaje kao AP (dojenje, sleep sharing, marama, neodvajanje od djeteta...), ali kad citam postove na AP topike cesto mi zvuce prilicno militantno i ekstremno. Pitanja u kojima se razlikuju AP od ne-AP roditelja cesto mi zvuce totalno nebitno. Najvaznije na svijetu mi je da su mi djeca zdrava i sretna (a iskustvo mi je pokazalo da su djeca zdravija i sretnija ako dugo doje, ako se ne odvajaju puno od mame, ako se nose u marami...), ali to da li ce moje dijete koristiti dudu varalicu ili nece, hoce li probati napolitanke u kojima ima nezdravog secera i sl. smatram totalno nebitnima.

Pa me zanima, jel ima neki pod-forum za ne-militantne AP-u sklone roditelje? Koji bi mozda priznali da su ferberizirali prvo dijete, i da se zbog toga ne kaju u potpunosti? :/

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

Evo jedan post od od jedne ne-ekstremne mame, ne-clanice udruge. Rodine stranice i forum pratim relativno dugo i cesto (i u mnogim situacijama su mi velika, velika pomoc), ali ne sudjelujem, i to prvenstveno zato jer mi se cini da mi stavovi nisu dovoljno ekstremni, pa se ne uklapam. Npr. uzivo prakticiram skoro sve sto se prepoznaje kao AP (dojenje, sleep sharing, marama, neodvajanje od djeteta...), ali kad citam postove na AP topike cesto mi zvuce prilicno militantno i ekstremno. Pitanja u kojima se razlikuju AP od ne-AP roditelja cesto mi zvuce totalno nebitno. Najvaznije na svijetu mi je da su mi djeca zdrava i sretna (a iskustvo mi je pokazalo da su djeca zdravija i sretnija ako dugo doje, ako se ne odvajaju puno od mame, ako se nose u marami...), ali to da li ce moje dijete koristiti dudu varalicu ili nece, hoce li probati napolitanke u kojima ima nezdravog secera i sl. smatram totalno nebitnima.

Pa me zanima, jel ima neki pod-forum za ne-militantne AP-u sklone roditelje? Koji bi mozda priznali da su ferberizirali prvo dijete, i da se zbog toga ne kaju u potpunosti? :/

---

Ja, osobno, sebe ne smatram "extremnim" roditeljem. Mislim, ipak, da sam extremna bila prvih godina sa djetetom kad sam pazila na svaku glupost. Sto se tice toga, to nije nikako skodilo mojem djetetu, ali je skodilo meni! Istrosilo me (najcesce radi okoline naravno.... najcesce tipa rasprava sa bakama oko slatkisa prije rucka/vecere pa znam da ce mi dijete ostati gladno "prave hrane" itd itd...)!

Mislim da svaki covjek radi koliko moze i koliko ima energije i treba odmjeriti neke stvari i dati si malo oduska, jer naravno da je dijete prvo i da trebamo za njega ciniti sve najbolje, ali isto tako treba malo misliti i na sebe i napraviti neke kompromise. Ako me razumijete sto mislim... meni je trebalo jedno 4 ili 5 godina da shvatim da sam previse iscrpljena i da vise ne mogu davati 200%...

Ipak, nije mi zao sto sam to radila, jer dijete mi je ispalo prekrasno! Ne poznajem takvo dijete u svojoj blizini, osim od majki koje su takoder davale 200%... Ali sa drugim ce biti drugacije, jednostavno moram cuvati svoje rezerve i davati "samo" 100%. Ali sad ce imati sekicu koja ce to moci nadoknaditi jer ona je vec "temelj" nase obitelji, savrseno odgojena... ma super.

Ne znam sa cime si ti konkretno nezadovoljna sto se tice extremnosti u rodinim textovima. Niti ja jos nisam procitala sve i nisam na forumu predugo, ali iako se necu i vjerojatno ne slazem sa dosta toga (ovdje ili bilo gdje drugdje jer je normalno da smo razliciti), ne vidim razloga ne sudjelovati na forumu na kojem mogu puno nauciti, a nadam se necemu i doprinjeti! U drustvu sa istomisljenicima ponekad se cini da je jedan od te "dvojice" visak, nije li tako? :)
Isto mislim i za tebe. Uzmi sto ti odgovara, odbaci sto ti ne odgovara, jer nigdje ne postoji apsolutna istina koja odgovara svima nama. Svatko zna koliko moze i dok ne sudimo jedni druge, na dobrom smo putu!

Uzivaj!

Puse i pozdravi
Anita :)

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

meni je trebalo jedno 4 ili 5 godina da shvatim da sam previse iscrpljena i da vise ne mogu davati 200%...

Ipak, nije mi zao sto sam to radila, jer dijete mi je ispalo prekrasno! Ne poznajem takvo dijete u svojoj blizini, osim od majki koje su takoder davale 200%... Ali sa drugim ce biti drugacije, jednostavno moram cuvati svoje rezerve i davati "samo" 100%. Ali sad ce imati sekicu koja ce to moci nadoknaditi jer ona je vec "temelj" nase obitelji, savrseno odgojena... ma super.

---

:roll:
200% sebe bih mogla dati djeci/muzu/bilo kome samo da me netko klonira. A do tada, eto ... djeca mi nece biti savrseno odgojena.
Hvala Bogu!

ti dille ne znaš modernu matematiku :mrgreen: