Kada dogodi se čudo...

Hm… kako početi drugu čudesnu priču jer ni ja sama ne vjerujem da se želje tako u trenu ostvaruju, da postoji čudo koje postane stvarnost. A to je život…
Moja priča ovog puta nije onako duga kao prva. Za sve one koje žele porod iz snova neka ne čitaju priču sa mog prvog poroda. Za sve one koje su prošle težak prvi porod ovo je priča koju moraju pročitati… i krećemo…


Prvi sin je bio blagoslov nakon borbe, tuge, suza, razočaranja, nakon bezbroj nadanja, uspona i padova. A druga trudnoća je došla spontano, bez planiranja, bez računanja, bez iščekivanja. U nevjerici smo gledali tu drugu crticu na testu. Izmiješanih osjećaja. Uzbuđeni i iznenađeni. Upitah se pa kako sada… toliko smo se borili za prvo dijete, čekali, a vidi sada ovo. Uf… ja imam dogovoreno da za mjesec dana počinjem raditi. Tisuću planova u glavi, uplašena kako dalje. Dvoje djece, krediti, ja bez posla opet… a onda mi je kroz glavu prošla misao kako me može biti sram. Koliko sam puta plakala i molila boga da i ja želim dijete i sada kada ponovno nosim život u sebi ja se zamaram glupostima. Kako sam nezahvalna i bezosjećajna. To je bio blagoslov, čudo koje postaje stvarnost.


Trudnoća savršeno uredna, nitko nije mogao točno vidjeti spol, pa su govorili valjda je curica. Rekoh – valjda je, ako oni tako kažu. Moja super doktorica nije me puno gnjavila sa pregledima bespotrebnim, bitan joj je bio tlak, težina, krvna slika i ostale stvari. Termin je bio 23.03.2012. po zadnjoj mjesečnici, po ultrazvuku tjedan dana ranije.
Doktorica me poslala tek 2 dana pred uvz-ov termin na pregled u bolnicu. Na SD kažu da imam male trudove, otvorena 1 prst, to je bila nedjelja pa sam išla gore u rodilište. Trebam doći opet u utorak u trudničku ambulantu. U nedjelju u noći oko 2 h ujutro probude me bolovi. Nije to ništa strašno, samo meni se u glavi vrti prvi porod kojim sam bila strašno razočarana. Kao da me vlastito tijelo izdalo, jer sam očekivala da sam spremna za porod. I sada samo se molim da sve bude brže, lakše i da sama odradim sve.
Dižem se i sjedam za komp. na lopti. Trudovi su na 15 min ali dugi, dugi trudovi. Uf. Diže se i muž, pošaljem ga u krevet. Što će jadan kraj mene, ako bude kao prvi put, moglo bi potrajati, a oboje nenaspavani ne možemo funkcionirati. I tako ja prosjedila cijelu noć. Moji dečki otišli ujutro u vrtić i na posao, a je se uhvatila peglanja. Skuhala ručak, sve oprala i složila. Okupala se i naviklala kosu. Došli oni kući. Vidi muž da mene već dobro boli, ali i dalje na 15 min razmaka. Odem do susjede dogovoriti da čuva malog i da će to možda biti noćas. U 19.30 zove ona mene da me pita kako je, rekoh – a tako boli i sada je na 10 min. Kaže ona ajd ti polako spremi malog pa nek on zaspe kod nas da ga po noći ne budite jer ti ćeš skoro u bolnicu. Spremam ja malom stvari a trudovi sve jači i sve bliže. Odvedemo malog susjedi, uzimam stvari jer vidim da me stislo i idemo. Na putu do bolnice plačem kao kišna godina, ali ne zato što me boli već što ostavljam prvi put sina nekom na spavanje. Trudovi me šibaju, muž samo šuti i vozi. Dolazimo u bolnicu 19.03.2012. u 21 h. Primaju me i na pregledu kažu da sam otvorena 5 prstiju. Meni se samo ozarilo lice i osmijeh mi se razvukao. Napokon sve ide kako treba. Kaže sestra ako možete hodati bilo bi super. Dala im sve podatke između trudova, prohodala tri kruga po predrađaoni, otišla na wc obaviti svoje poslije klistira. I još jedan krug kad osjetim pritisak, a nigdje nikog. Stojim i držim se za bokove, dišem, dišem, dišem, a nikad kraja. Kad je trud popustio tražim sestru ili doktoricu. Na hodniku pusto i tišina, samo se ja čujem kako stenjem. Ide već drugi trud. Vidim ja nema šale pa počnem zvati po hodniku. Izlazi babica i smije se. Kaže ona meni jel vas stislo. Mislim da je i to dobroooo. Legla u box, ide trud a nagon za tiskanje je ogroman. Kažu ne joššššš. Pitam ih gdje je muž, kažu da se oblači. I napokonnnnn… to poznato lice i najdraže oči. E sad možemo… Uf… boliiiiiii, ide trud. Otima mi se krik… a ja se pitam- čovječe zar sam to ja tako viknula. Nisam ni znala da mogu toliko vrisnuti. Pečeeeeee i sjetim se brojnih prekrasnih priča o porodu sa rode kada su žene pisale da ih je pekla međica na izgonu. Doktorica mi uzima ruku i stavlja na bebinu glavicu. Skoro je vani. Još nekoliko trudova i gooottooooovo. Prekrasno crno čupavo stvorenje je rođeno. Naša princeza je ugledala svijet. Muž reže pupčanu nakon što je do kraja odpulsirala. Daju mi ju na prsa. Hvata siku ko prava. Mazimo se i ljubimo. Moj porod iz snova je gotov. Bez rezanja i pucanja, bez intervencija, bez velike pompe. Sve smo odradile nas dvije same, onako kako bi trebalo biti. Onako kako je to priroda napravila. Lijepo i savršeno. Kada sam rodila bilo je 22.55 h. samo dva sata nakon dolaska u bolnicu. Gase velika svjetla i ostaju samo neka mala pomoćna. I tako nas troje uživamo u novom životu, u našem čudu.

Kada sam došla doma dočekalo me stubište od dva kata u laticama od ruža i mašnama za dobrodošlicu tatinim princezama sretno kući…. A nakon prvog iznenađenja i sreće došla sam sebi i pitala MM-a – a tko će to mesti? Opalili smo se smijati oboje. Za informaciju – on je napravio „nered“ po stepenicama pa je i čistio. Ali je bilo prekrasno.
A ja mislila da mi priča nije duga… hehhe…

:klap: za priču i :naklon: za tvog muža, skoro pa su svi takvi :P

slavonka cestitam ti od srca na princezici,
a prica je tako romanticna i prekrasna....

jako lipa priča, čestitam

cestitam na preslatkoj curici. :zaljubljen:


divna prica!

čestitam!
prekrasna priča :heart:

ajmeee slavonka čestitke :)

prekrasna, prekrasna priča!
dostojna princeze

u kojem si rodilištu rodila?

Divna priča, čestitam na princezici!

Prekrasno... :heart:

Divnooo!:klap:

:zaljubljen:

Hvala drage moje od srca. A za rodilište SD = Sveti Duh i za doktore i primalje samo riječi hvale, ali ne bi se moglo to isto reći za sestre na odjelu babinjača, pogotovo one koje pomažu oko dojenja, ali to je neka druga priča....

čestitam na predivnom porodu :zaljubljen:

wow porod za poželjeti!!!
čestitam od :heart:

P.S. prekrasan avatar!!

ma cestitam! Divna prica. A tvoj potpis mi je natjerao suze u oci :heart:

Divna priča, posebno osmijeh kada si saznala da si već 5 prstiju otvorena, potpuno te razumijem.

Draga slavonka2, čestitam od srca na predivnoj djevojčici. Divno si ispričala vašu priču! U prvom dijelu sam se u potpunosti našla jer se i nama dogodilo slično, a kakav će biti kraj, znati ćemo za 4 mjeseca!

predivno, cestitam vam slavonka! podsjeca me na moj drugi, a kakav li ce biti treci (koji je isto iznenadjenje kao i vase) uskoro cemo saznati :)

:zaljubljen: Slavonka predivno :)

Predivno...
Da su bar sve priče s poroda ovakve. :heart:

Čestitam!
Predivna priča :heart:

čestitam!:heart:

prekrasno
čestitam na princezi :heart: