Moja dva poroda

Raspoložena sam za pisanje, pa ću vas ''udaviti'' sa svoja dva poroda.

1. Sin, rođen sa 4150g i 53cm

Porod školski.

Prve sam trudove osjetila u 5h ujutro, vrlo lagane. Do 7h sam malo spavala, malo šetala dok mi se nije probudio muž. On je odmah navalio u bolnicu dok sam ga ja uvjeravala da su to sigurno lažni trudovi jer pod
a) termin mi je sutra!!! (???) :lol:
b) traju samo 40 sekundi, a ne minutu
c) razmak im je otpočetka 3min, a ne 15, pa 10, pa 5 itd.
d) ne bole

Koja naivčina bijah.....

Ipak je on mene uspio uvjeriti (skupa s mojom mamom koja se odmah usplahirila kad je čula) da bi bilo dobro da ranije dođemo (imala sam taj dan pregled u Vinogradskoj, tj. trebala sam ga imati). Ja reko' - ajd'dobro. Pokupili moju mamu i došli tamo.

Na pregledu - 4cm!!! Uuuuuuuuuuuups :-o

Strpali me u predrađaonu, klistir, popravili 'friz' i ostavili me da se tuširam, šećem, jaučem. Malo se smsam s mužem, u međuvremenu su došle i svekrva i šogorica i svi četvero napeto stoje pred vratima i ne daju se u kafić k'o da ću roditi svaki čas. E, tamo su počeli jaaaači trudovi.

U pola 12, box, prokidanje vodenjaka, trudovi za pregristi nekome vrat!!! Taman dolazi u tom trenutku muž - pravi kandidat za to. LOL

To veselje je trajalo još nekih 3 sata, red vikanja:''Hoću doma, reci im da ću se iz ovih stopa ustati i otići'' i red blaženog spavanja između trudova.

Oko pola 3 stiže moj spasitelj, sjajni dr. Grbavac i sav nasmijen i ozaren objavljuje da je to to. Izgon...pravo olakšanje!

I babica i doktor su zinuli kad su vidjeli koliko je dijete jer su ga UZV-om procijenili na 3,6kg, a i trbuh mi je bio mali, mali, mali.

Odmah smo se mazili, koža na kožu....ma sve sjajno.

2. Kćer, 2450g, 46cm

Njena priča počinje punih mjesec i pol prije termina (koji je, btw, u ovaj četvrtak!) kad sam ulazila u kuću i osjetila slijevanje nečega za što sam pouzdano znala da nije mokraća niz noge. Prvo smo muž i ja odvezli sina u vrtić, a onda me on ostavio kod mame, pa su me ona i brat odvezli u Vinogradsku. Cijelo si vrijeme mantram:''Ma, nije to ništa, dat'će mi neku tabletu i ode ja doma.''

Malo sutra. Pregledala me krasna, mlada doktorica, Tena (koja me, na kraju, i porodila) i strpala me u bolnicu. Ja u šoku!!! Kaže mi sestra, u jednom trenutku, da kako da si nisam ništa ponijela, trebam imati stvari spremne za bolnicu, a ja joj kažem da nisam baš očekivala da će mi trebati mjesec i pol ranije!

Tu večer mi dolazi dr. Grbavac, sve lijepo objašnjava i kaže da bih trebala izdržati najmanje 3 tjedna (do 34., bila sam u 31), a bilo bi idealno do termina. Ajmeeeeeeee majkooooo, moja najgora noćna mora se ostvarila - em, moram mirovati, em sam u bolnici :evil: A toga sam se užasavala cijelu trudnoću (da sam praznovjerna, rekla bih da sam si tim strahom to i prizvala!!!).

Eto, i tako sam ja ležala u Vinogradskoj, gutala po knjigu, nekad i dvije dnevno, družila se.....do točno 33. tjedna i 3 dana.

Subota, 00:40. Budim se usred noći, bole me leđa i lagano trbuh, no ne zabrinjavam se jer mi se to često dešavalo u bolnici od previše ležanja. Pokušavam zaspat, ali ne ide...počinje me sve jače boliti, sve češće, pa mi sine oko 2h da su to možda trudovi. Neobični, ali trudovi. Stvar je prepravilna da bi bila slučajna.

Tražim sestru, spaja me na ctg (tu trudovi već počinju odvaljivati, sve se jako brzo odigralo) koji registrira jačinu nekih 20. Ona me gleda (sažalno, u stilu - vidi paničarke) i kaže:''Nije to ništa jako, nećete vi još dugo, probajte odspavati.'' Ja sam jedva uspjela od boli procijediti da ću ja vrlo brzo i da ne znam što njoj stroj pokazuje, ali ovi trudovi bole. JAKO. točka!!!

Otišla ona po doktoricu, ipak su me odlučili pogledati, kad ono - 4cm!!!

Dok sam došla do boksa (samo što nisam puzala) bilo je 6cm!

Bilo je točno 3.25 kad sam ušla unutra, glupi ctg je bilježio najjači trud 28:evil: Čak su se i babica i doktorica čudile kako imam duboke i jake trudove (tako su one to nazvale). Svakih sam ih 5min žicala da me porode, ali mi nije prošlo. Tek sam ju doktoricu u pola 5 uspjela nagovoriti da pogleda koliko sam otvorena (kad si u boksu, oni to provjeravaju svaka dva sata, što znači da bi mene pregledali tek u pola 6) i bingo - 10cm!!!

No, onda smo se morali još malo ''strpiti'' (argh) da se beba spusti i u 5h sam na jedvite jade rodila! Naime, u procesu sam rađanja dobila temperaturu i treskavicu koje su mi oduzele svu snagu, morale su me babica i doktorica okrenuti na leđa jer sama nisam mogla.

Kad sam počela tiskati, nisam imala pojma jesam li u trudu ili nisam (čak mislim da nisam ni bila), ali, znala sam da, ako prestanem, da više neću moći. I točno u 5h se rodila moja mala mrvica, koja uopće nije mrvica za pojmove nedonešenosti. Malo smo se pomazile, onda je ona otišla na 4. kat, a ja potonula natrag u temperaturu 40, treskavicu i ležala 2h na hodniku dok su mi je spuštali. Mislila sam da nikad neću dočekati ''svoj'' krevet.

Svojima sam javila oko 8h, svi su popadali u nesvijest jer smo se čvrsto nadali da ću izdržati do 37.tjedna, no, Bogu hvala, i ovako je ispalo sve super.

Eto, to su moje dvije priče. Malo šturi, novinski izvještaj, ali bilo mi je drago podijeliti ih s vama :-)

Super, divne priče, ali mi je interesantno koja razlika u trudnoćama, jeli veliki razmak između 2 poroda?

Hvala :)

Razmak između njih je godinu i 9 mjeseci. ali, jasno, trebao je biti godinu i 11mj.

jako uzbudljive priče - super!

:love2::heart:

:love2: hvala sto si ih podijelila s nama :)

lijepe price :)

Primijetila sam u ovoj i leonisinoj priči da CTG skoro pa i nije pokazivao trudove. Tako je i meni bilo. Babica je cijelo vrijeme komentirala: neeema trudova, neeema trudova. A ja, nakon sat vremena šetkanja, rodila u 15 minuta.

Upitnik, lijepa priča. :heart:

Hej, hvala svima što ste si uzele vremena pročitati ju :)

Nemam pojma kakva je to fora s ctg-om, ali mi je samo dokaz da se liječnici (a i mi) previše oslanjamo na elektroniku i mehaniku i nabubano znanje umjesto na sebe ;) Meni su i doktorica i babica stajale i u čudu komentirale da kako imam jake trudove, a ništa se ne vidi (na meni se bome vidjelo, hahaha).