dani prebrzo prolaze...

dani prolaze prebrzo i moje malo novorođenče ima već 4 mjeseca. iza nas su grčevi, nespavanje, cicanje i nacicavanje do beskraja, nošenje i nanašanje, spavanje isključivo u kontaktu sa mnom: ili u marami ili na meni; strah od nepoznatih osoba (i kolica), prvi osmijeh, prvi okret...
moja beba sada doji svaka 3 sata, spava nekoliko puta po danu (i ponekad i cijele noći), sve više voli vožnju u kolicima, igračke i nova lica, grčeva se više niti ne sjećamo...
ono što želim reći jest da vrijeme prebrzo prolazi i da treba uživati u svemu, i u onome lijepome, ali i u onome što prividno izgleda kao poteškoća: meni već sada fale noći kada je moje malo zlato spavalo na mojem trbuhu, a znam da će mi uskoro faliti i dani kada sam mog malog sina nosala po cijele dane...
zato želim reći svim sretnicama koje se mogu zvati majkama: nosajte, dojite, uspavljujte, neka bebe spavaju na vama, neka spavaju pored vas, igrajte se s njima na podu, mazite i ljubite, pričajte, pjevajte i smijte se, imate pravo biti sebične i uživati uz svoju bebu u svakom trenutku... jer vrijeme prebrzo prolazi, a na koncu, sve prije ili kasnije dolazi na svoje...i djeca već su ljudi...

Potpuno se slažem s tobom.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Potpuno se slažem s tobom.

---

x

Svaki novi korak za njih je izgubljeno vrijeme za nas... mene uvijek rastuži kad oni postanu važniji i veći (kolikogod da me i raduju). Moji trenutno misle da je dječja sobica, koju sam uredila onako slatko - bebasta, i gule naljepnice Winnie Pooh sa zidova... nisu bebe. I zastor je ružan. On hoće sive zidove, ona roze, on žel vojnike, ona bi bila princeza... nitko više nije moja beba...

I ja danas spremila u kutije baldahin, tetra pelene, male ručnike, mobil, vreću za kolica,
as 0, košaru od kolica, izdajalicu, i svašta nešto...
Nakon 5,5g nemamo više bebu u kući... šmrc

i onda se netko čudi kad kažem da razmišljam o četvrtom .... :mrgreen:

Istina... meni je 6 mj. proletjelo. Zapucketaš dva put prstima i to je to.
I što je ona aktivnija, veća, samostalnija to vrijeme brže leti...
Baš šmrc. :)

Meni uopće ne fali vrijeme kad su bili bebe :oops:. Jedva sam dočekala da malena progovori i prestane mi se držati za nogu. I kad razmišljam o trećem (što je za sad vrlo rijetko), razmišljam o djetetu starom cca 2 godine, ovo prije bih rado preskočila.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Meni uopće ne fali vrijeme kad su bili bebe :oops:. Jedva sam dočekala da malena progovori i prestane mi se držati za nogu. I kad razmišljam o trećem (što je za sad vrlo rijetko), razmišljam o djetetu starom cca 2 godine, ovo prije bih rado preskočila.

---

ovako je i kod mene, samo mogu spustit na godinu dana (moji su brzo prohodali i propričali pa mi ne čini razliku) i riječ bi bila o četvrtom.

Jedna moja kolegica mi je pred mirovinu ispričala kako žali za djetinjstvom svoje djece jer, kad se sjeti tih vremena, vidi sebe kako užurbano posluje po kući i uvijek, dok pegla, kuha, neko od njene djece visi na rubu njene suknje. Sad joj je žao - njena djeca su odrasli ljudi i ne može vratiti vrijeme.
A nije ona jadna kriva; takvo je bilo vrijeme. Od mlade žene se očekivalo savršeno vođenje kućanstva, morala je ispuniti mnoga očekivanja.

Ja neću imati puno sjećanja na djecu koja me lovaju dok usisavam jer ja najčešće biram sjesti s njima na pod nego pospremati. Ali svejedno, tisuću je trenutaka koji nam kliznu kroz prste kao pijesak. Baš se bojim prolaznosti i zaborava. Jer kad se sjećaš, kao da te trenutke ponovo proživljavaš.
Kako da zapamtimo sve, i miris bebina tjemena, i prvi smijeh, i prvi dan škole?

samo ću reći da dani stvarno prebrzo prolaze, sve stoji da bi neke dijelove rado preskočila,ali sve u svemu neke trenutke bi da traju zauvijek :zaljubljen: već me sad lovi muka što ću se kad-tad morati vratiti na posao...

e da i slažem se s ovim što Jurana piše, od koliko žena iz svoje obitelji sam čula to žaljenje jer su prije svega morale biti dobre kućanice i još su radile ,a za dijete nisu imale toliko vremena.da,takva su bila vremena :-(

itekako prolaze,,sad kad je dosao drugi sin,sve vise gledaam stare fotke i filmove starijeg,prisjecam se kako nam je bilo,i kako je sad sve drukcije,i imam osjecaj da sam tolko toga zaboravila, i da nisam dovoljno uzivala u njemu.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Baš se bojim prolaznosti i zaborava. Jer kad se sjećaš, kao da te trenutke ponovo proživljavaš.
Kako da zapamtimo sve, i miris bebina tjemena, i prvi smijeh, i prvi dan škole?

---

Ovako se i ja osjećam!

Tema me asocirala na trenutak kada je prvi puta moj L. kao beba primio svoju sestricu za ruku ona se sve rastopila od sreće i rekla mi "Mama, ja ću ovo pamtiti zauvijek!". :heart:

Citiraj:

---

enchi prvotno napisa

Tema me asocirala na trenutak kada je prvi puta moj L. kao beba primio svoju sestricu za ruku ona se sve rastopila od sreće i rekla mi "Mama, ja ću ovo pamtiti zauvijek!". :heart:

---

:heart:
+ brišem suzu

Ja u zadnje vrijeme srečem ljude koji nakon što im odgovorim koliko mališan ima mjeseci,odmah kreću sa onim...aaaa,još malo pa na posao..
I to mi ide jako na živce jer me stalno podsjećaju na to..i sve više mi se stvara kamen u želucu..

Da mogu ostat prirodno trudna,odmah bih ostala..i ostala bih doma i uživala u novoj trudnoći i svom maleckom..

I tako ide to vrijeme,da barem malo stane..:roll:

Da, dani prebrzo prolaze, shvatiš kako je bilo lijepo možda tek kad prođe.. jer dok su nam djeca sasvim mala tu je toliko toga za obaviti svakog dana, pa nespavanje, umor.. ali stvarno, treba i u tome uživat jer će proći i biti samo uspomena.
:heart:

posebno sam ovih dana osjetljiva na ovu temu
imam bebu od nepuna 2 mj. i prolazimo sve lijepe i malnje lijepe trenutke tih prvih dana
zapravo, svi su lijepi na svoj način ako razmišljam na duže, na ovo što opisuje postavljačica teme
želim uživati u svakom trenutku i mirisu, želi da još dugo pamtim te jedinstvene doživljaje
makar dok pokušavam pojesti i istuširati se u sto i jednom pokušaju, priznajem teško mi je mozak prisliti na taj način razmišljanja
moj mozak u tim trenucima samo smišlja kolim trikom dobiti 15 min. mira u komadu

s druge strane, imam dijete od 8 godina i čini mi se da je prebrzo odrasla i odrasta
čini mi se da je još jučer učila sjesti na tutu i da je dudala dudu i promatrala znatiželjno svijet oko sebe svojim velikim lijepim očima
a danas, danas je jedva mogu utjerati u kuću, danas je okružena svojim prijateljima koji su važniji od onoga što mama kaže
danas i sutra ima još toliko toga otkriti i doživjeti, a meni kao da je krivo
valjda zato što to neće otkrivati sa mnom
znam da bih trebala biti sretna i pustiti je da polako dobiva svoja krila
samo meni je to prerano, prebrzo, prenaglo
osjećam kao da je pukla neka nit među nama i teško to podnosim :-(
i nikada nisam mogla pomisliti da bih se ovako mogla osjećati al eto osjećam baš to i tako
uglavnom, bezveze
ne znam jesam jedina mama kojoj teško padaju ovakve stvari jer oko mene mi se čine sve neki normalniji ljudi koji to proživljavaju mirno i sa smješkom.

Ja se osjećam slično, flopice. Kad sam rodila drugog, moj je prvi sin imao 5 godina, i tako je naglo narastao, preko noći. Pred porod sam poljubila za laku noć malo dijete, a sutradan vidjela velikog klipana. I više mi skoro nikad nije bio onako mali (osim u rijetkim prilikama, na prvi dan škole i sl.). Nije više moje malo dijete.
I ja sam sad jako nostalgična - imam osjećaj da ono malo, moje prvo dijete, i ovaj samostalni momčić nisu skroz ista osoba. Topim se kad mi na trenutak da ruku ili legne na kauč naslonjen na mene (ali više ne stane na kraću stranicu kauča :-().
I dalje je on moje dijete, ali nema više onog laštika što veže mamu s malim dijetetom, osobito jedinim.
Trebam se naviknuti da novu vrstu veze. Imam malog mazuljka pa me on stalno podsjeća na rane dane starijeg.

Istina je da vrijeme prebrzo prolazi. Kad pogledam svoje curke, 4,5 i 6,5 godina puno puta se pitam pa kako je to vrijeme brzo prošlo. I ponekad žalim da sam možda mogla ipak više, kvalitetnije provoditi s njima vrijeme koje je prošlo a opet se mislim pa još su male stignem sve to nadoknaditi. :)

ne mogu pisat jer bebica spava na meni, samo ću se složit sa vama i obrisat dvi suze....

:cry:

ja sam sretna jer imam blizance i porodiljni do 4. mjeseca 2014., kad ih gledam pitam se di je vrime nestalo..

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Meni uopće ne fali vrijeme kad su bili bebe :oops:. Jedva sam dočekala da malena progovori i prestane mi se držati za nogu. I kad razmišljam o trećem (što je za sad vrlo rijetko), razmišljam o djetetu starom cca 2 godine, ovo prije bih rado preskočila.

---

Ima vise i manje zahtjevne djece,razumijem kad neki kazu da su jedva cekali 8h mira na poslu da ih nitko ne poteze za nogu,ne kmeci isl....
Na stranu karakter djeteta,nekom mozda stvarno i fali posao,odgovornost te vrste i sve ostalo sto ide s tim...ja sam se iznenadila koliko meni ne...film se totalno okreno u glavi....mislim da vise nikad necu ostajati prekovremeno ko prije...

Citiraj:

---

mia74 prvotno napisa

Ja u zadnje vrijeme srečem ljude koji nakon što im odgovorim koliko mališan ima mjeseci,odmah kreću sa onim...aaaa,još malo pa na posao..
I to mi ide jako na živce jer me stalno podsjećaju na to..i sve više mi se stvara kamen u želucu..

---

oooo da,bas jucer u setnji sam to dozivjela....nedavno sam sa MM-om diskutirala kako cemo se stisnut dodatnih 2-3mj pa da uzmem neplaceno...presretna sam sto imam tu mogucnost! sa N. sam se tek odnedavno skroz opustila i prepustila, sa 2gim cu nadam se bit pametnija i to postic ranije!

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Ja se osjećam slično, flopice. Kad sam rodila drugog, moj je prvi sin imao 5 godina, i tako je naglo narastao, preko noći. Pred porod sam poljubila za laku noć malo dijete, a sutradan vidjela velikog klipana. I više mi skoro nikad nije bio onako mali (osim u rijetkim prilikama, na prvi dan škole i sl.). Nije više moje malo dijete.
I ja sam sad jako nostalgična - imam osjećaj da ono malo, moje prvo dijete, i ovaj samostalni momčić nisu skroz ista osoba. Topim se kad mi na trenutak da ruku ili legne na kauč naslonjen na mene (ali više ne stane na kraću stranicu kauča :-().
I dalje je on moje dijete, ali nema više onog laštika što veže mamu s malim dijetetom, osobito jedinim.
Trebam se naviknuti da novu vrstu veze. Imam malog mazuljka pa me on stalno podsjeća na rane dane starijeg.

---

Točno tako se i ja osjećam, čak je i ista razlika među dečkima.
Nikad neću zaboraviti kad je doša s tatom u rodilište vidjet brata, kako mi je prošlo kroz glavu "kad je on toliko narastao?!".

Citiraj:

---

margaretica prvotno napisa

dani prolaze prebrzo i moje malo novorođenče ima već ...

---

4,5 godine :-o:heart::heart::heart::heart:
sve sam rekla