ogranicavanje kreativnosti?

Moja curica od 2,5 godine je jucer nacrtala tatu; glava, oci, nos, usta,vrat, kosa i mamu pokraj; mama je cisti ekspresionizam:)
Prvo sam bila odusevljena, ali danas si razmisljam da ne radimo mozda nesto krivo i ogranicavamo njezinu kreativnost. Znam da nije dobro koristiti bojanke, modlice za kolacice i sl., ali mi cesto crtamo i to nam je jedna od omiljenih aktivnosti. Poticem je da ona crta,ali ponekad me trazi da joj nesto nacrtam; macku, zeca, tatu.Jel to treba izbjegavati? Jel ona ustvari prekopirala tatu? (crtez joj slici na moj)

Ma jooj, čitala sam i ja o o tom nekorištenju bojanki i sl. i na prvu mi se činilo relativno suvislo, no, sada sam mišljenja da je to pretjerivanje.

Vjerujem da svaki normalan roditelj ipak djeci omogućava i da crtaju po praznom papiru, pa povremeno korištenje bojanki, modla i sl. nema apsolutno nikakav loš utjecaj na djetetovu kreativnost.

Dapače, bojanka, barem ja tako smatram, razvija preciznost, rad u okvirima zadanog, pedantnost, koncentraciju, itd. Naravno, ako se koristi umjereno, jer pretjerivanje u bilo kojem obliku ne valja, može doći do fiksacije na manji br stvari, mogu se suziti interesi, itd. Ja bih ponudila što više opcija, pa i bojanku.

Ja mislim da je to pretjerivanje. Djeca itekako uče kopiranjem (danas tata, sutra slova), ali naravno da ne treba drviti po tome nego imati i trenutke nesputane kreativnosti.

A za bojanke sam i ja čula da nisu dobre jer "ograničavaju", ali nas su spasile sa starijim. Pomogle su u razvoju grafomotorike (neprelaženje crta pri bojanju), razvoju strpljenja (obojao je mislim bar 20 slika dok nije skužio kako kontrolirati pokret) i kontroli ponašanja (na ono što ne uspije od prve reagira jako, jako burno). Tako da ja glasam za bojanke, ali ne samo bojanke.

Citiraj:

---

Doga prvotno napisa

Dapače, bojanka, barem ja tako smatram, razvija preciznost, rad u okvirima zadanog, pedantnost, koncentraciju, itd. Naravno, ako se koristi umjereno, jer pretjerivanje u bilo kojem obliku ne valja, može doći do fiksacije na manji br stvari, mogu se suziti interesi, itd. Ja bih ponudila što više opcija, pa i bojanku.

---

Ovako nekako smo i mi radili...

Istina, nismo nudili bojanke u dobi dok su djeca bila mala, da ih to ne sputava, ali kasnije (od pete godine pa do pred školu) korisno je za motoriku raditi nešto "organizirano" kao što je bojanka. Neka djeca ih vole, neka ne...

Naš stariji nije do pete godine ni uzeo olovku u ruku, njemu su bojanke bile tlaka, a slobodno crtanje još i više. Za njega su bili labirinti, spajanje točkica i bojenje skrivenih slika. Spasili smo se s dječjim enigmatskim časopisima. Poslužilo je za vježbanje motorike, a likovno izražavanje nije mu nikad bilo interesantno.

S druge strane, mlađi sin dobro crta i znao je samostalno crtati otkad je primio olovku, bez uzora. Bojanke nije volio ali smo ga povremeno uspijevali pridobiti da oboji likove iz StarWars i slično. Rijetko smo to radili, možda 2-3 puta, tek toliko da vidimo da l može bojati od crte do crte. Mogao je, pa smo mu prestali dodijavati. Ali mnoga djeca vole i traže bojanke, pa zašto im to uskratiti?

Inače, što se tiče "šablone" crteža, mislim da tu nema baš neke štete da dijete precrtava nešto što je roditelj nacrtao. Djeca koja su kreativna vrlo brzo će se riješiti uzora i raditi po svome, neki će se zadržati na šablonskim prikazima, a nekima (kao mom starijem sinu) ne pomaže baš ništa - taj ne zna crtati i gotovo. Najsretniji je kad iz likovnog treba napraviti kolaž ili neku kompoziciju, to mu ide, a iz crtanja i slikanja dobiva trojke ili u najboljem slučaju četvorke. Digli smo ruke, to nam nije važno.

Citiraj:

---

sophie girafe prvotno napisa

Moja curica od 2,5 godine je jucer nacrtala tatu; glava, oci, nos, usta,vrat, kosa i mamu pokraj; mama je cisti ekspresionizam:)
Prvo sam bila odusevljena, ali danas si razmisljam da ne radimo mozda nesto krivo i ogranicavamo njezinu kreativnost. Znam da nije dobro koristiti bojanke, modlice za kolacice i sl., ali mi cesto crtamo i to nam je jedna od omiljenih aktivnosti. Poticem je da ona crta,ali ponekad me trazi da joj nesto nacrtam; macku, zeca, tatu.Jel to treba izbjegavati? Jel ona ustvari prekopirala tatu? (crtez joj slici na moj)

---

Mislim da joj se više nije crtalo kad je došao red na mamu. :) Možda je tog dana bila ljuta na mamu ili sl., pa je na taj način izrazila svoju frustraciju. Zamoli ju drugi put da samo mamu nacrta, ili prvo mamu.
Kad traži da joj nešto nacrtaš, traži tvoju podršku, sudjelovanje u kreatovnom procesu.

moram priznati da ovo za bojanke prvi put cujem:-o
gdje se moze naci vise o tome?

Citiraj:

---

mala-vila prvotno napisa

moram priznati da ovo za bojanke prvi put cujem:-o
gdje se moze naci vise o tome?

---

Ma nije to nikakva panika... jedino se ne preporucuje da u ranoj dobi ti ucis dijete kako treba crtati (npr. covjeka) nego dijete treba samo ustanoviti da covjek ima glavu, noge i slicno...

Naime, dok su jos jako mali, obicno crtaju "hobotnice" tj. glavu i noge, a tek kasnije dodaju detalje. Psiholozi iz tih crteza mogu razabrati razvojni stupanj djeteta (npr. nije dobro da dijete crta takve hobotnice pri polasku u skolu, tada bi vec trebalo znati da covjek ima ruke, noge, oci i usta...).

Ipak, bojanke preporucuju i logopedi i odgajatelji i ucitelji (samo ne prerano) da se dijete nauci sto boljoj kontroli fine motorike.

Iskreno - ova preporuka da djeci ne treba davati bojanke i da ih se ne treba uciti kako crtati unazadila je mnoge generacije skolaraca koje i dan danas imaju velike probleme kad se tek u prvom razredu susretnu sa zahtjevom da treba pisati od crte do crte. Preporuka da djeci ne treba crtati vrijedi za prvih par godina zivota (jaslicare), a kasnije se PO POTREBI moze i drugacije pristupiti, sto takodjer ovisi o zeljama i potrebama djeteta.

Ne brini, bojanke nisu unistile niciju kreativnost - da vidis kako se kreativno moj mladji sin zafrkavao farbajuci Crvenkapici zeleno lice i slicno....ali bilo je bitno da bude "od crte do crte".

Citiraj:

---

mala-vila prvotno napisa

moram priznati da ovo za bojanke prvi put cujem:-o
gdje se moze naci vise o tome?

---

Bome i ja prviput čujem da bojanke nisu poželjne!!!

Jednom je netko baš na ovom forumu naveo razloge zašto je bolje izbjegavati bojanke. Ne sjećam se više točno što je pisalo, ali smisao je bio da bojanke nameću šablonizirani način gledanja, pa tako i crtanja, a dijete bi trebalo razvijati vlastiti, originalni način.
Ipak, mislim da se to više odnosilo na manju djecu. Jer već u predškolskoj dobi, a pogotovo u 1. razredu osnovne, velika većina zadataka za djecu svodi se na bojanje zadanog predloška. Po tome bi bojanke onda imale svoju pedagošku svrhu? Ili sve skupa onda nema nikakvog smisla :zbunj:

Moje dijete ionako nije fermalo bojanke ni pol posto dok nije krenuo u školu. Očekivala sam da će mu bojanje u školi biti tlaka, ali zapravo i nije (osim kod zadaća iz engleskog :mrgreen:). Valjda je došao u fazu kad mu je to postalo zanimljivo. O napretku u finoj motorici i urednom bojanju od crte do crte da i ne govorim.

Fin tekstić o tome Šta nije u redu sa bojankama i modlama za kolače

nisam ni za jednu krajnost,ali nisam ni za ispravljanje tipa:sunce mora da bude žuto itd. Jednostavno ne bi samo trebalo isključivo bojanke da se koriste nego i razne tehnike
Moja skoro trogodišnjakinja neko veče je nacrtala sebe i tatu super,sve kako treba-veličina,oči,uši i sl. a dok je stigla do crtanja mene završila sam u jednom ćošku dugačka,tanka,bez dobog dela delova.Te večeri sam se smorila ko konj,a sutra skapirala da se dete umorilo i da ono što je postalo povodac za kuče je u stvari trebalo da budem ja ali je nešto zabrljala pa sam zato završila u ćošku jer nije imala gde više da crta :lol:

Citiraj:

---

lovely___love prvotno napisa

Fin tekstić o tome Šta nije u redu sa bojankama i modlama za kolače

---

Odličan tekst. :)

:-) pratim

I ja :) !

I ja prvi put čujem za bojanke. Obožavala sam ih ko dijete, al mi je kreativnost na nuli. Mozda su bojanke krive, hm.

moje curke vole bojanke, ali ne one na kojima postoji predložak bojanja jer vole bojati "po svome". ustvari, tako sam ih ja poticala od starta-pa imamo
rozog peseka, šarenog slona...
inače, imali smo priliku nabavit par bojanki izvana-ajme koje mogućnosti, hrpa različitih detalja-curke su oduševljene. Crteži bojanki kupljenih kod nas su, obično, jako slični-tipa Hallo Kitty u 7 različitih poza.

a crtanje djetetu-tu i tamo su tražili pa smo znali počet crtat, npr. kućicu, ali onda smo postavljali pitanja tipa: a što još ima na kućici, pa što još...oni bi odgovarali, a mi ni nacrtali.

Citiraj:

---

Vali prvotno napisa

I ja prvi put čujem za bojanke. Obožavala sam ih ko dijete, al mi je kreativnost na nuli. Mozda su bojanke krive, hm.

---

Ma daj, pa mi smo takva generacija (vidi onaj topic gdje se govori o tome kako su nas držali u kinderbetima).

I ja sam farbala bojanke, a znam crtati i slikati, dobro mi idu i svi drugi oblici kreativnosti. Što se tiče modlica i šablona - djeca se razlikuju. Moj stariji je htio raditi ISKLJUČIVO s modlicama (slano tijesto, glina i drugo za finu motoriku), a mlađi je to uredno maknuo od sebe i rekao "sam ću". Tako je i danas. Ovaj tekst ograničava kreativnost na likovno izražavanje. Ja mislim da se tu ipak ne radi o 10 zapovijedi uklesanih u kamen. Ja sam bila jako sretna kad je moj stariji bar pokušao rezati slano tijesto modlicom jer inače nije htio ni pipnuti, a mlađi je uživao u igri s tijestom i radio gliste od kuglica, neobične skulpture i svašta...

Moj stariji je kreativan na drugačiji način (rođeni tehničar, razvlači kabele po stanu od svoje druge godine) ali likovno izražavanje ga ne zanima ako nije u pitanju shema spoja mreže računala i slično. Prvo božićno drvce nacrtao je okićeno lampicama + priključak na struju, a kuglice ga uopće nisu zanimale. Bez brige, djeca će vrlo brzo naći put iz kalupa van. A kalupi uostalom kasnije imaju svoju svrhu - ne izmišljamo svatko svoju abecedu nego koristimo svi istu, tipiziranu, ali na način koji je nama primjeren. Netko će napisati priču za laku noć, a netko popis za dućan.

Ja sam godinama imala pravilo da ostavljam zanimljive stvari dostupne djeci: puna mi je kuća i danas svakovrsnih bojica, kolaž papira, škara ljevačkih i dešnjačkih, glinamola, plastelina, zrnja... Moj mlađi redovito je za tim posezao - kuhao "juhu od začina", sadio cvijeće, šivao medekima i pesekima kapice i kaputiće, šivao gumbe... Stariji - nula bodova! Za njega je najkreativnija stvar kutija za alat (i računalo, ali to je druga priča). Piše kad mora i koliko mora, a kad treba nešto nacrtati (pa čak i sastaviti, nešto kreativno), zove brata u pomoć. S druge strane, brat zove njega kad zašteka računalo ili mobitel. Nismo svi isti niti nam odgovaraju iste stvari. Bojanka koju su moji jedinu obojali i koju sam spremila bio je Bob Graditelj. U njoj od 20 slika 18 je obojao likovni kreativac (da obojao... uresio i prepravio kako je njemu pasalo, to je sve prije nego šablona), a ovaj drugi preostale dvije i to bager i valjak, jer su mu bile zanimljive i jer smo ga poticali da barem nešto oboji i nauči držati olovku u ruci. Uvijek sam se osjećala jadno kad u vrtiću samo crteži mog djeteta nisu visili na panou, ali je teta rekla da in je instalirao nekakvu igru na računalo ... Svatko ima svoje područje. Ne moramo svi znati crtati.

Ja nisam svojoj djeci crtala, ali im je uvijek sve bilo dostupno. Eksperimentirali su s bojama, ali svatko na svoj način. Ni PRISTUP kreativnosti ne bi trebao biti kliše - bojanke su za nekoga primjerene, za druge nisu. Kraj balade. Roditelji koji imaju više djece mogu posvjedočiti da je svako dijete druga priča i drugačija osoba, a to se često vidi u jako ranoj dobi. Da li onda onima koje ne zanima olovka treba pustiti da tako i ostane? Ja mislim da ne.

Niti ja pojma nisam imala, a niti ne bih da ne
pročitam forum, danas da si riditelj trebaš na neki tečaj ići,
Čudno da to još nitko nije osmislio.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ma daj, pa mi smo takva generacija (vidi onaj topic gdje se govori o tome kako su nas držali u kinderbetima).

I ja sam farbala bojanke, a znam crtati i slikati, dobro mi idu i svi drugi oblici kreativnosti. Što se tiče modlica i šablona - djeca se razlikuju. Moj stariji je htio raditi ISKLJUČIVO s modlicama (slano tijesto, glina i drugo za finu motoriku), a mlađi je to uredno maknuo od sebe i rekao "sam ću". Tako je i danas. Ovaj tekst ograničava kreativnost na likovno izražavanje. Ja mislim da se tu ipak ne radi o 10 zapovijedi uklesanih u kamen. Ja sam bila jako sretna kad je moj stariji bar pokušao rezati slano tijesto modlicom jer inače nije htio ni pipnuti, a mlađi je uživao u igri s tijestom i radio gliste od kuglica, neobične skulpture i svašta...

Moj stariji je kreativan na drugačiji način (rođeni tehničar, razvlači kabele po stanu od svoje druge godine) ali likovno izražavanje ga ne zanima ako nije u pitanju shema spoja mreže računala i slično. Prvo božićno drvce nacrtao je okićeno lampicama + priključak na struju, a kuglice ga uopće nisu zanimale. Bez brige, djeca će vrlo brzo naći put iz kalupa van. A kalupi uostalom kasnije imaju svoju svrhu - ne izmišljamo svatko svoju abecedu nego koristimo svi istu, tipiziranu, ali na način koji je nama primjeren. Netko će napisati priču za laku noć, a netko popis za dućan.

Ja sam godinama imala pravilo da ostavljam zanimljive stvari dostupne djeci: puna mi je kuća i danas svakovrsnih bojica, kolaž papira, škara ljevačkih i dešnjačkih, glinamola, plastelina, zrnja... Moj mlađi redovito je za tim posezao - kuhao "juhu od začina", sadio cvijeće, šivao medekima i pesekima kapice i kaputiće, šivao gumbe... Stariji - nula bodova! Za njega je najkreativnija stvar kutija za alat (i računalo, ali to je druga priča). Piše kad mora i koliko mora, a kad treba nešto nacrtati (pa čak i sastaviti, nešto kreativno), zove brata u pomoć. S druge strane, brat zove njega kad zašteka računalo ili mobitel. Nismo svi isti niti nam odgovaraju iste stvari. Bojanka koju su moji jedinu obojali i koju sam spremila bio je Bob Graditelj. U njoj od 20 slika 18 je obojao likovni kreativac (da obojao... uresio i prepravio kako je njemu pasalo, to je sve prije nego šablona), a ovaj drugi preostale dvije i to bager i valjak, jer su mu bile zanimljive i jer smo ga poticali da barem nešto oboji i nauči držati olovku u ruci. Uvijek sam se osjećala jadno kad u vrtiću samo crteži mog djeteta nisu visili na panou, ali je teta rekla da in je instalirao nekakvu igru na računalo ... Svatko ima svoje područje. Ne moramo svi znati crtati.

Ja nisam svojoj djeci crtala, ali im je uvijek sve bilo dostupno. Eksperimentirali su s bojama, ali svatko na svoj način. Ni PRISTUP kreativnosti ne bi trebao biti kliše - bojanke su za nekoga primjerene, za druge nisu. Kraj balade. Roditelji koji imaju više djece mogu posvjedočiti da je svako dijete druga priča i drugačija osoba, a to se često vidi u jako ranoj dobi. Da li onda onima koje ne zanima olovka treba pustiti da tako i ostane? Ja mislim da ne.

---

x

I meni su ta pretjerivanja i te neke agende više kao način da se proda još jedna knjiga, ili skupi čitatelje na blog, nego neka istina.

Ja imam dvoje izrazito likovne orijentirane djece (stavila sam topic gdje da kupim tempere i boje na veliko...), i strašno su kreativni, a dala sam im i bojanke i šablone i modlice, dapače, ponudila sam sve moguće tehnike posve naivno. Oni su uzeli od svega sve što im se sviđa i što im može poslužiti. Najluđe mi je kad moj sin svojoj seki nacrta bojanku, a ona boja. Dakle, nema toga što dijete ne može uzeti kao podlogu svoje kreativnosti.

A inače, on je obojao možda dvije slike u bojanki, uključujući Ben Ten, malena je nešto više bojala, ne kure se na to i gotovo...

Ja zasad imam jedno dijete, ali skroz malo. Ali na primjeru sebe i brata, mogu se sloziti sa Peterlin... on stariji, bio je vise kompjuteras, a ja mladja sam stalno nesto crtala i bojala i lijepila... a bilo mi je drago i crtat i ispunjavat bojanke (eto, meni je to bas bilo super :), a i precrtavat tudje crteze pa ih onda pomalo doradjivat svojim idejama. Kad bi brat trebao nesto nacrtat u skoli pa to donio doma, i ja bi to obavezno pokusala nacrtat - cesto imitirajuci njegov crtez. Ili crteze od susjede koja je stalno nesto crtala. Ali meni se bas svidjalo to imitiranje tudjih crteza. Radila sam ono sto volim i sto me veselilo. I mislim da je to najvaznije i da nije sputalo moju kreativnost.

Citiraj:

---

lovely___love prvotno napisa

Fin tekstić o tome Šta nije u redu sa bojankama i modlama za kolače

:

---

Dobar je ovaj blog. I ja bi svom malom svasta nesto radila. Imam ideja, al vremena... :nono:

Joj cure bas ste mi super :). Vidim da sam malo zabrijala i da se nista strasno nece dogoditi ako nekad nacrtam mojoj curki sunce ili tatu. Uf sad mi je lakse :). Kad zajedno crtamo isto postavljam pitanja da mi imenuje ili pokaze sto zeli da nacrtam i bas volimo tu igru.
ALi primjetila sam nesto kod njezinog prijatelja (4 godine) iz susjedstva sto me rastuzilo i svakako cu se truditi da to ne bude tako i sa mojom curkom. Djecak ne zeli crtati, nego kaze da on to ne zna i uvijek trazi odraslog da nacrta nesto. JA sam probala malo inzistirati, ali on tako uvjereno objasnjava da on ne zna to nacrtati (valjda ne onako dobro kao odrasli :(, tako mi se cini da on to dozivljava )

Citiraj:

---

sophie girafe prvotno napisa

Joj cure bas ste mi super :). Vidim da sam malo zabrijala i da se nista strasno nece dogoditi ako nekad nacrtam mojoj curki sunce ili tatu. Uf sad mi je lakse :). Kad zajedno crtamo isto postavljam pitanja da mi imenuje ili pokaze sto zeli da nacrtam i bas volimo tu igru.
ALi primjetila sam nesto kod njezinog prijatelja (4 godine) iz susjedstva sto me rastuzilo i svakako cu se truditi da to ne bude tako i sa mojom curkom. Djecak ne zeli crtati, nego kaze da on to ne zna i uvijek trazi odraslog da nacrta nesto. JA sam probala malo inzistirati, ali on tako uvjereno objasnjava da on ne zna to nacrtati (valjda ne onako dobro kao odrasli :(, tako mi se cini da on to dozivljava )

---

Ma treba djeci i input, pa onda oni od toga kemijaju :)
A za ovog malenog - ma ne mora to ništa značiti. Ima djece koja su ziheraši. Moja mala je bila pričala jako iskrivljeno i to do treće godine (sin je od prve progovorio čisto), i kad smo joj rekli - reci ovo ili ono, ona nas je pogledala i rekla, samosvjesno - ti reci. Šta si mene našao, idi vrit. Sad priča kao navijena, i sve točno... tako netko neće crtati dok ne savlada (ima ih koji neće hodati dok nisu sigurni da neće pasti :))

Citiraj:

---

sophie girafe prvotno napisa

ALi primjetila sam nesto kod njezinog prijatelja (4 godine) iz susjedstva sto me rastuzilo i svakako cu se truditi da to ne bude tako i sa mojom curkom. Djecak ne zeli crtati, nego kaze da on to ne zna i uvijek trazi odraslog da nacrta nesto. JA sam probala malo inzistirati, ali on tako uvjereno objasnjava da on ne zna to nacrtati (valjda ne onako dobro kao odrasli :(, tako mi se cini da on to dozivljava )

---

Moje dijete je imalo jedno razdoblje "ne znam crtati" isto u toj dobi.
Problem je bio slijedeći:
- prije toga smo znali često crtati vodenim bojama i slično, dakle prilično apstraktni i nezahtjevno.
Istovremeno je nećakinja krenula u školu i počela predivno crtati olovkama i bojicama, a moje dijete je imalo slabiju grafomotoriku i jednostavno je usporedio svoje i njezino crtanje i nije želio crtati, baš tim riječima "ne znam crtati".

Nije to nešto za specijalno plakati nad time, nego treba djetetu pomoči.
Puno ohrabrenja, hvale,... objašnjavanja.
Nakon što je s logopedicom usavršio grafomotoriku, super crta, napredak je ogroman, ali i dalje mu crtanje i bojanje nije omiljena aktivnost i vjerujem da još dugo ne bude.
Ne treba ni biti, meni je samo bitno da mu nije frustracija i da dovoljno "voli" crtati da može kad krene u školu pratiti program kako treba, a na toj razini (uz puno rada) je več i sad.

Citiraj:

---

sophie girafe prvotno napisa

Joj cure bas ste mi super :). Vidim da sam malo zabrijala i da se nista strasno nece dogoditi ako nekad nacrtam mojoj curki sunce ili tatu. Uf sad mi je lakse :). Kad zajedno crtamo isto postavljam pitanja da mi imenuje ili pokaze sto zeli da nacrtam i bas volimo tu igru.
ALi primjetila sam nesto kod njezinog prijatelja (4 godine) iz susjedstva sto me rastuzilo i svakako cu se truditi da to ne bude tako i sa mojom curkom. Djecak ne zeli crtati, nego kaze da on to ne zna i uvijek trazi odraslog da nacrta nesto. JA sam probala malo inzistirati, ali on tako uvjereno objasnjava da on ne zna to nacrtati (valjda ne onako dobro kao odrasli :(, tako mi se cini da on to dozivljava )

---

E, vidis, za "deblokiranje" ovakve djece sluze sablone, bojanke i slicno. To ti je cesto kod djece koja su zapravo sposobnija od vrsnjaka i imaju visoke kriterije, a i ranije su u stanju napraviti usporedbe svog rada i tudjeg rada (npr. rada odraslih).

Takvom djetetu treba reci "Probaj sam", evo ima i drugih nacina ako ne zelis crtati - pa mu ponudis da npr. oboji svoje dlanove i napravi otiske i slicno... pa mu ponudis da napravite pecate od sirovog krumpira itd. Na taj nacin moze napraviti nesto dobro i kreativno iako jos nema dovoljno dobru motoriku za vucenje crta olovkom. Zato se kist djeci treba ponuditi prije bojica. Moze se djetetu ponuditi i krede - moji i danas uzivaju u oslikavanju parkiralista. Lakse je crtati velike slike nego male. Doma se moze nabaviti crtaca ploca - mnoga djeca u dobi od 2-3 godine nemaju dovoljno razvijenu finu motoriku da drze olovku, ali ce prihvatiti kredu ili debelu vostanu bojicu. Nalijepis im veeeeliki papir na ulazna vrata iznutra i nek deru (zidove nikad nisam dala oslikavati, ali to je druga tema). Nakon toga, kad djiete vec polako stekne sigurnost, ide se dalje. I ne moras pitati kako znam - doktorirala sam motiviranje necrtajuceg djeteta uz svog starijeg sina. Za njega je "kljuc" bio nekakav gradjevinski nacrt bazena koji ga je silno zanimao i po kojem je napokon u petoj godini poceo nesto crtati, ali nikad to nije bilo kao crtezi njegovog mladjeg brata koji je u stanju provesti cijelo popodne crtajuci svemirski brod sa svim detaljima do zadnjeg vijka. :mrgreen:

Probaj malog susjeda pitati sto bi on volio (mislim, koju tehniku), ne treba crtati, treba se samo igrati s priborom. Crtezi dolaze na red kad dijete to odluci. Ipak, nakon pete godine nema vise razloga za cekanje, treba polako pripremati dijete za skolu.

Citiraj:

---

Probaj malog susjeda pitati sto bi on volio (mislim, koju tehniku), ne treba crtati, treba se samo igrati s priborom. Crtezi dolaze na red kad dijete to odluci. Ipak, nakon pete godine nema vise razloga za cekanje, treba polako pripremati dijete za skolu.

---

S ovim se na slažem, kao što sam i napisala, moje dijete je rado bojalo vodenim bojama i temperama, a i krede su stalno bile (i ostale) u opticaju na dvorištu, crtali smo i velike mape s blagom (to i danas radimo), na ogromnim papirima,.... ma u svakom slučaju sve i svašta.

Poanta je da ipak dođe vrijeme kad tad da dijete mora savladati i olovku i bojice i preciznost i na neki način je bolje početi na vrijeme.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

S ovim se na slažem, kao što sam i napisala, moje dijete je rado bojalo vodenim bojama i temperama, a i krede su stalno bile (i ostale) u opticaju na dvorištu, crtali smo i velike mape s blagom (to i danas radimo), na ogromnim papirima,.... ma u svakom slučaju sve i svašta.

Poanta je da ipak dođe vrijeme kad tad da dijete mora savladati i olovku i bojice i preciznost i na neki način je bolje početi na vrijeme.

---

Pa da, slažem se, a tako sam i napisala - ako dijete već nije poticano na vrijeme ili je odbijalo iz bilo kojeg razloga, trebalo bi ga ipak potaknuti da počne na BILO KOJI način. U godini-dvije pred školu svakako treba vježbati s olovkom i bojicama. Ne mora crtati likove, može raditi bilo što...

Malo sam se zapetljala, htjela sam samo reči da je moj potican na sve mile način i svi su funkcionirali osim olovke i bojice zbog lošije grafomotorike, a to je najpotrebnije.

Ustvari me zasmetao post koji je napisala sophie girafe, jer sam iz njega isčitala kao da su roditelji tog dječaka ograničavali, pa on ne crta, ili se boji crtati.
Ima svega na svijetu i svašta je moguće, ali nekako mi je logičniji scenarij s lošijom grafomotorikom.

samo da se uključim i da napomenem da ja uvijek roditeljima savjetujem bojanke jer su odlične za razvoj grafomotorike,,,,nema tu ništa ograničavajuće,pa neće nijedno dijete valjda imati samo bojanke za aktivnost....

moje dijete također često traži da joj nešto nacrtam. I to ponavlja uvijek jednu te istu temu. Nakon što 50 puta nacrtam kita u nevolji, i kažem da neću više i neka ona crta, naravno, kaže da ona to ne zna :roll:
ponekad se opirem tom crtanju jer me izmori, ali mi ne pada na pamet raditi dramu od toga, ona crta dosta u vrtiću a i doma, zanimljivo, nikad to nisu kitovi u nevolji :mrgreen: mislim da je to jedan oblik priče, samo vizualne (također i stalno traži da joj izmišljamo priče)
naravno da će me nekad kopirati, drugi put će kopirati stil nekog djeteta u vrtiću ili crtež iz slikovnice koji joj se svidi, ali ja mislim da u tome nema ništa loše i da se malo pretjerava s inzistiranjem na individualnosti. Pa svi umjetnici, konačno, bar ponekad uče na način da kopiraju tuđa djela. Kopiranje je usvajanje tuđih dostignuća da bi se usvojilo i na tim temeljima izgradio vlastiti stil.

M. voli bojanke, ima ih puno, puno ih i printamo (ovisno koji crtić gleda)
jedno je vrijeme tako lijepo bojala, a sad joj se već neko vrijeme uopće ne da pa ni ne iznzistiram
kad kažem lijepo bojala, ne mislim na to da ne treba prijeći crtu jer mi je to bezveze (mrzim te glupe okvire, za to ima vremena), nego na izbor boja kojima bi obojala Leptirka, Fifi... bilo koji crtež
voli bojati i kad joj ja nešto nacrtam, voli spajati crte, voli one "mozgalice" za male, tražiti parove, uljeze...
pastele su joj bile prve, ni s godinu dana - sad ih uglavnom voli šiljiti, flomasterima si uglavnom oboja ruke pa ostavlja otiske, tempere i vodene boje voli i naslika baš lijepe stvari s njima, ali ne drži ju previše - tri "slike" i dosta
glinamol, play dough, plastelin obožava - nekada s modlicama, sve češće sama nešto pravi..., ali sam uglavnom ja ta koja radi, onda dodaje ili se onda igramo s tim likovima koje izradimo
da, općenito voli crtati, ali neće sama od sebe uzeti i nešto nacrtati - ja joj predložim, onda ona nacrta pa joj kažem da možda doda ovo ili ono... nacrta glavu pa ju pitam gdje su oči, usta... onda ona još nacrta i obraze i obrzve i uši, naočale... sto detalja..., no noge još uvijek uglavnom idu iz glave, u posebnim trenucima nacrta trup

nego, ona još uvijek većinom drži olovku onako, dječji... ne uhvati ju lijepo, kao za pisanje - ne volim inzistirati, ali mislim da bi već mogla
Peterlin, da li u tom slučaju pomaže ovo što govoriš - ploča, papir na vrata...?
neki dan je bila presretna kad je uspjela lijepo napisati slovo I kad je uzela tako olovku (inače uvijek ide ukrivo)