Evo jadam se, trebam utjehu, podrsku a dobro bi mi dosao i savjet jer sam presla sve granice umora.
Vec 2 tjedna mali trazi sisu stalno, doslovno stalno. Svaki dan je sve gore, sad trazi svaki put kad sam blizu njega, kad ga presvlacim, kad ga uzmem na ruke...otprilike jede svakih 20 minuta i onda visi na sisi 20-25 minuta. Mislila sam da je skok u razvoju ali ne vjerujem da moze toliko dugo trajat. Ili moze?
Nije to sto je tako preko dana nego sto je i cijelu noc, svakih pola sata-sat on trazi i zeli spavat na sisi sto dosad nikad nije radio. Sama sam s njih dvojicom, muz je u Norveskoj, nemam pomoci niotkud, danas sam otisla kod mame samo da se kod nje istusiram i operem kosu jer sam vec sama sebi bila odvratna. Jer ne stignem od malog, ne stignem ni skuhat ni pospremit. Samo puze zamnom i cvili, uzmem ga na ruke a on se samo baci na leda sto je znak da hoce sisu. Ako nedam urlice.
Ima 2 kruta obroka, jede stvarno dobro. Ali i nakon obilnog rucka on trazi sisu i sta je najgore on stvarno jede, nije da samo drzi sisu ko za utjehu, on isprazni obje!
Dajem mu vodu, popije, ne previse al ocito je to njemu dovoljno.
Uglavnom, on kao da je opet ko novorodence, ma cak je i kad smo dosli iz bolnice bolje spavao.
Ne mogu tako dalje, mozak mi ne radi, radim greske u voznji, isrcpljena sam do zadnjih granica...
Hoce ga neko na dan-dva da ja odspavam? :mrgreen: