Dobili smo poziv za razgovor kod psihologa u ponedjeljak. Cura ima 4,5 g. i od jeseni kreće u vrtić.
Kak izgleda taj razgovor u ovoj dobi i da li psiholog sam razgovara s djetetom bez prisutnosti roditelja?
Printable View
Dobili smo poziv za razgovor kod psihologa u ponedjeljak. Cura ima 4,5 g. i od jeseni kreće u vrtić.
Kak izgleda taj razgovor u ovoj dobi i da li psiholog sam razgovara s djetetom bez prisutnosti roditelja?
Dijete ide s roditeljem. Mi smo na tom razgovoru kod psihologa bili svi zajedno, cijela obitelj, jer su se naši dečki upisivali iste godine. Doduše, bili su mlađi, ali mislim da to nema veze. Djeca su dobila igračke i tu i tamo usputno koje pitanje, a mi smo s psihologicom ugodno ćeretali cca petnaestak-dvadeset minuta (za jedno dijete bude i kraće, ali to je individualno).Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Ostalo mi je to u dobroj uspomeni jer sam dobila priliku pitati sve što me zanimalo, čak smo poslije razgledali i prostorije, zahode i slično (iako djeca nisu kasnije bila u istom objektu) ali dobro mi je došlo da steknem sliku kako vrtić izgleda.
isto ovako
mi smo bili prekjučer, cura (skoro 3 g.) se zaigrala na stoliću pored nas, a mi ugodno pročavrljale o njezinim navikama i potrebama; nju je usput pitala (ime, nešto o omiljenoj igrački...) - uglavnom, sa mnom je razgovarala
ugodno me iznenadilo to što mi je ostavljeno dosta mjesta za sva moja pitanja i nedoumice, nisam imala osjećaj požurivanja (obzirom da je još djece čekalo u hodniku)
Ja sam bila na razgovoru kod psihologa kad su cure bile nešto malo iznad 1 godine. Pitanja su bila isključivo postavljana meni i cure nisu ostajale same.
Lovro ima tri godine. Bili smo prosli tjedan. Morao je slagati kockice po boji i puzzle. Razgovarala je malo s njim, a vise s nama.
Pretpostavljam da prilagode taj razgovor ovisno o dobi djeteta, kao i zadatke koje mu da da napravi.
Adrijana, predpostavljam da smo bili kod iste psihologice, ako se upisujete u Čk?
Mi bili s oboje, cura 5,5g , dečko 4g, istovremeno,
i mm i ja s njima unutra..... Pitala ih općenito kak se zovu, ččime se najviše vole igrati,
pa inda ih pitala boje, pa su slagali neke puzzle od dva i četiri komada, haha
Ugl, popunila onaj upitnik, na pitanja sam ja odgovarala,
tak da neznam baš koja je konkretna svrha tog razgovora jer mi se činio na razini najviše trogodišnjeg djeteta.....
ma to ti je jedno jako ugodno druženje i stvarno ga se ne moraš bojati
dijete radi svoje, tu i tamo mu se netko obrati ii ne obrati, a roditelji i psihologica brbljaju o svemu i svačemu (ipak, vezano uz dijete i njegove navike)
Teta E.G.:-)Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Curica mi je isla u Vjevericu tako da smo vec znali sto nas ceka.
Imam problem! Bili smo na razgovoru kod psihologa, svi skupa prošli petak. Čovjek je izgledao ok, razgovoarao ok, pitao što želimo ja sam rekla, koja su naša nadanja-ja sam rekla, sve je bilo u šaljivom i prijateljskom tonu. Na kraju je pitao dal još nešto imamo za pitati, pa ja u šaljivom tonu pitala- jel tete tuku djecuhahaha,a on šaljivo- pa da i ujutro i u podne i navečerhahaha. i yako odosmo svi sa osmjesima na licu. Naravno moje je pitanjeimalo pozadinu jer znam za tri vrtića nešto slično, a čitala sam i ovdje na forumu pa sam mislila da imam pravo pitati bilo što u vezi djeteta, jer ih dajem njima u ruke 8h na dan. Dolazi do mene sutradan priča, da kako sam ja mogla pitati takvo nešto- dal tuku djecu po glavi?:?: a nisam tako pitala, da kako tako nešto neetično i nemoralno pitam? da je ovaj bio izvan sebe zbog toga:?::?: i otišao reći direktorici. Meni je to bio šok i nevjerica!!! I još sam mu rekla da mi za mlađe dijete nije tako bitno ako nema mjesta već bih starije stavila u vrtić, a on je totalno obrnuo priču i rekao da za starije nije bitno, da je mlađe prioritet:?:. Nakon svega ljuta sam i povrijeđena i ne znam što da radim? Dal da odem do direktorice pa pozovemo psihologa da to riješimo i da vidim gdje je on tu vidio neetiku nakon što se i on smijao i kako to vodi bilješke nakon totalno krivog tumačenja. Muž mi govori da ne mutim vodu i ostavim se toga, ali ja se bojim da mi upišu ili neupišu djecu onako kako sam ja htjela nego onako kako je gospon to konstruirao? Nisam pametna i molim pomoć i savjet. Rezultati upisa su za 10tak dana.
katjenka, ako stvarno misliš da je došlo do nesporazuma koji bi na nešto mogao utjecati, idi pa riješi. Da li ima ikakve šanse da je to samo "rekla/kazala" priča?
ne, znam da nije iz pouzdanih izvora. Nikako mi nije jasno zašto je to sve i na takav način napričao. Nikad ga nisam vidjela prije toga niti se znamo. Što je to njega uvrijedilo? preispitujem se od onda. Malo me je strah da možda direktorica i on nisu u kompi zbog nečega. Možda ima malo mjesta pa na ovakav način izbacuju ljude?
ne, znam da nije iz pouzdanih izvora. ispravak ZNAM DA JE IZ POUZDANOG IZVORA. Ma uzrujana sam pa brzo pišem...
A ne znam, ako to muči, idi, napravi se luda i zamoli za razgovor. Ja bih okrenula na šalu, u stilu, pa čula sam da ste me shvatili ozbiljno, bla, bla, bla,... jel treba nešto pojasniti?
Tak sam i razmišljala. Uvijek bude ok s osmjehom. Javim ishod. Hvala
Uvrijedilo ga je to što ti nisi ozbiljno shvatila njegov posao. Nisi bome ozbiljno shvatila ni taj razgovor, a to si kao roditelj trebala. Ne bih htjela da ovo zvuči kao zgražanje, ali da sam bila na mjestu tog čovjeka, bome bih pomislila da nešto s tobom nije u redu. Razgovor kod psihologa nije mjesto za glupiranje, je mjesto gdje pokazuješ ozbiljno lice i razgovaraš ozbiljno. Na tom razgovoru ne procijenjuju dijete nego TEBE KAO RODITELJA, a očito je čovjek stekao određeno mišljenje o tvojim roditeljskim kompetencijama... Tko zna, možda je pomislio da mlatiš djecu doma. Oprosti, ali ja isto ne bih bila daleko od tog stava. :unsure:Citiraj:
katjenka prvotno napisa
Osim toga, u današnje vrijeme fizičko zlostavljanje djece nipošto nije tema za zafrkanciju, koliko god to tebi izgleda bezazleno. Čovjek se sigurno jako uznemirio i dugo pitao što učiniti - možda je pomislio da pitaš tako nešto iz vlastitog iskustva, možda je pomislio da se tako ponašate prema svojoj djeci...
To fakat nisu stvari za zafrkanciju. Vrtić je ozbiljna ustanova i na prvom razgovoru s psihologom nije trenutak za ove vrste šale.
Postupila si neozbiljno i sad imaš cirkus. Ne bih se ja pravila luda, ja bih se čovjeku ispričala i zamolila ga da zaboravi priču i krenete s tim od nule.
Peterlin kad ovako postaviš zvuči logično.
Peterlin, hvala ti, stvarno nisam znala da sam neodgovorna majka koja svoju djecu ne želi upisati u vrtić
mi smo imali razgovor ali ne sa psihologom, nego medicinskom sestrom, koja radi u tom vrticu, valjda kao teta nemam pojma...
imao tko slicna iskustva?!
ugl, razogovor je trajao skoro pa sat vremena. malac se za to vrijeme igrao, postavila mu je apr usputnih pitanja, a nas roditelje ispitivala sve o njemu:
o zdravlju, navikama, kako jede, sto voli, sto ne voli, kakav je, itd.
bilo bi lijepo kad bi uvazili sve sto smo rekli i kad bi se stvarno pazilo na djecu na tom individualnom nivou...ne kuzim inace cemu tolika silna pitanja (cije odgovore je btw zapisivala).
meni je reakcija tog psihologa malo neozbiljna, mislim ako je imao problem s pitanjem mogao je u maniri psihologa (i odraslog covjeka) stvari izvesti nacistac odmah, pred tobom, a ne tebi iza leda trcati kod ravnateljice :-/. ne kuzim taj sistem.
a ovo mi nije bas profesionalno, ne kuzim bas ni sta se covjek imao uvrijediti, a i da se jest uvrijedio mogli ste to odmah raspraviti. eto, samo pogled iz drugog kuta :)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
ne bih se složila.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
mislim da profesionalna etika nalaže da ono što je rečeno na razgovoru, treba ostati između vas.
čak mislim da ga ovo što je dotični napravio može stajati članstva u nekakvoj komori.
u svakom slučaju, mi nismo išli *** ikakav razgovor kod psihologa prije upisa u vrtić.
Pod "zvuči logično", sam mislila da stvarno postoji mogučnost da je dotični gospodin stvorio vlastitu interpretaciju situacije, a to mi u prvom postu nije palo na pamet.
bojim se da ovo nije bila takva vrsta razgovora koja bi podrazumijevala apsolutnu povjerljivost.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
i što bi to značilo u praksi ? da psiholog ne bi smio na koncu iznijeti svoje mišljenje niti stav, a također niti raditi timski....?
Razgovor sa psihologom je čista formalnost kako bi se dobili osnovni podaci za bolje razumjevanje vas kao roditelja i vašeg djeteta,
gluposti ostaviti po strani kako se ne bi međusobno zbunjivali.
Da li na ovaj razgovor trebaju doći oba roditelja i dijete ?
dovoljan je jedan roditelj+dijete
tako sam barem ja radila