Printable View
imate li neke tajne tehnike kako donijeti neku važnu (ili čak tešku) životnu odluku?
(svaka strana ima iznimno dobre i iznimno loše posljedice, i nose neizvjesnu budućnost)
kako odvagnuti, donijeti odluku i na kraju prihvatiti tu odluku kao ispravnu, ne preispitivati se, nastaviti živjeti u najboljoj vjeri itd.
poprilično općenito
ovisi o čemu se radi, uvjetima u kojima sam trenutno. a o ishodu ovisi kako se nosim s izabranim
Vizualiziram i jednu i drugu i mogućnost.
Pa pratim kako se osjećam dok traju te pokretne slike svake mogućnosti.
Pa prespavam.
Pa opet.
.............
Dok ne osjetim totalni mir. Tad znam, to je to.
I onda se za to odlučim.
Naravno, ponekad proces traje...
Sretno.
To je nešto što meni ikako ne polazi za rukom; što god odlučila uvijek se propitujem je li mi to bila najbolja odluka.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
A što se donošenja odluke tiče, pokušavam biti krajnje racionalna (ne uspijeva mi uvijek, srce kojiput odvuče na drugu stranu, ali barem kod mene su stvari bolje ispadale kad je razum bio glavni). Malo banalno možda zvuči da teba na papir napisati sve ZA i sve PROTIV, ne čini mi se da se jednostavnim prebrojavanjem čega ima više može doći do ispravne odluke, ali samo pisanje ti možda da priliku da o tim stvarima još jednom detaljno, a možda i iz drugog kuta promisliš. Meni je nekako učinkovitiji 'worst case scenario', dakle pokušati razmisliti što je to najgore što se može dogoditi ako se odlučim za jednu, a što za drugu opciju, i koliko je to 'najgore' meni podnošljivo.
Ako se čovjek pozna dovoljno dobro i prizna sam sebi kakav je i što mu najviše odgovara tj. ne odgovara,
onda neka odluka bude samo u skladu s time.
A sve ostale mogućnosti, pretpostavke ili trpljenja čak, odbaciti u startu i
samo biti iskren sam prema sebi.
to je ona fora sa bacanjem novcica. baci novcic u zrak i u trenu kad se nade u zraku, znat ces na koju stranu zelis da padne.
kad donosenja teskih odluka, odvagnem obje strane, i posljedice odluka, i znam s cim mogu izvjeti.
Ovisi o čemu se radi. Najčešće sam takva da idem glavom kroz zid, znaš ono, kud puklo da puklo. Sve moje velike odluke bile su vrlo spontane i pokazale su se ispravnima. Ali velike odluke vezane za financije, koje su nam trenutno najveći problem u životu, ne bi donosila tako brzo i spontano. Jer imam njih četvero.
Ako je ikako moguće, u praksi 'izviditi' obje strane.. Teoretski je lako naći prednosti i mane, ali mislim da je bitnije što ti iskustvo govori koja je odluka izvjesnija.. Ne znam konkretno o čemu se radi, pa mi je teško nešto pametno savjetovati.. ali sretno!
Kada se radi o odlukama u kojima ničiji život nije u pitanju, pa imao taj život samo par tjedna, razmišljanje i odvaganje uvijek riješi stvar. Jer, možda će se moći i promijeniti odluka.
Za donijeti konačnu odluku u kojoj nema povratka puno je teže. Puno više treba toga uzeti u obzir. Nekad ono što sada izgleda nepremostvo, u konačnici i ne bude tako.
Mislim da ne treba brzati kod velikih odluka, nego dugo razmišljati, pitati nekog bliskog što misli i...ponekad poslušati svoje srce i intuiciju. Sretno u donošenju odluke.
I ja otprilike ovako.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Nemam problema s donošenjem odluka, ne osvrćem se i ne pitam šbbkbb.
Srcem.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Više osjećajima, manje razumom.
Razumom ne možeš predvidjeti baš sve situacije u koje te neka odluka može baciti. Život je nepredvidiv.
Kad kažem srcem i osjećajima, onda ne mislim samo na svoje osjećaje; još više mislim na one koje najviše volim...
Kad nešto odlučiš, prvo moraš prihvatiti sama svoju odluku. Tada nećeš gledati ono što ostavljaš kao posljedicu svoje odluke, nego ono što dobivaš.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
I ono što kao kršćanka ne mogu zatajiti - nisam sklona odlukama kojima bih grubo kršila Božje zapovijedi. (Kome smeta, neka ovo potonje zanemari...)
ako mene pitaš - nikako.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
ali pomogne mi ako sagledam sa kojim "posljedicama" ću se lakše miriti.
jer se pomiriti neću nikada :-/
Ja se isto ovih dana (tjedana, mjeseci) mucim s nekim zivotnim odlukama.
Razum mi govori jedno (prednosti su jasne). Emocije nesto drugo. Inicijalno sam bila za razumno rjesenje, ali sad kad sam probala tako vidjela sam da mi je emotivno puno teze nego sam ocekivala. Nisam razmislila dovoljno o toj "worst case scenario" (iako cak i nije worst case) varijanti nego sam izgleda idealizirala situaciju... S druge strane ovo sto me emotivno vise privlaci ima stvarno gadni realini ($$$) utjecaj na zivot da se tu desi i samo manje povoljni razvoj situacije, a kamoli "worst case scenario"...
Mislim da cu probati kombinirati worst case scenario i vizualizacijske metode, u stvari trenutno maksimalno primjenjujem metodu odgadjanja finalne odluke u nadi da ce se nesto rijesiti samo od sebe (ne znam samo kako bi se to desilo...) I probati prosiriti vremenski horizont, za sada sam razmisljala u okviru iducih godinu dana, trebala bih probati zamisliti utjecaj na iducih pet godina zivota i sl...
Ne znam, ja sam nekao sigurna da naše "ja " zna ispravnu odluku, samo ga treba ćuti. Razmišljaš, prespavaš, možda ti ujutro izgleda bistrije...
Samo što nekad ispravna odluka, ona sa kojom lakše možeš živjeti (sama sa sobom) možda i nije ona jednostavnija, ona koja ti olakšava život i nudi veću sigurnost.
meni, kao pravoj vagi, najteže u životu pada donošenje odluka.
a to riješavam na način da su svi upoznati s mojim problemom. :mrgreen: svi oko mene. bliski naravno, njih uključim i za puno banalnije odluke. za više manje sve odluke, šta ću im ja. u bliske spada mm, mama, sestra, dečko od sestre i 4 prijateljice. mislim da niti jednu odluku nisam sama donijela. jer moje pro i contra ide u nedogled. koji put sve to presječe mm.
uglavnom, uvijek se vodim onom da je više glava pametnije od jedne :mrgreen:
ono što je dobro kod mene, da nastavljam živjeti, kao što ti kažeš, u najboljoj vjeri. šta god da se desi, ne pitam se, a što bi bilo da sam drugačije izabrala. život ide dalje, dobro ili loše, ja sama sebe uvjerim i ako je loše, da bi, da sam drugačije odabrala, bilo još gore :mrgreen:
Bacis tarot i etotigana, instant rješenje.
Šalu nastranu, biram ono radi cega se osjecam bolje, ili u nekim gorim situacijama, onu radi koje cu se osjecati manje lose.
odgovor na pitanje kako se pomiriti sa posljedicama glasi - donesi najbolju mogucu odluku u datoj situaciji. ne postoji "ispravna" odluka. recimo, ja stojim iza svojih odluka, iako bih sa sadasnjeg aspekta napravila drugacije ili ne bih napravila uopce. ali je tako bilo kako je bilo i ja sam napravila najbolje sto sam mogla. i nakon sto odlucis, to je to. ne razumijem dio u kojem se grizes. poneses ono dobro i ono lose, i onda radis dalje. donosis nove odluke. situacije nisu uklesane u kamenu nego jako prolazne i nestalne.
Na tragu ovog što Storma kaže: Odluka je tvoja, prihvatiš posljedice, MM i ja obično uzmemo najbolje i najgore što se može dogoditi i kad odlučimo, pripremimo se na najgore. Uglavnom nas život pozitivno iznenadi. Moto nam je: "Bog voli hrabre" ili "Sreća prati hrabre." :)
x.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
valjda zato me uvijek zahebu i donesu odluku prije mene, tak da mi samo preostane nositi se situacijom o kojoj je već netko drugi odlučio! :-P
evo primjera što podrazumijevam pod velike životne odluke: odlazak na tešku operaciju; promjena radnog mjesta nakon x godina; preseljenje u drugu državu; dizanje velikog stambenog kredita; rastava braka ...
i to u situacijama kada nisi sam, nego imaš malu djecu, financije ne baš bajne, posao visi o koncu, svatko ima svoje (drugačije) mišljenje, i slični neidealni popratni elementi tih situacija; a još k tome doda se neodlučnost, strah, vaganje itd.
Moram priznati da ja o ovakvim stvarima odlucujem na temelju osjecaja u zelucu.
Kad sam mijenjala posao nakon x godina, a nije mi bilo niti najmanje lako, shvatila sam da MORAM otići onoga trenutka kad sam počela razmatrati mogućnost da ostanem - tako da i ja mislim da čovjek u sebi u stvari dobro zna što hoće, samo to treba nekako osvijestiti.
Dobro mi zvuči tehnika vizualiziranja od mojce i bacanje novičića od storme.
Moram ih obje probati već večeras, kako bih sutra odlučio nešto ovako teško........
Rekla bih da je to taj osjećaj. Meni uvijek pretegne na onu odluku kod koje nema čvora u želucu.Citiraj:
marta prvotno napisa
siđa mi se ovo s vizualizacijomCitiraj:
Mojca prvotno napisa
naime, u takvom filmu pratiš sebe, kak se osjećaš tom odlukom...kako ti ona može promijeniti život...kako se okolina, rodbina, tvoja obitelj nosi s takvom odlukom.., kak se ti nosiš s okolinom (i njihovim doživljajima na tvoju odluku) nakon takve odluke...
sagledaš par takvih scenarija, ovisno o odlukama i mislim da bi trebala imati neki uvid
Ja sam isto od onih koji gledaju najgori mogući scenarij pa kad mi neki od njih postane najmanje bolan, izaberem put koji vodi do njega.
Inače moje donošenje važnih odluka izgleda kao scenarij za prvi let na Mjesec sa svom popratnom tehničkom dokumentacijom i proračunima .
Te teške odluke stvarno nije lako donijeti.
Zato se ljudi ne sele toliko često ili nikad jer nisu u stanju nositi se sa posljedicama,
Zato neki ljudi trpe loš brak jer se opet boje da li je to ispravna odluka i kako će dalje...
Neki se ljudi predaju bez rizika i borbe jer nisu dovoljno hrabri.
Dok oni jači te 'životne prepreke' rješavaju bez puno filozofije:
šteka brak? Ok rastava. Radna sredina nije podnošljiva, ok dat ćemo otkaz
i već ćemo nešto smisliti...
Čovjek poznaje sam sebe dovoljno da zna koje odluke lakše donosi, a koje teže,
samo si mora to priznati i već je mrvu lakše.
Onda ili se predamo ili se ipak borimo na neki drugi način, možda da potražimo pomoć pa da ipak
pokušamo sprovesti svoje odluke u djelo.
Ne znam samo što ćeš ako ti vizualizacija kaže jedno, a novčić drugo.Citiraj:
mujica prvotno napisa
Ja sam Strijelac, sjednem i promislim, donesem odluku i iza nje stojim, kakva god bila.
Sagledam činjenice, ne izvlačim veću ili manju korist od toga.
Da je ponekad teško jest, ali ne mogu na nikog drugog prebacivat odgovornost, posebno za stvari za koje sam odgovorna isključivo ja.
big XCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ponekad pomaze i zatvorit oci i skocit u hladno more nakon par sati stajanja na molu. i brojanja 56 puta do 100 :mrgreen:
il pak da drugi odluce umjesto tebe jer cesto ko ono magare koje se ne moze odluciti izmedju lijevog il desnog plasta sijena, ostane gladan :mrgreen:
ja imam veliki problem s donošenjem odluka, važem li važem 8-) i ako se ne može preskočiti da ju donesem onda totalno sbrzam i uopće ne znam zašto sam ju donjela. Mislim da sam cijeli jedan život izgubila na vaganje :facepalm:
Važne životne odluke u pravilu sam donijela bez puno razmišljanja, jer sam u tim velikm stvarima dobro znala šta želim, tako da nisam puno razmišljala. U smislu, znala sam da ne želim biti podstanar, pa sam bez razmišljanja uzela stambeni kredit, znala sam da nisam zadovoljna na poslu, pa sam jedva dočekala da ga promijenim...
Više se dvoumim oko nekih malih i nevažnih odluka, kada je u principu svejedno šta će biti, samo je problem što ima puno opcija, pa mi razmatranje svake samo oduzme vrijeme.
Inače, odluke u pravilu donesem dosta brzo i ne volim osobe koje sporo odlučuju - mislim da je bolja i loša odluka nego nikakva.
ja sam ososba od " novcica" iliti trazim "znakove", koji me asociraju na jednu ili drugu stranu odluke.... i u principu kada se odlucim za jedan smijer, rijetko razmisljam "sto bi bilo kada bi bilo" jer mislim da bi poludila od X mogucih scenarija, nego prihvatim situaciju kakva je i zongliram sa danim/odabranim lopticama
ja ovako
i ovakoCitiraj:
marta prvotno napisa
Citiraj:
Sve moje velike odluke bile su vrlo spontane i pokazale su se ispravnima
Potpisujem martu i Lutonjicu. U biti, čekam da dođe krajnje kritični trenutak da odlučim i onda slušam želudac.
Sve velike životne odluke donijela sam intuitivno, a sa malim, svakodnevnim odlukama i odlučicama se borim i premišljam satima... uglavnom sam jako realna i čvrsto na zemlji, osim kad su u pitanju "želučane" odluke.
Uglavnom, iz krajnosti u krajnost.
Genijalno.
Kad malo bolje razmislim, :facepalm:.
Nije lako živjeti samnom.
Vrijeska, o čemu god se radilo želim ti puno sreće, sigurna sam da ćeš donijeti najbolju moguću odluku.:love2:
ja ih donosim u pmsu uglavnom. Tad mi izrone sve promjene i to ko da imaju ugrađen motor od 100 konja.
dakle malo niže od želuca he, he
Ajme, ja se ubijam od razmišljanja, dugotrajnog razmišljanja. Važne odluke ne donosim nabrzaka. Važem, mislim, kombiniram... svašta. Vjerna sam kao pas, bilo ljudima, bilo poslu, bilo mjestu stanovanja. I kada mi nešto ne paše, dopustim da mi se jaaaako dugo skače po glavi. Toliko da nije za durat. Ali, ja trpim i duram.... sve do jednog dana. Eeee kada mi "film pukne", onda mi se zamrači pred očima i u tren donosim odluke koje su često i radikalne. Nakon toga nemam osjećaj kajanja i vraćanja unatrag. Baš mi se ne sviđa ta moja osobina, ali eto, radim na sebi. Prvenstveno da se toliko ne mučim, he he he.
Dugo razmišljam o preseljenju. Ni malo nisam sretna okolinom i načinom života u ovom malom gradu. Ne nudi ništa. Ni nama, ni djetetu. Jednom smo se selili i vratili natrag. Jaoooo koja greška! MM je previše patio i popustila sam. Dala sam mu šansu da još jednom okusi kako je ovdje. Ništa se nije promijenilo na bolje, baš ništa. Svakim danom je sve lošije. Zaposlit ću se na sveto nigdarjevo, djetetu nemam što ponuditi, niti kakvu aktivnost, niti kino, niti kazalište... ništa. To me ubija. Ubija. Nedavno smo bili u Zagrebu. Sin nas je pitao hoćemo li ga upisati na slovenski i engleski. Srce mi je puklo. Puklo na pola. U ovom slučaju, odnosno dilemi, seliti ili ne, njegovo pitanje je kap koja mi je prelila čašu. Na proljeće selimo i točka, punto, amen. Taman zelenu travu pasla- ja idem glavom kroz zid. Ne može biti lošije, može samo biti isto ili bolje. Naravno da računam na bolje.
Tak je i bilo.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Pa sam danas pitao neke pametne ljude za mišljenje.