čini mi se jedinstveni problemi s dojenjem

Inače čitam mnoge teme na ovom forumu i puno mi pomažu savjeti oko sličnih problema. Ovo je prvi put da imam potrebu napisati svoje probleme s dojenjem, izjadati se i objaviti svoj prvi post.

Dojenje prvih dana je bilo prekrasno. Prvih 10 dana, nezaboravno iskustvo, imala sam dovoljno problema, nije bilo zastoja, malena je odlično prihvatila dojku.
Međutim, sve nakon toga je drugačija priča i čudi me što još uvijek "izdržavam". Malena mi ima 2 mjeseca i tjedan dana i još imamo probleme s dojenjem.

Problem: PLAČ NA DOJCI i ODBIJANJE DOJENJA. Ponekad je toliko intenzivan da malena zna ne jesti po 5 sati. Svaki dan mi je borba, sama sam, suprug mi dođe s posla tek oko 6, ne stigne ni vidjeti ponekad probleme u kojima se nalazim, svi odmahuju rukom i vele: KOLIKE, na svaki spomen da idem kod doktora s njom, suprug veli da izmišljam i da ne pravim pacijenta od nje.

Istina je lijepo napreduje, ali mislim da je sve to unatoč mojoj upornosti i snažnoj volji. Prvi mjesec je dobila 1kg, a drugi 700g.

Nema soora, nema upalu uha, jednom kad je tako jako štrajkala, bili smo u Klaićevoj, izvadili joj krv i urin, sve bilo uredu. Objašnjenje: naravno KOLIKE.

Često bljucka, štuca, ponekad pravi zvukove kao da joj se digne sadržaj želudca, ona to proguta nazad uz kiseli izraz lica. Nekad plače čim ju se stavi u položaj za dojenje (kao da to povezuje s boli), nekad plače nakon prvih par gutljaja, a nekad plače nakon podoja. Zadnjih 5 dana je promukla. Ja kažem REFLUKS, a doktori kažu: ma to su KOLIKE.

Uz sve to sama sam po cijele dane s njom, moram razmišljati o svojoj ishrani, raditi ručak, piti dovoljno tekućine... da ne bi ostala bez mlijeka. Ako preskoči obrok, trebala bi se izdajati da održim laktaciju... kako to sve stići ako držim malenu na ramenu jer joj ponekad jedino taj uspravan položaj paše. Ne znam za ono dojenje da se udobno smjestim i da približim dijete dojci kad mi skoro svako dojenje izgleda tako da ju lovim u ko zna kakvim pozama, ma kakav baby handling... ponekad dojim hidajući držeći nju u što uspravnijem položaju. Kako izaći van u šetnju, nahraniti je tako vani? Kako izaći na kraj s takvim dojnjem i jadnim djeteom kojeg očito nešto muči, a mama ne može pomoći.

Ne znam da li se mogu pomiriti s činjenicom da su KOLIKE (jedan nedodirljiv pojam) moj svakodnevni neprijatelj s kojim ponekad gubim bitku.

Izjdala se jesam, a da li ćete mi vi znati pomoći? Nadam se da ćete me barem malo utješiti.

Ooo ima nas više, ja bih to svrstala u štrajk dojenja, ako nije soor
Kod nas je trajalo do osmog mjeseca starosti. Nakon toga pužu i sami se poslužuju.
Ja sam sve te mjesece liječila i nevidljivi soor :)

Strašno je to. Mi nismo niti hodali okolo jer nigdje nisu htjeli dojiti,
a isplanirati nešto je bilo nemoguće.
utipkaj štrajk dojenja naći češ svašta
:heart:

Nije soor, nema ga... a što se tiče štrajka dojenja, ne bi li to trebalo trajati par dana?

S druge strane, malena bude vidno gladna... ponekad se rasplače dok joj se samo približim, ponekad popusti pa onako "divljački" uzme dojku i pocuga 2 puta pa opet krene plakati... Nekad ju uspavam pa ju probudim i nahranim, nekad dojimo hodajući uz puno plakanja, a nekada to upali iz prve i pitam se kako?

Strašno je boriti se s nečim nevidljivim i pri tome normalno funkcionirati i ostati zdrave pameti. 8 mjeseci je stvarno duga borba.... svaka čast!

meni ti je to normalno (osim placa). moj prvi nikad nije plakao osim kad sam ga stavljala na cicu:-) dijete jednostavno ne voli jest. tako i ovaj treci. ne jede po pet- sest sati, jede kratko i malo. dobio je po 700 g i prvi drugi mjesec. ja se pitam od cega :-) samo ti mene to nista ne brine, jer sam sve prosla s prvim. on je prvi mjesec dobio 280g. i sad je mrsavac s 4 godine i ne voli jest.

ne vidim zasto bi ti sluzila izdajalica. mozda njoj ne treba vise mlijeka. ali savjetniceza dojenje ce ti reci vise.
ja sam samohtjela pruzit malo utjehe...

Hvala na utjehi!

Nažalost, plače ona i u međuvremenu, po danu rijetko kada zaspi. Barem su nam noći do 4,5 ujutro ok. Od dojenja jedino obožavam noćno hranjenje, neki će reći da sam luda, ali ona je tada najmirnija i dojenje je pravi užitak.

Sigurno je jako tesko, biti sama u svemu tome vecinu dana, isprobavati sve i svasta, a da ponekad nesto pomogne iz prve, a drugi put nista ne pomaze. :love2:
Dijete super napreduje, nadam se da ti je to nekakva utjeha.
Za funkcioniranje s njom, a da se ne premoris, najtoplije preporucujem da si nabavis maramu ili sling.
U njoj ces moci stalno drzati dijete okomito, moci cete u tom polozaju ici van, uz malo vjezbe i dojiti vani u tom istom polozaju, moci ces po kuci nesto i napraviti jer su ti ruke slobodne (iako, preporucujem ti i da se bavis samo najnuznijim sto nije vezano uz tebe i nju).

Sto se tice plakanja i odbijanja dojke...
Kakve ona ima stolice? Konzestencija (jesu li pjenusave, npr.) i boja.
Imas li osjecaj da je naduta, da proguta puno zraka dok se bori s dojkom pa i dok sise?
Place li cim vidi dojku ili kad pocne sisati?
Ima li neki polozaj u kojem rjedje place od ostalih polozaja? U kojem polozaju odmah krene plakati?
Jeste li probale biological nurturing polozaj (trbuh na trbuh, mama u polulezecem polozaju)?
Imas li osjecaj da imas siloviti refleks otpustanja mlijeka? Da imas periode tijekom dojenja u kojima mlijeko sprica jako i ona se s time ne nosi dobro?

Sto se tice sumnje na refluks, jesi bila samo kod jednog lijecnika, opceg ili specijaliste?

Uzmi si malo vremena pa odgovori na ovo. I drzi se, nisi sama. Ovdje se uvijek nadje bar jedna zena koja je prosla nesto slicno ili puno gore.

Da duga borba :), spavala je po pola sata, noćima je cicala
svakih pola sata, a i dan danas je zahtjevna do zadnjih granica.
Rekla bih da su to takva djeca.

Isto smo imale svoje rituale, dojenje hodajući, na lopti pilates,
u marami, uz glasnu muziku, uz napu, u mraku, u polusnu,
viseći iznad nje.., u marami.
Spas mi je bila marama u kojoj smo šetale, tu je bila mirna.
Glavno da ti dobiva na težini i da ti imaš snage i volje nastaviti,
Jer to je sve samo ne lako, ali nagrada ti je da nakon
mjeseci borbe ipak dođeš na svoje.

Imam i sling i maramu, pokušala sam ju staviti, međutim negoduje. Jednostavno voli uspravno na rame i gotovo.

- Stolice: ima 3-4 stolice dnevno... ponekad su pjenušave i rijetke, ponekad gušće, boja: najčešće žuto smeđa, ali zna se zalomiti i zelenkasta. No muči me često što zna biti i sluzi. No pedijatrica odmahuje rukom. Samo jednom nam se dogodilo da je bilo malo svježe sukrvice u stolici.

- Mislim da proguta dosta zraka kad se ovako bori s cicom, zna to podrignuti, a ponekad i ne podrigne pa često čujem prduckanje.

- plače čim vidi dojku, a ponekad plače i kad počne sisati. Češće ovo prvo.

- u ležećem položaju odmah krene plakati

- trbuh na trbuh: probala, ali nisma spretna pa nisam uspjela

- nemam siloviti LD, jer u periodima kada ona lijepo doji, zna se nositi s refleksom, a često plakanje počinje prije nego refleks uopće krene, tako da mislim da nije povezano s tim

- što se tiče refluksa, više je to bilo savjetovanje s pediajtrom, nitko ju nije slao na nikakve pretrage


Inače, zaboravila sam spomenuti, a ne znam da li ima veze - ona je neurorizično dijete. U rodilištu je imala infekciju koja je uspješno izliječenja antibiotskom terapijom. No UZV mozga je pokazao maaalo krvarenje 1. stupnja. Sutra idemo kod neuropedijatra, ali ne znam da li ovo može imati veze s tim.

lana banana žao mi je što su vas snašli ovakvi problemi. Nije lako kad si po cijele dane sam s malim njurgavcem, a osobito ako brineš je li sve OK.
Busy Bee ti je postavila pregršt vrlo važnih pitanja, pa bi bilo dobro da krenemo od njih.
Mene još samo zanima što te je navelo da pomisliš da se radi o refluksu?
Drago mi je da beba dobiva dovoljno na težini.
Koliko beba spava u danu? Ima li periode da je budna a da ne plače i ne ljuti se?
Jesi li probala neke od strategija za umirivanje:bijelu buku (zvuk sušila, usisavača), swaddling (povezivanje u štrucu), kontakt koža na kožu?
Koliko puta dojite u danu? Vidim da se po noći ne ljuti kad doji, koliko imate noćnih podoja?

Nestao je odgovor koji sam poslala pa ću ponovo...

Nažalost, iako bi sling bio od velike pomoći, ona negoduje u njemu, općenito joj pozicija kolijevke ne paše. Što se tiče dojenja, ona ima par dobrih dana, koji su popraćeni uglavnom večernjom nervozom i obično u takvim danim doji često... traži svaki sat, sat i pol... znamo imati po 15-16 nacicavanja u danu. Oni loši dani, odmah krenu od jutra i vrtimo se u krug cijeeli dan. Budi se, meškolji, ja ju uzimam iz kinderbeta i nudim dojku - tu se onda rasplače, čim ju stavim u poziciju za dojenje, primaknem ju, a ponekad samo lizne bradavicu, okrene glavu od mene i zatim kreće plač. Moram naglasiti da ju oduvijek dojim na zahtjev i ne čekam da dijete plače već joj nudim kad god vidim znakove gladi. Ne dajem joj ni dudu ni bočicu, no često prstiće stavlja u usta i cucla ih.

Po noći obično doji 3-4 puta, no eto noćas je jela u 1 sat, pa u 5.30, pa u 10.00, pa u 13.30 između bi bilo navlačenje i smirivanje... evo sad je odspavala pola sata, probudila se, ja joj ponudim - a ona lizne i okrene se, a prošlo je 2 sata od zadnjeg hranjenja.

Ima uredno mokre pelene, u dobrim danima obilno mokre, u onim lošim danima, su malo manje obilne.

@BusyBee hvala na podršci, šaljem ti odgovore na tvoja pitanja:

- stolice su ponekad normalne, one obilne su rijetke i pjenušave i malo tamnije... većinom su žuto smeđe boje, no ponekad se zalomila i koja zelenkasta stolica. Samo jednom je imala malo sukrvice u stolici, pedijatrica je rekla da pratimo ako se ponovi. Na sluz u stolici isto pretjerano nije reagirala (inače malena ima sluzi u nosu, često joj čistim nosić).
- zrak: mislim da se često naguta zraka, pogotovo kad plače... dosta ju držim uspravno, nekad se podrigne, a nekad ne... zato često prducka
- plače ponekad čim ju stavim u položaj za dojenje, nekad čim ju primim, nekad čim vidi dojku, nekad proba pa nakon par gutljaja krene plač
- možda ležećki najčešće plače, ali često i u naručju
- probale smo trbuh na trbuh, ali ja sam malo nespretna pa nam nije išlo
- mislim da nemam siloviti refleks otpuštanja mlijeka jer se u dobrim danim čisto lijepo nosi s njim, a često se rasplače prije nego što refleks krene
- refluks sam ja komentirala s pediajtricom, inače sumnjam na njega jer često bljucka, štuca, u zadnje vrijeme je promukla, često čujem kako joj se digne sadržaj želudca i vrati se nazad uz njezin kiseli izraz lica (inače ja imam problema sa zatvaranjem sfinktera, refluks mi je dijagnosticiram prije 3 godine)


@tomita i tebi hvala, evo odgovora:

- beba ponekad spava 2,3 puta po pola sata, ponekad uspije odspavati i sat vremena
- ima periode da je budna i ne plače
- probala sam sve strategije, buka je jako rijetko upalila, swaddling ju uznemiri, od početka je nemirno dijete i ne voli umatanje (već se u rodilištu izvukla iz jastuka), i kontakt kože na kožu smo probali
- po danu dojim u dobrim danima po 15 puta, a u ovim lošim po 7 puta jedva
- po noći 3-4 puta, kako kada... ali eto noćas je samo 2 puta


Zaboravila sam spomenuti da je ona neurorizično dijete, u rodilištu je imala infekciju koja je uspješno izliječena antibioticima, ali UZV je pokazao jako malo krvarenje 1. stupnja. Ne znam da li ima veze, ali sutra idemo kod neuropedijatra.

Moja je znala tako plakati i odbijati i dojku i bocicu ( izdajala sam se zbog drugih razloga), nas problem jesu bile kolike. Proslo je tek s tri mjeseca. Od 4 na dalje je dojenje bilo pjesma.
Nadam se da ce sto prije proci :love2:

Samo za utjehu - i mi smo imale sličan problem.
Moja curka je od 5 tjedana pa sve do 3 i pol mjeseca plakala nakon skoro svakog podoja..Cicala bi doslovno pol minute ili maksimalno minutu-dvije i onda u plač...I isto je jako bljuckala..Na početku sam bila očajna i pitala se od čega to dijete živi..Kad sam joj pokušala dati prvo AD, pa onda izdojeno mlijeko na bočicu, nije htjela.. I onda sam počela vagati popiškene pelene i vidjela da definitivno uspije posisati nešto i u tako kratkom vremenu..Nudila sam joj cicu i dalje svako malo..Došla prva iduća kontrola,dobila 900 g u 5 tjedana..
Uglavnom, zašto je plakala ne znam ni danas. Prošlo samo od sebe. To plakanje negdje s 3 i pol mjeseca, bljuckanje oko šestog mjeseca..
Isključivo sam je dojila do 5 i pol mjeseci.Sad ima skoro dvije i pol godine i još uvijek cica..

Možda ću i ja odmahnuti rukom kao i moja pedijatrica i reći: KOLIKE! Očito ju nešto muči, boli, tako kad ju stavim na svoje rame osjećam kao neke leptiriće da idu po njezinom stomaku, kao da crijeva pojačano rade.

Hvala vam svima na podršci, stvarno me neopisivo tješi što nisam sama. Mislim da ću za vikend otputovati kod svojih pa da mi malo pomognu, 2 put je teže kad si sam.
Hvala još jednom!

Moram priznati da sam prije nego što sam rodila razmišljala o dojenju kao o jednom predivnom iskustvu i pitala sam se zažto brojne žene danas tako lako odustaju... Sad vidim zašto... Ali ja ne odustajem, ne, ne... Idem do kraja pa kud god puklo!

Nisam bila uopće sigurna da li da pišem o svojoj N, ali ako će ti pomoći da znaš da nisi jedina.

Problem koji ti opisuješ ja imam već punih sedam mjeseci, da, da vjerovala ili ne.
Tražila sam pomoć od svjetski poznatih IBCLC i kopala sve što se iskopati da i nakon sedam mjeseci još uvijek nisam našla odgovor zašto odbija dojke (obje), zašto je nervoza na dojci i zašto tako često radi velike pauze između podoja. Ona je atopičarka pa sam za probu izbacila skoro sve što se jesti da, ali uzalud, stanje je uvijek slično. Ima dobrih perioda.
Ne znam što me gura dalje, možda to što prolazim jednu edukaciju za dojenje pa stalno imam u glavi važnost dojenja, važnost upornosti i sl.

Ona neće sisati ako nije doma, nema šanse, proći će i po šest sati od podoja i neće sisati.
Takva je!

Prošli mjesec je imala pad na težini, totalno prestala sisati i jesti. Dohranu odbijala.
Sad je nešto bolje, dohranu prihvaća i dobro pojede što joj ponudim, dojenje uvijek isto, kao da joj je kazna.

Lana banana, ja bih samo dala savjet u vezi slinga: nemoj ju nositi u polozaju kolijevke, nego isprobaj polozaj prsa-o-prsa. Ja sam svoju nosila tako od rodenja, jedino taj polozaj joj je odgovarao , a s obzirom na probleme s kolikama/refluksom/zeludcem- i tvojoj curi ce taj polozaj vrlo vjerojatno odgovarati, stavi ju kad je mirna ili dok spava i nakon sto sama prvo isprobas kako postaviti bebu u polozaj ( ja sam stavljala plisanog medu za vjezbu :-) )

S obzirom na ove leptiriće što osjetiš jeste li probali s masažom trbuščića?
A s onim jastučićima s košticama što se ugriju?
Sad nabacujem ideje, vidim da ste svašta pokušali.

Sve draga Tomita, ali ništa ne pomaže... evo upravo je imala malo zelene stolice... probudila sam je nakon što je spavala 3 sata. Valjda se izmorila plačući. I sad mi je jela usporeno i uspavano.

Ja sam sa svojom kćeri prošla teških tri mjeseca grčeva. Već u rodilištu počelo je plakanje. Ona je gutala mlijeko i zrak u isto vrijeme i, iako imam puno iskustva s dojenjem i sve sam prošla i znala, nikako nisam uspjela da ne guta toliko zraka koliko je gutala. Pa smo se stalno mučili s dojenjem i plakanjem. Nešto kao i tvoja beba, povukla bi i počela plakati. Ni ja više nisam znala u čemu je problem, svašta mi se motalo po glavi..čak su me tu zezale mame kako sam smiješna sa svim tim temama i pitanjima a radi se o četvrtom djetetu. Ali kad ti dijete konstantno plače, vidiš da nešto ne valja, onda ti se tisuću misli roji po glavi. Vodila sam je tri puta u tri mjeseca kod doktorice (nevezano za redovne kontrole) jer sam bila uvjerena da joj je nešto drugo. Tražila sam da joj vade krv i mokraću i sve je bilo ok. Bili su grčevi ipak. Ona je imala tu nekakvu čudnu tehniku cicanja koju je promijenila nakon nekog vremena ali skoro tri ipo mjeseca ona je plakala doslovno od jutra do mraka-stalno. Srećom, noću je bila mirna pa me i to tješilo-da je ntšo ozbiljnije u pitanju nebi valjda noću bila mirna. Kakva je tvoja noću? I meni su rekli da kod većih problema (pogotovo refluks) bebe ne dobivaju dobro na kilaži pa me i to držalo-tvoja je super dobila.

Znam da ti je teško jer si sama, jer se trudiš i želiš joj pomoći ali neka te drži misao da ni grčevi ne traju vječno. Mojoj curki ko da je netko stisao dugme jedan dan-pretvorila se u totalno drugo dijete, ko rukom odneseno sve boljke su nestale a ona se počela smijati i veseliti svijetu oko sebe.. naravno da nisi sama, ima nas tu koliko oćeš koje smo to prošle, samo ti piši, pitaj i čitaj-mene forum spašava u takvm situacijama

Nama je pomagalo dojenje u polumraku i polusnu. Kad bih vidjela da se meškolji i da se počinje buditi, prištekala bih ga i sisao je bez velike borbe. Čim bi se potpuno razbudio, krenule bi borbe i negodovanja. I trajalo je to dosta dugo, 3-4 mjeseca sigurno. Kolike nije imao.

Evo, ja cu ti samo jos potvrditi da mozes u marami/slingu staviti dijete u skroz okomit polozaj, mozda ne skroz visoko na rame, ali u slingu osobito, mozes poprilicno visoko (kao da je nosis naslonjenu na rame, drzeci je pod guzom s jednom rukom). Probaj pronaci na netu i nastimati je, preporodit ces se, ako joj inace taj uspravan polozaj godi.
Sto se tice polozaja za dojenje, ako se osjecas nesigurno, probaj je postaviti u polozaj u kojem voli sisati i u kojem se osjecas ok i kad se pristeka i kad se opustite, lagano sebe i nju prebaciti u taj drugi polozaj. U njemu djeca obicno lakse hvataju dojku, jako su blizu mami pa se umire, a trbuh-na-trbuh bi joj mogao pomoci i da joj se ublazi nelagoda u trbuscicu, toplinom i blagom masazom uslijed dianja (tvog i njenog) + uspravniji polozaj ce pomoci oko vracanja mlijeka, ako ga stvarno ima (a vjerujem da bi mogla imati s tim problema, cim to primjecujes).

lana banana ja vjerujem da su to početničke muke :love2:
nisu sve bebe jednake i ni ne ponašaju se jednako, možda joj treba malo više vremena da se probava ustali, dobije ritam i profunkcionira
ima nas još mama koje muče slična pitanja i problemi ali ja to doživljavam kao nešto što je kratkoročno i čega se za neko vrijeme neću ni sjećati
dobro je da dobiva na težini i napreduje, nekako mi je osobno to najbolja utjeha
evo moja od noćas stalno se vrti, proteže, nemir teški - posisa 5 min. i više neće, podrignuti ne može, vrpolji se i izvija na ramenu
pa zaspe malo, onda sve ispočetka.
ima dana kad sisa odlično, spava odlično i sve po redu
nosimo se u marami ponekad, ponekad pošizi čim je stavim

vjerujem da ti je naporno jer si većinom sama, mm ipak dolazi ranije i pričuva je dok se ja odmorim ili odem malo u vrt da napunim baterije
ako možeš otići svojima, pa otiđi, puno će ti značiti da te netko odmjeni na pola sata bar
i javi nam se još, mi se svi međusobno ovdje tješimo i podržavamo i žalimo i super da je tako :heart:

Drzi se Lana!

I moj je neko vrijeme plakao cim bi vidio sisu ili cim bi ga stavila u poloaj za dojenje. Mislim da je to ocelo s jedno dva mjeseca i bilo je povezano s odlaskom u drugi grad na neko vrijeme, biravkom od mojih (i gomilom novih ljudi oko njega od kojih su neki bili tu i kad smo dojili...) i odvajanjem od tate na jedan dana. Dobro je jeo samo u snu i polusnu. Tako da sam ja brzo odustala od pokusaja da ga nahranim dok je budan. Ponudila bi mu dojku, ako bi odmah zaplakao, ja bi je brzo spremila i idemo dalje. Rekla bi mu, ok mai, jest ces kad budes spreman. E, al cim bi ga uspavala (nosenjem) i stavila unas krevet, on bi se probudio i trazio jest i onda bi zaspo jeduci. I svaki put kad bi se poceo budit dala bimu jest... pa bi cesto popapao i nastavio spavat sto isto nije bilo lose :) to je trajalo neko vrijeme, a onda je polako poceo jest i budan. A najdraze mu je kad on lezi na ledjima, a ja izna njega i kad tako papa.

Noć nam je prošla uobičajeno dobro.

Hvala svima na ogromnoj podršci, poslušat ću neke savjete i pokušati ih primjeniti, a nadati se da je to samo faza i da će to ubrzo proći.

Istina je da kolike ne traže uzrok samo u fizičkom podražaju, već i u psihološkom. Možda njoj samo treba malo vremena da se privikne na sve. I na bolni trbušćić i na svoju okolinu. Nekad je stvarno rješenje da ju primirim noseći i pokušam uspavati. Uvijek mislim da će bolje jesti kad malo odspava. Šteta što ne može duže odspavati po danu, nekada je to pola sata, a nekada samo 15 min. i često se budi u plaču.

Danas smo kod neuropedijatra, u nedjelju krštenje i onda putujemo kod mojih. Ipak ću riskirati s promjenom okoline, ako meni bude lakše, vjerujem da će i njoj biti.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Nama je pomagalo dojenje u polumraku i polusnu. Kad bih vidjela da se meškolji i da se počinje buditi, prištekala bih ga i sisao je bez velike borbe. Čim bi se potpuno razbudio, krenule bi borbe i negodovanja. I trajalo je to dosta dugo, 3-4 mjeseca sigurno. Kolike nije imao.

---

Ovo je podrška meni da nisam jedina :)

Čim se prije pomiriš i prihvatiš situaciju bit će ti lakše.
Teško da će okolina biti puna razumjevanja, ali budi ti jaka.
Bebica ti je malena i zahtjevna, a ri moraš sebi i njoj naći način
da prebrodite dane, da imate svoje rituale, svojw tajne.
Danas će to biti jedno, a već sutra ćeš tražiti novo rješenje i tako
u krug dok ne poraste.

I ja sam sa 6 mj. starosti išla na pregled za refluks, ali kad
su vidjeli da dijete uredno dobiva na kilaži rekli su da je sigurno
sve u redu, a tako je i bilo. I normalno je to bljuckanje za male bebe.

Nadam se da je to i kod vas slučaj i da će sve biti u redu.
Vi se još upoznajete, tražite svoje načine i tako ti je to sa malim bebama.
Samo nemoj da te okolina obeshrabri i u jad baci jer
ne zaboravi da je to tvoje dijete i da je jedinstveno sa svim svojim potrebama!
:love2:

Da, okolina zna biti ponekad obeshrabrujuća, zato tražim odgovore na ovom forumu i više nikome ne vjerujem osim vlastitom instinktu... Neki su mi govorili: beba ti je gladna, ja bi joj dala bočicu! Neki su rekli da mi mlijeko nije dovoljno kvalitetno, da bih trebala jesti puno više masnije hrane, a ne voće koje jedem. Neki da je to sve došlo od moje nervoze i da sam ja odgovorna! Bilo je raznih savjeta iz moje bliže okoline koji nisu od neke pomoći, tješi me jedino što mi mama nikad nije prigovarala i prihvaća to kao normalno i ne miješa se sa savjetima koji će me obeshrabriti. Ja sam samo čekala vaganja da se uvjerim da dijete dobiva dovoljno na težini i tek u tom slučaju, da sam morala, popustila bih s AD-om. Ali nadam se da do toga neće doći. Drago mi je što stvarno napreduje dobro.

Puse svima! :zaljubljen:

Samo da vam se javim i pohvalim kako već 3 tjedna dojimo bez problema, plač (kolike) je nestao, a nas 2 uživamo u svakom danu. Otkad nam se popravilo raspoloženje, puno bolje spava po danu i napokon smo uspostavile neki ritam. Puno se smijemo, igramo i zabavljamo, a k tome još uvijek dojimo i lijepo napredujemo!

:-D super!

Bravo! :)
Super da si bila uporna. Malena se privikla na ovaj svijet :)

super!

lana ovo je tako divno pročitati, uživajte :grli:

Bravo :)