Znam da ima nekih tema o problemima rezanja noktića u arhivi, ali očajni i tražimo pomoć iskusnih roditelja. Prošli smo 2,5 godine, dakle, nije više mali da ga možeš smuvati. Izrazito živo i tvrdoglavo dijete. Dječak. Ne samo da NEMA NIKAKVE šanse na budno, nikad mu u životu to nismo uspjeli, nego sad više ne da ni dok spava. :-o
Kad je bio manji, bio je preživ, ne bi mu se usudili, kad je porastao u startu odbija. Točka. Sve vrijeme smo imali šemu rezanja noktića kad spava poslijepodne ili po noći. Međutim, zadnjih mjesec dana DOSLOVNO na dodir stopala se budi i kreće plač i, naravno, nervoza. Em ga probudili, em mu prčkali po stopalima, poludi! Jadan.
Nema nikakve traume, nikad nije bila situacija da ga je netko slučajno bocnuo ili okrznuo škaricama pa da se toga dan-danas sjeća. Ne. Ali mi u zadnje vrijeme kaže "mama, ja se boooojim", "mama, mene će to booo'jeeeti". Nema koju više taktiku nismo poduzeli. Od ljubazne, nježne, prijetnje (da će ići kod doktora), pozitivnog nagrađivanja (vidi šta će ti mama dati ako). Neće i neće. Užasnuta sam, jer sad više nemamo ni noć. Razrezala sam ne znam koliko čarapica, jer se budi na skidanje čarapa. Sad više ni to ne pali. Jer mora imati čarapice na nogama i kad spava. To mi je dodatni problem. Prvo skinuti čarapice, a onda sređivati nokte. Znala sam mu oblačiti veće čarapice na noge da lakše kliznu ili mu oblačiti neke koje su unaprijed razrezane, ali i to je brzo skužio i ne da, hoće svoje standardne. Ma koma, svemu nam je doskočio.
Da mu sad netko vidi noktiće na nogama mislim da bi zvao socijalne službe. Na rukama nema problema da po noći (naravno!) režemo, na to uopće ne trza, ali na nogama. :-o
Očajna sam. Evo mi već danima i noćima samo o tome razgovaramo i pokušavamo dokučiti. Noćas smo navili sat u 2h i neuspješno probali srediti noktiće na nogama, odmah se probudio, odustali. Onda smo navili u 5h, da probamo opet. Ma, nema šanse! Dodirneš mu ČARAPICU trza se, dva-tri trzaja i budan je. Šta je to!?
Molim savjet onih roditelja koji su prošli isto. :-(
