Printable View
Moje derle ima veliku želju trenirati karate. U mjestu u kojem živimo imamo mogućnost i za karate i za judo i za taekwondo.MM i ja nemamo baš nekog pojma o borilačkim sportovima,ali smatramo da bi bilo dobro da nešto uzme i za duh i za tijelo.
Malac spominje karate jer je jedino za to čuo.:mrgreen:
Imamo fore do kraja kolovoza za odluku.
Mislim da ti je karate od ta tri sa najmanje ozljeda, jer je beskontaktni.:-)
Moje troje djece trenira karate i super smo zadovoljni.
Moji isto treniraju karate. Preporucam. Vrlo korisno za motoriku i disciplinu.
karate je zaaakooon! :-D
Nema par dana da mi je prijateljica, nekada prvakinja HR u taekwondo-u rekla: bude li (beba od 8 mj.) ikada htjela na neku borilačku vještnu, usmjeri ju u nekontaktne aikido, karate... mene je taekwondo uništio. Toliki udarci u glavu, nikad ne znaš kakve posljedice mogu nositi.
Kao dugogodišnja karatistica, trenerica i sutkinja u karateu glasam (naravno) za karate! Sport je zapravo vrlo nježan, borbe bez dozvoljenog kontakta bližeg od 20-ak cm (udarac se samo markira), pun ljubavi prema pravilno izvedenim pokretima tijela, prekrasan način samodiscipliniranja (psihičkog i fizičkog), a izvođenje kata (neborbeni dio) zapravo podsjeća na malo žustriju koreografiju ;)
http://www.youtube.com/watch?v=eI2AjEWJWHs
http://www.youtube.com/watch?v=JTEnk...eature=related - grupno izvođenje
Kao žena judaša navijam za judo. Daleko od udaraca, nenasilan, a savršen sa samoobranu.
Velika prednost što ga mogu trenirati svi, visoki, mršavi, debeli, maleni...apsolutno svi pa čak i smotani, netalentirani i sl. jer je spor takav da svatko nađe ono što mu najviše paše!
Muž mi je ujedno i trener pa gledam svu tu dječicu dok treniraju i nema boljeg i goreg, jer svatko ima svoje "bacanje" koje mu leži i način na koji to radi!
Meni se najviše od svega sviđa što ga "ljubi ulica", mm je do sada mnogo puta izbjegao sukobe zahvaljujući sportu, a prednost je što nema udaraca, nasilja i sl. samo zahvat kojim onesposobi onoga tko napada.
Moram se pohvaliti da sam ponešto naučila i ja u ove sve puste godine braka ;-)
I da zanimljivo vole ga i curice!
ocito svako svog konja hvali...
nama su svojedobno objasnjavali da je judo bazicni borilacki sport i da je zato najbolji bas za najmanju djecu. B je trenirao judo od 5. godine, kasnije mi prekinuli iz nekih nesportskih razloga.
Cathy, gdje ti klinci idu?Citiraj:
Cathy prvotno napisa
I od kojeg uzrasta?
Ja bih svoh preenergičnog odvela na karate (navodno je u Dubravi odličan klub) da se malo ispuca.
Imaš pp.Citiraj:
apricot prvotno napisa
tae kwon do nitko ne hvali
Taj nam je najbliži, počeli smo taman
ne znam, nije loše za njih pogotovo kad su mali, izgleda mi.
bila sam skoro na svakom treningu, u mlađoj smo grupi, nema još borbi, preko pola treninga je zagrijavanje i vježbe razgibavanja
poslije uče forme, udarali su svako cca 5. trening u neke predmete(ne znam kako se zovu, ko gumirani)
Možda kad dođu do plavog pojasa postane opasnije...
mi idemo na capoeiru i odusevljeni smo svi skupa.
osim sto nema kontakta, uce se ritmu, disciplini, plesu, uce o brazilu, povijesti brazila...ma super <3
evo, prosle godine je mala isla na taekwondo. njoj je bilo- dosadno.Citiraj:
makita prvotno napisa
vise se radi na motorici i razvoju, no tada je paralelno isla na kosarku i u usporedbi s njom taekwondo joj je bio prestatican, pa je nakon pola godine, odustala.
no, nema kontakta kod tako male djece.
rosa, o kojoj dobi djeteta pricamo?
Da, košarku bi volio moj stariji, ali nam je malo daleko, nekih 25 min pješke, a zimi mi je to malo :/ daleko
Mislila sam da ide bar neko vrijeme na taekwondo, možda godinu, dvije dok malo poraste da može bar katkad do košarke sam. Autobusne lijnije do tamo nema. Kakav ti je Split, iz bilo kojeg kvarta možeš autobusom samo do centra grada :ljuta jako ljuta:
i mi smo ovu godinu prosli bez kosarke jer su ju izbacili iz vrticke dvorane s terminom u 4 i prebacili u skolsku s terminom u 7 :prekasno:
sto se tice udaranja u spuzve (zaboravih i ja kako se to zove) to je jedino sto je lei bilo zabavno :lool:
Ja sam isto dobila preporuku za judo, naravno od judaša.
Ma mislim da je u toj ranoj dobi svejedno, bitnije mi je kakav je trener.
Citiraj:
leonisa prvotno napisa
6,5
čitam vas,:klap:,
skupljam info i dalje
moja preporuka karate
trenirala sam ga u djetinjstvu i jako mi je žao što sam prestala
i danas se sjećam te pozitivne energije i samopouzdanja nakon svakog odrađenog treninga
moja starija je isto išla od 4. te godine i bila sam oduševljena onim što su tamo radili
mi smo zadovoljni sa judom. trenira ga šest mjeseci, nije puno, ali dovoljno da se vide pomaci na bolje u smislu sammokontrole, samopouzdanja, poštivanja autoriteta. naravno, dijete sazrijeva samo po sebi, ali mislim da je i judo tu puno pomogao.
Jedna zanimljivost, u ove četiri godine vrtića, tete nije baš nešto doživljavao, dijelom je kriv njegov tvrdoglavi karakter, a dijelom su i one krive , nisu se postavile kako treba, mislim da su bile preblage kada se trebalo postaviti. Ali trener...to je druga priča, nevjerojatno. Da je samo to, meni bi to bilo dovoljno :-)
Ubacit cu se u temu. Razmislite malo o golfu. Golf je odlican sport za dijete jer osim tjelovjezbe uci vase dijete i odgovornosti i lijepom ponasanju. Mozda vam zvuci dosadno ali probajte i vase dijete ce se zaljubit u taj sport. Golf klub u zapresicu je imao besplatne treninge za djecu i mislim da im je cak i opremu posudjivao. Raspitajte se i nemojte imat predrasuda jer golf nije nista skuplji od nogometa. To je jedini sport gdje igrate protiv sebe i za los rezultat ste krivi sami. Nema sudaca a protivnik vam je vjetar
A sto se tice borilackih vjestina,trenirao sam kick box i stvarno mi je pomoglo puno puta obranit se ali imajte na umu da samokontrola mora biti savrsena jer bezazlena provokacija moze izazvati opasne radnje kod borca
Nemam predrasude prema sportovima,osim,što,kao i svaka majka valjda, želim zaobići sportove s većim postotkom izljeda.Mi bi najradije nešto u bazenu,al nam nije u blizini.
Jole,golf odpada jer,em ga nemamo u našem gradiću,em malac nema apsolutno nikakve želje.
Osim toga,treba nešto gdje se može fizički dosta iscrpiti,ono,da se pošteno iznoji.
Borilački mislim da su dobri jer je baš naglasak (tako sam bar čula,iskreno,ne znam skoro ništa o niti jednom :oops:)
na odnosu duha i tijela.Postavljanje i poštovanje granica vlastitog i tuđeg prostora,jačanje samopouzdanja,
rad na unutrašnjoj snazi i samosvijesti. To mom djetetu treba.On je toootalni ekstrovert,kolerik.
Eksplozija u sekundi,što na umu to na drumu-tip.
Naravno da mi kao roditelji u suradnji s našom predobrom tetom iz vrtića jako radimo s njim i veliki je napredak u smjeru kontrole i poštovanja autoriteta (autoriteta u pozitivnom smilsu riječi).
Vjerujem da mu sport vođen dobrim trenerom u pozitivnom okruženju može samo pomoći.
MM i ja smo tek u zreloj dobi spoznali kolike rupe imamo zbog toga jer se nikad nismo bili "sportski" tipovi.
Zato je naše dijete sušta suprotnost i njemu je cijeli dan samo sport na pameti.Ravnoteža u svemiru.:mrgreen:
Nemoj me krivo shvatit,ja sam poceo trenirat borilacke vjestine u osnovnoj skoli jer sam isto bio eksplozivan. Puno puta su mi pomogle te vjestine,ali me jednom kostalo noci u policijskoj stanici i tuzba za nanosenje teskih tjelesnih ozljeda. Rugby je super sportCitiraj:
rosa prvotno napisa
Nije lose obratiti paznju na to sto pise Jole&Titi. Jednom prilikom je MM (koji nit je mali nit je lagan) rekao malom koji je tad imao desetak godina da mu pokaze kako to ide, kako bi on nekog srušio. Mali ga je presavio u dva poteza, ovaj nije mogao sebi doć, prvo ga je iznenadila brzina, a ondak i preciznost.
I ponekad me uhvati frka, "šta ako upadnu u neku tuču u školi pa nekog ozlijede". I onda pričam i pričam i objašnjavam. Al na sreću i trener priča i objašnjava.
Meni je ljudskost trenera na prvom mjestu, tako da treniramo taekwando. Ne planiram da to bude životni izbor, ali za prve godine uz dobru ekipu, predivne ljude, dobar trening - čisti as. Da je takva ekipa na karateu, išli bi na karate...
naš prijatelj, zaljubljenik i trener karatea, kaže da bi karate trebali početi trenirati s početkom škole. prije, eventualno judo. moj j je išao na karate s 5 godina i bilo mu je užasno dosadno, učili su samo kate i tako mali da jednostavno nemaju za to koncentraciju.
ovisi, naravno i o treneru (najviše), zahvaljujući ovom iskustvu, izgubio je interes za borilačke sportove.
iako, kasnije se ispostavilo da njemu individualni sportovi ne leže, sve mu dosadno, pravi društveni blizanac :mrgreen:
Ja sam doma u svojoj sobi po noći pa sve do jutra ternirao Ninjutsu i postao sam Ninja Majstor.Ali ono... Cijelu noć.Full cijelu noć.To je bilo 2010. godine, par dana poslije Božića, točnije 28.12.2010. A 2099. godine na proljeće sam trenirao Muay Thai u podrumu. A 2008. i 2009. godine sam trenirao Kickboxing i dobio sam žuti pojas iz Kickboxinga, a onda sam ga prestao trenirati.Citiraj:
rosa prvotno napisa