Printable View
Uskoro mi je termin, a imam curicu od 2,5 godina. Iskusne cure, imate li neki savjet kako se pripremiti za novog člana da se što prije i lakše ufuramo? Kako je najpametnije da organiziram pomoć? Što je vama pravilo najveće probleme? Što bi me moglo iznenaditi?
Možda ti ova tema pomogne:
http://forum.roda.hr/threads/60808-p...ijekom-babinja
Ovo i mene zanima, posebno kako ste se organizirale oko starijeg djeteta/djece. Moja curica ce imati 3 godine kad rodim, termin mi je usred ljeta... MM ce uzeti 3 tjedna GO i biti s malenom naravno dok sam ja u rodilistu i s nama doma kasnije. Mama ce mi sigurno dolaziti skuhati ili donijeti skuhano, pospremanje imam rijeseno... Ono oko vega se dvoumim je poslati trogodisnjakinju s bakom i dedom na more ili radije ne?
Zao mi je da cuci u Zg usred ljeta kad ima s kim i gdje otici, ali ne bih htjela da se osjeca odbaceno naravno. Isla bi s mojima s kojima je vec bila sama na moru i na njih je dosta vezana, pustila bih ju na recimo tjedan dana i to tek nakon sto bi bila s nama doma pre dane da se upozna sa sekicom (time se ja odricem mamine kuhinje ali prezivjet cemo :).
Sto vi mislite?
Iz svog iskustva znam da će ti biti naporno u početku ali ipak, ja osobno nebi razdvajala djecu još. Mislim da su ti prvi tjedni ključni za povezivane a i taj osječaj odbačenosti je moguć Ustvari, teško je znati šta se događa u malim glavicama...
MM nije imao godišnjeg pa sam bila sama s njih dvojicom, hormoni su mi ludili, mali je bio ma sisi non stop, stariji me se zaželio i uporno je privlačio pažnju. Vukli su me na dvije strane cijeli dan, jedva sam stizala skuhat...stvarno mi je to bio jedan od najtežih perioda u roditeljstvu (do sad) ali mislim da je vrijedilo jer čim smo se malo organizirali sve je nekako krenulo na bolje, čak su i oni prestali biti toliko zahtjevni. I sad su super, igraju se zajedno, stalno se grle i ljube...ma baš se obožavaju.
ja bi pričekala da beba dođe pa onda pitala stariju da li bi išla s bakom na more ili bi rađe ostala doma
s klincima se da lijepo dogovoriti
prošle godine su moji odlučili da bi ostali s nama doma
moji su istina bili stariji ali ne sjećam se ni da je s prvim bilo problema kada se je E rodila a on je imao točno tri godine
nakon zadnjeg poroda odmah sam ostala doma solo s njih troje
a porod je bio :-o
mene su spašavali dva sata 5 doktora ( i kirurg i pola ginekologije,dobila sam devet doza krvi ,nakon poroda su mi rekli da sam im uzela 5 godina života )
igrom slučaja MM nije mogao ostati doma kako smo planirali
klincima smo doma objasnili da se ja moram malo oporaviti i da će trebati neko vrijeme da budem ona stara
čistila nisam ništa,samo sam im dala jesti,kuhala sam brzinske stvari
neke stvari sam skuhala prije pa sam zaledila
a sa velikim klincima sam se bavila tako da smo razgovarali dok sam se ja odmarala ili smo se zajedno bavili s bebom
klinci mi u zgradi imaju prijatelje pa su išli na igranja ( beskrajno hvala susjedima na gostoprimstvu :naklon: )
i nekako je prošlo
inače mislim da je najvažnije uključiti odrasle klince u brigu o bebi onoliko koliko oni to žele
znači pričuvati će brata dok sam ja na wc-u ali ne očekujem da ga zabavljaju pola sata
isto tako sam pazila da se njihova rutina ne poremeti
i funkcionira super,jako se svi međusobno vole
Ja sam imala jednu sliku kako će izgledati kad beba dođe kući, a na kraju ispalo drugo. Planirala sam ih ostaviti bar tri tjedna kući, kao da se svi priviknemo. Međutim, već nakon tjedan su poželjeli u vrtić jer smo seka i ja dosadne :mrgreen:
Svatko najbolje pozna svoju djecu, ja sam sigurna da bi moji loše podnijeli da sam ih dala baki i djedu pa makar i na tjedan dana.
Winnerica, onaj topic nakon poroda me samo iživcirao :) čudesno kako su ljudi svadljivi i netorelantni prema različitima od sebe, pa skoro su se žene potukle oko rasprave jer treba pomoć ili ne hehe...
U svakom slučaju, ovo oko pomoći doma mi je otprilike jasno. Ja sam onaj komotniji tip, priznajem, pa mi ne smeta da mama ili svekrva skuhaju i pospreme, a muž mi je sad nakon 2 godine iskustva s prvim djetetom super s djecom i vjerujem da će puno više pomoći nego prvi put. Malo mi je bed što svekrva živi daleko pa kad dođe mora biti od 0-24 ili uopće ne, ali poklonjenom konju se ne gleda u zube :)
mene zapravo još jedino malo mori briga kako će to biti sa starijim djetetom? kako ublažiti ljubomoru (iako ona sad priča da se braci jako veseli)? čini mi se najkompliciranije od svega, kako se ufurati u dojenje, a ne zapostaviti prvo dijete???
Što se tiče starijeg djeteta i ja sam dobila ponudu bake za more tjedan nakon poroda, ali sam odbila jer su mi mnoge cure rekla da dijete nikako ne treba isključivati prvih mjeseci iz svakodnevice. Moja mala ne ide u vrtić, a sad u jesen je ne želim ni upisivati jer imam jako loša iskustva s bebama koje su se premale razboljele od brace/seke vrtićara pa sam radije s oboje doma. Samo bi voljela da oboje djece budu sretni s tim :)
Ja cu svakako kcerkicu piati zeli li na more s bakom i dedom, ako odmah kaze ne nema rasprave, ostaje doma. Ali ako bude htjela ici, koliko ona s 3 godine moze odluciti, da ne bi bilo isti dan da hoce doma (srecom blizu Zg bi bili). Cisto me zanimaju vasa iskustva...
Inace nemam ni ja nista protiv pomoci u kuci, pogotovo od strane mame, i kako MM jako puno izbiva zahvalna sam za svaku mogucu pomoc da se mogu mirno posvetiti bebi.
Jel vidiš?! Sve različito reagiramo na neke situacije u životu; ja bih radije gladna i zmazana bila nego da mi netko po kući hoda (tko nije moj ukućan), osim ak to nije neka plaćena teta... Al to sam ja, nismo sve iste. Fala Bogu. ;) Sretno u svakom slučaju cure!!!Citiraj:
lola3 prvotno napisa
Ja sam od prvog dana nakon izlaska iz rodilišta bila sama, a tome je kriv prelagan porod ;-)
Uglavnom meni je na početku bilo zaista lagano. Bebica mi je bila super i oko nje je bilo malo posla.
Sve tri smo zajedno spavale u krevetu i to je po meni bio veliki plus na strani povezivanja.
Inače, starija kći je prihvatila jako dobro. I danas ne ide nigdje bez seke.
Međutim sad mi je teško, kad je ova mlađa malo veća.
I da, ja cure do sada nikako nisam razdvajala, evo već osam punih mjeseci su zajedno.
Neće biti jednostavno, ali sve smo to izdržale pa ćete i vi. Meni se učinilo da se posao udesetorostručio kad je došlo drugo dijete. No, mentalno su mi izrasle još dvije ruke, naručje se povećalo, dan se produžio i...malo po malo, naviknete se svi.
Morate biti spremne da hormoni rade tako da vam je novorođenče najvažnije, jer je njemu potrebna najveća pažnja i priroda se pobrinula da je mami ono u fokusu. Normalno da će starije biti ljubomorno, ali mudrim postupanjem to se da dovesti na podnošljiv stupanj.
Treba stvarno dobro promisliti prije nego se zaviče na starije dijete, ma koliko opravdan bijes bio. To će starijem djetetu u tim prvim danima biti najteže, jer-htjeli mi to ili ne, ono više nije jedino.
Nespavanje, balansiranje između dječjih želja i potreba, naviranje mlijeka, mame koje pomažu, ali ustvari unose svoj red u naš svijet što isto može smetati, bolovi, umor- sve je to karakteristika ovih prvih dana.
Ali, kad ih gledate skupa kako spavaju, jedno veliko i jedno malo, ma tko sretniji od mame, i odjednom se nađe opet snaga za dalje.
Meni osobno je nakon drugog poroda bilo sve puno lakše i jednostavnije nego što sam zamišljala. Dečko je super prihvatio seku, nakon 3-4 tjedna je poželio ići u vrtić pa je išao samo do ručka. I bilo mi je puno lakše s njih dvoje nego samo s jednim .
ja se nisam uopće brinula kako će stariji to prihvatit. Ni prvi ni drugi put. I on je to tako i shvatio. Kao no big deal...dobili novog člana obitelji. On je naš... Bebe su kod nas totalno zapostavljene..do nekih 7-8 mjeseci :oops: Druze se sa sisom..i to tu i tamo (ni jedan nije neki sisač). Drugo leže i zuje, malo se nose. Mi se igramo sa starijom djecom. Svi idu u vrtić...nema nikakve ekstra ljubomore...Sve lijepo funkcionira.
Meni su tete u vrtiću rekle da ostavim starijeg doma kad rodim...nasmijah im se u facu 8-) Nema veće uživancije nego se mazit s bebom cijeli dan i laganini skuhat ručak...dok se ostatak ukučana skupi. Neprocjenjivo. Svi su obožavani, svi to znaju i super je svima... Bravo ja, koji nepovezani post :klap:
MM ostao doma kad sam drugi put rodila...onda sam shvatila da mi je totalno nepotreban..jer bih ja s bebom spavala. Samo je skuhao i otišao na posao. Svekrvu i mamu ...over my dead body. Radije bih da mi je kuća u rasulu :mrgreen:
ok, moje ima 6g pa je bilo s njom lakse. mozda. no mozda i teze. iako ne trebam s njom trcati, jurcati, davat joj piti, brisat joj dupe, ona ne prestaje s pitanjima, zahtjevima, kuzi da fizicki sada nisam samo njena, no ne kuzi da nisam ni psihicki i da ne mogu uvijek biti joj na raspolaganju odgovarati joj na pitanja ili ju slusati sta prica. naprosto je to prezahtjevno dok beba na sisi place. ili jednostavno od dreke ne cujes.
ja nisam za razdvajanje iz vise razloga- jedan je da dijete treba od pocetka sudjelovati u promjenama, ono je jednak dio obitelji kao i mama i tata. zamislite da tatu saljete nekamo :)
s druge strane, tako se ostvaruje kontakt, bliskost, povezanos.
moja je dosla isti dan u rodiliste. dosla su i djeca od 2-3 godine mojim cimericama.
odvajanje i slanje djeteta, narocito ako dijete to ne zeli, a vecina ih ne zeli i pocinju pokazivati promjenu ponasanja jos za vrijeme trudnoce, moze negativno povezati s dolaskom bebe, odnosno bebu kriviti za to sto je ono "poslano" nekamo. takodjer da je beba sad "ukrala" mamu i tatu.
ono sto je meni bilo bitno je da je muz bio fokusiran na stariju. on je sve hendlao oko nje i davao joj svu mogucu paznju.
pomoc oko kuhanja i pranja mi ovog puta nije bila potrebna.
je oko usisavanja :D
Evo mene iz žestoke rasprave. Neću pametovati, samo ću reći kakvo je moje zadnje iskustvo!
I to između srednje curice koja je tada imala 3 godine i bebe (dečko je već bio veliki i nije mu to bilo novo).
Prije poroda, oboje su bili malo kod jedne i malo kod druge bake.
Znali su da dolazi seka i jedva su je čekali vidjeti. Došli su doma kad sam ja bila u rodilištu i po bebu i mene su s tatom došli oboje.
Iva (starija cura) je tada prvi put bila odvojena od mene i tate i to na tri tjedna. A inače je bila ( i sad je :heart:) dosta vezana za nas i onako nježna.
Uglavno, kad smo došli doma ja se nisam od nje smjela maknuti. Gledala me kao da vidi Boga, i otišla sam s njom u krevet da je pomazim da zaspe.
Taj tren mi se duboko urezao u srce i pamćenje. Primila me ručicama za obraze, gutala knedlu i suze i govorila "Mama, ti ne ideš više u bolnicu, nećeš me ostaviti..." :cry:
Dugo nisam dala da ide igdje osim u vrtić. Tada se bila dosta promjenila, čini mi se da je dolazak bebe na nju dosta utjecao. Ali ona je posebna biljčica, nježna kao latica. (čak sam i temu bila otvorila o tome kako se promjenila)
Osobno, smatram da starije dijete svakako treba ostati uz roditelje i bebu. Djeca su različita i svatko će reagirati drugačije, ali mislim da im je u srcu u večini slučajeva ipak ista stvar, ma kako se oni izrazili i pokazali to na van.
http://forum.roda.hr/threads/59821-q...rag-quot-!#top
Evo čitaj ako ti se da, nema jako puno. :-)
Ja imam dva sina, dobna razlika 15 mjeseci.Citiraj:
lola3 prvotno napisa
Nakon poroda (u 35 tjednu nakon višemjesečnog čuvanja trudnoće) najteži mi je zapravo bio fizički oporavak. Dok sam bila u bolnici na čuvanju trudnoće, svekrva se preselila k nama i čuvala je starijeg sina. To je dobro klapalo. Ostala je još tjedan dana kad sam se vratila, a onda utekla kući jer je i njoj trebao odmor što je razumljivo.
Jedva sam dočekala doći doma ali fizički sam bila u komi nakon dugog ležanja. Nisam mogla sama s djecom van jer je trebalo nositi kolica s 2. kata, a ja sam jedva sebe nosila. Kuhala sam sama, prala sam veš sama, peglala stvarno minimalno (da mi je tada bila sušilica pri ruci, ne bih ni minimalno).
Pomoć:
- muž za redovne tjedne nabavke i slično (s popisom) + šetnje
- svekrva i moji roditelji za nabavke odjeće i slično (pričuvati djecu na pol sata ili odvesti se nekamo) - morala sam kupiti novu odjeću za bebu jer mu je sve od starijeg brata bilo duplo preveliko
- teta čistilica 1x tjedno na 4 sata jer ne bih uspjela sve sama
Prilagodba:
- pranje prozora 2x godišnje, ne češće, a to vrijedi i za puno drugih stvari... kriteriji su prilagođeni djeci
- jelovnik je bio prilagođen da se ništa ne kuha dulje od 20 min - pol sata
- preskakanje ljetnih aktivnosti tipa krečenje i adaptacije, na to smo nekoliko godina potpuno zaboravili
- redovno posvećivanje vremena starijem djetetu dok mlađe ima dnevno spavanje (spasilo me psihički i fizički)
- uključivanje starijeg djeteta u brigu o mlađem (dodaj mi kremicu i slično) da se ne osjeti isključenim
- uključivanje svih gostiju u dnevne poslove (tko naiđe, kuha si kavu i slično ili preuzima djecu dok ja kuham kavu)
Vrijeme za mene - dnevno spavanje
Vrijeme za mene i muža - nakon večere, kad bi djecu strpali u krevet, pa do prvog buđenja
Imala sam sreće da je naše mlađe dijete dobro spavalo (čak sam ga morala buditi za obroke) i nije tražilo da ga se uspavljuje.
Fizički sam bila zombi još dugo vremena, ali eto, sve smo preživjeli i jako je brzo prošlo.
Hvala cure, posebno Peterlin. Ja sam zapravo osoba koja se oko ničeg ne opterećuje i zapravo sam uvjerena da će starija seka voljeti bracu, ali volim imati i činjenice na stolu da lakše sve posložim u glavi. Onda ide lako :D
meni se cini da ne treba radit dramu oko toga, pa nece ni klinci...jednostavno s puno ljubavlju naviknut dijete da ima jos nekog svog i kroz malo vremena sve dode na svoje. meni se ne cini dobar nacin mijenjat djetetu rutinu...ako je islo u vrtic da ide dalje, ako nije islo...koma ga je sad slat...
meni je djecji psihlog rekao neka nista ne mijenjamo prvih nekoliko mjeseci kad beba dodje.
to se posebno odnosi na spavanje.
spavamo u istoj (maloj) sobi, mm i ja, i mali (2,5 g) u svom kinderbetu.
sad smo dovukli i kosaru za bebu.
jedino cega se najvise bojim je da ce beba po noci plakati i buditi starijeg.
kakva su vasa iskustva, jel vas ima jos koji cete spavati svi skupa?
mi planiramo svi skupa u sobi koja je velika. curica spava u kindaču i mislili smo joj staviti novi krevet jer braco stiže za mjesec dana pa bi on u kindač. ako kćer slučajno neće htjeti krevet možda bebi ipak nabavimo neku košaru za početak
meni se noć ne čini komplicirana, valjda jer kćer čvrsto spava. mislim si, ako bude frke, najbolje s bebom otići u dnevnu sobu
Imam 2 sina! Razlika 18mj! Izvrsno funkcionira izmedu njih! Naime kad smo dosli doma on je bio u jaslicama! Stavili smo bebu u boravak i pustili ga da sam otkrije tko nam je to stigao! Od tada on je za njega beba ili bajdo :)! Stalno se mazi, daje mu pusu, grli i sl! Obveze sam rjesavala tako da sam ujutro kuhala nesto brzinski, i zamolila svekrvu da prvih 2tj izvede starijeg u park! Nisam ga davala u jaslice zbog koje kakvih prehlada, viroza! Ostatak dana dok bi beba spavala igrala bih se sa starijim! Kupanje u trenu kad beba opet spava ili ponekad ju stavila u kolica ili AS i uvezla u kupaonu dok uredim starijeg! Takodjer ako je u tom trenu beba bila raspolozena odmah bi i nju okupala,a starijeg posjela na vesmasinu da gleda i pomaze oko kremice i sl. Spavali su i slavaju zajedno u istoj sobi! Nikad se ni jedan nije probudio zbog placa ovog drugog! Naime da krevet zazkripi budni su odmah, ali u gl.djeca ne reagiraju jedni na druge! Danas beba ima 4mj :)! Ima svoj ritam! Ujutro jos uvijek kuham, a ostalo kako stignem! Naime kad smo dosli doma nakon 3 dana, mm je otisao u njemacku na teren gdje je vec 1god! Tako sam i trudnocu odradila sama i straijeg jos vjezbala! Sa 1mj bebe smo i mi otisli za tatom :) Od velike mi pomoci dodje da pomogne oko vecere, i nahrani starijeg sina! Sve ostalo mogu sama, stovise tako mi i pase jer vec imam rutinu i brzinu!
Ako je do sad spavala u tom krevetiću možeš očekivat da će upravo zato jer sad beba trbat bit tu i ona tražit da spava u krevetiću. Kod nas je to isto bio problem, kad je zhabac skužio da će sad zhabica dobit njegov krevetić, nije mu bilo lako, bilo je i suza i ljutnje, al riješili smo, strpljenjem i objašnjavanjem i kompromisom kojim je on bio zadovoljan.Citiraj:
lola3 prvotno napisa
Meni je bilo važno da nema osjećaj da je nešto izgubio zato jer je seka tu nego da je nešto dobio, nešto veliko i važno - seku. Isto tako trudila sam se objasnit mu da i taj dobitak nosi neke promjene pa smo recimo za krevetić imali dogovor da je sekin ali da on može spavat u njemu kad je u pidjami, jer je odjeća koju nosi vani prljava i puna bakterija pa da se beba ne zarazi, bilo bi mu dovoljno par minutica u krevetiću pa bi se prebacio k nama u krevet. Inače nije zapravo spavao u krevetiću nego je samo znao da je njegov i bojao se da će ga sad zbog seke izgubit, ovako smo s tim da može bit u pidjami postigli da nema osjećaj da ga je izgubio a i prostor u kojem beba može boravit kad je to potrebno. Inače smo svi 4 zapravo od početka spavali u krevetu zajedno, samo je zhabica bila povremeno u krevetiću jer sam se tako osijećala sigurnije.
cure, javljam vam se s updateom nakon skoro mjesec dana što nam je došla nova beba. seka ga i dalje jako voli, ljubi ga, mazi, tepa mu. on ju je već počeo sa zanimanjem gledati, seka će očito biti glavna faca :) još uvijek nije skroz lako, ali je starija odlično prihvatila stvari. dnevno ima jedan do dva ispada uz dreku čime valjda ispuhuje ljubomoru. jednom je pitala kad će braco otići, ali se zadovoljila s odgovorom da neće... onaj krevet koji smo složili dan prije dolaska bebe joj se jako svidio i od prvog dana spava samo u njemu. par puta je došla po noći u naš bračni, ali brzo kaže da joj je bolje u njenom i ode :) kinderbet zasad stoji prazan jer mi je ugodnije da je beba kraj mene u krevetu. iako je i kinderbet kraj kreveta, ali nemam pojma zašto mi je ovak ugodnije :) seka se trudi svim silama vikati čim glasnije kad je on u blizini tako da preko dana on gotovo i ne spava osim ako baš čvrsto zaspi. ona je postala puno samostalnija. kaže da će sama na wc pa je ja samo skinem u sobi (s bracom u rukama) i kasnije obrišem... pokušava se sama skinuti i obući. nekoliko puta je sama rekla da ide spavati i zaspala za tren. valjda i nju novi član iscrpi. po noći nam je super jer beba spava od prvog dana uz dva buđenja za jelo nakon kojih odmah zaspi. trudim se da niti ne zaplače nego ga hranim čim se krene meškoljiti pa starija spava čvrsto svaku noć i svi smo naspavani. žao mi je što s njom nemam više toliko vremena, a on je na rukama stalno što otežava igru s njom. ovako pričamo. jedan dan sam s njom otišla na dva sata sama u šetnju i nekad odemo nas dvije same u dvorište dok tata čuva bebu koja spava. bili smo i zajedno u šetnji i to je super, starija bi gurala kolica, jako je ponosna. bude mi muka kad dođemo doma pa treba nju oprati, on se baš krenuo derati kad je gladan i sl. zapravo je psihički jako naporno, čak više nego sam mislila jer nisam očekivala da ću malenog baš toliko nositi, budući da mu je seka većinom preko dana spavala u kindaču. još uvijek mi mama dođe svaki dan na par sati jer se tako osjećam rastrećeno. onda ga ona nosi, ja se družim sa starijom. tata isto puno uskače, on i starija su si sad postali jako bliski...srećom, fizički sam odično jer je porod bio jako kratak i bez rezanja. da nije, vjerujem da bi moj post bio puno pesimističniji LOL