kako uskladiti sedmogodišnjaka i bebu?

Od kad je zavrsila skola u nas doma ludilo. Muz radi po cile dane,ja sama s njih dvoje. Njemu je dosadno jer sam stalno oko nje, ona uglavnom sisa ili je nosam, malo se zajedno igramo. Prije je on bio centar naseg svemira i bili smo dobra ekipa. Sad je tesko. Vodim ga ujutro na kupanjac, popodne na trening, povremeno na neku radionicu, sve prema njegovoj zelji, ali mi ne provodimo vrime s njim - eventualno uvecer prije spavanja. Kad smo doma ja uglavnom nesto zugam-pazi ovo,pazi ono,sjedni ovako, jedi onako...pokusavam prestat. I sve bi to bilo ok da je on prema njoj ok. On je kao obozava, stalno je ljubaka, gleda, zeli se s njom igrat, ali cim ih ostavim same na par minuta ona ceni a on se najcesce smije? na pitanje sta je bilo on kaze nista, ne znam sta joj je i sl. par puta sam ga nasla kako joj jako trese glavom i cesto cim ja dodem on odma povuce ruku i ukipi se. Stalno pricamo kako je ona mala i kako je moramo puno pazit i da se svasta lose moze dogodit i on sve kuzi i sa svim se slaze ali svaki dan sve isto. Mene to vise izluduje, ne znam kako se postavit, dode mi da ga dobro nalupam, a s druge strane to je moj mali mis i sad nemam dovoljno vrimena za njega i najrade bi se rasplakala. opet, bojim se da se ne dogodi sta lose. cini mi se da se nas odnos prilicno pogorsava,od odnosa punog obostranog povjerenja doslo je do toga da ne znam mogu li mu virovat. Je li to samo faza? U cemu grijesim?

Ne bih rekla da je faza vec prilagodba na veliku promjenu u njegovom zivotu.

Vec si sama naslutila da bi mu trebala manje "zvocati", korigirati ga i usmjeravati kako da nesto radi oko sebe. Probaj se zaustavljati u tome.
Nemoj ga ostavljati samog s bebom, ali ako je nekad zaigran ili namjerno probudi ili zeza, probaj ne reagirati ostro i njezno ga podsjecaj kako se ponasati prema bebi.
Ja sam bila jako neispavana i iscrpljena i burno sam reagirala kad bi ga ona probudila nakon sto sam se namucila uspavati ga.. to ju je jako ljutilo i rastuzivalo jer ona to nije radila iz zloce vec iz zelje da obratim paznju na nju. ne bi se odmah sjetila da treba biti tisa i sl.
Necu ti lagati, nama je prvi period bio stvarno emotivan i tezak. Kad je meni bilo ok odvojiti se od manjeg djeteta (jer, iskreno, prvih mjesec dana sam imala veliku zelju da beba bude stalno uz mene, na meni pa smo trazile nacine da se igramo uz njega.. drustvene igre, setnje, citanje) i kad smo pocele provoditi vise vremena nas dvije nasamo, dok je muz cuvao mladjeg, stvari su se pocele popravljati.
Pomoglo je i sto sam joj dozvolila da se vrati u obiteljski krevet privremeno, da se ne osjeca iskljuceno.

Kad ti je tesko, podsjeti se da je novo dijete za sve vas velika promjena i da svi trebate vremena da se naviknete na novu normalu. A djeci je sigurno jos i teze.

Sretno!

i moji su takva razlika - ne mogu reci da je prilagodba bila toliko burna, dapace, tek su sada nemogući u kombinaciji...No, sjecam se da je i B tada zapravo prvi puta poceo s nama spavati, istina mi smo se dogovorili jednom tjedno i on je jedva cekao taj dan :)

Hvala na komentarima i podrsci.od jucer je pao dogovor s MM-om da jedan drugog korigiramo u zvocanju i pokusamo oboje nac vrimena samo za malca. Nadam se da cemo uspit, nema druge. Tnx

Nemam osobnog iskustva, ali imam necakinju K. koja sada ima 8 a sestra L. joj ima 18 mjeseci... Kod njih je bila slicna situacija no ona jos uvijek ima problema sa prilagodbom... Od kada se K. rodila bila je centar svijeta ne samo roditeljima vec i cijelom kucanstvu, baki, meni i uji(tada smo svi zivjeli u jednom kucanstvu) i do svoje 7. godine nam je bila svima na prvom mjestu(vodili ju na more, izlete, kupovali sitnice i slicno)... Od kada je dosla L. jako tesko podnosi dijeljenje paznje... Iako se svi trude i dalje ju vodit okolo i davati joj isto paznje ona i dalje izvodi scene tipa kada dodemo do njih i pozdravljamo L. i nesto se oko nje vrtimo ona odmah uletava sa vidi mene i pocne pricat ili izvodit gluposti samo da ju se cuje... Redovito ima ljubomorne ispade tipa zasto je L. dobila nesto sada kada je ona to dobila tek sa npr. 5 godina i stalno tupi kako je nepravedno... Stvarno joj se posvecuje puno paznje, ali ona i dalje ima ispade... Ovako kada gledam sa strane dosta to ruzno izgleda ali vjerujem da ce ju s vremenom proci...

Ma i kod nas je slicno. On je bio centar svemira i bakama i didama, teti i barbi, a sad je ona preuzela to misto. S tim da su nasi malo nepazljivi npr idu slikat nju u kolicima, on brze uletava da ce je zagrlit a oni mu kazu neka makne ruku :'(. Ma znam da mu je tesko,bojim se samo da mojim krivim ponasanjem ne ode sve u nekom naopakom smijeru.

Mozes li organizirati kombinaciju da malac ponekad bude sam s bakom i dedom, tatom, ili tobom?
Nama je to pomagalo. Ili bebu u nosiljku, a nas dvije pricamo price ili idemo u park. beba na ciku, a mi citamo.

Sa bakama i didama moze kad god pozeli. Povremeno ode, nekad i na cijeli vikend. S mamom i tatom nasamo poceli tek prije koji dan.