Ponovo kod kuce

Trudna sam cetvrti put.Sama trudnoca mi je bila poteska,u odnosu na tri prosle.Mucnine ispocetka su bile nesnosljive,bila sam totalno vezana za krevet.Poslije su se javile kontrakcije,no ja kako se rijesih mucnina,sve sto je doslo poslije sam smatrala laksim,tako da se nisam previse obazirala na kontrakcije.Citala sam na netu o njima,pratila svoje stanje,i na osnovu toga radila sto mislim da je najbolje.Kad osjetim nelagodu primirim se.Kad se dobro osjecam krecem se.I tako.Nisam pila nista od lijekova sto mi je doktorica po difoltu propisala.Nisam ni u prosloj trudnoci,i sve hvala Bogu dobro proslo.Nisam mogla zamisliti da pijem apaurin 4 puta dnevno kako je bila napisala.Apaurin je za mene bio nesto sto treba biti podalje od trudnice,no to je moje misljenje.
Hvala Bogu,na kraju je ispalo najbolje.
Cijela trudnoca je inace bila uredna,u smislu nekih losih prognoza za bebu ili mene,sto mi je dalo zeleno svijetlo za ponovni porod kuci.
Kad sam usla u deveti mjesec,nekako sam odmah pocela ocekivati porod...koja greska.
Na kraju mi se nenormalno oduzilo,tako da sam postala pravo tuzna,zatvorena u sebe,ma nikakva.
Sve obaveze sto sam htjela zavrsila sam,pa je na kraju ostalo samo da cekam porod.
Cekala sam porod citajuci price s kucnih poroda na Rodi.
U svom tom iscekivanju ispratih svekrvu s djecom na selo,u nadi da cu se poroditi dok su tamo.
To vrijeme dok su bili na selu ja sam se maximalno opustala,no od poroda ni znaka.
S muzem bih setala gotovo svaku noc.Jela sam pakovanja i pakovanja hurmi (i ubjedjena sam da je porod bio lagan zbog tog),tusirala se u kadi punoj tople vode,po pola sata dnevno...no nista.
Uhvatila me muka,djecu pozeljela,a poroda nema.Zove sveki,kaze doci ce sutra s djecom.
U isto vrijeme mi neka radost zbog djece,a i tuga sto porod nece biti kako sam htjela,u nekoj intimi koju sam si zamislila.
No ovo samo pokazuje kako covjek grijesi zamisljajuci nesto kao lose,umjesto da se opusti,jer je moj porod bio bas intiman,bez obzira sto su svi bili tu(ne na porodu).
Citala sam tekstove sa Rode,prevrtala u glavi prosli porod,sjecala se nekih scena koje mozda nisu trebale biti takve.Na osnovu svih prica ja sam si zamislila svoj porod u glavi.
Smatrala sam se mudrijom,sa vise znanja ovaj put.
Pricala s muzem o porodu,i o njegovoj ulozi u svemu tome.Neometan porod kakav sam zeljela muz mi je obecao priustiti.
I tako probudih se to jutro,nedjelja je bila...
Neki cudan osjecaj sam imala u stomaku,kao neku rupu da imam,ne znam,ne mogu opisati taj osjecaj.Tako nesto osjecam kad dobijem menstruaciju.
Otisla sam na wc,i primjetih sluzavi iscjedak prosaran rozom bojom.Neka me radost obuze.Napokon.Samo neka vise krene.Prvi put vidim taj famozni sluzni cep o kojem pisu zene.
I stvarno,dok sam pripremala djeci dorucak,osjetih laganu bol po dnu stomaka.To je to rekoh muzu.Pocelo je.Muz me zagrli,kaze tu sam na usluzi,sta god treba samo reci.Ponudio mi je da legnem,no kazem hocu da napravim dorucak,da se krecem sve dok mogu.
Djecu opremih,i izadjose vani,a ja udjoh u sobu.
Soba zamracena,ugodna.Legla sam na krevet,mislila na porod.Trudovi su bili nejednaki,no sigurna sam bila da su pravi.I prosli put su bili nejednaki.Nekad bih osjetila jaci trud,i nakon njega pola sata nista.Cak sam i zaspala jedno vrijeme.Muz je usao da me obidje,i tako se trznuh.Sanjala sam nesto.Sjetih se da su mi bolovi poceli.Cudno,govorim muzu,spavala sam,a nista ne osjecam...dosad u sva tri poroda kad su poceli bolovi samo bi postajali intenzitivniji i cesci,a ovaj put kao da se gube,pa opet dolaze...nista nije kako treba.
Isla sam na wc stalno,ne samo iz potrebe,vec iz zelje da znam sta se desava,zasto ne krenu bolovi,zasto samo tu i tamo osjetim nesto,no nedovoljno jako da rodim...Primjetila sam da sluzavi iscjedak prosaran rozom bojom postaje krvav,osjetila sam i potrebu za praznjenjem,kao i na proslom porodu.Setala sam po kuci,zeleci da krene brze...Uzela sam lubenicu,rezala djeci,i pozvala ih da jedu,poljubila ih sve troje,kao da se oprastam od njih,a oni to ne znaju...Ne znam ni sama otkud mi taj osjecaj.
Bas mi je prijala lubenica.Opet udjoh u sobu,i opet zaspah.Probudi me bol.I opet osjetih potrebu da idem na wc.Kruzila sam tako iz sobe do wc/a.Nekad bih osjetila jacu bol,no vecinom je bilo slabo nesto,sto me jako zbunjivalo.
Dokad ce ovako pitala sam se...Sjetih se mikkine price,i bas me podsjetila na ovo moje stanje.
Na wc solji me bas uhvati jak i dugi trud.Izazvao mi je suze na oci.Dodjoh do sobe,gdje je muz vec pripremio gdje cu da rodim.Bas kao i prosli put,stavio je dusek,preko njega najlon (koji dok je namjestao svo vrijeme se ljutio kako to smece vise nikad nece kupiti,i mene uzasno nervirao u tom trenutku...skretao mi je paznju na nebitne stvari),i preko najlona dva stara cista carsafa.
Sjela sam na koljena osjecajuci trudove.Bojala sam se onih jakih kakav je bio maloprije na wc solji,no tad su se zaredali slabiji.Kroz odskrinuta vrata cujem muza kako prica na telefon,objasnjavajuci nekome neku ulicu.Uzasno mi je smetao,a nisam mogla zatvoriti vrata.Kad je zavrsio zovnuh ga.Za razliku od proslog poroda,ovaj put sam bila dosta svjesnija,mogla sam normalno komunicirati (sto me i zabrinjavalo).Mislim da ce brzo,kazem mu.
On suti,uci nesto u sebi.Milki me po ledjima,prija mi.Drago mi je sto je tu,daje mi neki osjecaj sigurnosti.
Nisam imala intenzivne trudove kakve sam imala prosli porod,tako da nisam na osnovu toga mogla ni znati kad ce zapravo beba,no osjecala sam snazan pritisak dolje.Tacno sam osjetila glavicu kako prodire kroz mene.Namjestila sam glavu izmedju kauca i komode koju je moj muz primaknuo da se mogu pridrzavati.Ide glavica kazem mu.Nije puknuo vodenjak on govori.Ja znam da nije,no u tom trenutku me nije ni najmanje brinulo.
Kako ide glavica,osjecala sam snazan pritisak na mokracni mjehur,tako snazan da sam mislila necu izdrzati.Uopste nije bilo trudova,kao prosli put.Prosli put nisam morala tiskati,beba je sama izlazila,no ovaj put me tjeralo da tiskam.Tiskala sam iz sve snage,i mislila sam da cu se raspasti.Glavica je izlazila,izlazila...imala sam osjecaj nikad nece izaci.Negdje na pola puta puknuo je vodenjak.Nisam znala razliku izmedju glavice i ostatka tijela,nisam znala sto izlazi.Do pola sam osjecala pritisak na mjehur,od pola na cmar.Imala sam osjecaj kao da mi muz vuce bebu,i rekla sam mu ne vuci,a on jako smireno i tiho kaze nista ne diram.Na pola izgona sam osjetila jaku potrebu za vodom,uzeh flasu,i pila sam koliko sam mogla.Jako mi je prijala voda,povratila mi je snagu.Cijeli izgon je bio jednakog intenziteta,od izgona glave do nogu,sve mi je bilo isto.I dugo mi je trajalo...Negdje na pola puta kao da sam cula bebu da je kihnula,no muz poslije kaze ne sjeca se toga,tako da ne znam jel mi se ucinilo,il nije.
I napokon olaksanje kad je izasla.Odmah je pocela jako da place,i bila je sva bijela.Kod muza su ruke isto bile bijele od verniksa.Smijemo se,ja joj tepam,puljavice mamine,vidi kakva si...Muz govori sta je ovo zeno draga ovako masno...smijemo se.Pita me mogu li se pomjeriti,ja mogu,nema trudova za posteljicu.Gledam bebu,mazim je,cudim se velikim prstima na nogama i rukama,cudim se crnoj kosici,i dugim noktima.Cistim je krpicom.Muz izasao da ocisti ruke i da kaze svojim i djeci,ja ostala da se mazim s njom,mojom curicom.Opet,bez ikakvog truda,osjetim pritisak.Nagnem se nad posudu i cekam posteljicu,koja ubrzo izadje.Ovaj put posteljica je bila mnogo manja od Sarine,i pupcana vrpca je mnogo tanja.Muz mi namjesti da legnem i stavih bebu na dojku.Pokrio nas je i malo pospremao da djeca mogu da nas vide.
Prvo je dosao moj najstariji sin,a za njim svi ostali da vide sekicu.Mama kako je mala,vidi joj male rukice,kako doji,joj mama vidi joj okice...a mama u transu od srece sto su sva djeca tu,sto su oni ti koji prvi vide seku,a ne neki nepoznati ljudi,sto dojim bebu odmah,i sto je tako odmah prihvatila dojku,sto je sve proslo dobro,sto me ne boli nista,sto mi je lijepo i toplo,i sto i dalje jedem hurme,i pijem dok dojim...
Kaze muz eto vidjeli ste seku,hajde sad da se mama i seka malo odmore pa cete opet doci...i oni izadjose.
Onda muz uze da sredi pupak.Dva prsta od stomaka,pa sveze,pa dva prsta i odreze.
Dojila je bebica mozda pola sata,pa sam onda ustala s peskirom medju nogama otisla do kade da se istusiram,sama,bez osjecaja nesvjestice,istusirala se,obukla,onda sjela bez problema na kauc da obucem bebu dok nas je muz snimao.Prvo oblacenje.
Nisam je kupala,samo obrisala krpom.Kupali smo je poslije.
A onda su poceli trudovi kad bi beba dojila...oni pravi,bolni,koji nisu bili prije poroda.Kazu da se maternica grci i sa svakim sljedecim porodom jace boli poslije poroda.Djeca su jos nekoliko puta dolazila,gledali su sekicu.
Ubrzo mi je dosla mama,a malena je zaspala.
Ja sam normalno s njima sjedila dok su pili kafu.
Jutros u stomaku,sad u narucju....moja garava curica...:heart:

Predivno! Nevjerovatna je smirenost kojom si opisala porod, kao da rađaš svaki dan. :-)
Čestitam na predivnom porodu! :heart:

Hvala Koksy...
Nekako se uvijek razalostim kad citam druge price,lijepo napisane i opisane....ja bas nemam smisla za pisanje,i uopste nisam zadovoljna pricom...nekako vam ne znam docarati porod kao sto druge znaju,iako je zaista porod bio predivan.

Pocela sam citat price kako bih se pripremila za porod. Jako je utjesno znati da zena moze tako smireno, lako, neoptereceno roditi. Prekrasno!

Čestitam na bebici.

Na uranak si mi natjerala suze na oci. Hvala ti na ovoj priči. :)

divno!
hvala ti za priču :-)

Cestitam Silan... Istina, bas je lijepo cuti pricu o normalnom porodu (namjerno ne kazem prirodan, fizioloski, neometan...) :)

Čestitam!

Cestitam!

Divno... kao iz nekog drugog vremena.
Čestitke...

baš prekrasno.
volim čitati kućne porode jer se i sama spremam na svoj.
zanima me dali si šta popucala i dali ste s nečim pupak mazali? smije li se skvasit pupak dok ste prvi put okupali bebu?

Cestitke

Hvala svima na cestitkama.
Anavi 84,nisam pukla ni prosli,ni ovaj put.Mislim da je vrlo bitno to sto nisam radjala lezeci,a i to sto je treci i cetvrti porod sigurno igra ulogu.
Pupak nismo mazali nicim.
Pokvasili smo pupak.Kvase i oni u bolnici prilikom kupanja beba.
To samo dok smo kupali bebu,a inace je suh,pokriven sterilnom gazicom.
Samo sto ne otpadne.

Zelim ti svu srecu na porodu.
Kad ti je termin?

prekrasna prica o normalnom porodu :) :heart:

hvala ,ima još 10tjedana kraj 9. puno mi znaće ovakve priće

Čestitam Silan, jako lijepa priča :heart:

čestitke na bebici :heart:

lijepa je priča :-)

Cestitam!

čestitam!! :-)

čudesno:-)
čestitam! i lijepo si napisala, čudesno i mirno, da čovjek ne povjeruje kako se to spokojno odvija:heart: (a vidim da si i ti sama bila u čudu)

prelijepa priča.
onako kako bi uvijek trebalo biti: baš kako si i željela.

divna priča! baš si nam gotovo opipljivo dočarala taj čarobni proces. čestitam na malenoj garavoj!

čestitam Silan :-)

Prekrasno,prirodno i opušteno,baš onako kako je Bog to nama ženama podario!

Hm, ovakve sam i ja imala trudove pa su mi dali drip da se ujednače, iako sam se otvarala, vidim da sam mogla i bez toga.
Inače, ja se divim ženama koje se odluče na porod kod kuće (ja nisam dovoljno hrabra).
Jako lijepa i topla priča. :-)

Prekrasno! Čestitke na maloj lutkici!

prekrasno!
čestitam :)

Iako kažeš da nemaš smisla za pisanje, jaako si dobro uspjela dočarati trenutak :) Divna priča, čestitke!

prekrasno..čestitam!!!

Draga Silan, tek sada primjetih tvoj priču o porordu. Drago mi je što je sve ispalo kako si željela, čitala sam da ti je ova T bila nekako mučnija. Uživajte, i baš ste me sve nekako raspametile sa ovim pričama o 4. porodu.

baš si lipo napisala, suzu mi izmamila, čestitam