Zajednička dj.soba- dobna razl. 7 god.

Zanimaju me vaša iskustva glede gore navedenog, da li je uopće moguće, pitam se.Beba bi u početku spavala u kindaću u našoj sobi,a tek kasnije ( bar sam tako zamislila:-) )bi ju premjestili u dječju tako da njen zahtjevniji ritam u prvim mjesecima ne ometa predškolca u njegovim igrama, kasnije školskim obvezama i sl. Kako uskladiti ta dva, na prvi pogled različita svijeta, a barem se nadam da će biti istog spola. Budući da smo trenutno u fazi razgledavanja muči me i to da li odvojeni kreveti ili onaj što ima ladicu u koju se stavi madrac ( na kat ne želimo) . Pomagajte !
ps.to je

Ja sam bila u sobi sa 9 godina mlađom sestrom. Nikad nije bilo nekih problema,niti su roditelji tolerirali mogućnost problema,bog daj sreće da imamo uopće svoju sobu. Kad sam ja pisala zadaću ona je bila vani,ostalo vrijeme dijelile smo prostor. Imale smo krevet na kat.

ja mislim držati svoju djecu u jednoj sobi
drugu sobu će imati za igranje

mislim da će tako prije razviti bliskost nego da su u razdvojenim sobama (ne kažem da nije moguće, ali zajedničkim dijeljenjem prostora vjreujem da će postati tolerantniji itd.)

Kod mojih dečki je razlika 7 godina. Mali je bio sa nama u sobi do svoje treće, onda je preselio bratu. Odnosno brat njemu jer smo im dali našu sobu (veču), a mi smo prešli u manju. Imaju krevete na kat. Nema problema, super se slažu. Stariji nikad nije htio pisati zadaču u sobi, sve knjige raširi po stolu u blagovanju. Jedino se buni kad malom dođu mali frendovi pa soba za 2 min. izgleda kao da je bomba pala, ali prestao se buniti kad je skužio da to ne treba on pospremati. Cura ima svoju sobu, ali nije sretna (još), ona bi radije bila sa njima.

a zašto ju ne stavite s dečkima?
krevet, radni stol, a igračke sve u drugu sobu

ja sam uvjerena da bi moji bili tužni i nesretni jer bi se osjećali izolirano, posebno sin jer je u manjini - ipak mu je draže biti u sestrinskom društvu

a meni je posebno drago kada se navečer ugase svjetla, a oni najstariji dvoje međusobno razgovaraju, hihoću ...
plan je da im se uskoro priduži i najmlađa seka koju vole ... vidjet ćemo kako će izgledati kad ih bude troje

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

ja mislim držati svoju djecu u jednoj sobi
drugu sobu će imati za igranje

mislim da će tako prije razviti bliskost nego da su u razdvojenim sobama (ne kažem da nije moguće, ali zajedničkim dijeljenjem prostora vjreujem da će postati tolerantniji itd.)

---

Ovako isto i ja razmišljam. Imamo dvije dječje sobice, jedna trenutno služi kao gostinjska a u drugoj smo napravili carstvo za N, oslikali je i baš mi se ne da još to dirati. Sredit ćemo im tu "gostinjsku" da mogu u njoj skupa spavati jednog dana i napraviti N kutak za učenje jer će dogodine u školu a ovu drugu ostaviti S za igru, tako da svaka opet ima svoj kutak kad zatreba a skupa na spavanjac. Nadam se da će onda i S biti lakše i zanimljivije prije se prebaciti u veliki krevet kod seke, već ih zamišljam kako se kikoću pred spavanje :zaljubljen:

pa, moji su razlike 7 godina, razlicitog spola. F jos spava s nama u sobi, B ima svoju, malu, sobu. Mi bi sada presli u malu a njih stavili u veliku - ili zajedno, ili veliku podijelili napola. Kako B vec ima skoro 12 godina, naucen je na svoju sobu i komoditet u nju, strah me (iako on zeli spavati sa F) da bi F tretirao samo kao gosta u zajednickoj sobi, posebice kada bi drustvo bilo kod njega (a uvijek je netko), tako da ipak mislim da cemo ih odvojiti...

A šta kažu oni (stariji)?
Moj brat i ja nismo mogli podnijeti da dijelimo sobu iza 11. godine.
Odvojene sobe su nas spasile, tek smo se onda prestali tući :mrgreen:

kod mene se starija još ne žali
uskoro ćemo im raditi novi namještaj pa sam njoj zamislila (tj. bolje rečeno vidjela fotku) povišeni krevet, sa zavjesicom ispred, uz krevet svjetlo za čitanje, male poličice - to će biti njezino carstvo

a za koju godinu (a možda već i za koji mjesec, nemam pojma kako će se stvari razvijati) ćemo ih razdvojiti - dječak će u jednu sobu, a cure u drugu koju ću pak podijeliti na dvije minijaturne ...