...kako se nositi sa sponatnim pobačajem i kako krenuti dalje?..

Ne znam da li je ova tema već negdje bila otvorena, ali eto voljela bi da se mi curke tješimo koje smo ostale trudne i na kraju izgubile naše andjele, da si pomognemo kako smo preživjele i skupile snage za ići dalje...Ja osobno sam mislila da ću umrijeti onaj dan kad mi je dr rekao da srce više nema otkucaje, nakon kiretaže sam bila, tupa, prazna, bijesna, ali eto malo s vremenom, došla sam k sebi, s tim da sam počela intezivno vježbati, počela sam izlaziti, radila sam sve samo da ne mislim na to, muž mi je također bio potpora, jedino što me i dalje drži pozitivnom je da bar znam da mogu ostat trudna....
Eto ako imate potrebu se izjadat, pa da se tješimo, voljela bi da ovdje sve koje smo doživjele spontani se međusobno bodrimo...Ljubim vas sveeee:love2:

postoje vec otvorene teme

http://forum.roda.hr/forums/95-Roditelji-an%C4%91ela
http://forum.roda.hr/threads/62021-K...5%A1to-dalje-4

Vrijeme liječi sve rane, kažu stari ljudi. Nikada neće prestat bolit, ali će boljet sve manje. Meni je prošlo godinu i pol od kiretaže sa 12 i pol tjedana. I boli još uvijek. Ali ja imam još jednu ljubav od skoro četiri godine s kojom je ta bol bila podnošljiva. Sad zamišljam da se nije dogodilo TO, kako bi se njih dvoje/dvije igrale na plaži. I moja mi ljubav neki dan kaže: mama, ja sam sad skroz spremna brinut se za bracu I seku...ajde mi ih rodi..E da ona zna naše probleme.
Draga skupi snage i ajmo dalje.i mi se spremamo ponovo u istu priču. Nadam se da mi ovaj put neće trebati 8 transfera da čujem :heart: