Zasto moram biti dobar?

Moj uskoro trogodisnjak je naravno pun pitanja zasto i MM i ja se trudimo odgovoriti mu na svako.
Zadnje vrijeme cesto pita
Zasto moram biti dobar?
Odgovori npr. zato jer su sva djecica dobra, zato jer ce te onda svi voljeti, zato jer moras....koje sam cula da mu govore bliznji mi nekako ne leze.
Rekla sam mu zato jer je to lijepo. Naravno, pitao me zasto je to lijepo?
Pokusala sam mu objasniti da tako uveseljava ljude oko sebe, ali, nije bas bio zadovoljan odgovorom.
Iskreno, nisam ni ja. A ne znam sto mu odgovoriti da i on i ja budemo zadovoljni odgovorom.
Ideje?

A da ga pitaš šta mu znači to biti dobar?
Ja bih tražila određene situacije pa onda za svaku dala objašnjenje.
Ja mojoj kažem da znam da je dobra, da su sva deca dobra ali da se ponekad ružno ponašaju. I onda za svako ružno ponašanje objasnim zašto to tako ne treba, i kako bi trebalo.

A to je problem s izrazom "biti dobar" jer je jako neodređen. Šta to u biti znači? To u biti znači raditi stvari koje ja mislim da trebaš i smiješ raditi.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

A to je problem s izrazom "biti dobar" jer je jako neodređen. Šta to u biti znači? To u biti znači raditi stvari koje ja mislim da trebaš i smiješ raditi.

---

Na tragu si mojim dilemama. On me zna i pitati zasto je ovo lijepo ponasanje? I zasto je ovo ruzno ponasanje?
Kako to objasniti trogodisnjaku?
Npr. Zasto je reci dobar dan lijepo ponasanje?

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

Moj uskoro trogodisnjak je naravno pun pitanja zasto i MM i ja se trudimo odgovoriti mu na svako.
Zadnje vrijeme cesto pita
Zasto moram biti dobar?
Odgovori npr. zato jer su sva djecica dobra, zato jer ce te onda svi voljeti, zato jer moras....koje sam cula da mu govore bliznji mi nekako ne leze.
Rekla sam mu zato jer je to lijepo. Naravno, pitao me zasto je to lijepo?
Pokusala sam mu objasniti da tako uveseljava ljude oko sebe, ali, nije bas bio zadovoljan odgovorom.
Iskreno, nisam ni ja. A ne znam sto mu odgovoriti da i on i ja budemo zadovoljni odgovorom.
Ideje?

---

Ja bih mu rekla da je on dobar. Za početak :-)

Ali nekad možda radi stvari koje drugima smetaju. Ili nekad radi nešto što je opasno. Uzmeš par primjera oko kojih ste se sukobljavali i kažeš zašto to nije dobro raditi. Reci i da su to stvari koje se uči cijeli život, kako biti bolji, kako pomoći drugome.

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

Npr. Zasto je reci dobar dan lijepo ponasanje?

---

zato što ljudi kojima si drag vole da ih pozdraviš. Možda bi nekom bilo žao da to ne učiniš.

Pomikaki, ma ja mu tako i govorim.
Ti si dobar, to i to je zlocesto ponasanje itd.
Taj dio odgoja smo usvojili :-)
Ali npr. kada mu ja recem " ti si moj dobar decko" on pita zasto moram biti dobar?
Bas imam osjecaj da me pita samu bit........

Hm, razmišljam što bih ja odgovorila. Možda: Nije da moraš biti dobar, ali smo svi sretniji i zadovoljniji kad si dobar prema drugima, kad pomažeš, kad se ne svađaš. Kao što si i ti sretniji kad ti pomažemo, kad se ne svađamo. Dobar si da bi drugima oko tebe bilo dobro.

U zadnje vrijeme bas analiziram odgovore koje mozemo dati nasoj djeci.
Jer, ako ga ucim da je lijepo pozdraviti jer je onda onaj koga je pozdravio zadovoljan ili da nije lijepo preglasno pricati u restoranu jer ometamo druge ljude koji jedu kao da ga ucim da mora biti dobar jer to drugi ocekuju od njega.

Pa sasvim sigurno ne pričamo tiho u restoranu zbog svoje vlastite ugode, osim ako pričamo o osobnim stvarima. Da, te stvari se rade iz obzirnosti prema drugima. To je, preciznije, biti pristojan, ili obziran.

Neke druge, koje ljudima spadaju pod "biti dobar" se rade zbog vlastite sigurnosti. Za baš pomaganje drugima ima puno razloga, i treba nam puno godina da shvatimo zašto to ustvari činimo..

Citiraj:

---

mimi 25 prvotno napisa

U zadnje vrijeme bas analiziram odgovore koje mozemo dati nasoj djeci.
Jer, ako ga ucim da je lijepo pozdraviti jer je onda onaj koga je pozdravio zadovoljan ili da nije lijepo preglasno pricati u restoranu jer ometamo druge ljude koji jedu kao da ga ucim da mora biti dobar jer to drugi ocekuju od njega.

---

Ne učiš ga da se ponaša kako se očekuje od njega. Nego da razmisli kako da ne smeta ili ne povrijedi druge.

Galama u restoranu je primjer za koji se ne bi moglo reći da vrijeđa drugoga, ali nekom može intenzivno smetati. Obično u takvoj situaciji kažem djetetu: pogledaj ove ljude za stolom do nas. Sjeli su i jedu/piju kavu, i sigurno žele biti u miru, opustiti se, odmoriti se. Ako toliko galamiš i bučiš to im vjerojatno smeta, pokušaj biti malo tiša.

Nije to forumula - obično par puta kažem samo "daj sjedi mirno" ili "tiše malo, molim te" a kad ne pali onda je pozovem, tražim da me sasluša i pokušam objasniti zašto to tražim od nje. Nije ni da očekujem da će to uvijek odmah funkcionirati i da neću morati za pet minuta ponavljati, to je odgoj na duže staze. Ali ne bih tražila da bude mirna "jer je nepristojno galamiti u restoranu" - pristojno i nepristojno su pojmovi koje ni mi odrasli ne možemo jednoznačno definirati.

Moj odgovor na to pitanje:
Kad se lijepo ponašamo svima nam je ugodnije i ljepše, a svi ljudi se više vole osjećat lijepo nego ružno. I to potkrijepim s par svakodnevnih situacija; uglavnom uspjeh poluči ona u kojoj se ja loše ponašam :mrgreen:

Ali mi smo muku mučili s "želim biti zločest jer mi je tako ljepše", a to smo najbolje riješili s protupedagoškom "moraš jer sam ja tako rekla".

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ne učiš ga da se ponaša kako se očekuje od njega. Nego da razmisli kako da ne smeta ili ne povrijedi druge.

---

x Učiš dijete da poštuje tuđe granice.

Zhapcu sam baš sinoć objašnjavala zašto moramo pozdravljati sa bok kad nekoga sretnemo, jer je to pristojno, a ja želim da je on pristojan jer je to lijepa osobina čovjeka. Kad nekog pozdravimo obratimo mu se, to je kao da mu poželimo nešto dobro i dajem mu do znanja da s njim želimo razgovarati, da nam je lijepo s tom osobom, a i kad nije tako da je jednostavno pristojno pozdraviti i zato to radimo.

Zašto mora bit dobar, isto tako, zato jer ja želim da ti budes dobar, dobrota je velika vrlina i ja želim da ju imaš u sebi, činiti dobre stvari je bolje i ljepše nego činiti ružne stvari, jer time činimo dobro i sebi i drugima.

To su zapravo vrijednosti koje usađuješ u dijete, bar ja to tako gledam, ono što je meni bitno da moje dijete ima i zašto ga odgajam tako kako ga odgajam i kad mi postavi pitanja koje postavlja tvoje dijete dobije vrlo iskren dogovor, makar mu možda neke stvari i ne budu jasne, s vremenom mu sjednu.

Kod nas super pale situacije koje se dogode nakon nekog razgovora i odogovora na neka pitanja, koje samo potvrde taj naš razgovor, npr. nesebičnost, pričala sam mu kako je lijepo biti nesebičan jer kad dijeliš stvari sa drugima, između ostalog, i ti ćeš dobiti od drugih nešto što će i tebe razveseliti, i malo nakon toga smo imali situaciju gdje se upravo to dogodilo pa sam ga podsjetila na naš razgovor, a on je bio sav sretan kako je to bila istina. Najbolje mu sjednu te "lekcije" sa živim primjerima.

To su i mene moji znali pitati. Moj odgovor je uvijek bio - zato što nitko ne voli biti u društvu djece koja se ponašaju bezveze, odnosno, svi vole provoditi vrijeme sa djecom koja se znaju ponašati kako treba. A budući da su na vlastitoj koži iskusili i jednu i drugu stranu i da su se uvjerili u istinitost mog odgovora, oni su izabrali biti dobri. Mada to "dobri" mene živcira, sva djeca su dobra, ponašanje zna malo štekati

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

Zašto mora bit dobar, isto tako, zato jer ja želim da ti budes dobar, dobrota je velika vrlina i ja želim da ju imaš u sebi, činiti dobre stvari je bolje i ljepše nego činiti ružne stvari, jer time činimo dobro i sebi i drugima.

---

S tim da meni malo bode uho to moranje - bolje zvuči da mi biramo biti "dobri" da bi i nama i drugima bilo bolje.

Mislim da bi trebalo izbjegavati te neodređene riječi jer stvarno što znači biti dobar, to je preapstraktno da bi se moglo djetetu jednostavno objasniti, mislim da je puno bolje koristiti riječi koje prate određenu situaciju hvaliti onda kada može s nečim povezati.

Imali smo tu fazu... Vjerojatno je imaju sva djeca + roditelji. Moj mlađi je naročito bio dosadan s tim filozofskim zapitkivanjima jer mu nikako društvene norme nisu išle u glavu (ni danas ne idu...) ali shvate to djeca s vremenom kad vide kako je ružno kad se netko drugi neprimjereno ponaša, prema njima ili bilo kome drugome. Za to jednostavno treba biti vremena.

Moj uobičajen odgovor (za tu dob, a bome i kasnije) bio je da ako želimo da drugi budu dobri prema nama, moramo i mi biti dobri prema njima.

Hvala vam na odgovorima, vidim da su i drugi klinci imali iste nedoumice.
Sve ste mi lijepo napisale kako ste vi to svojima objasnili i pomogle mi da ja formuliram svoje odgovore.
Tnx

I, da slazem se s Mali Mimi, vidim da je to njemu dosta apstraktan pojam. Konkretne situacije u kojima ga pohvalim mu puno vise znace.
I Peterlin, da, ocito za potpuno shvatiti cijeli koncept " biti dobar" treba vremena i iskustva
Zhabica, lijepo si to napisala
Pomikaki, ovo " morati" bi se trebalo zamijeniti sa "trebati"