Ukradena sigurnost

Pisem potaknuta ovim uzasnim ubojstvom u Splitu na Marjanu.

Odjednom me strah biti/zivjeti u svom gradu. Marjan mi je uvijek bio kao moje vlastito dvoriste. Godinama sam svaki dan odlazila na Marjan, biciklom, pjesice, trceci, po cesti, po sumi, po sikari i nikad me nije bilo strah. Zapravo je Marjan mjesto na kojem sam se od najranijeg djetinjstva osjecala najbolje, najmirnije i najsigurnije. Sretala sam tu i tamo neke ljude kojima sam se sklanjala s puta jer su mi djelovali sumnjivo (zapravo sam se uglavnom sklanjala onima s velikim psima, a bez uzica), ali cim bi se mimoisli odmah bi zaboravila na njih i nastavila mirno svojim putem. Jedinu zbilja neugodnu situaciju sam dozivila u srednjoj kad sam se vozila biciklom a neki lik je skinuo gace i pokazao mi ku... i cokoladu (!) i rekao da dodjem s njim u sumu. Ali bio je neki starkelja i odmah sam odjurila od njega i mislim da sam se sutra opet vratila u sumu.

Sad sam se radovala hladnijim danima da mogu napokon sa sinom pocet setat po sumi. Njega u nosiljku pa kroz cijelu sumu, a vjerojatno bi prosli koji put i tamo gdje je ovu jadnu zenu ubilo. Sad mi ta moja ideja djeluje kao totalna ludost, sad mi sve djeluje kao totalna ludost, ici na Marjan sama, ici s njim sama prosetat navecer uz more, jer moram proci 100 m po nekom mracnom puteljku do plaze, pa mi pola muskaraca djeluje totalno sumnjivo. I uopce, neki strah mi se uvukao u kosti. Sinoc smo nas tri prijateljice (i dvije bebe) sjedile na zidicu u kvartu i kraj nas je prosao neki tip, tip ko tip, u dvadesetima, cak je dobro izgledao i tako nas je cudno pogledao, da smo sve tri nakon sto je prosao zakljucile da je ludjak i da ko zna sto taj smislja. Pa je jedna rekla da ona nece vise ni ic setat na Marjan, a druga se slozila i da ona ni do sada nikad ne bi isla sama... pa smo poslije nesto pratile jedna drugu doma i sve nas je bio neki strah.

I mrzim to, taj osjecaj, to sto se odjednom ne mogu osjecati , to sto su me odjednom napali strahovi, sto mi je oduzeto pravo na grad i na sumu. Naravno, sve je to nista prema zeni kojoj je oduzet zivot. Ali to mi je prestrasno da o tome uopce razmisljam.

I pitam se kad i uhvate ubojicu (a valjda ce ga uhvatit) hocu li ponovo moci tako bezbrizno setati sumom ili ce taj strah ostati u meni.

Hoćeš :love2:

Kad je prije nekoliko godina onaj tip bacio bebu iz kolica na Benama, isto je neko vrijeme vladao opći strah i panika. Ali s vremenom se ljudi smire. Sada malo mediji pumpaju histeriju, s nekim procjenama da će "ponovo napasti", raznim CSI teorijama, ali tko zna šta se ustvari tu krije. Mislim da je bolje ne čitati raznorazne spekulacije o tome kojima mediji sebi privlače kupce.
Ja još uvijek Split doživljavam kao siguran grad. Doduše, u mom životu nema nikakvih šetanja kroz šumu, živim u betonskom dijelu gdje se pod zelenilom misli na travu s psećim izmetom, sve je osvijetljeno, tako da jedina realna opasnost mi je bila zalutali metak iz sumnjivog narodnjačkog kafića, a evo i njega su zatvorili :)

Ali ono što u meni budi paranoju su one vijesti o nestalim mladim ljudima. Ne znam je li mediji to češće objavljuju nego prije, ili je toga stvarno toliko više, ali to mi je prejezivo

Ima kriminala po svuda, tu kod nas u primorju kažu da su česte otmice i treba biti oprezan ali opet ne pretjerivati. Veće šanse su da će ljudi straditi u prometnoj nesreći nego da će ih netko ubiti ili oteti, pa opet svi vozimo auto...

tangerina baš sam i ja to spomenula, vjerojatno veliki broj njih i pobjegne od kuće pa se vrati ali to ne spominju, tko zna koliki je točan broj baš otetih

i ja se slicno osjecam
ali tako sam se osjecala i nakon ovoga na benama, sta tangerina pise
jos sam bila trudna i bas me to sokiralo, mislila sam da nikad s bebom necu na marjan otic, a dvoumila sam se i oko drugih setnji
pa je proslo
samo se nadam da ce to cudoviste uhvatit i kaznit

Potpuno razumijem Jadranku. Nekad davno i ja sam znala šetati sama ili s malim djetetom po Jarunu; meni to više nije gušt niti danju. Otkad su se tamo počela događati ubojstva, pa mafijaška ubojstva, ja s djecom nejdem tamo sama. Ili ide mm ili netko od odraslih frendova; gledam sebe kao laku žrtvu za savladati (u bilo kojem smislu; pljačka ili nešto goreg) jer sam sama s dvoje relativno dosta male djece (3.5 i 2 g.), koju nemogu ostaviti na cesti samu, pa trčat npr. za nekim idiotom koji mi otme torbicu. Opčenito to tako gledam i dosta sam svuda na oprezu, ne samo na Jarunu.
Žao mi je jako zbog toga ali jednostavno mi se teško opustiti. Nisam paničar, nisam čak niti krhka, nekad davno sam u karateu dogurala do zelenog pojasa i vjerujem da bih se znala obraniti, jednostavno me blokira prisustvo djece u tome.

Tako nekako. Dobro, mozda se sama ne bih znala obranit, ali bar bi imala taj osjecaj da mogu potrcat do nekoga - znam gdje je najbliza cesta, zacas sam dole. A sa malim to sve djeluje nemoguce. A stvarno mislim da me do prije par dana ne bi bilo strah s njim setat okolo kolo, a sad odjednom je, stovise neke setnje mi sad djeluju vrlo nerazumne, i kao da mi je neko oduzeo dio slobode.

u biti mislim da taj osjećaj sigurnosti varira oko činjenice hoće li počinitelj biti uhvaćen

mislim da se sasvim drugačije razmišlja kad uhvate i zatvore tog manijaka, pojedinca koji je to učinio, nego ako stoji kao vječita sablast u glavi i napada nam, tj oduzima sigurnost

a sve je moguće. moguće je da se isto tako radilo o strancu koji je na proputovanju uvrebao svoju priliku i otplovio dalje, kao i o lokalnom manijaku koji bi mogao biti i poznat nekim Splićankama.

mislim da je ova neizvjesnost o kome se radi ono što sad oduzima sigurnost

Osim neizvjesnosti... Mislim da smo svi bili uvjereni da se takve stvari desavaju negdje drugdje, nekom drugom...
A s vremenom ce se ipak sve vratiti u normalu.

Neznam kako vama ali na mene nije samo ovaj nesretni slučaj djelovao, nego otkad imam tu majušnu dječicu baš se osjećam ranjivije, tj. više sam na oprezu.
Eh, da su mi one godine (17, 18) kad me nije bilo strah u bilo koje doba noći ići bilo kuda, sama naravno, mladost - ludost ;)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Hoćeš :love2:

Kad je prije nekoliko godina onaj tip bacio bebu iz kolica na Benama, isto je neko vrijeme vladao opći strah i panika. Ali s vremenom se ljudi smire. Sada malo mediji pumpaju histeriju, s nekim procjenama da će "ponovo napasti", raznim CSI teorijama, ali tko zna šta se ustvari tu krije. Mislim da je bolje ne čitati raznorazne spekulacije o tome kojima mediji sebi privlače kupce.
Ja još uvijek Split doživljavam kao siguran grad. Doduše, u mom životu nema nikakvih šetanja kroz šumu, živim u betonskom dijelu gdje se pod zelenilom misli na travu s psećim izmetom, sve je osvijetljeno, tako da jedina realna opasnost mi je bila zalutali metak iz sumnjivog narodnjačkog kafića, a evo i njega su zatvorili :)

---

taji sad seta splitom btw

Ja sam jucer upisala tecaj samoobrane, s elementima juda, u suradnji s policijom gdje objasnjavaju zakone itd...traje nekih 6 tjedana po 1,5h, navecer...otkad redovito trcim, svega me strah...

ja ne smijem otvarati ovakve teme
živci su mi popustili očito
strah me ponekad živjeti
a to mrzim, kad me nešto prestraši
strah je zapravo u malim količinama dobar jer te tjera da budeš oprezan
no kad ti počne kontrolirati život onda je neprijatelj
zato se trudim ne razmišljati previše o svemu

Od kad sam mama osjećam se jako krhko, ne za sebe, visoka sam, jaka, mogu ja i branit se i potrčat. Ali znam da kad sam s dvoje nejači da sam fakat bijeda. I isto tako drugačije gledam mlade ljude kad se šmucaju noću sami niz naš breg. Laka meta. Zato apsolutno izbjegavam ići na mjesta gdje na bilo koji način ja ili djeca možemo biti meta nekog luđaka, ograničila sam si slobodu kretanja i to je to. Idem među ljude, ili u grupi ljudi i ne izazivam sudbinu, a i učit ću djecu da idu u grupi gdje god da idu. Nikad ne znaš... to nije neka žrtva, a mislim da čovjeku može spasiti život.

pa da ifi, meni nije toliko zbog mene, nekako se ufam da sam barem brza ako ništa drugo
ali za djecu, uf...
što je najgore kod nas u kvartu koji jest miran i neprometan i obiteljski ali ipak, djeca do 9- 10 sati budu vani
onda moja isto hoće ali mora sama ići dio mračnog puta pa sam ja babaroga jer ne mogu to podnijeti i točka
kad ide iz škole učim je da ide u skupini
uglavnom, ne osjećam se sigurno i ne znam da li je to zbog toga što sam postala roditelj ili su vremena opakija
nije da se ni prije nije dešavalo svašta ali mene ubiše ti silni naslovi, kronike, dnevnici s lošim vijestima
baš smo izloženi takvim informacijama i ja vidim da mi to djeluje na psihu
ponekad se isključim skroz pa danima nište ne čitam i ne gledam

a ja sam totalni extrem ali u 2gu krajnjost....pa nekad i ulazna vrata zaboravim zakljucat preko noci....
kad vas citam pomislim da vi zivite u Bronxu....ili je Zg postao bas tako opasan?
neznam,bila sam cesto kod tetke u toj zloglasnoj Dubravi,sama se navecer vracala iz centra...pa nikad nisam vidjela nikog sumnjivog niti mi je itko ni prisao...a ja bome izgledam ko laka meta...

ne gledam TV uopce,radio samo glazbene stanice....ni na news portale vise ne idem....lijepo je zivjet u neznanju....
ovo za St evo sad procitala....

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

a ja sam totalni extrem ali u 2gu krajnjost....pa nekad i ulazna vrata zaboravim zakljucat preko noci....
kad vas citam pomislim da vi zivite u Bronxu....ili je Zg postao bas tako opasan?
neznam,bila sam cesto kod tetke u toj zloglasnoj Dubravi,sama se navecer vracala iz centra...pa nikad nisam vidjela nikog sumnjivog niti mi je itko ni prisao...a ja bome izgledam ko laka meta...

ne gledam TV uopce,radio samo glazbene stanice....ni na news portale vise ne idem....lijepo je zivjet u neznanju....

ovo za St evo sad procitala....

---

dobro si me sjetila, idem zakljucat vrata :)

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

a ja sam totalni extrem ali u 2gu krajnjost....pa nekad i ulazna vrata zaboravim zakljucat preko noci....
kad vas citam pomislim da vi zivite u Bronxu....ili je Zg postao bas tako opasan?
neznam,bila sam cesto kod tetke u toj zloglasnoj Dubravi,sama se navecer vracala iz centra...pa nikad nisam vidjela nikog sumnjivog niti mi je itko ni prisao...a ja bome izgledam ko laka meta...

ne gledam TV uopce,radio samo glazbene stanice....ni na news portale vise ne idem....lijepo je zivjet u neznanju....
ovo za St evo sad procitala....

---

Dva puta mi je provaljeno u kuće gdje sam živjela, pa blago rečeno zaključavam i uvijek premirem od straha kad se vraćam kući hoću li opet zateći narkomane kako mi prekapaju ladice :(
Par puta sam doživjela strah za djecu, i svijest da sam nemoćna, pa više nemam dvojbi. Pazim se, zaključavam, čuvam :)