odmilja moja "harambasa" :-)

Moja curka ima 2godine i totalna je razlika sa mojom starijom kcerkom...
Dok manja nije dosla ja nisam znala koliko sam imala savrseno dijete u svakom pogledu...slusala sve,bila mirna...mogla sam obic cijelu zemaljsku kuglu a da ne pisne ali sada...:roll:...

manja ...uh,uh...sve ono sto sam nekada rekla (kada nisam imala dijete) "nedaj boze da imam takvo"...
gdje god odemo ona trci,vristi,dere se...skace,trga,uzima...a nedaj boze da joj nesto zabranim toliko se dere da se svi okrecu koliko se dere/place...najgore je kada pocne histerizirati i bacati se...a ujedno toliko derat...

moje iskusne mame imali li tome lijeka a da ju ne ostavljam doma kada moram nekuda ici?
jednostavno neznam kako da joj pristupim a da mogu u miru prosetati po nekom centru...bez njene dreke...

lidać, nema lijeka. To su takva, temperamentna djeca koja stalno pokušavaju probiti granice, i traže od nas vrhunsku pripravnost 24/7.
Kod nas prolazi samo doslijednost i hladna glava.
I da, ne možeš u miru prošetati po nekom centru, ma najbolje zaboravi centre :mrgreen:
Probaj se ne opterećivati drugim ljudima nego radi po svome.

Nemoj se molim te naljutiti, ali moram reći: to što starija curica sve sluša, mirna je... ne znači da ona nema iste ili slične frustracije kao mlađa, samo ih na drugačiji način procesuira.

Prvo da se nasmijem :)! Upravo tako "hrambasa" i mi zovemo naseg dvogodisenjeg sina! Uz njega imamo i 6mj bebu :)! E sad harambasa, inace Marko! Bas kao tvoja curka, miran, dobar, mozemo kud hocemo i koliko hocemo s njim! Eee onda prije par mj.ne odmah nakon poroda, pocinje... Cvilim, vristim, placem, galamim... Za sada nije bilo bacanja na pod ma svu srecu! Par puta mi je bacio tanjur sa stola, i to namjerno cim sam glavu okrenula! Ako nesto zeli, a u tom trenu to ne mlze dobit bas pocen vristati! E sad odmah kod prvog tanjura, udaljila sam ga od stola, i tada mojoj grekom viknula na nj. Pa je uslijedio i dr.tanjur dr.dan! Medjutim, moj muz koji je full skuliran! Rekao ajmo zaista mirno i kaznom! Kod takvog ispada mi smo ga bez galame, puno objasnjenja! Samo on neee, to se ne radi i u kinderbet! Tamo bih on plakao par minuta pa i vristao, ali ubrzo prestao! Kad se umirio izvadila bih ga van! I tako svaki put! Evo vec neko vrijeme nema takvih ispada, da baca tanjure, dudu i sl.sto mu se nade pod rukom! Jos uvijek na rijec "ne", "nemoj to dirati" i sl. se oglusi, ali tada bez puno zasto, zato, ga udaljim od toga!
Isto tako ta faza je uslijedila nakon naseg preseljenja! Naime vise ne ide u vrtic, djece u parku nema ni za kruh, vrijeme je i sada lose, a kamoli prije 5mj :(! Tako da vjerujem da je taj visak energije, a i sami period dobi koji obicno bude takav kod djece bio jos intenzivniji!
Uspjela sam naci park, koji je eto 4stanice dalje ali ima djece i ono sto najvise voli za igru, a to je voda! Ponesem duplu garderobu jer tamo ce se namociti, idemo tramvajem jer mu je to dozivljaj i tako se posteno rjesi energije! A samim time zaboravi na niz stvari koje zaista nisu za djecu!
Sve u svemu nista ti pametnog nisam rekla :)! Ali eto bar znas da nisi sama i da jos ima harambasa :)!
Pokusaj ju zabviti s necim sto voli, park, djeca, a kad pocne bacanje na pod bez puno emocija vrati ju doma!
Na tv.je bila emisija bas o tome kako se djeca bacaju! I neka djevojcica se mami u ducanu bacila na pod i udara glavom! Mama je takodjer legla na pod i pocela ona udarati, curka se ustala pogledala mamu kao ono ajmeee mami zaista nije dobro!
Nije to rjesenje za "nas" da i mi se bacamo! Ali da mi to napravi u kuci, gdje me nitko ne vidi mozda bihi probala upotrijebiti takav nacin!

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Nemoj se molim te naljutiti, ali moram reći: to što starija curica sve sluša, mirna je... ne znači da ona nema iste ili slične frustracije kao mlađa, samo ih na drugačiji način procesuira.

---

ma sto bi se ljutila...
nije da starija curka nema svoje ispade ima i ona ali ovdje sam opisivala samo sitaciju kada odem negdje da je mirna...

da zaboravim centre?...hehehhe...
napokon sam gotova s njima...obavila sve moguce pripreme za moju prvasicu no to me sve tako izludilo pokusavam kupovati starijoj stvari za skolu a mala se pocne ludirati do besvjesti...
no opet pocelim koji put u miru prosetati...
doma kada pocne iz bezveznog razloga histerizirati ostavim ju neka vice dok joj ne dojadi (sto potraje dugo) a ovako kada smo negdje mi je neugodno ostaviti vristeci jer to ljudi gledaju koda ju koljem... :-(

to ti je 2010. godiste:)
svi su takvi!

Citiraj:

---

tua prvotno napisa

to ti je 2010. godiste:)
svi su takvi!

---

I berba '07 :mrgreen:

Potpisujem za 2007.:lol:

a gle, ni meni to obavljanje kupovine/placanje racuna/hodanje po guzvi nije zabavno. ja bi je u tom slucaju ostavila doma, ako si u mogucnosti.
plus sto starija dobije malo paznje jedan na jedan.

ja potpisujem za 2010. :roll:

Citiraj:

---

tua prvotno napisa

to ti je 2010. godiste:)
svi su takvi!

---

Je, s tim da mi je i 1995. takva "berba", a i 2010. isto. Samo mi je 2009. za sad o.k. ;)

Kod mene je 2007 bila dobra godina. Mali je zlatan. Al 2011 već sad jasno pokazuje da nemam pojma šta me čeka...

Evo i mene... Sad napokon mogu reći da je faza "harambaša" (zapravo, u našem slučaju češće mrgud nego harambaša) ostala iza nas negdje oko polaska u školu. Puno ima i do temperamenta, ali ne baš sve...

Zaključak (ne znam da li vrijedi za sve) je taj da se mlađe dijete često mora izboriti za svoje mjesto pod suncem, pa je češće harambaša nego starije, koje kod odraslih nema konkurenciju.

Isto, često i starije dijete dobije elemente harambaše kad se rodi mlađe...

Nema tu recepta koji bi vrijedio za sve. Svako novo dijete je novi izazov, a još se i stariji trebaju prilagoditi na novu situaciju.

Kod nas je mala razlika (15 mjeseci) i ja sam odahnula kad je mlađi napunio tri godine pa su se mogli dosta toga zajedno igrati. Tak je i danas, ali svatko od njih traži svoj prostor i vrijeme, svaki ima svoje posebne interese, svaki od njih gradi svoj odnos s bratom i s nama (i sa svima ostalima). To je život, nema bijega! :mrgreen:

meni 2010. berba predivna....2008. se pomrgudila...

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

ja potpisujem za 2010. :roll:

---

I ja!!

E da tak je i kod nas, ne baš uvijeka li zna imati momenata.
Evo recimo nedavno moram sa starijim kod oftamologa i to baš u neko vrjeme kad bi ovaj trebao spavati.
E to je bio šou.
Cjelo vrjeme je trčao po čekaoni i dero se, par puta je zavrištao a meni neugodnjak.
Onda je neki čiča doslovce popizdio i rekao daj gospođo smirite djete sve nas terorizirate.
A on je baš svojeglav kad je u nekom štimungu nema šanse da išta posluša i niš se ne boji ako prijetim ili slićno.
Sva sreča došli smo brzo na red.
Eto kako vi rješavate takve situacije

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

Onda je neki čiča doslovce popizdio i rekao daj gospođo smirite djete sve nas terorizirate.
A on je baš svojeglav kad je u nekom štimungu nema šanse da išta posluša i niš se ne boji ako prijetim ili slićno.

---

tako i kod mene apsulutno nista ne pomaze...ucjene,pretnje,podmicivanje ona po svome i tocka...
jucer usla u jedan ducancic i ona se izgubila u roku trena...cijem ja trci i trci izmedu redova a nevidim je...zovem nece doc ...uhhhh...tako mi je bilo neugodno...

Citiraj:

---

domy prvotno napisa

E da tak je i kod nas, ne baš uvijeka li zna imati momenata.
Evo recimo nedavno moram sa starijim kod oftamologa i to baš u neko vrjeme kad bi ovaj trebao spavati.
E to je bio šou.
Cjelo vrjeme je trčao po čekaoni i dero se, par puta je zavrištao a meni neugodnjak.
Onda je neki čiča doslovce popizdio i rekao daj gospođo smirite djete sve nas terorizirate.
A on je baš svojeglav kad je u nekom štimungu nema šanse da išta posluša i niš se ne boji ako prijetim ili slićno.
Sva sreča došli smo brzo na red.
Eto kako vi rješavate takve situacije

---

Eh, čekaonica...

Ja sam godinama već pri naručivanju kod oftalmologa znala tražiti da nas naruče odmah ujutro da ne čekamo dugo jer mala djeca nemaju puno strpljenja... Isto i kod otorinca u Merkuru, tam je uvijek gužva i katastrofa. Zaista sam gledala da smirim i zabavim dijete jer i meni užasno idu na živce situacije kad roditelji klincima dopuštaju da teroriziraju sve druge, pogotovo ako to traaaaje unedogled. Nisam jednom pokucala sestri na vrata i lijepo skrušeno molila da nas uzmu čim prije jer mučimo cijelu čekaonicu. I nisam jednom otišla doma neobavljena posla... Povremeno smo kod naše doktorice išli privatno na kontrole samo radi izbjegavanja čekanja u ambulanti, dok je dijete bilo manje. Kasnije, negdje nakon četvrte godine bilo je lakše.

Morali smo raditi vježbe na oko na Rebru. Dijete je imalo walkman (kasnije mp3 player) i slušalo priče i glazbu jer to bi inače bilo strašno. Mnogi su roditelji djeci čitali, mnogi su djecu masirali, nosili kocke i druge igračke, ljudi se snalaze svakako, ali uvijek bi se našlo i onih koji su puštali da djeca trče okolo i divljaju, što baš nije špica filma u punoj čekaoni, pogotovo ako nije samo pedijatrija nego su unutra i svi ostali (na primjer ORL Merkur - zajednička čekaonica).

Moji su po čekaonicama popili sok iz automata što im inače nikada ne bih davala, nosili smo sendviče i pecivo, dubili na glavi, ali eto - priznajem da je bilo situacija kad smo morali odustati i otići...

Ja potpijem 2010, doslovce isto baš mali "harambaša" 21 mj, s vremenom sam se navikla (ako je to kakva utjeha) po prirodi temperamentno dijete, park i centri služe samo za trčanje naokolo, nema mira sekunde, dok se druga djeca zadržavaju u dijelu parka gdje su ljuljačke, tobogani itd. ja trčim za njim pokušavajući ga zadržat bar u okolici parka ali naravno ne uspjevam baš haha. Bacanje na pod smo malo zaboravili, to je znao svakodnevno radit kada nešto nebi dobio ali nas još drži vrištanje i plač zasada ignoriranje najviše pali iako ponekad viknem na njega pa to samo izazove još plača (pokušavam se kontrolirat). Shvatila sam da jednostavno imam takvo dijete i prihvatila ga takvog jer inače je od jutra do mraka (kako se kaže) nasmijano i vedro dijete sa puno, puno energije!!!

Meni uvijek nekako malo i milo bude kad te mame koje su imale mirnu djecu dobiju te harambaše, pa onda se sjete kako su gledale nas, koje smo raščupane, neispavane, umorne, željne popiti kavu u kafiću, željne kupiti neku majicu u dućanu (vjerovali ili ne uz neku djecu je to nemoguće)... i bude im i malo žao 8-) jesam zla, jelda?

Ja mogu reći da sam ja tek s drugim djetetom shvatila da je moguće živjeti normalno, tj. ići u dućan, spavati, kupiti majicu, popiti kavu s prijateljicom i imati dijete uz sebe u istom trenutku. Prije sam mislila doslovce, ne pretjerujem, da druge mame LAŽU kad kažu da npr. odu frizeru s djetetom, ili u kupnju, ili naprave tortu bez stresa s djetetom. I to zato da se prikažu kao da su super-mame koje znaju s djecom, meni, koja, kao, ne znam ukrotiti svoju zvjerčicu. Mene bilo uništilo i psihički. Al sam došla na svoje, ako te tješi :)


Kad pitaš kako prošetati u miru, ja bih rekla - nema šetanja u miru, nema ništa. Ako dobiješ dijete koje je intenzivnije, uvijek si na iglama, uvijek si u žurbi, uvijek imaš više posla, više trke, manje vremena, živaca, manje kilograma (u mom slučaju) nego kad imaš mirnije dijete.

Ja nisam uspjela njega primiriti, ili živjeti normalnije, uspjela sam smisliti kako njemu pružiti što mu treba, što je naravno uvijek na uštrb onoga kako bih ja, ali kao što sam tisuću puta napisala - koliko takvo dijete uzme, toliko i da, i ja se ne bih mijenjala. :) Trči za djetetom i uživaj :) Skidaj ga sa bandera i drveća - i uživaj. Slušaj kako brije cijeli dan - i guštaj dok možeš... Ja svog nisam mogla pobijediti, pa sam mu se pridružila :)

Drži se!

Lakše je kad ti je prvo takvo, onda s drugim uživaš duplo :mrgreen:. Da mi je i drugo takvo kao prvo, valjda bih već na Vrapču bila.

Njusim i da ce moj spadat u temperamentu kategoriju, od kada se poceo ritati u trbuhu taj je bio miran samo kad je spavao. Uvijek nesto grabi, nekud "juri", nesto lupeta i lamata. A bas je sladak takav :)

apsolutno.
moj 2007. je isto zlato.
ali ovaj 2011. je čista živa, nije toliko urlator, ma u biti je, urla čim nije po njegovom, a nije često,
jer bi se mačak penjao, planinario, trčao po prometnici i tako (1 god i 4 mj!!)

dakle s njime je otići na kavu luksuz i dobro prethodno promišljena i pripremljena akcija :lol:

:lol: potpis na Ifigeniju, samo ja nisam mislila da druge mame lažu nego da sam ja nesposobna!
A kad ono nisam, dapače :mrgreen: