vrišti stalno!!!

Vito ima 9 i pol mjeseci i prije otprilike mjesec dana je počeo vrištati, ali onako iz fore, da si čuje glas. Ali zadnjih nekoliko dana vrišti stalno i to sve više sliči na izljeve bijesa (zar već? :? ) i ja ne znam kako da se ponašam. Vrišti kad ga presvlači, vrišti kad ga hranim, vrišti kad mu bilo što ne paše, kada nešto hoće, a ja ne prepoznam što, kad je pospan,...uglavnom stalno vrišti i mene boli glava od toga :roll: E sad, je li moguće da tako malo dijete već ima izljeve bijesa ili on to isprobava naše granice ili je to neka treća faza? Meni se čini premali da mu objašnjavam bilo što, tako da njegovo vikanje obično ignoriram i obučem ga do kraja ili napravim do kraja bilo što da smo počeli, i nakon toga ga zagrlim, poljubim i on se ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Imate li kakav savjet u takvim situacijama?
Svekiji već govore kako sam ga razmazila :x

meni se čini da je on samo jako ekspresivan baš kao i lada. negdje u toj dobi lada je toliko vrištala da nisam mogla držati otvorena vrata balkona i prozore jer mi je bilo neugodno. na taj način nam je poručila sve što je imala za poručiti: "hoću odmah jesti", "ne želim čekati niti sekunde" ili "zašto sve nije po mom?" :roll:

prođe samo od sebe kad počne otkrivati druge oblike komunikacije. barem je tako bilo kod nas.

Da, temperamentan je na mene, definitivno :lol:
i meni je neugodno, jučer smo šetali korzom, moja mama, vito i ja i to je izgledalo tako da je vito bio u kolicima 5 minuta, onda vrištanje, vađenje iz kolica, nosim ga ja, pa mama, on nakon 10 minuta nošenja opet vrišti, cijeli korzo se okreće i gleda, vrišti kao da ga zlostavljamo...Drugi primjer: prošli vikend Vito, MM i ja išli u prvi posjet kod Ra, Noe i njenog M...sve super, ali Vito je toliko vrištao da smo morali ići doma jer je budio i strašio Nou, a i nama je bilo totalno neugodno :roll:
Do kada to obično traje? Koliko mjeseci ili godina? :lol:

Pokusaj se ne breckati kad vristi....Ono ponasaj se kao da se nista ne desava. Mora da mu se svidio efekat koji proizvodi. Proci ce to brzo. U medjuvremenu mu skreci paznju kako znas i umijes.

ne sjećam se koliko je trajalo samo sam molila boga da što prije prestane. kad krenu prve riječi, konkretno upiranje prstom i inzistiranje na nečemu (brzo je savladala riječ "to!") vrištanje se smanji. još joj se i danas zalomi-valjda od uzbuđenja zaboravi da može tražiti riječima.

Baš sam htjela otvoriti ovakav topic. Ja sam skroz luda od Jakobovog vrištanja. A MM još više, on bježi od doma. Jakob je počeo s )mj. i vrištao je jedno vrijeme intenzivno, pa je onda prestao . Sada s 11 vrišti stalno kad nešto hoće. Ja sad zapravo ne znam kako reagirati. Ako se ne obazirem on vrišti ko lud i čeka da mu damo ono što hoće,malo mi je premali da primjenjujem odgojne mjere tipa samo ti vrišti, a ako mu odmah odgovorim na vrištanje tako da napravim ono što hoće bojim se da će se to sve skupa produžiti dok ne progovori. Help!!

ma kaj bi bio premali..
j. kad zavrišti, zaprav, on se više dere, ja mu fino mirnim glasom kažem :" nemoj vikati. Što hoćeš da ti mama da" ili slično.
govorim mu potpun o smireno i blago tako da se zainteresira i sasluša, odnosno, prestane se derati, što mi daje dodatno vremena da dokučim što želi bez vriske i nervoze.
tom taktikom već dulje vrijeme odoljevam urlanju sa njegove strane, a sada isto ima jedva 11 mjeseci.

Zvuči dobro. Ja Jakobu isto kažem mirnim glasom ne vikati i dam mu što hoće, ali tako vrišti i kad mu, recimo, oblačim jaknu, kapu ili ga prematam kad neće ( a neće nikada) To je takva vriska za poludit( turbo visoki c). Sve mi je to još neobičnije jer je moj stariji sin bio tako "lako odgojiv" prava milina. Probat ću još malo više mu govoriti , možda se malo smiri.

da, kad se krevelji kada ga pokušavam obući isto tako stanem sa svime što radim, pa da mi se neznam kak žuri, i lijepo mu objasnim, opet mirnim tonom, nježno ga dodirujući, mazeći ili sl., zašto sada moramo to i to napraviti.
doista takav način daje pozitivne rezultate.
mislim da se ne smijemo zavaravati s time da su nam dijeca premala da bi nas razumijela.
ja prije mislim da smo mi preveliki da bi razumjeli njih.

Vito je baš kao i moja Vita :lol: Ona je isto odnedavna počela vrištati onako iz fore, baš kao što opisuješ mamuška! I sada isto tako i dalje vrišti bilo da pokaže da nešto hoće, neće, da joj nešto smeta ili je veseli ili tek tako jer joj je to očito super.
Jučer smo imali šou u trgovini gdje je isto počela vrištiti u kolicima a kad bih je ja pogledala ona bi se počela smijati.
Kad vrišti doma, to zvuči kao da je u najmanju ruku mučimo ili koljemo i već smo se zabrinuli da će susjedi zvati socijalnu službu! :roll:
Danas se npr. bacala po podu i udarala nogama u bijesu jer joj nisam dala da se diže uz stolić. Prava pravcata histerija. Nisam mogla vjerovati :shock:
Ja se iskreno nadam da je to samo faza. Mi joj uvijek lijepo pokušavamo objasniti da takvo ponašanje nije u redu i ne zavaravamo se da je pre mala da bi počeli s objašnjavanjima, ali ponekad se čini besmislenim :/

I to je tako nekako naglo krenulo..prije je bila mirna, tiha, slatka, nježna-a u zadnje vrijeme-totalna suprotnost!

Mi smo jučer bili u konzumu, vriskao je, ali od veselja :lol: ljudi su se ili smijali ili zgražali, kao i obično
danas smo išli na tržnicu, stavljam ga u maramu i to ga moram okrenuti prema van jer inače vrišti u bilo kojem drugom položaju, a o kolicima da i ne govorimo :roll:
eh, te temperamentne vrištalice...

noa je danas prvi put dva puta vrisnula

Nama je vrištanje krenulo s nekih sedam mjeseci, to je bilo prestrašno , vrisak za sve i stalno, (čak sam i otvorila topic na tu temu tad),isto su mi svašta govorili, uglavnom da je razmažen.. :roll:


Trajalo je mjesec i pol, sad fino komuniciramo ( hehe) al još povremeno ima ispade vikanja al sad mi se čini da je to stvarno izraz ljutnje, znači normalno.

I ja sam htjela otvoriti ovakav topic.
Nikola je vriskavac još od trećeg mjeseca.Moja mama kaže da je on pravi lav i da zato stalno urla.
Kad se oblači, kad se briše mokra kosa, kad se maže krema na lice, stavljanje u kolica, vožnja nakon nekog vremena ako ne zaspe, u trgovinama, u autosjedalici, u automobilu... Strašno.
Na svim mogućim mjestima samo se nas čuje a ja uvijek na kraju završim sa njim u rukama a drugom rukom guram kolica što baš i nije lagano jer sad već ima 10 kg.
Nakon 15 tak minuta takvih krikova i propinjanja, ako ih izdržim do kraja, on obično zaspi al uvijek se preznojim od pogleda ljudi i komentara:"Gle to dijete kako plače, pa što mu je".Kao da mi nije već i bez njih dovoljno neugodno.
Ne znam kako to zaustaviti. Jedino sam primjetila da kad pjevam on prestane al malo mi glupo na glas pjevati po vani.
Od svega mi je najčudnije da to radi u kolicima i u vožnji autom a obično djecu takve stvari umiruju.
Sad mi je lakše kad znam da nismo jedini. :lol:

Evo samo da javim da Jakob manje vristi. Ne znam da li nam je pomoglo sto sam mu stvarno pocela mirnim glasom objasnjavati kako nije lijepo vikati i bla bla.
Mislim da mu promjena boje moga glasa postane zanimljiva, a mozda i kuzi da mu govorim da ne vristi. U svakom slucaju od kada sam tako pocela, vristi puno rijede. Cinjenica je da je vec imao faze kada je vristanje bilo za izludit , pa je opet smanjio, moguce je da je i ovo faza. Ipak je super osjecaj kad mislis da nesto mozes napraviti tj. da nisi bespomocan.
Ja inace uopce ne mislim da su bebe premale da se s njima prica, ali priznajem da ne znam kako mu neke stvari objasniti. Npr kako vi rjesavate kada je uporan u necemu sto je zabranjeno. Stvarno smije puno toga, ali mu nedam da kopa zemlju iz tegla za cvijece. To su ogromne tegle i nemam ih gdje maknuti. Molim mame koje imaju neke metode da mi pomognu. Mom Eugenu je bilo dovoljno tri puta objasniti i dejte vise nije to radilo, ali ovaj mali vragec...