Printable View
Ja sam se sada prvi put odkad sam mama našla u situaciji da više ne znam što bi poticala kod Adriana. Uvijek je nekako bilo lako dok su mali tummy time, pričanje, pa kasnije boje, crtanje , bicikl...
A sad fakat više ne znam da li ja na nešto moram misliti ili je u ovoj dobi već sasvim dovoljno samo slušati ono što njih zanima i područje koje otrkiju pojašnjavati
imamo slicne dileme; kad pustam da on bira aktivnosti mislim da bi mozda trebala nesto ja nametnuti, a kad ja izaberem aktivnost, onda si mislim da bi ipak on trebao izabrati.
no, dok god ja nesto s njim radim, sve prolazi. uspjem ga zainteresirati za bilo sto.
ono sto me juce zaprepastilo, on zna napamet Macka u cizmama, onog s audio kasete. sve fenomenalno intonacija, dijalozi.... :shock: :shock: :shock: imamo ga doma, ali ga nije dugo slusao, kaze da im u vrticu pustaju prije spavanja. a to koliko je on koncentriran kada ga nesto zanima, teta u vrticu mi je rekla da je par puta premrla od straha i isla provjeravati da li je ziv jer je toliko mirno lezao u krevetu otvorenih ociju dok je slusao pricu s kasete. sad kaze da se navikla, ali da jos uvijek provjerava :shock:
aha, a sve sam pisala da kazem koliko nevjerojate stvari mogu napraviti ako ih interesiraju.
I kod Eme je slično.Kad radi nešto što nju zanima jako se uživi i lako pamti. Sa Emom imam jedan "problemčić". Kad nešto ne uspije izvesti dobro u prvih par pokušaja ne želi dugo vremena za to ni čuti. Teško prihvaća savjete i dobronamjerne ispravke, barem od nas ukućana. Valjda je to samo faza jer ne znam šta će biti kad krene u školu.
Ja sam sada u fazi "poticanja" fine motorike jer ona je ljevak i teže joj idu neke stvari.
Inače mislim da im treba s vremena na vrijeme ponuditi neku aktivnost koja njima samima ne bi pala na pamet ako znamo da će im koristiti.
Branko skroz isto kod nas. Jako dugo se u nista nije dao uvjeriti. Sad je sve bolje
A tvoja zadnja recenica je upravo to sto me muci, ja bi mu htjela dati neki poticaj ali ne znam sto bi bilo primjereno u ovoj dobi a da ne radimo
Pokušajte sa starom stvari na novi način; moj Daniel (5 god.) doma neće baš ništa nacrtati, u vrtiću nešto jako jadno, ali kad je dobio one boje kojima se rade slikice za staklo - nismo mogli vjerovati da može slijediti crtu na predlošku, mislili smo da nešto ne štima s grafomotorikom. No radi se samo o interesima.
Inače je totalno verbalni tip. Isto zna napamet priče, neki dan sam ga čula kako "čita" (drži knjigu, ali ne zna čitati) "Gric i Grec" (to se dobije kod stomatologa, o pranju zubi) od riječi do riječi... nema nikavih rima da bi bilo lakše. Ali da ga potičem da nešto zapamti sigurno bi postigla suprotno.
Paulo je ( mogu slobodno reći) jako napredno dijete, i to od rođenja.
kod njega je sve bilo lako i brzo.
zainteresiran je za dosta toga, obožava enciklopedije o životinjama i dinosaurima, znanstvene filmove na Discovery ch. i sl.
a ipak ne želi crtati, ne želi se uopće potruditi sa olovkom, nemogu ga niti naučiti da je pravilno drži :(
mislim da ću tu imati problema, on recimo razlikuje brojeve i zna ih pročitati, ali nikako da ih napiše, a slova da ne govorim.
kako ste vi svoju djecu učili pisati? :idea:
JA sam predložila puno aktivnosti pa sada ona zna sama izabrati: puzzzle, testovi inteligencije, knjige/slikovnice, crtanje :) . Televizija je dozvolena samo od 6 do 7 na većer, jer smatram da je to štetno. Nedavno je Anastasia poćela sama igrati s litkama i životinjama, pa ja njoj čak i smetam :mrgreen:
Paulina, moja s nepune 4 godine je neki dan (pisala sam pod "Biseri") tražila da joj prepustim mjesto pred kompjuterom jer bi ona "pisala". Kad sam joj ponudila olovku (s kojom se inače dobro služi i proba pisati slova) rekla mi je da ona neće pisati olovkom jer ni tata ni mama ne pišu olovkom već samo na kompjutoru! Toliko...
Nemoj ga nikako ispravljati kako da drži olovku, ja sam se prošvercala kao mala, i dan danas je navodno krivo držim, ne vidim zašto bi moj način bio lošiji, ni ne znam koji je pravilni. Ja dobijem trnce kad vidim dadilju da mi ispravlja dijete.
Dijete treba pustiti da radi što najviše voli, ali treba raditi i što različitije stvari. Neka pokuša crtati mišem na kompjutoru, nabavi mu nove bojice. Nedavno smo nabavili set od 30 pastela (mislim da spada u liniju morning glory, one s plavim medvjedićima), boje su prekrasne, lagano se povlače, naše dijete se odjednom pretvorilo u umjetnika, bez obzira na sve one flomastere, pastele i drvene bojice ranije...
I ne zaboravi male nagrade za postignute uspjehe. Posebice hvaliti dijete i poticati mu samopouzdanje, toga nikad dosta.