Razgovor i objašnjenja djeci...

Mama sam 11mjesečne djevojčice :heart: koju sam rodila u izvanbračnoj zajednici. Već 6mj ne živim s njezinim tatom. On ju ne želi viđati, zločest je čovjek, muškarac od 40 koji se ponaša kao da mu je 15 i da svi moraju za njega imati razumijevanja, samo on vrijedi na ovom svijetu, a svi smo mi ostali potrošna roba. S njegovim roditeljima sam u jako dobrim odnosima i u pravilu jednom tjedno ih posjećujem sa malom. On ni sa njima nema nikakav odnos, ne posjećuje ih niti ih zove.
Muči me to što da njoj kažem jednog dana. Ne želim joj lagati, niti joj uljepšavati kakav joj je otac, a također ne želim niti da oni pričaju priče koje se nikada neće ostvariti.

Otvorila sam ovu temu, jer me zanimaju iskustva svih vas koji ste u istoj situaciji, a koliko vidim tu smo svi u istim g...
Pa kad nađete cajta napišite kako razgovarate sa svojim klincima, kako im objašnjavate ove ružne situacije u koje smo ih mi odrasli doveli i kako ste i ostale u familiji instruirali i da li jeste...

Mogu ti reci kako sam ja napravila, a je li tako najbolje - to ne znam.

Ja svojoj djevojcici uvijek govorim istinu, prilagodim ju njenim godinama. Znaci, mama i tata su se puno svadjali i ljutili jedno na drugo i bilo je bolje da su prestali zivjeti zajedno. Kazem da nitko nije kriv i da je ovako najbolje. Istinu o tati, doduse, malo uljepsavam. Ne bi bilo dobro da prenesem svoju gorcinu i ljutnju na nju. A s vremenom, mislim da ce ona sama stvoriti pravu sliku.

da, i ja isto mogu reci kako sam ja napravila..

prvo sam malo to sve uljepsavala, a onda pokusavala prilagoditi dobi bez puno objasnjavanja u stilu da je to normalno i da ima puno ljudi koji isto tako ne zive zajedno.

moram priznati da nisam trebala puno objasnjavati i meni se cinilo da je moj sin to prihvatio kao sasvim normalnu stvar.

e sad, prosle godine se desila neka situacija koja me ipak malo bacila u razmisljanje i nakon koje sam osjetila potrebu malo detaljnije razgovarati sa sinom, o tome, sta, zasto, kako i sta to sve znaci za njega. Naime, u vrticu su mi rekli da im je rekao da je njegov tata umro. Pretpostavljam da je sam sebi jedino tako mogao objasniti cinjenicu da oca vidi svaka 4 mjeseca na 2 sata.
nije mi bilo svejedno kad sam to cula u vrticu jer sam shvatila da je njemu u biti trebalo moje objasnjenje i da je nemanju istog, sami sebi to protumacio kako je najbolje znao.

sada shvaca stvari upravo onakvima kakve jesu i cak je sam izrazio zelju da se preziva kao ja i moj sadasnji partner, iz razloga kako je on to sam rekao: moj tata se od mene odvojio, pa bi se ja prezivao kao vi koji samnom zivite. Treba li jos sta nadodati na ovo razmisljanje?

i da, moj sin ima tek pet i pol godina.

neces vjerovati koliko ce te sokirati tvoje dijete kada pocne kuziti stvari sa samo 3, 4 godine.

Mene je moja kcer pozvala na ozbiljan razgovor o tati sa samo 3,5. Bila sam totalno sokirana nacinom i ozbiljnosti kojom je to izvela.

Citiraj:

---

Teta Eta prvotno napisa

Mene je moja kcer pozvala na ozbiljan razgovor o tati sa samo 3,5. Bila sam totalno sokirana nacinom i ozbiljnosti kojom je to izvela.

---

ne kazu bezveze da su curice zrelije :)

Moja djevojčica još malo pa bude imala 5 god......još malo i bude godinu dana bez tatinog poziva ili pitanja kako je, da li je živa, a kamoli da dođe po nju......ona nekad zna pitati: mama, a zašto tata neće doći po mene? A šta da joj odgovorim: neznam, budeš ga pitala......
A neki put zna reći: moj tata radi daleko pa ga zato nema......btw.....živi cca. 10 km udaljen i radi sve samo da ne bi radio :roll:

Ja bih to ovako nekako:

Tata i mama se nisu slagali pa su se puno svadjali i onda odlucili zivjeti odvojeno. Mama je sa tobom, a tata se jos uvijek malo ljuti (na mamu) i sigurno ce se javiti kada se prestane ljutiti.

Tako nekako, nije idealno, ali nekako bezazleno da ne ispadne da je tata nesto kriv, nego samo da mu treba vremena. Evo, nas se ljutio tri godine, pa se ipak "odljutio" i pojavio.

Ni jedan odgovor nije idealan, ja bih probala sa djecjim rijecnikom i situacijom koju dijete moze razumijeti...

Citiraj:

---

Teta Eta prvotno napisa

Tako nekako, nije idealno, ali nekako bezazleno da ne ispadne da je tata nesto kriv, nego samo da mu treba vremena. Evo, nas se ljutio tri godine, pa se ipak "odljutio" i pojavio.

---

ma bome ja nebi tako., jer tata jeste kriv u ovom konkretnom slucaju. meni se odgovor tipa: ne znam, budes ga pitala kad ga vidis. u ovoj situaciji cini primjereniji.
ali to sam samo ja..

a to da se netko "odljuti" i pojavi svom djetetu nakon 3 godine, bi vise rekla da je doticnom postalo dosadno, pa je odlucio biti otac, dok ne naleti neka bolja zanimacija grrrrrrrrrrrrrrr :evil:

Ne kazem da sam u pravu, ali zelim da ona formira svoj stav o tati, a ne da joj ga ja namecem.

Njen tata je bio i daleko, na drugom kontinentu, pa mu je mozda to "olaksavajuca" okolnost. Naravno, covjek ima problema sam sa sobom, velikih, ali ne bih o tome na forumu...