Printable View
Sta da radim,sta da ucinim,nisam spremna...zateklo me...jos uvijek nisam oplakala svoju djevojcicu...Mislila sam da sve znam i da sam jaka,ali ne znam kako se sad nositi s ovom trudnocom.Tisucu pitanja,tisucu puta odgovora nema...hocu li opet prozivjeti bol ili umrijeti ako mi se ponovo desi???:zbunj:
:love2: ne znam što da ti kažem
i meni je nakon svakog pobačaja, a u idućoj trudnoći, bilo 1000000000 pitanja u glavi
u svakom slučaju panika ne pomaže, nego odmaže
pokušaj misliti pozitivno i opusti se koliko god možeš
Draga renchyyyyy
prvo pusa sto si nam se javila, a druga pusa sto ces ponovno postati mama <3...pretpostavljam koji je kaos sada u tvome srcu i glavi, ali ja mislim da je to najbolje sto ti se moglo desiti...i sama puno puta pozelim da mi se iznenada desi trudnoca, ali nece i ne moze, jer previse pazim na to i tako se moram sama boriti protiv svojih strahova i svaki mjesec se preispitivati da li sam spremna i kad cu napokon biti...znam da ti nece biti lako jer se nisi spremila na to, ali ne bi niti jedan drugi put bio nimalo laksi...Strahova ce biti do samog kraja, ali svi cemo biti uz tebe...Cuvaj se i ucini sto je u tvojoj moci a sve ostalo prepusti Bozjim rukama. Ljubim te i zelim ti jednu prelijepu trudnocu!
Patik hvala ti na potpori,ma ja sam tebi vec 100puta rekla koliko te obozavam,zena zmaj.Uistinu ne znam,cak nisam ni svesna situacije u kojoj sam se nasla,druge stvari su mi mozak preokupirale.Otac mi je zavrsio na hitnoj,bore mu se za zivot,a meni je sad ovo moje stanje vise manje sekundarno.Sinoc sam probdjela sve do jutra u suzama i strahu za njega,a danas me srezalo ko za porod da me oblio hladni znoj...u glavi mi je samo zvonilo da je sve gotovo,medjuti bol je nestala ko da nije ni bila,prokrvarila nisam,al ludjacka snaga ce mi biti potrebna da ovo sve izdrzim.Bog nas valjda stavlja na maksimum iskusenja.
Draga renchy, jako mi je zao zbog tvog tate...Nadam se da je stanje barem malo bolje :( Drzi se i ti draga...znam da je nemoguce to upravljati, ali pokusaj biti sto smirenija, jer moze malom cvrcku naskoditi,a i tebi, ne daj Boze...
Joj, drage moje, nemate pojma kako se ja cudno osjecam...toliki je kaos u mojoj glavi. Ponekad pozelim ostati trudna, samo zato da si vise ne moram postavljati ovo pitanje, kako dalje i kada...jer bih tada imala odgovor iz prve ruke ;)
Uzas...tako je tesko za odlucit se dalje...uzasna sam kukavica...sada mi je sve bitnije i skola, i posao i ovo i ono...a to je samo strah sto stoji na mom putu. Kako reci opet poslodavcu? Kako opet funkcionirati i raditi sa tolikim brigama?Kako i zasto? Sto uciniti da bude lakse? Tako odvratna pitanja...ogromna patnja...Mrzim to sve, mrzim to stanje ludosti u mojoj glavi...mrzim sebe sto ne znam sto zelim...mrzim zivot zato sto mi je uzeo moju mrvu...mrzim ovu tugu i bol...
Daj mi recite kako ste se vi odlucile dalje ici? JA sam postala totalni slabic i bojim se svega...Pomozite, ja ne znam vise kako dalje...
Draga renchy
zao mi je sto prolazis kroz tako tesko razdoblje sada....sto ti je tata bolestan i sto se suocavas sa trudnocom za koju kazes da nisi spremna. pokusaj misliti pozitivno i ako ikako mozes rijesiti se tog straha koji nosis u sebi. nemoj misliti da ce ti se opet dogoditi ruzna stvar kao sto ti se to dogodilo dok si nosila svoju curicu. razmisljaj o tome kako ce sve biti super i kako ces napokon moci ispuniti sve svoje zelje koje nisi mogla ispuniti u prijasnjoj trudnoci. gurati ces kolica, maziti i ljubiti se sa svojim malim smotuljkom koji ce vam svima uljepsati zivot. budi hrabra i snazna! tezak je put pred tobom, ali sam sigurna da ces uspjeti. kada god ti bude tesko pisi nam...uvijek ce se netko javiti. puno pusa
Draga Patik
Nazalost nasi zivoti su krenuli dalje iako su zivoti nasih andjela iznenada prekinuti. nitko nije mogao utjecati na to. razmisljaj o novoj trudnoci i o tome koliko bi ti to srece i veselja donjelo u zivotu....kako bi ti, tvoj muz i tvoja obitelj bili presretni...razmisljaj o tome kako ces moci ostvariti sve svoje snove koje si sanjala. pruzi sebi drugu sansu....zasluzila si ju. neka tvoj andjelak dobije brata ili sestricu....pricati ces im o njemu i sigurno ga se nikada nece zaboraviti. neki ljudi zive cijeli svoj zivot i hvala bogu ne moraju se suociti sa tragedijom sa kakvom smo se mi morale suociti...da idemo na sprovod svom vlastitom djetetu. to nas je promjenilo i bacilo nam sasvim neki drugi pogled na svijet. ja sam prije svoje trudnoce mislila da je najnormalnija stvar imati dijete i gurati kolica...da to moze svatko..da tu nema sta uopce poci po krivo. nakraju sam se morala suociti sa tim da mog djeteta nema....da mozda ipak nije tako jednostavno imati zdravu bebu i djecu opcenito i da roditelji kojima je to uspjelo stvarno trebaju biti najsretniji na svijetu. cijeli zivot je borba draga moja...ne smijes odustati! mene osobno drzi samo razmisljanje na buducnost...kod mene je jos malo vremena proslo od tog nesretnog dogadjaja. ja jos moram saznati odgovore na neka pitanja kako bih u potpunosti mogla krenuti dalje....ima jako teskih dana....ali izbora nema. biti u depresiji, sjediti doma, razmisljati zasto bas ja? sta sam ja skrivila i zasto je to tako moralo biti? od toga nema koristi. primi muza za ruku i hrabro koracajte naprijed. pokazite svima koliko ste jaki i sto prava ljubav moze uciniti. odgovore na neka pitanja nikada necemo dobiti. nasi andjeli su dosli, zadrzali se u nasem zivotu kratko, ostavili duboki trag i otisli na nebo. nasi zivoti su se promjenili zauvijek kao i mi sami. jedino sto mozemo je nadati se da se takve stvari nece ponoviti i dati sve od sebe da bude sto bolji. mislim na tebe. drzi se. ljubim te
Draga misekice, samo sto mogu reci na tvoj post je :cry: i :love2: Hvala ti puno sto me pokusavas ohrabriti za dalje...Nadam se da cu i sama biti uskoro toliko daleko da u potpunosti potpisem tvoj post i kazem tako je, zelim dalje...Osjecam da sam svaki dan jednu stepenicu vise ka novoj trudnoci...Ljubim te i jos jednom hvala!
draga PatikCitiraj:
Patik_moj <3 prvotno napisa
Pisi kada god ti bude tesko, ako bilo sta trebas...tu sam. Drzi se i samo hrabro :-)
Ljubim
drage moje svima šaljem zagrljaj podrške.Ja bi tako voljela da ponovno zatrudnim ali to je kod mene isto ko dobiti sedmicu na lotu.zato cure suočite se sa svojim strahom i kreni te dalje .poznajem ženu koja je izgubila tri bebe jedna joj je bila 8mj živa pa je zatim drugo rodila mrtvo i trće pobacila u 8tj sada ima predivne dvoje zdrave djece pusa svima
Draga Renchy,
zaista me ugodno iznenadila tvoja vijest o novoj trudnoći i jako sam :-D zbog tebe!!! Znam da je teško izbjeći "crne misli" i pobijediti strah zbog tvog gubitka, ali moraš vjerovati da će OVAJ PUT biti sve u redu... Hej, pa ponovno ti se pružila prilika da budeš majka i da jedno maleno srce opet kuca ispod tvojeg...doista, za mene osobno, nema ljepšeg dara!!! Mila, pruži i ti šansu tom malenom biću u tebi da se razvija bez straha...jer i ono osjeti tvoju tugu i tvoj nemir... Pretpostavljam da se još nisi dovoljno oporavila i da te ova druga trudnoća zatekla nespremnu, ali ne smiješ si uskratiti radost novog života, zbog straha od ponovnog gubitka...budi hrabra, molim te, radi tog malenog bića koje raste u tebi, radi sebe i radi nas ovdje koje te potpuno razumijemo u tvojoj boli i brizi...ali vjerujemo u pozitivan ishod!!! I mi ćemo te pratiti do kraja...s ljubavlju i vjerom, čekamo onaj dan da imaš svoj smotuljak u rukama!! :heart:
Žao mi je zbog tvojeg oca, nadam se da je sada ipak bolje... Piši nam kad budeš mogla, šaljem ti jedan veliki :love2:
draga renchy,
prvo čestitiam na trudnoći. Svaka trudnoća ma kkao ona završila je Božji blagoslov.
Znam da te strah i da si izbezumljena jer sam i sama takva bila. Moraš msiliti pozitivno, tvoja djevojčica čuva ovu bebicu i htjela bi da se ti veseliš. Dijete sve osijeti pa tako i tvoj strah. Bogu u ruke i bit će sve ok.:love2:
renchy želim ti i ja dati podršku. Bez obzira na sve što se može desiti, trebaš biti svijesna da je trudnoća tu i da je "imaš" ako razumiješ što želim reći. Ovdje je. Beba je na putu. Mada je ne osjećaš ona je tu. Bitna je u toliko da moraš paziti na sebe s obzirom na dodatne napore koje još u familiji imaš. Kad preokupacija oko toga prođe, posveti se sebi. Beba će doći i ti ćeš se moći nositi s tom trudnoćom, najvjerovatnije ćeš biti i sretna i opuštena jer će sve doći na svoje mjesto. Možda je i dobro da te tako iznenadila, kao prst sudbine. Nadam se da ti je tata dobro. Drži se!!
I ja sam ti došla dati podršku. Pokušaj duboko udahnuti i samoj sebi obećati da ćeš biti opuštena. Apsolutno ništa nije u tvojoj moći. Možeš sad zaleći i futrati se Utrićima 9 mjeseci. Možeš umirati svaki dan na svako komešanje crijeva. Možeš stresirati, plakati, zabrinjavati svoje bližnje, opterećivati se najcrnjim mogućim scenarijima. Sve to možeš. Nitko te neće kriviti.
A možeš i zastati, otići u apoteku po vitamine, kupiti ulje za kožu i protiv strija, iz inata se počastiti ogrtačem za rodilište..Ja samo nabacujem ideje, želim reći da pokušaš staviti ružičaste naočale, digneš glavu i uživaš u svakom danu svoje trudnoće. Zbog svog mira, zbog mrvice u tebi, tvoje dječice i anđeleka koji viri odnekud. Olakšaj samoj sebi i prihvaćaj dan po dan. Inače si rezerviraj mjesto u Vrapču. Preveliki je to teret. Zauvijek ćeš ga nositi. Na koji način, ovisi o tebi.
Citiraj:
lisica prvotno napisa
Ja potpisujem ovaj post od riječi do riječi... jer eto prije par dana test je i meni pokazao dvije crtice i mogu samo reći da vidim sve ružićasto inače bi valjda ostala i bez ovo malo živaca koliko mi je ostalo !!! Samo hrabro! (to i ja sebe malo motiviram usput :-)
Lisice kako si to sve dobro napisala, sve je to tako. Ja sam ponovo trudna nakon dva i pol mjeseca,nisam mislila kad je doktor rekao možete planirat obitelj da će nam "isprve" upalit. Ali eto nastojim zadržati ružičaste naočale i ići dan po dan
Katrin čestitam Renči takođe, Optimistična nemogu ni zamislit tvoju sreću nakon svega nadam se da će mo i mi to dočekat
Ovo si odlično napisala. Baš tako treba.Citiraj:
lisica prvotno napisa
Čestitam svima na novim trudnoćama i želim sve najnajbolje.:heart:
Drage cure,ponovo trudnice od srca čestitam!Samo tako treba, gledati sve sa vedrije strane i misliti samo pozitivno.Uživajte svakim danom sve više u novim trudnoćama jer je to zaista blagoslov i najljepši period ženinog života, da bi ga potratile na neke crne misli i brige.Nadam se da ćemo Vam se i mi "čekalice koječega" uskoro pridružiti i zajedno odbrojavati.UŽIVAJTE I NE BRIGAJTE! :-)
Renchy, pravi si zloco!!!
Otvoris ovakvu temu i isparis! Sto je novog? Jesi uspjela potvrditi trudnocu?
Ajd javi se da ne pisemo bezveze, a ti ni da se javis!Nalupat cu te :D
Ljubim :shykiss:
nije me dugo bilo ovdje
dosla sam cestitat renchy i zazelit joj srecu do kraja
javi se draga , jel sve u redu ( vidim nije pisala od 9mj )
I ja grlim i ljubim Renchy i sve nove trudničice, neka su vam trudnoće školske i živčeki mirni. Sve će bit u najboljem redu!
Vidim sve ste tu i hvala vam...dogodila se velika tragedija u mom zivotu...otac je umro...ja sam bebu ubrzo izgubila,stres,sok,ni sama ne znam sto u vrlo ranoj trudnoci,netom iza sprovoda...i od tada nisam otvarala Rode.Nisam imala snage za nista.Medjutim,sad ni sama ne znam sto rec...(vidite da sam otvorila Rode nakon duuuuugo vremena)jucer sam napravila test i pozitivan je.Panika u mojoj glavi...uistinu ne znam sto sad uciniti.Jedino suprug i vi ovdje znate.Toliki strah je u meni da se uistinu ne osjecam ko trudnica,nit vam mogu opisati osjecaj koji me zahvatio.Da li sam spremna nakon prosle uistinu lose i bolne godine biti sretna ili to jednostavno nije za mene.Jos ni kod ginekologa nisam bila jer kako kazem tek sam jucer doznala.Sta uciniti?
uh renchy zao mi je zbog tvog tate, zbog spontanog :(
vjerujem da nisi psihicki spremna na trudnocu ali desila se i bit ce sve dobro , cuvaj se , cuvaj svoju mrvicu
sta bi ja dala na svijetu da mogu prirodno ostati trudna , zato mila cuvaj se i sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :*
imas tri anđela cuvara koji ce vas cuvati
Draga, nemaš šta činiti, jasno je da je tvoj strah prevelik ali moraš se natjerat da misliš pozitivno, moraš vjerovati u sebe! I ja sam rekla, kad mi je krenuo spontani, da neću preživjet ako izgubim i tu drugu bebu, al eto me, živa i zdrava, majka dvojice predivnih dečkića. Moraš vjerovati da će sve ovaj put biti dobro!
Draga renchy, nemas pojma kako mi je drago da si barem par recenica napisala, tako sam cesto mislila na tebe...i da, kako nisi pisala, moj los predosjecaj je postajao sve veci, sada vidim sa razlogom. Jako mi je zao zbog tvog tate i naravno zbog male mrvice koja te napustila...ni tu nema rijeci utjehe, treba samo opet vremena da rane zacijele i mozda bas taj plusic pomogne u tome ;) i naravno mi mame Andjela, kojima ces iducih devet mjeseci donositi izvjestaj kako si i kako je bebica ce ti takodjer pomoci :D
Jos jednom, jako sam sretna da si se javila!!!Ljubim te puno i zelim sve najbolje! Pozdravi muzica i uzivajte u tim lijepim trenucima ;) dok ne krenu mucnine. Ne dopusti nervozi i strahu da unisti ono o cemu mnoge zene sanjaju! Pusa i drzi mi se
Draga renchy, nemas pojma kako mi je drago da si barem par recenica napisala, tako sam cesto mislila na tebe...i da, kako nisi pisala, moj los predosjecaj je postajao sve veci, sada vidim sa razlogom. Jako mi je zao zbog tvog tate i naravno zbog male mrvice koja te napustila...ni tu nema rijeci utjehe, treba samo opet vremena da rane zacijele i mozda bas taj plusic pomogne u tome ;) i naravno mi mame Andjela, kojima ces iducih devet mjeseci donositi izvjestaj kako si i kako je bebica ce ti takodjer pomoci :D
Jos jednom, jako sam sretna da si se javila!!!Ljubim te puno i zelim sve najbolje! Pozdravi muzica i uzivajte u tim lijepim trenucima ;) dok ne krenu mucnine. Ne dopusti nervozi i strahu da unisti ono o cemu mnoge zene sanjaju! Pusa i drzi mi se
Joj hvala curke na rijecima podrske,zato sam se i javila jer sam znala da cu je ovdje naci,a uistinu mi treba,a tebe Patik sam se i uzeljela vec i jucer pokusala traziti nesto o tebi,ali kako se ja slabo snalazim na ovom cudu nisam uspjela.Trenutno se nalazim u velikoj neodlucnosti,glava mi je prepuna pitanja i odgovora za i protiv.Mogla sam otici do doktora,ali nisam,kao da bjezim od sebe i konacne odluke,a poznajuci sebe znam da kad ugledam sliku na ULZ vise sama sebi necu postavljati pitanja.Jucer sam isla do bolnice i muzu rekla da se idem naruciti za abortus,medjutim kad sam krocila u bolnicki krug, zgradu ginekologije nisam ni pogledala,zaobisla sam ju u velikom luku.Pri dolasku kuci opet naviru misli i pred ocima mi se vracaju slike sati koje sam provela zadnji put u radjaoni na stolu moleci Boga da ne izgubim svog malog andjela...to se toliko usjeklo u mene samu da kad zatvorim oci mogu reci da su slike toliko zive kao da ih ponovo prozivljavam,mozda i zato sto je sve satima trajalo i davalo mi sansu da ce sve biti dobro...a onda je onaj Crp ludi podivljao i doktori su odlucili mjesto mene.Cak sam u tim trenutcima molila Boga da mene uzme,a nju spasi.A vidite sto je jos zanimljivo,ona tri boravka u bolnici nakon toga kad je moj zivot bio u pitanju sam totalno zaboravila i iza mene je.Sad me samo zanima kako da skupim snage,kako da budem ustrajna u odluci za koju se odlucim i kako da prevladam crne misli sto me okupiraju.Strasno sam neodlucna sto uopce ne slici meni i mojoj osobnosti...Ljubim vas sve!
rency, prvo da ti napisem da mi je neizmjerno zao zbog svega :love2:
moja prica je slicna tvojoj samo sto sam doma imala jednu curicu, a ne dva sina. isto sam neplanirano ostala trudna drugi put i isto se nisam na prvu veselila vec se pitala (s tim da se nikad nisam pitala sta s tom trudnocom sada). s nepuna 3mj morala sam na kiretazu jer se plod nije razvijao, nije bilo otkucaja. i toliko sam, kao i ti, krivila sebe i svoje prve emocije da ni dan danas ne mogu reci da sam presla preko toga. 6mj. nakon kiretaze opet sam ostal trudna, emocionalno u grcu i strahu, ona kiretaza ostavila je ogroman trag na mene. al ajde, isla sam pozitivno. kako sam znala da sam trudna i prije zavrsetka ciklusa, do 7.tt bila su najduza 3 u mom zivotu. i opet od otkucaja nista. i spontani sam krene. slomilo me, kao sto svakog slomi.
danas imam dvije kceri, cetvrti put kada sam ostala trudna, prolazila sam sve strahove, nanovo, ali negdje u primozgu. nisam im dopustila da mi uniste pozitivu, a pozitivu sam morala imati, bez obzira na ishod. to me drzalo. i tako sam prosla cijelu trudnocu s osmijehom (da ne spominjem da je i prva bila rizicna i da sam prokrvarila u 25.tt i do kraja ostala u bolnici). danas druga kcer ima 10mj i zajedno sa starijom je moja sreca najveca :heart:
ima nas dosta s tuznim pricama izmedju sretnih. nemoj ciniti nesto sto sebi neces oprostiti. nemoj ciniti nesto sto cinis jer te strah da se to isto ne dogodi da se ne bi do kraja zivota pitala da li bi se dogodilo. tesko ti je, znam, al probaj iz nasih prica izvuci nadu i pozitivu.
Renchy znam da se bojiš al nemoj razmišljat o ab-u :cry: Nadam se da bude sada sve u redu čuvaj ovu bebicu :kiss:
Svima saljem <3 i javim se svakako.Danas planiram zvati doktora da vidim u kom sam uopce tjednu,posto sam dosta mrsava prvo sto sam uocila je da trbuscic ne mogu uvuci,a posto mi trudnoca vise ni na kraj pameti nije bila, prestala sam voditi kalendar mjesecnica.Cini mi se da cu se i ovaj put iznenaditi.
Sta se to meni dogadja?Odlucila sam otici do doktora i ne mogu,sama sebi lazem razloge da ne odem,panicni strah od odluke koju cu donjeti.Dani prolaze,a ja ko neka kvocka sjedim kuci na jajima.Citam postove na Rodi i sad sam jos punija raznih strahova:Sta ako kazu da je vanmaternicna,sta ako i meni Beta pocne padati,sta ako se i nama ne bude cuo rad srca...mogu nabrajati u beskonacno,a najgore pitanje je sta ako se sve zakonplicira ko zadnji put.Nemam i nemam hrabrosti otici doktoru,ponasam se ko neka nezrela klinka i ljuta sam na samu sebe.
Draga Renchy!žao mi je zbog tvoj gubitaka i razumijem tvoj strah zbog ove trudnoće ali samo nemoj razmišljati o abortusu!To nije riješenje za nikog,nikada!To maleno biće ispod tvoga srca ima razloge zašto je baš sada tu.Nismo mi ti koji odlučujemo o nečijem životu.Rado bih ti poslala jedan tekst na koji sam naišla ali sada više neznam gdje sam to našla..uglavnom,priča o abortusu.Žena dolazi doktoru da dogovori termin da "riješi"njen problem jer već ima dvoje djece i ovo treće nije planirala.U trenu dok je dogovarala netko je upita; gospođo,zašto ne ubijete jedno od dvoje djece koje već imate-to vam je isto??!!nakon tog pitanja,žena je odustala i odlučila zadržati bebu!!Znam da je ovo malo grubo rečeno i oprosti ako ako sam te uvrijedila time ali zaista,to je isto tvoja beba,ti si joj mama bez obzira koliko dana ima..Pokušaj dignuti glavu,skupiti hrabrost i bori se,bori se kao lavica jer tvoja bebica treba te!Nemoj je odbaciti zbog straha,nije ona ništa kriva..Strah će proć a abortusom bi došli samo još već problemi.Dijete je blagoslov i neprocjenjiv dar!Budi hrabra i nedaj da te crne misli odvuku na zlo,nedaj se!!!
Renchy, što nas ne ubije to nas ojača... koliko god si u strahu, svaka trudnoća je drugačija i možda ova baš bude prekrasna i malo u tebi potisne tugu zbog prijašnjih gubitaka. I nemoj si dozvoliti da se uz sve što ti se dogodilo još moraš nekad i zapitati što bi bilo kad bi bilo. To bi ti moglo biti još teže.
Duboko udahni, nasmješi se, vikni - ja sam trudna - pogladi bušicu i budi sretna trudnica. Nitko od nas ne zna što nam sutra nosi i probaj se veseliti trenutku u kojem jesi. Nije lako ali nije ni nemoguće. Želim ti puno radosti u ovoj trudnoći i neka bude sve u redu do kraja :love2:
Hvala vam curke!Jutros sam procitala Maryn post i odlucila sam bar okrenuti telefon da doznam u kojoj mi je doktorica smjeni pa kad sam vec nazvala,odlucila sam i otici do nje jer ovo neznanje i neizvjesnost me ubijala.E sad vam moram reci da je ova beba sve nas presla i nije nam dala mogucnost da biramo :-),lukava je cini mi se.Drage moje ja sam vam trudna otprilike 3mj(jos dva puta toliko i gotovo)trebam jos ultrazvukom potvrditi tocno.E sta sad,tek sad sam u panici,da li da placem ili se smijem...vjerujte ni sama ne znam.
:-D draga veseli se!!!!!!!!!!ja jedva čekam da napravim sve nalaze,da prođe 6mj i da smijem po bebu bez obzira koliko me boli veća je želja za bebom :-)
Tako sam i ja razmisljala nakon gubitka pa onda opet kako nisam spremna ako se ne daj boze dogodi ponovo i sad sam zatecena...Mislim stvarno me iznenadilo da je beba vec tolika...sad se trebam sabrati u glavi,sve je tako naglo doslo,mozda u jednu ruku i bolje(ostalo mi manje vremena za strahovanje).Iskreno se nadam da ce ovaj put biti sve u redu.
i ja se nadam da će ti sve biti u redu :kiss: a gle bojim se i ja da se to ne bi ponovilo,ali moram se nadat tako mi je lakše
renchy 3 mjeseca!!! Bravo!! Idemo dan za danom. Meni je tako i dalje. I kad se uplasim kako mi je zlato, ona se odmah javlja mamici. I vec je volim, jako, jako, i strepim. Ali negdje duboko u srcu znam da ce biti sve ok, da nas nasi andjeli paze i mole za nas.
Mene je opet malo strah...na pregledu u domu zdravlja sam rekla doktorici da imam bijeli iscjedak sto je i vidjela i rekla da necemo tretirati nikakvom kemijom i da cemo ju opcenito izbjegavati upravo zbog proslogodisnjeg pobacaja koji se nazalost dogodio.Pregledala me vaginalno i rekla da je maternica velicine muske sake,dakle vrlo blizu 3mj,a da cemo tocno ustanoviti na UZV pa mi je dala uputnicu,inace po pregledu se cini sve ok.Na UZV nisam jos bila spremam se ovaj tj,medjutim danas se pojavio u jednom navratu vrlo mali smedjkasti iscjedak,bolove nikakve nemam.Vjerovatno zbog svega sto sam prosla sad sam se dodatno uspanicila i sad vise ne znam da li je to normalno ili da upalim alarmnu lampicu?
Ja konstantno imam iscjedak i tretiram ga tek kad je popracen crvenilom, svrbezom i tada stavim vaginalete. Ne znam kakve bi veze tretiranje iscjetka imalo veze s pobacajem? Sto se tice smeckastog iscjetka, mislim da nije nista ali opet moze biti hematom za koji je predvidjeno mirovanje i stavljanje utrogestana. Ako si u mogucnosti otidji kod dobrog privatnika neka te on vodi. Osjecat ces se sigurnije i bolje.