Plačkići i smješkići - ima li ih i kod vas?

Dakle, moj sin prvoškolac je dobio 2 plačkića zato jer je brbljao dok su se spremali na ručak. Pa je dobio plačkića jer je ustao u toku sata i krenuo curicama češljati kosu ravnalom. Neki klinac je dobio plačkića jer nije znao gdje mu je knjiga XY.
Kad skupe 5 plačkića učiteljica je rekla da zovu roditelje na razgovor.
Drugi klinac je dobio smješkića jer nije plakao kada ga je drugi dječak gurnuo na hodniku. Poruka djeci - kada vas cipelare u wc-u nemojte plakati, dobit ćete smješkića i skupiti ih dosta da se uližete učiteljici.- Možda vam se osmjehne i pohvalnica nakraju godine!
WTF???
Klinci su u školi tek 3.tjedan, nemaju još pravu sliku o tome što se očekuje od njih i kako da to postignu, a već dobivaju plačkiće zbog brbljanja, trčanja po hodniku i sličnog.

Da li i kod vas ima :-) i :-(?
Kako gledate na tu "odgojnu" metodu?
Ja bih osobno bila sretnija kada bi se djeci, pogotovo prvašićima, više objašnjavalo, barem u početku dok ne pohvataju sva pravila reda, rada i discipline.
Ova metoda mi je katastrofa, već vidim da ću se nacrtat na informacijama da točno vidim po kojim kriterijima se dobivaju ti znakići.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Dakle, moj sin prvoškolac je dobio 2 plačkića zato jer je brbljao dok su se spremali na ručak. Pa je dobio plačkića jer je ustao u toku sata i krenuo curicama češljati kosu ravnalom. Neki klinac je dobio plačkića jer nije znao gdje mu je knjiga XY.
Kad skupe 5 plačkića učiteljica je rekla da zovu roditelje na razgovor.
Drugi klinac je dobio smješkića jer nije plakao kada ga je drugi dječak gurnuo na hodniku. Poruka djeci - kada vas cipelare u wc-u nemojte plakati, dobit ćete smješkića i skupiti ih dosta da se uližete učiteljici.- Možda vam se osmjehne i pohvalnica nakraju godine!
WTF???
Klinci su u školi tek 3.tjedan, nemaju još pravu sliku o tome što se očekuje od njih i kako da to postignu, a već dobivaju plačkiće zbog brbljanja, trčanja po hodniku i sličnog.

Da li i kod vas ima :-) i :-(?
Kako gledate na tu "odgojnu" metodu?
Ja bih osobno bila sretnija kada bi se djeci, pogotovo prvašićima, više objašnjavalo, barem u početku dok ne pohvataju sva pravila reda, rada i discipline.
Ova metoda mi je katastrofa, već vidim da ću se nacrtat na informacijama da točno vidim po kojim kriterijima se dobivaju ti znakići.

---

Pa ne znam, neki i doma primjenjulu plusiće i minuse, meni to nije sjelo, ali, opet, možda i ima smisla, ako su kriteriji OK.

Šta se tiće ove situacije udaranja na hodniku, da li si sigurna da je dobio smješka radi toga jer nije plakao, možda ga je dobio jer se nije htio tući nego je rekao učiteljici šta se dogodilo?

meni je to glupo. j nije imao nikakve plačkiće ni smješkiće. njima je valjda cijelo prvo polugodište trebalo da shvate da nisu više u vrtiću, pogotovo kao cjelodnevni razred. umirali smo od smijeha na roditeljskom, svega je bilo. svi su učiteljicama govorili ti, prijavljivali da idu kakat i pišat :lool:, pričali, nju prekidali, "daš mi ovu lijepu bojicu, baš ti je super", ma svašta.
bilo je jako jako puno razgovora s roditeljima, svaki dan je zvala nekog na razgovor. dakle, bilo je tih razgovora radi svega, imale su dosta problema s disciplinom na satu, al nisu imale tu metodu.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

i skupiti ih dosta da se uližete učiteljici.- Možda vam se osmjehne i pohvalnica nakraju godine!
.

---

ovo mi je, onako, ružno. :-/
to su malena dječica, svaki se na svoj način prilagođava.
neki su mirni, neki nisu, neki slušaju bez pogovora učiteljicu, neki je ne doživljavaju. moj j je imao bespogovorni autoritet od učiteljice :lool:, ako je ona rekla da treba šutiti, on je šutio. znao mi je reć doma, mama, ja ti cijeli dan u školi - šutim :lool: iskreno, ne znam kako je takav ispao, doma je uvijek bio sušta suprotnost, al tako je nekako shvatio tu školu, kao nešto jako jako ozbiljno, nije ga dugo držalo, poslije se opustio.

Nemam školarca (još), samo sam se došla zgražavat. Bojim se inflacije smješkića i plačkića, a čini mi se da će se i dječici puno toga pobrkat u glavi.
Ne bih htjela vrijeđati nikoga, ali meni je to prilično tupasta metoda.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Pa ne znam, neki i doma primjenjulu plusiće i minuse, meni to nije sjelo, ali, opet, možda i ima smisla, ako su kriteriji OK.

Šta se tiće ove situacije udaranja na hodniku, da li si sigurna da je dobio smješka radi toga jer nije plakao, možda ga je dobio jer se nije htio tući nego je rekao učiteljici šta se dogodilo?

---

I ja sam oduvijek za metodu nagrade ikazne ali za trčanje po hodniku ili sporije oblačenje za izlazak na igralište?!?! o čem pričamo, pa klinci su netom izašli iz vrtića gdje su vladale nešto drugačije zakonitosti, a opet dovoljno su veliki da im se objasni pa ako treba i svaki dan jedno te isto u naredna 3 mjeseca dok ne usvoje.
Stvar je možda u tome što se učiteljici ne da objašnjavati 18-tero djece pa ovako želi uvesti teror i hraniti dječju nesigurnost sa plačkićima odnosno nagrađivati špijuniranje i poticati ulizivanje sa smajlićima.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Nemam školarca (još), samo sam se došla zgražavat. Bojim se inflacije smješkića i plačkića, a čini mi se da će se i dječici puno toga pobrkat u glavi.
Ne bih htjela vrijeđati nikoga, ali meni je to prilično tupasta metoda.

---

Pa da, klincima će se totalno poremetiti susatv virjednosti koje smo zajedno sa tetama u vrtiću godinama gradili, i samo će paziti na to koliko tko ima smješkića, i neće biti bitno da li su naučili nešto korisno ili usvojili dobru naviku.
Npr. moj sin je meni jučer rekao "ali mama, ne birni se pa to su tek po jedan odnosno po 2 plačkića, vjerojatno neću nikada dobiti 5 plačkića!". On jadničak misli da je potrebno napraviti neko veliko s.anje da bi dobio 5 plačkića ODJEDNOM, i prepao se kada sam mu rekla da se plačkići zbrajaju i da njemu trebaju još svega 2 da me pozovu u školu.
Meni je osobno tak svejedno koliko će plačkića / smješkića imati moja djeca, ukoliko ostanu i dalje dobri, pošteni i iskreno ako i do sada i ukoliko budu dobro svladavali gradivo i bili u dobrim odnosima sa djecom i učiteljima.
No taj strah u njegovim očima mi je pokazao da se on uopće ne brine da li će napraviti zadaću i da li će shvatiti što se uči na satu, samo razmišlja o tim usranim smajlićima!!!

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ovo mi je, onako, ružno. :-/
to su malena dječica, svaki se na svoj način prilagođava.
neki su mirni, neki nisu, neki slušaju bez pogovora učiteljicu, neki je ne doživljavaju. moj j je imao bespogovorni autoritet od učiteljice :lool:, ako je ona rekla da treba šutiti, on je šutio. znao mi je reć doma, mama, ja ti cijeli dan u školi - šutim :lool: iskreno, ne znam kako je takav ispao, doma je uvijek bio sušta suprotnost, al tako je nekako shvatio tu školu, kao nešto jako jako ozbiljno, nije ga dugo držalo, poslije se opustio.

---

Moj sin je npr. prilično spor pri jelu, oblačenju, spremanju svojih stvari i četo mu odluta koncentracija. Ali je sa druge strane jako uredan, dobar je prijatelj, voli pomagati i djeci i odraslima, pametan je i znatiželjan, i puno toga zna za svoju dob.
Hoće li platiti visoku cijenu i pretvoriti se u mutavca ili će otić na drugu stranu i buntovno podivljati???

Mislim da pretjeruješ.

(kod nas nema nikakvih "oznaka" osim viđeno)

Kod nas je slijedeće: možeš dobiti minuse (toliko minusa = plačkić), ili direktno plačkića. Smajliće dobiješ ako ne zaplačeš ili ako si nekoga došao cinkati. Toliko plačkića = zovu roditelje na razgovor.
Djeca (ne samo moja nego i drugi iz razreda) pričaju samo o tome koliko je tko dobio smajlića, a ne o tome što su radili pod satom i koje su prijatelje stekli.
Sada smo u 3.tjednu 1. razreda.
Iskreno se nadam da je ovo samo prilagodba i da će se za koji tjedan normalizirati odnosno uopće uspostaviti odnos između učiteljice i djece, te da će djeca pohvatiti školska pravila, jer ako je ovo u našoj školi uobičajena odgojna metoda kroz čitavu godinu za niže razrede.. ne bu dobro.

Ja radije pušem na hladno i reagiram odmah ako ne i unaprijed, nego da gasim neugasivu vatru i plačem za prolivenim mlijekom.

U bilježnicama i knjigama je sve odrađeno (i nastava i zadaće), sve su im kvačice, pregledano i ocijenjeno. Sve knjige su na broju, pernica je tip-top, ništa nisu izgubili niti potrgali.
Smajlići se daju za vladanje, ne za znaje.
I naravno da prihvaćam mogućnost i znam da ni moja ni druga djeca nisu super mirna niti 100% pristojna, ali ovoj bi trebalo biti razdoblje privikavanja na školu i stvaranja ljubavi prema istoj, a ne da ih se zatrpa smajlićima i da ih se na taj način kažnjava što su brbljali dok su se oblačili i što su potrčali preko hodnika...

nadam se da se neces naljutiti zbog ovog sto cu napisati. 3 tjedna u prvom razredu je jedno dugacko, dugacko vrijeme. za prvasica. i za uciteljice, takodjer.
ja bih, na tvom mjestu, nakon nekoliko dobivenih plackica otisla uciteljici i dogovorila se na cemu trebate poraditi doma, a i ona posebno s njima. ti plackici su poruka tebi, ne djetetu.

molim te nemoj se ljutiti, bas zelim ispasti dobronamjerna. kad je kcer prvi puta donjela ispisanu informativku doma isla sam provjeriti s uciteljicom kako joj mogu od doma pomoci da se ta informativka vise ne ponovi. djecju interpretaciju kriterija ocjenjivanja ponasanja ne treba shvatiti bas doslono. recimo, moja kcer je bila uvjerena da je neopravdao i grubo dobila opomeu u informativku, a prava istina je bila da se 10ak dana oglusivala na neku (jednu, specificnu) instrukciju uciteljice ;)

potpisujem anledo, jako mi se sviđa njezin post

mamasch, učiteljice i učitelji nisu neprijatelji ni našoj djeci ni nama. vjerujem da bi ti učiteljica lijepo objasnila da je pitaš za njezin način rada. ali joj nemoj pristupiti ovako nabrijano kao na forumu, nego je pitaj lijepo, ljudski.

ovo je skroz dobronamjeran savjet :-)

Ne ljutim se draga, pa ne bih ovdje pisala ovako iskreno i ogorčeno da ne očekujem kritiku koja će mi pomoći da se JA lakše nosim sa ovime.
Informativke su PRAZNE.
Plačkići i smješkići su upućeni samo djeci.
Roditeljima se učiteljice (barem naša) obraćaju tek kad djeca skupe određenu količinu plačkića.

Otići ću na prve informacije da od učiteljice čujem za što se točno dobivaju ti znakići i što učiniti da se to smanji i vremenom prestane.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

potpisujem anledo, jako mi se sviđa njezin post

mamasch, učiteljice i učitelji nisu neprijatelji ni našoj djeci ni nama. vjerujem da bi ti učiteljica lijepo objasnila da je pitaš za njezin način rada. ali joj nemoj pristupiti ovako nabrijano kao na forumu, nego je pitaj lijepo, ljudski.

ovo je skroz dobronamjeran savjet :-)

---

Ma naravno da neću ovako nabrijano.
Sada sam baš u elementu, zato zvučim ovako grozno.

U biti me zanima ima li takvih metoda i u drugim školama, i kako to shvaćaju drugi roditelji.

mamasch i ja mislim da malo pretesko dozivljavas te smajlice, da padaju teze tebi nego djetetu.

Uciteljica je ocito izabrala neki svoj nacin kako da odrzi disciplinu u razredu i van njega, ako se ne slazes s tim nacinom porazgovaraj sa uciteljicom, ali ne znam koliko ces i sto postici, vjerujem da neces dobit ono sto bi htjela, ako je ona izabrala tu metodu pretpostavljam da je se nece lako odreci, jer mozda postize izvrsne rezultate, a to je u cjelokupnom funkcionranju razreda mozda vaznije od cinjenice da se tebi/jednom roditelju ne svidja ta metoda.

Djeca se na svakakva pravila igre naviknu i ne prave oko toga dramu koliko mi odrasli ti si sad navela tu nekoliko pretpostavki sto bi to kod tvog djeteta moglo prouzrocit, a nista od toga ne mora bit, dapace, moze bit skroz suprotno. Osim toga postoji i rubrika vladanje i mozda je ovo njen nacin da ih privikne da ce se i taj segment boravka u razredu jednom ocjenjivati, jer zaista i hoce.

Mozda ti je dijete prenijelo samo dio price pa sis tela krivu sliku. Oni drugacije percipiraju stvari od nas odraslih, nemoj to zaboravit.

Kao sto sama kazes pocetak je, daj im jos vremena, i njima i uciteljici, a i sebi da se naviknes na cijelu situaciju, koja JE drugacija od vrtica i uvode se nova "pravila igre".

Nemoj se ljutit sto ovo pisem al meni se cini da si se ti uplasila da ce te uciteljica pozvat na razgovor jer ce ti dijete skupit 5 smajlica, al ako se to i dogodi bit ce zgodna prilika da porazgovaras sa uciteljicom o pravilima igre i kako da dijete na to pripremis.

Uciteljica je osoba koja ce sa tvojim djetetom u buduce 4 godine provodit jako vremena i sigurno ce imat priliku upoznat ga ovakvog kakvim ga ti opisujes, to sto postavlja pravila igre, makar se tebi ne svidjala, nije s ruznom namjerom nego da bi osigurala uvjete za rad u kojima ce moc djecu upoznat i ostvarit ono sto joj je cilje. Idealiziram mozda, ali pokusaj imat pozitivan stav, i zbog sebe i djeteta, nemoj prenaglo donosit ruzne zakljucke jer jos je rano za to. Daj si jos vremena i misli pozitivno.

Mi smo imali smajlice u skoli, imali smo i cvjetice za ocjenjivanje i dijelili su nam jedinice i petice za tablicu mnozenja i ja se toga recimo ne sjecam ko neceg traumaticnog, samo se sjecam da mi je bilo novo i da sam to prihvatila.

zhabice, sve si rekla :klap:

Ja sam shvatila da mamasch apsolutno želi biti upućena u sve eventualne probleme u školi ali želi primjeren način rješavanja; nisam primjetila da zatvara oči pred problemima.
Vjerujem da bi svima smetalo da je informativka prazna, a učiteljica zove roditelja u školu zato što je dijete pet puta zaplakalo.

Ne znam, meni je ovo na istim temeljima kao kad dijete pukneš po guzi da nešto ne bi napravilo, pa ono poveže radnju i "posljedicu", a kad nema onoga koji kontrolira onda juhuuu, raspašoj. Bojim se da ovim metodama smajlići postaju sami sebi svrha, a ponašanje (dobro/loše) samo alat kojim se regulira količina smajlića. A to mi se ne čini dobro za budućnost.
Da ne govorim o vremenu utrošenom da djeca usvoje sustav (nije ni meni baš 100% jasan, ako se npr. u nekoj situaciji super postaviš ali i rasplačeš, jel dobiš oba?) - čini mi se da se moglo komotno i na drugačiji način.
Btw, koliko sam pohvatala, i neki psiholozi zagovaraju ovaj pristup. Vjerujem da kod neke djece pali, ali moji bi recimo šiznuli na to (probala sam s točkicama, zamalo su me pojeli :mrgreen:)

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja sam shvatila da mamasch apsolutno želi biti upućena u sve eventualne probleme u školi ali želi primjeren način rješavanja; nisam primjetila da zatvara oči pred problemima.
Vjerujem da bi svima smetalo da je informativka prazna, a učiteljica zove roditelja u školu zato što je dijete pet puta zaplakalo.

Ne znam, meni je ovo na istim temeljima kao kad dijete pukneš po guzi da nešto ne bi napravilo, pa ono poveže radnju i "posljedicu", a kad nema onoga koji kontrolira onda juhuuu, raspašoj. Bojim se da ovim metodama smajlići postaju sami sebi svrha, a ponašanje (dobro/loše) samo alat kojim se regulira količina smajlića. A to mi se ne čini dobro za budućnost.
Da ne govorim o vremenu utrošenom da djeca usvoje sustav (nije ni meni baš 100% jasan, ako se npr. u nekoj situaciji super postaviš ali i rasplačeš, jel dobiš oba?) - čini mi se da se moglo komotno i na drugačiji način.
Btw, koliko sam pohvatala, i neki psiholozi zagovaraju ovaj pristup. Vjerujem da kod neke djece pali, ali moji bi recimo šiznuli na to (probala sam s točkicama, zamalo su me pojeli :mrgreen:)

---

x

i meni je metoda antipaticna, i potpuno razumijem mamasch.

I D. učiteljice su prošle godine bile uvele minuse i pluseve, za razne stvari. Ako knjige nisu bile spremljene dok se izbroji do tri, ako se guraju u redu i slično.
D. je bio jako zabrinut oko toga, a bili su već zagazili dosta u prvo polugodište. Njegov je dojam bio da je prekrcan minusima i užasavao se jedinice koja prijeti (mislio je da se dobiva jedinica za neki broj minusa).
Na primanjima sam pitala šta je s minusima (nakon što sam od učiteljice čula sve pohvalno o njemu), pa je pogledala u svoju bilježnicu, i rekla da ih baš i nema nešto puno. Ukratko, svi su imali minuse i učiteljice to nisu baš nešto ozbiljno shvaćale, pogotovo nisu imale namjeru pisati jedinice u dnevnik, mnogi su imali puno više od D. i njegovo ponašanje je bilo odlično, a njegova percepcija, zahvaljujući minusima, je bila da je u gadnom problemu i da mu se stalno rade nepravde.
Zato mislim da je metoda uglavnom promašena, barem ovako kako je to radila njegova učiteljica (+ učiteljica stažistica) i da ti treba izbjegavati, pogotoo kod djece koja se tek upoznaju sa školom i učiteljicom. Učiteljice se inače skroz dobre i njemu jako drage.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I D. učiteljice su prošle godine bile uvele minuse i pluseve, za razne stvari. Ako knjige nisu bile spremljene dok se izbroji do tri, ako se guraju u redu i slično.
D. je bio jako zabrinut oko toga, a bili su već zagazili dosta u prvo polugodište. Njegov je dojam bio da je prekrcan minusima i užasavao se jedinice koja prijeti (mislio je da se dobiva jedinica za neki broj minusa).
Na primanjima sam pitala šta je s minusima (nakon što sam od učiteljice čula sve pohvalno o njemu), pa je pogledala u svoju bilježnicu, i rekla da ih baš i nema nešto puno. Ukratko, svi su imali minuse i učiteljice to nisu baš nešto ozbiljno shvaćale, pogotovo nisu imale namjeru pisati jedinice u dnevnik, mnogi su imali puno više od D. i njegovo ponašanje je bilo odlično, a njegova percepcija, zahvaljujući minusima, je bila da je u gadnom problemu i da mu se stalno rade nepravde.
Zato mislim da je metoda uglavnom promašena, barem ovako kako je to radila njegova učiteljica (+ učiteljica stažistica) i da ti treba izbjegavati, pogotoo kod djece koja se tek upoznaju sa školom i učiteljicom. Učiteljice se inače skroz dobre i njemu jako drage.

---

Bojim se upravo ovakvih reakcija svoje djece. Da su zabrinuti i nesretni. :-|

Ako se brineš, odi u školu, zatraži učiteljicu temeljem kojeg pravilnika provodi ovu metodu, a s obzirom da ga nema, da moliš da se ne primjenjuje. I gotovo. Kratko i jasno, bez puno kompliciranja.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja sam shvatila da mamasch apsolutno želi biti upućena u sve eventualne probleme u školi ali želi primjeren način rješavanja; nisam primjetila da zatvara oči pred problemima.
Vjerujem da bi svima smetalo da je informativka prazna, a učiteljica zove roditelja u školu zato što je dijete pet puta zaplakalo.

Ne znam, meni je ovo na istim temeljima kao kad dijete pukneš po guzi da nešto ne bi napravilo, pa ono poveže radnju i "posljedicu", a kad nema onoga koji kontrolira onda juhuuu, raspašoj. Bojim se da ovim metodama smajlići postaju sami sebi svrha, a ponašanje (dobro/loše) samo alat kojim se regulira količina smajlića. A to mi se ne čini dobro za budućnost.
Da ne govorim o vremenu utrošenom da djeca usvoje sustav (nije ni meni baš 100% jasan, ako se npr. u nekoj situaciji super postaviš ali i rasplačeš, jel dobiš oba?) - čini mi se da se moglo komotno i na drugačiji način.
Btw, koliko sam pohvatala, i neki psiholozi zagovaraju ovaj pristup. Vjerujem da kod neke djece pali, ali moji bi recimo šiznuli na to (probala sam s točkicama, zamalo su me pojeli :mrgreen:)

---

Od rođenja moje djece uvijek sam odmah rješavala probleme, bilo kaznom/nagradom + objašnjenje, bilo samo objašnjenje, ovisno o okolnostima problema.
I uvijek sam kod svoje djece poticala razmišljanje vlastitim glavama, ne bježanje od problema niti od neugodnih situacija, preuzimanje odgovornosti za loše postupke, kao i preuzimanje zasluga za dobre postupke.
I zato se grozim ovakih metoda za koje intuitivno osjećam da u sekundi mogu izazvati kontra efekt i kod labilnije djece dovesti do neželjenih promjena u ponašanju i odgoju. A ipak su ta djeca po 9 sati u školi, pod utjecajem učitelja, a mi roditelji smo uložili svoju ljubav i strpljenje, i godine da od njih stvorimo male prvašiće koji bi trebali uživati u svojem djetinjstvu i školskim dogodovštinama, a ne se bojati škole i misliti na smajliće a ne na ljepotu novih znanja.

Prvo ću otići saznati od učiteljice što se to točno događalo i zbog čega se svoj djeci, a ne samo mojoj, dijele smješkići i plačkići (čak sam čula da postoje i tužnići?!?!).
Tek onda mogu stvoriti koliko toliko pravu sliku cijele priče pa ću vidjeti što ćemo dalje.
U svakom slučaju i dalje ću inzistirati (što i radim od prvog dana) da moji klinci budu pristojni, pažljivi na satu i da poštuju učiteljice, da stvore prijateljstva, da se ne daju maltretirati ni od koga, i da i dalje iskreno i otvoreno kažu što se događalo tijekom dana u školi bilo to dobro ili loše. Ne želim da mi počnu skrivati i lagati, mislim da smo MM i ja postilgi fantastičnu stvar sa poticanjem iskrenosti i istinitosti.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ako se brineš, odi u školu, zatraži učiteljicu temeljem kojeg pravilnika provodi ovu metodu, a s obzirom da ga nema, da moliš da se ne primjenjuje. I gotovo. Kratko i jasno, bez puno kompliciranja.

---

Deaedi, nikakvi pravilnici ne propisuju metode discipliniranja, što je istovremeno i dobro i loše (kako za koga).

Bojim se da je rješenje ove situacije samo beskonačni razgovori - s djecom.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Deaedi, nikakvi pravilnici ne propisuju metode discipliniranja, što je istovremeno i dobro i loše (kako za koga).

Bojim se da je rješenje ove situacije samo beskonačni razgovori - s djecom.

---

Zato i velim da ću i dalje tupiti klincima istu priču oko poštenja, pristojnosti, radu i disciplini, ali kako dobiti prevlast mojih metoda kada su djeca dnevno više u školi nego pod mojim utjecajem? Iz kuće odlaze u pola 8, doma dođu u 17 i sitno, ja dođem oko 18h, u 20h već svi kljucamo od umora.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Zato i velim da ću i dalje tupiti klincima istu priču oko poštenja, pristojnosti, radu i disciplini, ali kako dobiti prevlast mojih metoda kada su djeca dnevno više u školi nego pod mojim utjecajem? Iz kuće odlaze u pola 8, doma dođu u 17 i sitno, ja dođem oko 18h, u 20h već svi kljucamo od umora.

---

A mislis da u skoli o tome ne uce? :/

Naravno da ih tome uče i u školi, željela sam reći da se bojim da moji klinci neće biti disciplinirani zato što je to ispravno, zato jer se u školi ne može raditi što se želi i kada se želi jer je to "kućni red" škole, nego da će biti mirni ko bubice iz straha da im ne pozovu roditelje na razgovor. Ne želim da žive u takvom strahu jer mislim da će taj strah za sobomo povući laganje, skirvanje i muljanje.
Mislim da na taj način učiteljica neće zadobiti njihovo poštovanje i da tako neće razviti svoj autoritet.
Iskreno se nadam da će se pokazati nakon nekog vremena da ovi glupi smajlići nisu jedina odgojna mjera, i da ću na svojoj djeci vidjeti pozitivan razvoj.
Ali ne mogu pobjeći od jako ružnog osjećaja kojeg je u meni stvorio fenomen smajlića u školi. I na žalost u mojim očima taj fenomen baca ružnu sliku na učiteljicu, što je kontra prvog dojma kojeg sam stekla o njoj. Nadam se da će se s vremenom pokazati da sam u krivu.

kako sam već rekla, metoda mi se ne sviđa i bezvezna mi je.
nije mi se svidio jedino tvoj post gdje djecu generaliziraš. al vidim da si nabrijana, pa ok. :mrgreen:
kako bih se ja nosila s njom?
tako što bih sve na valcer prebacila :mrgreen:
ono, pitala bih ga, oće li već skupiti tih 5 plačkića pa da dođem u tu školu i sl.
rekla bih mu, uz naravno sve ove priče na kojima si rekla da inzistiraš, da, eto, učiteljica dijeli te plačkiće (što više pišem ovaj izraz to mi je smješniji) i to je tako, tako pokušava uvesti reda, svatko ima svoju metodu i šta ćemo sad, kao učiteljice od D (ajme jadan D, baš mi se smilio kako je mislio da je u problemu, miš mali), plačkić, smješkić, nema veze.
da je to isto kao da ih opomene il pohvali riječima.

cvijeto, ma tako sam i postavila klincima cijelu priču, ne želim da oni budu u strahu i da se zabrinjavaju.
Više je problem u tome što ja gledam bigger picture i što unaprijed stvaram scenarije koji se zapravo i mogu dogoditi.
Možda pretjerujem, priznajem, i da, jesam u afektu, i biti ću pametnija nakon što popričam sa učiteljicom.
A i vaši postovi su malo ugasili vatru, moram priznati da sam se malo ohladila.
I zato hvala svima cure.
:kiss:

Tužnići su mi još smješniji, gorim od želje saznati za što se oni dijele!

ja bih voljela da o tome jos jednom s manje emocija progruntas. to sto u informativki nema nicega je ustvari dobar znak. da je stani pani - bilo bi. na ovaj nacin s jedne strane disciplinira, s druge strane potice njega na razmisljanje o novim pravilima koja treba usvojiti za dobro funkcioniraje u skolskom okruzenju, a s trece strane, sto mislim da i jest intencija, provjerava tvoj i djetetov odnos. uciteljici je itekako bitan podatak da li je dijete plackice 'prijavilo' doma roditeljima, a sigurno joj je i vazan podatak da li ce roditelj na pojavu 'problema' (u ovom slucaju tih nesretnih, a ipak bih rekla bezazlenih tuznica i plackica) nesto poduzeti (tj. doci se konzultirati). jer ima roditeljia kojima moze munckov krik nacrtati u informativku pa nece mrdnuti, nazvati, doci, nego ce jos i doma pred djetetom rogoboriti protiv uciteljice.

i jos nesto, onako generalno, a ne samo za mamach, djecu niti mozemo, niti smijemo stititi od svih ucenja koja su pred njima, a bit ce tu lekcija o nepravdi, zloci, zlocestoci, cudljivoti i musicavosti, nepravdi. djetinjstvo je tezak posao i nema garantnog pisma koje jamci iskljucivo samo srecu und veselje i bezbriznost. trebaju nekad biti i zabrinuti. nazalost nekad ce morati biti i nesretni (ili manje sretni)

Citiraj:

---

anledo prvotno napisa

ja bih voljela da o tome jos jednom s manje emocija progruntas. to sto u informativki nema nicega je ustvari dobar znak. da je stani pani - bilo bi. na ovaj nacin s jedne strane disciplinira, s druge strane potice njega na razmisljanje o novim pravilima koja treba usvojiti za dobro funkcioniraje u skolskom okruzenju, a s trece strane, sto mislim da i jest intencija, provjerava tvoj i djetetov odnos. uciteljici je itekako bitan podatak da li je dijete plackice 'prijavilo' doma roditeljima, a sigurno joj je i vazan podatak da li ce roditelj na pojavu 'problema' (u ovom slucaju tih nesretnih, a ipak bih rekla bezazlenih tuznica i plackica) nesto poduzeti (tj. doci se konzultirati). jer ima roditeljia kojima moze munckov krik nacrtati u informativku pa nece mrdnuti, nazvati, doci, nego ce jos i doma pred djetetom rogoboriti protiv uciteljice.

i jos nesto, onako generalno, a ne samo za mamach, djecu niti mozemo, niti smijemo stititi od svih ucenja koja su pred njima, a bit ce tu lekcija o nepravdi, zloci, zlocestoci, cudljivoti i musicavosti, nepravdi. djetinjstvo je tezak posao i nema garantnog pisma koje jamci iskljucivo samo srecu und veselje i bezbriznost. trebaju nekad biti i zabrinuti. nazalost nekad ce morati biti i nesretni (ili manje sretni)

---

anledo, ljubim te :love:, hvala na divnom postu!!!
Pogodila si ton koji ja osobno mogu "probaviti" i sažela ono što mi je trebalo da me spusti na zemlju.

nika dobila jednog plačka jer nije napravila zadaću iz engleskog

Ajme, sreća da nisam učiteljica, mislim da bi skrenula sa pameti. Šta god napraviš nekom ne valja.
Pitam se imaju li danas učitelji uopće autonomiju za išta. Ne znam, ja sam našoj učiteljici "dala" 100% povjerenje, a i poštovanje institucije učiteljice.
Znam lako je pričati kad nemaš problem (iskreno mislim da nemaš ni ti), ali gledajući sa strane čini mi se da su danas i djeca i roditelji preosjetljivi na bilo kakvu kritiku, pa čak i "uskraćivanje" pohvale. U svakom slučaju, kod bilo kakvih "problema" treba biti češće prisutan na razgovorima kod učiteljice, na obostranu dobit.
Mamasch, nadam se da ćete brzo proći ova "frustracija".

bucka, da li je taj plačko izazvao kakvu negativnu reakciju kod tvog djeteta ili je cura shvatila da je to kao neki minus pa eto idući put će paziti da napravi zadaću? Kako ti doživljavaš te idiotske smajliće? Da li je i za što dobila smješka?

Meni je to bezveze.

Ne mislim da će djeca time biti istraumatizirana - ionako su puno otpornija nego što nam se često čini - ali mi je bezveze ovo što čitam o brojenju do 3 pa plačkić tko nema pospremljene knjige i sl. i da to klincima bude glavna tema razgovora. Nekako tužno. :/

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

bucka, da li je taj plačko izazvao kakvu negativnu reakciju kod tvog djeteta ili je cura shvatila da je to kao neki minus pa eto idući put će paziti da napravi zadaću? Kako ti doživljavaš te idiotske smajliće? Da li je i za što dobila smješka?

---

ima više smješkića i tog jednog plačka
nije ju baš previše to dirnulo! mislim da još ni ne kuži
da je istraumatizirana zbog toga vjerojatno bih šizila zbog tih plačkića, a ovako mi relativno ok
da nije dobila tog plačka i rekla nam za njega, vjerojatno i dalje ne bi radila zadaću iz engl (sve zadaće napravi u boravku osim engl i vjeronauka)

Citiraj:

---

kate prvotno napisa

Ajme, sreća da nisam učiteljica, mislim da bi skrenula sa pameti. Šta god napraviš nekom ne valja.
Pitam se imaju li danas učitelji uopće autonomiju za išta. Ne znam, ja sam našoj učiteljici "dala" 100% povjerenje, a i poštovanje institucije učiteljice.
Znam lako je pričati kad nemaš problem (iskreno mislim da nemaš ni ti), ali gledajući sa strane čini mi se da su danas i djeca i roditelji preosjetljivi na bilo kakvu kritiku, pa čak i "uskraćivanje" pohvale. U svakom slučaju, kod bilo kakvih "problema" treba biti češće prisutan na razgovorima kod učiteljice, na obostranu dobit.
Mamasch, nadam se da ćete brzo proći ova "frustracija".

---

kate, ja sam isto tako sa punim povjerenjem "prepustila" svoju djecu učiteljici, pa se nadam da će ipak sve "splasnuti", pogotovo nakon što odem u školu. Prihvatit ću svaku metodu koja će iznjedriti normalnu djecu, bez frustracija i strahova. Ne bježim od dječjih suza, poderanih koljena, izgubljenih bilježnica i negativnih ocjena, sve to ide u rok službe. Samo mislim i osjećam da za prvašiće, ovako nanaglo i u početku, ovo nije baš sjajna metoda. Ako će ipak uroditi plodom (normalnom djecom koja poštuju djecu i učiteljicu, imaju pozitivne ocjene i ne tuku se po hodnicima), stat ću na stranu učiteljice i podržati takvu metodu.
Ne doživljavam sebe kao prezaštitinički nastrojenu majku, takvom me od sada nitko sa strane nije doživio, i klincima već od vrtića tupim o autoritetima i poštivanju istih...
Bit će da osjećam da mi uzde moje djece kližu iz ruku i da ih netko drugi ozbiljnije preuzima.

Citiraj:

---

abcdefgh prvotno napisa

Meni je to bezveze.

Ne mislim da će djeca time biti istraumatizirana - ionako su puno otpornija nego što nam se često čini - ali mi je bezveze ovo što čitam o brojenju do 3 pa plačkić tko nema pospremljene knjige i sl. i da to klincima bude glavna tema razgovora. Nekako tužno. :/

---

Baš je tužno.
Neki dečko nije u datom trenutku znao gdje mu je neka knjiga i - zviz - plačkić!
Drugi nije zaplakao kad je bio gurnut - zviz - smješkić.
Čemu to uči djecu?
Ne mogu dokučiti.

A da je tužno... pa je, baš je tužno. Radije bih da mi pričaju što su naučili taj dan i sa kime su se igrali pod odmorom.