Savjet - reći ili ne reći tetama primjedbu
Opet ja s tim vrtićem, ali očito je da mi zadaje muke (ili sam ja preveliki idealista....)
Jučer sam došla po svog petogodišnjaka u vrtić, a oni su bili u parkiću.
Kada me teta ugledala, počela je dječaka zvati, ali ga nigdje nije bilo, ona nije znala gdje je...
našla sam ga u ćošku dvorišta, kako uplašeno proviruje iza grmlja, i odmah sam znala da nekaj ne štima. Popoškio se (kaže da mu se jednostavno dogodilo i da nije stigao skinuti hlače) i sakrio. Bio je potpuno mokar.... i tko zna koliko je vremena tako stajao u grmlju i skrivao se, jer ga je bilo sram izaći van, a teta uopće nije znala šta se s djetetom dogodilo.
Odmah sam ga tamo presvukla, i onda je teta došla "brižno" pitati što se dogodilo, pa kad je vidjela, samo je komentirala kako nije znao reći da treba piškiti, a cijeli se dan ona i on svađaju i kako je cijeli dan zločest.
Ja znam da je tetama s djecom naporno, i da je lipo razgovarati s kolegicama kada se spuste u dvorište, ali jednim oko bi one morale ipak pratiti gdje su djeca koju su one izvele van. Moj malac je tako pola sata mogao stajati u grmlju i skrivati se, a da ona to ne skuži...
Jel bi vi izrazile negodovanje radi ovoga? Ni sama nisam pametna, ak ne kažem ništa imam osjećaj da se ne zauzimam za svoje dijete, a ako nešto kažem ispast će da prigovaram....