(Preee)duuugo cekam letdown!?!

Iskljucivo dojimo od prvog dana i visemanje smo u tome uspjesni (mama ponosna, sinek lijepo napreduje :)) no s 5 mjeseci smo dosli do prve vece prepreke!
Ponekad do letdown-a cekam i preko 10 minuta, a pocelo mi se desavati da i ne krene pa ostane jadnicak privremeno gladan :( Dok ceka, bebac se naravno totalno izbezumi, mada pazim da ga ne dojim pregladnog, kad je jako krizno hopsamo itd. Mlijeka imam i kad krene fino se napapa, al dok krene... Najgora su nocna dojenja.
Znam za stres, umor, kofein, alkohol, dudu...al kod mene nema toga, bar ne u vecoj mjeri, uostalom isto vec 5 mjeseci i do sad je sve funkcioniralo savrseno.
Od kud sad to?
Ima neki savjet?

Možda bi pomogli topli oblozi na dojke i lagana masaža prije podoja. I znam da neće zvučati utješno, ali dosta toga je i u glavi što si napetija i napetije prizivaš taj let down manje su šanse da će prije doći. Zato pokušaj se maksimalno opustiti. Meni je ponekad pomoglo da u glavi vizualiziram kako mlijeko teće iz prsa i kako me prožimaju oni trnci u dojkama kada mlijeko počinje teći.

Nama je oksitocin u spreju riješio svaki problem s otpuštanjem mlijeka.

Ma daj? To ima? Di kupis, apoteka ili...?

Da, u ljekarni, cijena je oko 45 kn. Špricneš u nosnicu par min prije podoja, nama je super funkcioniralo.

Nemoj se iznenaditi, bočica je napunjena samo otprilike 1/4, u uputama piše da je tako iz tehničkih razloga.

Hepimam
Ja npr. dojim vec drugo dijete (sad vec preko godinu dana, prvo skoro dvije godine) i uopce nemam pojma kad bude let down jer ga u 99% slucajeva ne osjecam. Pa o tome ne razmisljam. Stavim dijete na cicu, pa kad pocne pocne, vec jednom krene.
Sto opustenije pristupis tome i sto manje o tome razmisljas brze ces se opustiti i smanjiti probleme. Da li se uvijek tokom podoja fokusiras na dojenje ili razmisljas/radis nesto drugo? Meni dojenje ide najbolje kad uopce ne razmisljam o tome, beba cica ja citam nesto na forumu i sl i odjednom prodje godinu dana :mrgreen:

sillyme o tvom pitanju sam upravo razmisljala kad sam primjetila problem. Dugo sam bila dosta "stroga" s tim dojenjem, u stolici za dojenje iskljucivo koncentrirana na bebu, itd...opustam se polako i krecem dojiti "onako usput"...jos samo da tehnicki savladam dojenje i tipkanje ;)

Hepimam, potpisujem sillyme, najbolje je uopće ne razmišljat o tome
ja recimo, uvijek dok dojim čitam neku knjigu dok beba ne zaspe, to je višestruko zadovoljstvo (na prvom porodiljnom sam pročitala pedesetak knjiga, isključivo dojeći) :)

Hepimam, na temelju cega si zakljucila da nema let-downa? Moguce je da ga ne osjetis.
Moguce je i da je nesto drugo - da je dijete nervozno zbog neceg drugog.
Da li se ta nestrpljivost ocituje bas u odredjenim periodima u danu? Ovo nocno je zaista najcudnije da bude problem u blokiranju oksitocina, osim ako tebe iznimno ne iritiraju nocna dojenja pa ih ocekujes u grcu i sa strepnjom.
OSobno, ne bih jos uvijek uzimala oksitocinski sprej, idemo probati vidjeti sto je tocno u pitanju.

BusyBee, let-down uvijek osjetim kao trnce, a najvise osjetim po bebinom gutanju, ma kuzi se razlika skroz. Bebac mi je, posebno ako je jako gladan, prvih par sekundi dok ima zaostalog mlijeka miran, a onda kad to pocica i dok ne krene mlijeko poludi (nekad tako tuzno place da mi se srce slama) a kad mlijeko krene mirno guta i pada u ekstazu kakvu valjda samo dojenje izaziva :lool:
Sve je ovo ok kad ta, nazovimo, srednja faza traje 1-2 min ali kad to traje 10 i vise grrrrrrr:cupakosu:
Beba spava sama u sobi do nase, nocna dojenja su ustajanje mene i bebe i dojenje u stolici ali mi smo tako navikli od prvog dana i nije mi problem...da bi voljela prespavati noc u komadu bi ali ko nebi :mrgreen: Nocna dojenja su mi u zadnje vrijeme vise problematicna u smislu da li ga dojit kad se probudi 2-3 puta ili ga drugacije uspavat i ne sopat ga nepotrebno. Ali to je neka druga tema...

I ja sam koristila sprej! Medjutim moras po recept, bez njega nista!

Ok, ako se moras dignuti i otici u drugu sobu, to svakako moze utjecati na lucenje oksitocina, osobito ako se osjecas lose zbog toga i umorna si. Ja nikako ne bih prvo uzimala oksitocin sprej kao pomoc, probala bih raditi kompresije dojke cim on prihvati dojku (pomazes protoku mlijeka, mozes ubrzati let down) i topli oblog ili nesto trece, sto ti stvara ugodu.
Bi li bilo moguce da on spava u vasoj sobi, ne nuzno s vama u krevetu (iako je zajednicko spavanje u stvari odlicna varijanta za dojenje jer se majka uglavnom bolje odmori nego kad seta do djeteta), npr. da prislonite njegov krevet uz tvoju stranu kreveta i da maknete ogradu izmedju tebe i njega tako da ga mozes samo privuci k sebi i podojiti i nakon dojenja vratiti u krevetic? Razmisli o toj mogucnosti.

Citiraj:

---

Hepimam prvotno napisa

Beba spava sama u sobi do nase, nocna dojenja su ustajanje mene i bebe i dojenje u stolici ali mi smo tako navikli od prvog dana i nije mi problem...da bi voljela prespavati noc u komadu bi ali ko nebi :mrgreen: Nocna dojenja su mi u zadnje vrijeme vise problematicna u smislu da li ga dojit kad se probudi 2-3 puta ili ga drugacije uspavat i ne sopat ga nepotrebno. Ali to je neka druga tema...

---

zapravo mislim da je to ista tema. Ti dvojiš uopće o potrebi noćnog dojenja i u dvojbi si da li radiš nešto pogrešno ( šopaš ga bez potrebe) . Obzirom da dojenje nije samo hranjenje , nego i način zadovoljavanja drugih potreba, tada dijete i noću ponekad traži dojenje ne nužno zbog gladi . Obzirom da se pitaš da li je sve opravdano, pa si još umorna i napeta ...vrlo lako je moguće da zbog toga treba više vremena da se opustiš (i otpustiš mlijeko).

Dojenjem dijete utazuje i zedj i glad. I masu drugih (emotivnih, psihickih) potreba.
A svakako vjerujem kako dijete od 5 mjeseci moze biti i gladno i zedno tijekom noci, da ne govorimo o potrebi da bude uz majku, da cuje njeno disanje i osjeti njen miris, sto mu daje osjecaj sigurnosti.

Probali smo sve kombinacije spavanja/dojenja ali jednostavno mi ne odgovara to nocno dojenje u (polu)snu lezeci. Vise mi odgovara ustati, podojiti, bebu podrignuti i vratiti u krevetac. Podrzavam sve varijante ali nama je tako jednostavno najbolje. U toj varijanti beba spava najmirnije (nekad ga promatram veci dio noci i divim se :oops::zaljubljen:)
Znam da je dojenje puno vise od pukog hranjenja, uostalom i za mene ne samo za bebu jer zaista i na mene djeluje kao terapija i istinski oboje uzivamo u tome ali...moje je skromno iskustvo ako bebi svaki puta kada "nesto treba" dojim vidno ga presopam (podriguje, obilno bljuca, boli ga trbusic...) tako da ipak volim razluciti potrebu za mazenjem pa mazim, potrebu za spavanjem pa uspavam itd...i kad to sve pogodim beba je jako zadovoljna. Danju je to postalo jednostavno ali nocu jos ne kuzim toliko i imam manje snage pa odtud moja dvojba od ranije.
Naravno da se dojenjem zadovoljava i potreba za bliskoscu, ljubavi, paznjom itd. no ne smatram da bi svaku potrebu za bliskoscu, ljubavlju i paznjom trebalo zadovoljavati dojenjem...ako me kuzite :)
Suma sumarum je da se kod dojenja ocito trebam vise opustiti i dojiti onako "usput". Ne znam sto me spopalo u zadnje vrijeme :|. Evo od jutros bolje s dojenjem, a ja usput i bila na forumu, procitala novosti...:-D

http://www.roda.hr/article/read/doje...-i-radi-utjehe
http://www.roda.hr/article/read/doje...jehe-drugi-dio

Bas lijepi txtovi:)