priljepak ilitiga bebač nemože bez mene

malac ima 9 mjeseci i nemože ni minutu bez mene.....doslovno....


nesmijem mu otići iz vidokruga -odmah nastaje plač i deranje....ono histerično...postavi se na sve 4, vrišti i spušta glavom u pod....užas...ko u meksičkim sapunicama nariče....

zna se zaigrati sam, s bratom, s drugim bebama (bude tu i čupanja i šamaranja,onako iz dragosti,ali se igra), ali ako sam ja blizu ili pored njega.

dođemo k mojima, nedaj bože da bi išao k njima, prvo se zaljepi pola sata uz mene,i onda AKO je dobre volje, ode malo k njima ali moram mu biti u vidokrugu. (ima par ljudi kojima hoće ići na ruke, ostali ne dolaze u obzir, pogotovo stranci)

doma nesmijem izaći iz sobe, to je urlikanje, nosim ga sa AS sa sobom u kupaonu dok se tuširam, pišam, kenjam :mrgreen:...samnom je u kuhinji ili dnevnoj preko dana (male prostorije spojene) nekad se zaigra, nekad kuhamo skupa...
evo sad dok ja tipkam, igrao se pored mene i otpuzao u hodnik skroz do balkonskog prozora (gdje me nevidi) i nije plakao jer je sam otišao od mene, a da je, nedajbože bilo obrnuto - panika!...

čak ne pomaže ni kad je mm doma pa ga on uzme da se odem istuširati u miru - opet je panika!

za mjesec dana krećemo u vrtić i već sad imam grč u želucu, i nije to radi te moje nervoze-tako je od rođenja...skroz različit od svog brata....

još uvijek cica, spava s nama, tj. koliko se to može zvati spavanjem- 5-6-7- buđenja po noći, po danu AKO odspava 15-30 minuta,1-2x dnevno...ne pije flašicu jer je alerg. na mlijeko i mliječne proizvode...a i neće uzet flašicu u usta..pije vodu iz kljuna ili čaše....ne pije sokove i čajeve jer mu nisu fini......uspavljuje se uglavnom na cici ili na ramenu :roll:, tete baš nisu blagonaklone takvom uspavljivanju i tome kaj još cica, ali ja ga ne mislim odbijati od cice....

u autu nema šanse zaspati jer se ne voli voziti a vožnja od 40ak km je već prava noćna mora što se tiče deranja i plakanja...prije je palila muzika sa mobitela- braco mu je puštao dok se vozimo,al sad više ni to....histerično plače, i vožnja je prava avantura....

dragi Piko,Lastane, gospodine Budiša, šta da radim?šta šta? :lol:

ajd utješite me, jer od okoline mogu dobiti samo : "a bu ga prošlo" i skretanje teme na njihove probleme....

Evo da te utješim, kao da si opisala moje srednje dijete, princezu-kćer.
Živi užas, dijete se nije skinulo s mene dvije godine, ma kakav tata, kakve bake i dede, nju nije smio nitko ni pogledati, a kamoli uzeti u ruke.
Zašerafi me u želucu čim se sjetim toga.
Naravno da sam bila sva jadna jer "kaj bu ona u jaslicama...", a nismo baš imali rezervnih opcija.
Djete je s godinu i dva mjeseca krenulo u jaslice bez ikakvih problema, doma je i dalje nitko nije smio pipnuti.
Ilustracije radi, tati se prvi put obratila s dvije godine, s pet je otišla s bakom do dućana, a sa šest je odlučila da želi prespavati kod bake.
Tako da sve prolazi, samo to treba dočekati.

Šta da radiš? Nemam pojma :mrgreen:

Moji su sinovi bili takvi, a vidim da će i cura njihovim stopama. Ja sam si posložila da sam do njihove druge odnosno treće godine bila doma, i planiram isto tako i sada. Posao mi dozvoljava, financije manje, ali nadam se da ćemo se moći razvući. I jaaako sam svjesna da sam jedna od malobrojnih sretnica u RH.

Moji su bili priljepci (naročito stariji) dok nisu pošteno prohodali. Tada su me manje trebali. Sretno draga Lucas... taj trenutak nije daleko.

Trampolina sretnice!!! Ja se za 7 mjeseci moram vratiti na posao i vec mi je sada zlo od pomisli da ga ostavljam...Kod nas je obrnuto, kad se razdvojimo on je cool, a mama cmolji :lol:

Kod nas nije tako radikalno, valjda jer su malci u tandemu, pa i kad odem, oni imaju jedan drugoga. Problem kod nas nastane ako jedan ode spavat, a drugi ostane sam u vrtiću (a ja ili MM u WC)
Onda kenjka - u raznolikim tonovima, od laganog negodovanja do dreke.
Ne znam što bih ti savjetovala, osim strpljenja

šta reć osim da ste me nasmijale :mrgreen:

ma sve mi je to tako čudno i zbunjujuće jer me je stariji sin izgleda "razmazio" sa svojim ponašanjem..... sve po knjizi -jede,podrigne, kenja,spava, sve u nekom ritmu,redu i redosljedu..... zubi, dohrana,vrtić...sve bez stresa... sa 4 mjeseca sam ga mogla ostaviti pol sata na čuvanju da odem do doktora...ovog - nema šanse....

nadam se da će u vrtiću biti neki drugi režim u njegovo glavici pa će "preživjeti" i spavanje i odvajanje i hranjenje..... :love2:

a doma...nek cica i vješa se po meni..... navikla sam :mrgreen:

ajd, lakše mi je kad čujem da ima još "ovisnika".... do sad sam mislila da je to samo rezervirano za one muške preko 30 ( i više) godina.... :lol:

Moji su oboje takvi, faza "mamakanja" tj. mama mama mama po 1000x na dan je kod prve traja do nekih 4g, a onda se opet vratila kad je došao braco (sad 2g) i sad su oboje još uvijek u toj fazi. Tata je OK, ali je mama ono, ipak na stepenici iznad. Dok se tuširam, tata se mora potruditi da ih okupira sa nečim, ali opet banu mi u kupaonu barem 2x u tih 10 min.

E kod nas je tata ipak hit, koji dosadi kad dođe mama s posla :mrgreen:

evo jedna prigodna
http://www.inquisitr.com/360571/mom-and-dad-a-chart/

:lol: :lol:

dva tjedna jaslica su iza nas.... dva tjedna neprekidnog plakanja.... :cry:

danas smo ostali na ručku...(nakon što sam samo prva dva dana bila po 15 minuta s njim,danas sam ostala sat i pol s njim i to mu je bio prvi ručak tamo,pa reko da sam uz njega)..... bože sačuvaj.... čak i kad sam pored njega, on se vješa po meni...

svaki dan mu dođe braco (koji je u sobi do, ali to nekad upali,nekad ne)

bolje spava..po danu....jedno,dva spavanja po sat vremena....uz cicu i nanašanje,ofkors :roll:
po noći i dalje na cici i uz mene....jer se budi svakih 20-40 minuta i traži cicu.... vodu neće, baš traži cicu....a meni se teško ustajati i vračati ga u kinderbet svaki put jer mi se jako vrti i trnu mi ruke pa me strah da mi ne opadne....

jednu noć je odspavao od 11 do 4 u komadu,možda bi i više,al se,eto sad i stariji počeo buditi po noći (koji inače spava cijelu noć od svoje druge godine) jer ili ružno sanja,il je žedan ,il mu je nos začepljen, il mora kenjat, ili.....ili...ili.....

od badnjaka smo doma,....do 2.1. i onda opet kreće "ubrzani tečaj" privikavanja jer se 2 tjedna nakon toga moram vratiti na posao....


šta sam htjela reći.....ništa....pucam po šavovima....od tuge, žalosti, umora..... :-(

Molim da se nastavi pisanje na ovoj temi jer od nedavno je i moja bebsi u samo mama fazi i postaje mi to vec naporno. Prva curica nikad me nije vukla za suknju, i iako se nismo odvajale prve 3, nikad nije ostavljala dojam da sam joj nezamjenjiva. A beba... Hoce tati, ali ako izadjem iz sobe dreka. Vjerojatno je tu i ona prica da se bori za moju paznju sa sekom dok je prva imala punu paznju non stop a da nije morala prstom mrdnut. Utjesite me da ce proci :(