Kako se rodio Josip

O2. ožujka 2004.
Zbog tlaka 200/130 doktor me iz Ambulante u Petrovoj hitno poslao u rađaonu na obradu i praćenje CTG-om. Došla sam bez stvari jer se tome nisam nadala, sestra me obradila i donijela nekakav ogrtač koji je izgledao kao da je pao ravno iz 1950. godine. No, preživjela sam do 17,00 sati dok mi muž nije donio torbu.
U predrađaoni provela sam 4 paklena dana u krevetu, skoro stalno prikopčana na CTG koji je pratio otkucaje srčeka moje bebice. Tlak su mi mjerili toliko puta da nisam više stigla ni brojati. Na žene koje rađaju u boksovima već sam bila navikla i cimerice su se čudile u sobi kako mogu spavati pod svjetlom i uz toliku buku.
Kad su bili sigurni da je sve u redu otpremili su me na odjel gdje ću provesti ostatak trudnoće. S obzirom da nije bilo mjesta, smjestili su me na Odjel za potpomognutu oplodnju i to je mučenje potrajalo cijeli dan i noć. Prazna soba u koju su dolazile žene na vađenje jajašca i odlazile nakon 1-2 sata. S ogorčenjem su me gledale sa onim ogromnim trbuhom a ja sam se osjećala krivom, mada ništa kriva nisam bila. Nisam ja tražila da me stave u tu sobu.
Napokon se oslobodilo mjesto na odjelu gdje sam trebala provesti ostatak trudnoće. Ulazila sam u 36. tjedan trudnoće i porod mi je još djelovao kao dalek san.
11. ožujka 2004.
Obično bolničko jutro. U 5,30 sestre su donijele toplomjere, mjerile mi tlak i prikopčale me na 20 min na CTG. Poslije toga, između vizite i doručka uobičajeno sam spavala. Dva dana prije požalila sam se glavnoj doktorici da osjećam trudove, nije mi vjerovala. Kaže da su lažni. Možda su i bili. Poslije vizite glavna sestra donijela mi je papire i poslala me u podrum na color dopler. Kaže da je to uobičajeno nakon 8 dana boravka u bolnici?? Kakvo je olakšanje kad ne morate čekati na red, samo kucnete na vrata i uđete. Prednost boravka u bolnici u ovom je slučaju višestruka, što znaju mame koje se u Petrovoj čekale na ultrazvuk. Obavili smo color dopler, doktorica šuti, ja nervozna čekam da obavi svoje. Na kraju mi je samo rekla da je sve u redu i ja sam veselo istrčala iz sobe u podrum gdje me je čekao muž. On je dotrčao na brzinu pod pauzom da se malo vidimo jer sam u sobi stalno na infuziji pa ne možemo puno šetati.
Danas mi dolazi Luka, presretna sam i jedva čekam da prođe 13 sati. Iako su posjete kasnije, na odjele se može doći kad god hoćete. Nismo se grlili ni 3 min. kad je ušla u sobu glavna sestra i pozvala me na pregled. Svi u sobi iznenađeno smo se pogledali jer nije uobičajeno ići na pregled u to vrijeme. Nervozno sam se popela na stol, doktorica me pregledala a da ja ništa osjetila nisam. Bila sam šokirana, znate koliko boli pregled u tom stadiju trudnoće? Otvorena 3 prsta?? Kaže mi da sutra idem na inducirani porod. Ja sam sva u magli i ništa ne razumijem. Kakav inducirani porod? Zašto? Pa rekla mi je da je sve u redu. Objasnila mi je da se tlak stabilizirao, beba je zrela za porod i više ne smiju čekati da tlak poraste. Tek nakon poroda saznala sam da je posteljica bila premalo zasićena kisikom i bojali su se da se bebi nešto ne dogodi. Srećom, to mi nisu rekli jer bi mi od brige i panike tlak sigurno porastao. Odmah sam javila mužu da traži slobodan dan, poruka je glasila: «Sutra idemo roditi, traži šeficu slobodan dan.» Sestre su mi objasnile da će me probuditi u 4,30, dati klizmu, nakon toga ću se otuširati i obaviti još jedan ctg na odjelu. Doktorica je rekla da muž dođe oko 8,15 u rađaonu. Ne mogu vam opisati kako sam bila uzbuđena, prestrašena, ali ujedno i sretna jer ću uskoro vidjeti svoju bebu. Samo me je bilo jako strah hoće li sve biti u redu, ostalo nam je još 4 tjedna do termina. Da li su dobro procijenili na ultrazvuku da ima oko 3 kg?? Što ako je premalen, što ako nešto neće biti u redu. Jedva sam zaspala od uzbuđenja i nervoze.
12.03.2004.
Nakon klizme i tuširanja obavili smo još jedan CTG. Sestra me odvela u rađaonu. Uveli su me u šesti boks za hipertenzičare. Čekala sam vizitu do 8 sati, nakon koje mi je doktor probušio vodenjak i stavio gel. Prikopčali su me na kisik i slijedilo je čekanje. Muž je ušao u 8,20 u boks. Bila sam tako sretna što ga vidim. Razgovarali smo o našoj novoj bebici, šalili se kako je sada naša ribica bez svoje vode, na suhom. Trudovi su se pojavili tek negdje nakon 9,00 sati. Ispred boksa stalno je sjedio doktor, izmjenjivali su se tako da je uvijek netko pratio što se dešava s nama. Do 10,15 sve sam trudove prodisala uz svesrdnu pomoć mog muža. Tu su bile i njegove ruke koje me uvijek utješe kad imam bolove ili sam nervozna. Nakon 10,15 trudovi su postali nemoguće bolni. Toga se nisam sjećala sa Lukinog poroda, iako sam tada dobila drip. Sve mi je teže bilo disati, ali stvarno sam se trudila. Sva sreća da sam imala kisik u nosu, ne znam kako bi to prodisala bez njega. Tu i tamo malo sam počela jaukati, trudovi su postali sve jači. Nekoliko minuta prije 11 sati rekla sam mužu da osjećam kako glavica ide van, nagon za tiskanjem postao je nepodnošljivi i nikako ga nisam mogla obuzdati. Mahnuo je doktorici koja je dežurala u tom trenutku i ona me pregledala. Nije mogla vjerovati da sam skroz otvorena u tako kratkom vremenu. Dotrčao je još jedan doktor, 2 babice i nemam pojma tko još. Bila je puna rađaona. Tiskaj, tiskaj samo sam to čula. A ja ne mogu. Probala sam 2 puta i nije išlo. Glavna babica dozvala me po imenu, rekla da probam još jednom i rekla sestrama da pripreme aspirator. Pokušala sam još jednom, udahnula svom snagom, stisnula i Josip je izletio kao mali čep. Osjećala sam kako mi nešto puca, ali više ništa nije bilo važno. Moje malo biće prekriveno bijelim slojem plakalo je iz petnih žila. Plakala sam i pitala zašto je tako malen. Sekunde su prolazile kao sati, dok nisam čula da ima 2940 g i dugačak je 48 cm. Pedijatrica kaže sve je u redu i sad plačem od sreće. Dobila sam ga na prsa. Muž je ganut, poslije mi je rekao da mu je to najljepši događaj u životu uz naše vjenčanje i Lukino rođenje kojem nije prisustvovao. I on je primio malog Josipa u naručje. Ne možemo se načuditi kako ima tamnu kosicu i očito je tamnoput iako se ne vidi dobro kroz onaj sloj na njemu. Odmah se smirio čim su mi ga stavili na prsa, u meni se probudio osjećaj koji ne mogu opisati. Neizmjerna ljubav preplavila me cijelim bićem. Ne mogu vjerovati da sam sumnjala u svoju ljubav prema njemu i kako ću podijeliti osjećaje prema njemu i Luki. Znala sam u tom trenutku da ću ih jednako voljeti i obožavati zauvijek, bez razlike.
Nakon poroda muž je morao otići a mene su šivali i pregledavali još sat vremena. Nisu me puno rezali (dva šava) ali mi je nezgodan dio popucao i to su jedva pošili. Bila sam mirna, pretrpila šutke čak i pregled sa dvije «lopatice», šivanje, pregled debelog crijeva. Bila sam sretna što je moja beba rođena zdrava i jaka u 36. tjednu. Nikakvi bolovi nisu mogli umanjiti moju sreću. Muž kaže da je «odlebdio» iz rađaone. Čak je zaboravio skoknuti na odjel i javiti mojim cimericama da sam rodila, uzeti prljavi veš s vrećicom. Sve je zaboravio i «odlepršao» kući javiti Luki da je dobio bracu.
Proveli smo u bolnici još 13 dugih dana zbog novorođenačke žutice. Ti su mi dani bili posebno stresni i smršavila sam okruglih 17 kg u bolnici, a u trudnoći sam dobila 11 kg. Nakon 13 dana konačno smo došli kući. Josip sada ima 26 dana. Prekrasna je i predobra beba. Uglavnom jede i spava. Poslijepodne je malo više budan, nekad ga muče grčevi pa ga puno nosimo, a nekad je budan i prati sve oko sebe. Promatram ga kako spava i razmišljam kako nam je danas liječnički termin za porod!

Ovakve priče me uvijek uspiju rasplakati :D
ČESTITAM NA JOŠ JEDNOM PREKRASNOM BEBAČU :D :D

Krasna prica, Oriana :D
Posebno mi se dopao onaj dio o sumnji u ljubav prema drugom djetetu i saznanju da ces ih obojicu obozavati jednako - prekrasno.
Iako se ne poznamo, bilo mi je iskreno drago onaj dan kad je objavljeno da si rodila, bas zbog tih problema s tlakom. Sjecam se dobro tvog topica o apaurinima i tlaku i cesto sam ga otvarala da vidim sto ima novoga...
Uzivaj u svojim deckima. Zelim vam svima puno srece :D

Ori :D

jest da je bilo puno stresova zbog tlaka, ali najvaznije je da je Josip dobro, a znam da bi ti mogla pretrpiti i puuuno vise za to ;)

za dugih 13 dana zutice te jako dobro razumijem jer smo i mi imali 10 duuugih dana u bolnici.

pusa tvojim deckima!

Super prica Ori! :D :D

Predivno, Ori! Tako sam sretna da je sve dobro proslo!

oriana, čestitamo ja i kaja od srca..

Ori, predivna prica :D
Cestitamo jos jednom!!

Tvoja prica podsjetila me na moje dane u bolnici prije drugog poroda, jedno dijete ostaviti doma i tamo lezati u ocekivanju trudova kojih nije bilo ni nakon deset dana boravka u bolnici, stvarno nam nije bilo lako.
Na kraju sam isla roditi bez trudova, uz pomoc dripa.

Drago mi je da je sve dobro proslo i da ste svi dobro.

kako je Luka prihvatio bracu?

Prekrasna priča Ori!! :D

Tek sam se sada sjetila svojeg najvećeg straha prije poroda a to su one lopate!! :roll: (Sva sreća da ih nisam morala doživjeti!!)

Prica je prekrasna a ja sam se rasplakala i jedva cekam dan kada cu napisati svoju pricu, zvrsetak mora biti sa 3 anđela na prsima :P :P :P

Prekrasno Ori!!!!!!!!!!!!!
:P

:heart: :heart: :heart:
Danas mi je 11 dan od poroda i ja sam sretna mama zdravog dječaka Stjepka. Dok on spava blaženim snom uspavanog majčinim mlijekom ja sam osjetila potrebu da bar par rečenica napišem o mom lijepom iskustvu poroda u OŽB Pakrac. Ovo je moje drugo dijete nakon djevojčice stare 8 godina i željno očekivano nakon par godina neuspješnog začeća. Cijela trudnoća je prošla bez problema, nisam bila ni dana na bolovanju, radila sam do kraja. Zadnjih dana smo svi bili nestrpljivi kad ću roditi, da konačno taj dječak dođe na svijet i tako sam ipak dan prije termina rodila. Noć prije su mi počeli trudovi i ujutro sam došla u rodilište. Uz veliku pomoć supruga koji me je bodrio, masirao i smirivao, te uz divnu doktoricu Svjetličić i primalje Natašu i Alemku koje su mi stručnim savjetima pomogle, uspješno sam donijela na svijet svoju bebicu, dječaka Stjepka. Posebno bi zahvalila svima na odjelu rodilišta OŽB Pakrac koji su bili strpljivi, nježni i susretljivi sa mnom i sa svim drugim rodiljama. Samo rodilište je jako lijepo uređeno, tako da se tamo stvarno osjećaš ugodno pa se svakoj majci sigurno javi želja za ponovnim dolaskom i porodom baš u toj bolnici, u tom rodilištu. :) :) :D :/ :heart:

Ahhhh opet sam :cry: :cry: :cry: . Svaki put nakon ovako krasne priče cmoljim....ČESTITKE OD :heart: !!!!!!!!!!!!