Kako s malim akrobatima?

Da će M. biti živahno dijete znala sam doslovno čim se rodio. Dok su sve bebe ležale mirno on je još u bolnici počeo odizati glavu dok sam ga držala na sebi. Tako se i nastavilo, od dizanja glave, do prevrtanja s leđa na prsa i obratno, stajanja, sve je nekako išlo prije nego je trebalo...
Prohodao je s 11 mjeseci, što i nije toliko rano koliko sam shvatila po postovima na forumu.

Uglavnom, koliko toliko smo mogli s njim dok nije hodao, nije imao mira ni sekunde, ali si ga barem mogao držati na oku. A sada, nema gdje ga nema. Hoda, trči, penje se na sve živo. Da ne nabrajam sve primjere evo samo od danas. Popeo se na televiziju! Na stolicu, pa prešao na stol, pa na TV. Samo sam ga gledala. Jako je vješt i bez problema drži ravnotežu. Zatim je ušao sam u hranilicu. Isti sistem, na stolicu, preko stola ušao u hranilicu.

Naravno, problem je što ne smiješ ni sekund skinuti pogled s njega, već je na nečemu i ne rijetko padne. Dođe mi da mu kacigu držim na glavi cijeli dan, što sam danas u jednom navratu i učinila, ne znajući više što da učinim i kako da ga zaštitim.

U vrtiću se tete stalno žale. Kažu da je mali akrobat. Ne mogu ga paziti uz toliko djece. Neki dan im je ispao iz kreveta, jer naravno može sam bez problema izaći preko ograde. Dok sva djeca sjede i jedu on se penje po stolici i stolu. One male mu uopće nisu izazov, pa se penje po velikom stolu i stolici od tete.

Zanima me da li mi mu je jednostavno sve zanimljivo sada, pa postoji mogućnost da će se malo smiriti ili to traje zauvijek?
Jesam umorna od trčanja za njim, ali više me ti padovi njegovi brinu.
Postoji li neki trik da ga izmorim pa da ga to umiri. Planiramo sad krenuti na plivanje, jer ne znam da postoji ikakav drugi sport za tako male klince. Dajte neki savjet.

Napominjem i da nije ni po čemu drugom zahtjevan, kao što sam vidjela da se piše po drugim temama. Ne baca se, ne kmeče, jako je poslušan, rijetko kada plaće, osim kad je jako umoran... Jede, spava, zbilja nemam nikakvih problema s njim od prvog dana. Divan je! Osim što ima raketni pogon.

ima i ja akrobata, najgore je bilo negdje od 15 do 17 mjeseca, sad se već malo smirio (nema toliku potrebu penjati se po svemu).
moj začudo nije uopće padao pa sam ga više-manje puštala da radi što hoće, nisam ko kobac visila nad njim.
najopasnije je bilo penjanje na kuhinjski stol i plesanje po njemu, pa smo par mjeseci imali "instalaciju" u kojoj su svi stolci bili položeni na pod tako da nema preko čega doći na stol.

zamoli ih u vrtiću da ga stave na onaj niski krevet kakav imaju starija djeca (čudim se uopće da je u kinderbetu, zar još ima vrtića koji to koriste????) ili nek spava na podu na madracu

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-snc7/399590_3970808261309_474593965_n.jpg
:mrgreen:

H. je mali akrobat također. Trudila sam se da razvije osjećaj za posljedice onoga što radi, ne znam koliko sam uspjela. Znam samo da su me prošlo ljeto kad je imao 2,5 godine proglasili ludom jer sam ga puštala da se samostalno penje po sikama.

Ne znam sta korisno da ti kazem, imam jednog od 21m i stalno mi je na oku jos uvek. Najgore sto ne ume da proceni opasnost i penje se na predmete koji su nestabilni i moze pasti sve sa njima. Recimo otvori neku fioku koja mu dodje do ramena i uspinje se da udje u nju, uzas...
Sa 9m je uspeo da iskoci iz kreveca i zavrsili u hitnoj. Krevetac je bio spusten na najnizi nivo, niko nije mogao da veruje da je imao toliko snage u rukama da se prevali, od tad ne spava u njemu. Kad smo krenuli u vrtic prvo sam tetama rekla da krevetac (onaj klasicni bebeci) ne dolazi u obzir i molila ih da ga tu ne stavljaju.

dovoljno je reći: mrzim vikende

apri LOOOL

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-snc7/399590_3970808261309_474593965_n.jpg
:mrgreen:

---

:lol: Ne bi nam ni to pomoglo, on doslovno ide preko svega, penje se i na tanke letve, tako da bi se bez problema uspeo na noge od stolice. Sad mu je glavno popet se na stolicu i plesat na njoj dok se gleda u ogledalo.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

dovoljno je reći: mrzim vikende

---

Vidiš da otvaram temu u nedjelju na večer. Spasilo me micanje sata, pa je već u krevetu 8-)

Akrobatu u cirkus :) Baš sam neki dan prolazila kraj Doma mladeži u Splitu i vidjela djecu kako vježbaju cirkuske vještine, akrobacije, trapez, žongliranje, baš je super izgledalo... odma sam rekla da ću tu svoga odvest čim malo poraste... jer se i meni od njegovih najranijih dana čini da će biti akrobata :)

Mogu samo reći da je lakše kad dođu do cca 2 i pol godine. Preznojim se kad se sjetim perioda između 1. i 2. rođendana moga sinka .

Jooj, koja tema ko za mene rođena: najstariji mi je bio akrobata i mislila sam da je to vrhunac, da nema većeg; a onda najmlađa (27 mj.) se penje i penje posvuda od stola do akvarija, ja nemogu vjerovati koliko je brža od najbržeg u svim nepodopštinama... I taman kad mislim da je to TO, da je ona vrhunac; u jaslicama ugledam još par uspješnijih penjača i moram samo reći da skidam tetama kapu!
Dobra vijest (iz mog iskustva) da su takva živahna djeca takva radi radoznalosti i da je riječ o jako bistroj djeci koja kasnije lakše savladavaju mnoge nedaće...

ajd fala bogu da me to mimoislo

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

Dobra vijest (iz mog iskustva) da su takva živahna djeca takva radi radoznalosti i da je riječ o jako bistroj djeci koja kasnije lakše savladavaju mnoge nedaće...

---

i iz mog iskustva je ovo točno
i moja kćer je bila takva,prohodala je s 9 mj,sa 15 mj se je penjala na tobogan,sa dvije po penjalicama pa mi s vrha viče "vidi ne držim se""...užas totalni
u vrtiću si je s 1,5 godina otvorila ladice i preko njih se je probala popesti na ormar

i danas sa skoro 6 je nemirna,ne sjedi na miru ni sekundu ,ne zna hodati stalno trči
i zapravo ne znam da li je sada s njom lakše nego kada je bila mala ili sam samo oguglala

inače naučila je s 2,5 voziti bic bez pomočnih kotača a s 3 rolati,stavila sam joj kacigu i pustila ju da nauči sama
i moram priznati nije baš padala
i nismo imali nikakvih većih ozljeda od oderanog koljena u ovih 6 godina

imam i ja jednu... s 11 mjeseci se penjala na penjalice (one koje nemaju stepenice nego onu plasticnu mrezu, kockastu, koja se mrda malo, nije fiksna) i s visine cca metar i po bi me zvala (zvukove ispustala, jelte, jer nije jos znala ni pricat...) pa mi bjezala na drugu stranu penjalice da je ne dohvatim...

penjala se na krevet na kat toliko cesto da smo ga gurnuli s jedne strane do zida, a s druge otpilili skale :rolleyes:

s 12 mjeseci je prohodala...

s druge strane, evo je sjedi za stolom vec preko pola sata i igra se plastelinom, sama...


jutros bila na nekom pregledu sa sinom, ova s nama (sad joj je pet godina) i dr se u jednom trenutku okrene, pogleda u nju (bila je iza nje) i pita me - cime se ova puni? ta nikad ne staje? :mrgreen: dakle, hodala je po ordinaciji vamo tamo cijelo vrijeme (nekih 40 minuta)...


meni je najnapornije bilo u onom periodu kad nije pricala, a nije ni razumjela. doduse, s razumijevanjem se isto nismo bas usrecili, jer onda bira da ne zeli napravit sto joj kazes, pa ti dodje na isto :lol:

rola, vozi romobil, bicikl bez pomocnih odavno, bez problema ce zajasit i na onaj bratov (nesto, jelte, veci), penje se na stogod stigne, skace s cega god stigne...

ono što sam zaboravila napisati da od kada se je samo malo smirila priča 100 na sat
ne gasi se...šuti samo dok spava
i ovo mi je i teže nego kada sam trčala za njom
ponekad bi baš voljela da ne priča bar 5 minuta

Ni mi srećom nismo imali većih ozljeda, osim malo rasječene usne. Puštam ga da se penje, al ga pazim, što ću s njim, mogu ga jedino držati cijelo vrijeme, a to mi nema smisla.

Nego me fascinira kako je uporan. Znači on se popne na TV, ja ga spustim na pod, on se odmah krene opet penjati i tako dok mu ne dosadi.

kažem, demi je postao razumniji nakon par mjeseci upornog ponavljanja LOL
jedino što mu je ostalo kao ultimativna zabava jest popesti se na prozor iznad kauča, primiti se rukama za kvake od prozora, nagnuti se skroz unatrag, zabaciti glavu unatrag, i tako se ljuljati ljevo- desno .... još nijednom nije pao iz tog položaja ....

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ajd fala bogu da me to mimoislo

---

i mene...prvih godinu i pol-dvije.

i sad to radi sa sest. koristi kuhinjski pult ko poligon. i stol. i kauc. a ja samo vristim...

Sofi se spusta niz tobogan na igralistu, na koji se sama popne. Odnosi visina su otprilike ko da se ja spustim s drugog kata...

Kad se sjetim te faze neposredno nakon prohodavanja! Ne znam kako smo to preživjeli! Meni su penjalice i tobogani značili relaksaciju, jer smo u parkove i na igrališta najčešće išli svi četvero pa smo se mm i ja podijelili - svatko bi pazio na jedno dijete. Bilo mi je neusporedivo teže kad sam bila sama s djecom kod kuće. Jedna se penje po stepenicama, druga se spušta, a ja stojim u sredini i imam dodatni par očiju na leđima i još nekoliko pari ruku dok ih bezuspješno pokušavam nagovoriti da idu jedna po jedna...
Djeca naprosto traže i trebaju puno prilika za kretanje, istraživanje mogućnosti svog tijela, penjanje, skakanje, trošenje energije. Ja ne znam drugačije nego da im to i pružim. Umirem od straha, skrećem pažnju na opasnosti, ali puštam da istražuju. Možda se neki roditelji osjećaju sigurnije kad im djeca mirno sjede pred npr. ekranom, ali bojim se da su ozljede koje tako nastaju puno opasnije od poneke modrice ili ogrebotine.

Po našem iskustvu plivanje je super. Bez bazena ne znamo preživjeti zimu, ali da je bazen dvosjekli mač - je. Mojima se jako sviđa skakanje u vodu, često se toga igraju i kod kuće. Ne želite znati koji su sve dijelovi namještaja do sad glumili rub bazena. :mrgreen::-o

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

i mene...prvih godinu i pol-dvije.

i sad to radi sa sest. koristi kuhinjski pult ko poligon. i stol. i kauc. a ja samo vristim...

---

moji su se penjali po parkicima bez frke i bez pomoci jako rano, balerina za koju uvijek tvrdim da je sirota nespretna provozila je bicikl bez pomocnih sa 3 godine. prorolala ovo proljece, ali samo jer nije imala role.
penjanje po pultu je kod nas uobicajno, pa sam stavila viskoke tzv. bancice (klupice) sto im pomaze u tome.
ali ono da se penju po ormarima ko mali spidermani, ovo sto opisuje lutonjica i sl. stvarno sam mimoisla, a bilo me toga strah.

Citiraj:

---

mona prvotno napisa

ono što sam zaboravila napisati da od kada se je samo malo smirila priča 100 na sat
ne gasi se...šuti samo dok spava
i ovo mi je i teže nego kada sam trčala za njom
ponekad bi baš voljela da ne priča bar 5 minuta

---

Joj, čini se da je ovo pravilo. I moj A. se s vremenom smirio, ali sad priča bez prestanka. Nekad doslovo dobije "naređenje" da 5 minuta šuti (i izdrži 2, možda 3... "ali mama, još samo ovo...")

I ja imam akrobata i to dva. Još su jako smotani, ali i vješti u isto vrijeme. Ne razumiju poslijedice pada (nisu stvorili vezu između pada s visine i boli od pada).
Jučer je Palčić hodajući klimao glavom (lijevo desno, kao ne-ne) i u ushitu pao pored kreveta i na rub kreveta okačio usnama i raskrvario onaj spoj usana i desni.
MM i ja žestoko razmišljamo kako učiniti stan sigurnim mjestom za djecu.
Za sada smo zaštitili oštre kuteve namještaja i blokirali kupaonski ormarić.
Ne možemo smisliti kako blokirati klizna vrata na ormaru u spavaćoj - ideje?

mi smo ga naučili sigurno baratati kliznim vratima, kako da pazi na prste,.... obožava ih zatvarati i otvarati i skrivati se u garderobi, a i kod čuvalice je velika špajza s kliznim vratima gdje se obožava igrati...
nije bilo nikakvih nezgoda, odmah je skužio što treba paziti

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-snc7/399590_3970808261309_474593965_n.jpg
:mrgreen:

---

Ja samo želim reći da imaš prekrasnu blagovaonicu, stol i stolice :zaljubljen:

Lutonjice - moji su za sad pree maleni da bi ih naučila sigurno baratati tim ormarom. I ja se ponekad štipnem (kad ne pazim gdje držim prste).
Jeste li probale onaj Chicco sustav za blokiranje ormara i ladica?

Trik sa stolicama je jedino sto pali. Ali samo za stolice i stol...