Kad nastavnik viče na djecu, kako se postaviti?

Nakon što mi je dijete više puta reklo da prof.stranog jezika viče na njih, kontaktirala sam još par roditelja i stvarno žena viče na djecu i to u situaciji kad dijete nešto nije razumjelo, ne može pročitat s ploče ili jednostavno ju nije čulo. Meni je to potpuno neprihvatljivo ponašanje od strane profesora, da desetogodišnjake dovodi do suza i da je se boje.Već sam obavjestila razrednicu, ali je i dalje situacija ista.Mislim da je razrednici neugodno svoju kolegicu 'dovoditi u red', a i inače je vrlo inertna ako su neki konkretni problemi u pitanju.Inače, moje dijete nema problema s disciplinom, niti ocjenama, nije bio neposlušan ili nekulturan na satu, da bi 'zaslužio' histerično urlanje.Na zadnjem satu su pisali ispit i on nije čuo zadnje pitanje, molio je da ponovi, ona je jednostavno urlala 'kako ona nemam vremena i kako ima minutu da sve napiše!'.Kako bi se vi postavili u takvoj situaciji ? Tražiti razgovor s njom, opet se žaliti razrednici ili joj poslati neko pismo, stvarno ne znam :zbunj:

Odi na informacije direktno profi iz stranog jezika.

imas pravo otici na informacije kod svakog nastavnika u skoli koji predaje tvom djetetu

Hvala na infomaciji, nisam to znala, niti nam je itko to rekao.Da samo odem ili da se najavim telefonski?

Imaš na webu vrijeme kad su informacije za njen razred kojem je razrednik, a ako nema pitaj u školi kad određenog dana radi.

Citiraj:

---

Mondu prvotno napisa

Hvala na infomaciji, nisam to znala, niti nam je itko to rekao.Da samo odem ili da se najavim telefonski?

---

Ne moraš se najavljivati. Predmetne informacije su jednom mjesečno za sve roditelje. Ako ti je dugo čekati, možeš se najaviti. Ima i drugi način - ako ta profesorica ima razredništvo, ima razredne informacije svaki tjedan, pa vidi...

Obično raspored informacija (razrednih i predmetnih) imaš na web stranici škole i na oglasnoj ploči.

Trebamo se zauzimati za svoju djecu. I ja bih otišla, odmah, dok se ta osoba još sjeća što je bilo. Možda ćeš čuti obrazloženje, a vjerojatnije je da ćeš biti u prilici toj osobi staviti do znanja koje ponašanje profesora smatraš neprihvatljivim. Obično je dovoljan jedan odlazak da stvari dovede u red. Ako ipak ne urodi plodom, imaš dalje roditeljski sastanak (ako je više nezadovoljnih roditelja na kupu, dalje ih se čuje, pogotovo ako se takve dernjave ponavljaju), pa vijeće roditelja, pa stručnu službu, pa ravnatelja.

Sretno!

Da, upravo sam to pogledala. ;)

Hvala Peterlin :-)

Razmišljala sam, možda bi više efekta imalo da odmah odem kao predstavnik roditelja.I tako iza sebe imam još nezadovoljnih.A i da se radi samo o jednom djetetu, reagirat se mora.

Slažem se treba otići na razgovor s tim profesorom.

Nikad ne bih dopustila profesoru/ici da se izderava na moje dijete. Oni bi trebali biti uzor djeci, svojim ponašanjem biti primjer zrele i konstruktivne komunikacije, a ne urlanja. Meni je urlanje neprihvatljivo i u kućnoj komunikaciji, a kamoli u službenoj (posao, škola, sport i sl.) Nisam sigurna da li bih ostala samo na informativnom razgovoru s profesoricom, najvjerojatnije bih i ravnatelja informirala o načinu rada.
Imam u obitelji jednu profesoricu i koliko god ju djeca dovode do ludila, ona sebi ne dopušta urlanje.

Definitivno se nesmije tolerirati bilo kakav oblik maltretiranja dijeteta - pogotovo ne od profesora...ja sam imala situaciju (odnosno moje dijete) s učiteljicom na zamjeni - izderala se na nju zato što je iz torbe izvadila krivu knjigu iz matematike (zamjenila je radnu bilježnicu i udžbenik) - a oni koji su ih vidjeli - znaju da potpuno isto izgledaju - samo na jednom piše udžbenik, na drugom radna bilježnica -> + to je bio prvi razred i dijete još nije znalo čitati - odmah sam došla u školu - razgovarala s učiteljicom i ona se ispričala - da joj je taj dan bio loš - pa eto omaklo se...ok svi smo ljudi - ali treba upozoriti da znamo za takve situacije - jer kad se nešto tolerira i prešučuje - može postati uobičajena praksa ...sretno s rješavanjem situacije - izvještavaj nas kak je prošlo....

I još samo da pripomenem - djetetu to ostaje u sjećanju i iz toga može razviti potpuno nepotrebne strahove