Ima li u Hrvatskoj volonterstvo perspektivu?
...s obzirom na gospodarsko-ekonomsko stanje u zemlji, veliku stopu nezaposlenosti i smanjene platežne moći građana koji su prisiljeni na sve više odricanja u materijalnom i inom smislu? S obzirom na veliku tjeskobu i stres zbog neizvjesnosti, nesigurnosti? Ima li zainteresiranih da unatoč svemu tome ne mislimo samo na sebe već i na one kojima je nažalost još gore nego nama koji smo kolko-tolko zdravi, sposobni, imamo svaki dan što za jesti i gdje spavati, nismo žrtve teških tragedija i nepravdi?
Osobno razmišljanje slijedi - oduvijek sam imala aktivistički duh i senzibilitet za svijet i ljude oko sebe. No dosad sam se povremeno uljučivala na kratkotrajne volonterske akcije. Sada mi se otvorilo više vremena pa rekoh ajde da konačno poduzmem nešto konkretno. Tako sam se javila u volonterski centar zagreb i prijavila na par projekata. Nadam se da ću proći selekcijski razgovor na barem jednom projektu.
Ono što mene jedino brine je otkriće još nepravdi, malverzacija i iskorištavanja kojih bi možda moglo biti u ovim vodama jer ruku na srce, živimo u Hrvatskoj, do grla korumpiranoj i iskvarenoj zemlji sa iskvarenim ljudima na većini visokopozicioniranih mjesta koja imaju moć. Kad se samo sjetim kako se i oko npr. jednog Unicefa digla prašina i sumnja oko nekih projekata (cijepiva, bilo je nekih članaka na netu o tome, ne znam koliko je istinito, ali dovoljno je da se pitam, kog boga ću ja onda nekome moć pomoći..?) te još nekih kvazi humanitarnih lokalnih udruga koje su velik dio ukupne donacije za svoje štićenike trpale sebi u džep i išli na lijepa putovanja (bilo u dnevniku na novoj tv)...
Ne znam, voljela bih da me takvi slučajeve ne odvraćaju od mojih htjenja da uistinu činim dobro i korisno za druge. Zato bih volja čitati o tome koja su vaša razmišljanja i osobna iskustva u volontiranju te što i koliko činite za pomoć drugima, a ako ne, zašto (bez ikakvog osuđivanja).